Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-401/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Snježane Lukač-Keretić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog FJ, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 17. srpnja 2026. broj Kv-92/2026-6, K- 210/2026, u sjednici održanoj 31. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba optuženog FJ.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP), produljen je istražni zatvor protiv optuženog FJ, time da se trajanje istražnog zatvora računa od lišenja slobode 10. svibnja 2026. nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi FJ, po braniteljici, odvjetnici Ines Mošmondor, ne navodeći ni jednu žalbenu osnovu iz članka 467. ZKP-a, ali se iz sadržaja žalbe može zaključiti da je žalba podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predloženo je drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati i ukine pobijano rješenje.
3. Prije dostave sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP-a, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Budući da se žalbene tvrdnje optuženog FJ odnose isključivo na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, to je ovaj drugostupanjski sud pobijano rješenje najprije ispitao u skladu s odredbom članka 494. stavkom 4. ZKP -a, pri čemu nisu nađene povrede zakona na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. S obzirom na to da je u ovom kaznenom predmetu koji se vodi protiv optuženog LJ, optuženog FJ i optuženog CJ potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu od 30. prosinca 2025. broj KOmp-DO-33/2025, to s pravom prvostupanjski sud nalazi da je ovdje ispunjena temeljna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora – osnovana sumnja da je optuženi FJ sudjelovao u počinjenju kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. KZ/11., koja osnovana sumnja proizlazi iz dokaza na kojim se temelji potvrđena optužnica. Stoga, budući da na zaključak o sudjelovanju optuženog DJ u počinjenju predmetnog kaznenog djela upućuje iskaz žrtve ĆJ, sadržaj zapisnika o prepoznavanju i sadržaj medicinske dokumentacije za žrtvu, kao i iskazi druge dvojice optuženika LJ i CJ, to je promašena žalbena tvrdnja optuženog FJ da ni žrtva ĆJ ne zna tko mu je uzeo mobitel i novčanik te da je stoga upitno ima li uopće kaznenog djela, a kojom tvrdnjom optuženik očigledno pobija pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju osnovane sumnje da je sudjelovao u počinjenju kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. KZ/11.
7. Nije u pravu optuženi FJ kada u žalbi tvrdi da ne postoji posebna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a.
7.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud, polazeći od činjenice dosadašnje višekratne osuđivanosti optuženog FJ zbog počinjenih kaznenih djela imovinskog karaktera (prijevare, krađe, oštećenja tuđe stvari), ali i zbog počinjenja kaznenih djela nedozvoljene uporabe osobnim podataka iz članka 146. stavka 1. KZ/11., ocijenio da je optuženik sklon činjenju kaznenih djela i ustrajan u kriminalnom postupanju te da ga ni ranije izrečene, pa ni bezuvjetne kazne zatvora, nisu odvratile od činjenja kaznenih djela i da te okolnosti po svom značaju predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i realno predvidive opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. Uostalom činjenica da je sada osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela razbojništva, koje sadrži i obilježje nasilja, upućuje na zaključak da je protupravno postupanje optuženog FJ postalo opasnije i teže. Stoga je prvostupanjski sud osnovano zaključio da su na strani optuženog FJ ispunjene opća i posebna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a, kao i da je daljnja primjena istražnog zatvora po navedenoj zakonskoj osnovi opravdana i nužna jer se drugim, blažim mjerama, budući da optuženika ni ranije izrečene kazne, pa ni činjenica da je u vrijeme počinjenja djela izdržavao kaznu zatvora te je bio pušten na pogodnost izlaska, nisu odvratile od činjenja kaznenog djela, ne može ostvariti svrha istražnog zatvora po navedenoj zakonskoj osnovi.
7.2. S obzirom na utvrđenu realnu opasnost da će optuženik na slobodi ponoviti kazneno djelo, to zahtjev otklanjanja te opasnosti preteže pred tvrdnjom optuženika da jedino on brine o egzistenciji svoje obitelji da je njegovim ostankom u istražnom zatvoru gubitkom egzistencije kažnjena cijela obitelji.
8. U odnosu na žalbenu tvrdnju da pozivanje na raniju osuđivanost optuženika za kaznena djela predstavlja povredu presumpcije nedužnosti, treba odgovoriti istovjetno kako je na tu tvrdnju već ranije odgovoreno - da s obzirom na to da prvostupanjski sud zaključak o postojanju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela temelji na podacima o njegovoj ranijoj osuđivanosti presudama koje su postale pravomoćne, to nema govora da bi u konkretnom slučaju, ukazivanjem na dosadašnju višestruku osuđivanost za kaznena djela, došlo do povrede presumpcije nedužnosti propisane člankom 28. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i člankom 3. stavkom 1. ZKP-a.
9. Stoga, budući da je, protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud osnovano produljio istražni zatvor protiv optuženog FJ po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP-a, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP-a nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja
Varaždin, 31. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
