REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
STALNA SLUŽBA U LABINU
Labin, G. Martinuzzi br. 2
Poslovni broj: Povrv-199/2025-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski telekom d.d., OIB 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv tuženika NE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, 24. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Nazarević, posl. br. Ovrv-8363/2025, UPP/OS-Ovrv-797/2025, od 22. listopada 2025. te se odbija tužbeni zahtjev.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog i ovršnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj Hrvatski telekom d.d. je protiv tuženika, tada ovršenika NE, dana 30. rujna 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 153,56 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Prijedlogu tužitelja udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Snježane Nazarević, posl. br. Ovrv-8363/2025, UPP/OS-Ovrv-797/2025, od 22. listopada 2025., kojim je tužitelju priznat i ovršni trošak u iznosu od 87,50 eura.
3. Pravodobnim prigovorom od 3. studenog 2025. tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. U prigovoru navodi da je dug za koji ga se tereti nepostojeći te da je sve usluge tužitelja redovito platio, da su mu na silu produžili ugovor ali da je uspio sve odjaviti i vratiti opremu. Predlaže da se prijedlog za ovrhu odbije.
4. Po prigovoru tuženika rješenjem ovog suda posl.br. Povrv-199/2025-15 od 15. siječnja 2026. godine, rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve na temelju čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje: OZ).
5. Tužitelj je, sukladno čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), dostavio podnesak u kojem je naveo da se osnovanost predmetnog potraživanja temelji na zahtjevu koji je tuženik podnio dana 26.4.2024. godine za uslugu Internet + TV M. Obzirom da je riječ o usluzi koja je sklopljena putem telefonske prodaje, a sukladno odredbi čl. 67 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača koja propisuje da u slučaju sklapanja ugovora izvan poslovnih prostorija, trgovac mora dostaviti potrošaču primjerak ugovora ili pisanu potvrdu usmeno sklopljenog ugovora na papiru ili, uz suglasnost potrošača, na drugom trajnom mediju. Tužitelj da je tuženiku dostavio „Obavijest o realizaciji usluge“, čime da se ugovor smatra sklopljenim. Visinu konkretne novčane tražbine da dokazuje i vjerodostojnom ispravom u vidu prijepisa mjesečnog računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka, sa specifikacijama usluga i naknada. Uvidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja da je utvrđeno kako tuženik predmetne račune do danas nije namirio, a ukoliko isti tvrdi suprotno, na njemu da je teret dokaza. Dalje ističe kako je usluga isključena zbog neplaćanja izdanih računa, osporava navode tuženika kojima tvrdi da je ugovorni da predmetno dugovanje ne postoji, budući da takve tvrdnje nisu dokazane. Dugovanje koje je predmet ovog postupka proizlazi iz uredno ispostavljenog i dospjelog računa temeljem važećeg ugovornog odnosa, zbog čega je tužitelj opravdano pokrenuo ovaj postupak radi naplate tražbine. Upućuje i na sadržaj odredbe čl. 153. Zakona o elektroničkim komunikacijama kojima je detaljno uređena pravna procedura reklamacije u odnosu na visinu iznosa zaduženja za telekomunikacijske usluge odnosno na kakvoću pružene usluge. Ukoliko je tuženik bio nezadovoljan visinom računa ili kvalitetom pružene usluge, isti je mogao, u roku od 30 dana, podnošenjem pisanog prigovora, u smislu cit. zakonskih odredbi pokrenuti reklamacijski postupak. Na temelju podataka dostavljenih od strane nadležnih službi tužitelja proizlazi kako tuženik naprijed opisanu pravnu proceduru nije iskoristio. Kako tuženik, barem prema tužiteljevim saznanjima, pisane prigovore na utužene račune nije podnosio, dosljednom primjenom cit. odredbe ima se smatrati da se isti s iznosima navedenih računa i suglasio. Tuženik je, dakle, prekludiran u ovoj fazi postupka iznositi prigovore koji se tiču visine spornih računa, budući da je svojom krivnjom propustio pravodobno prigovoriti računima u rokovima propisanim cit. odredbama. Predlaže da sud održi u cijelosti na snazi platni nalog i da obveže tuženika da mu naknadi troškove parničnog postupka.
6. Tuženiku je, sukladno čl. 461.a st. 7. ZPP-a, dostavljen podnesak tužitelja, te se isti na njega očitovao na način da je naveo da nikada od tužitelja nije dobio ugovor o produljenju ni drugu dokumentaciju niti da je dao privolu za produljenje ugovora, jer da već ima optičku uslugu pa da mu ne treba i neka druga usluga od tužitelja.
7. Sporovi male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura. U konkretnom slučaju potraživanje tužitelja je iznos od 153,56 eura te se stoga radi o sporu male vrijednosti. Na ročište održano 2. travnja 2026. pristupio je tužitelj i naveo kako ostaje kod zahtjeva i svih iznesenih navoda te da je tuženik prekludiran iznositi prigovore koji se odnose na visinu računa.
8. U tijeku postupka pročitani su izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na stranici 9 spisa, zapisnik o primopredaji terminalne opreme na stranici 29 spisa, račun na stranicama 53-55 spisa, obavijest o realizaciji usluge na stranici 56 spisa, opomena na stranici 75 spisa
9. Razmatrajući tuženi zahtjev sud nalazi da je isti neosnovan.
10. Pregledom zapisnika o primopredaji terminalne opreme utvrđeno je kako je tuženik dana 22. veljače 2024. odjavio uslugu kod tužitelja i istome vratio opremu. Pregledom obavijesti o realizaciji usluge utvrđeno je da ista nosi datum 26. travnja 2024., međutim iz iste ne proizlazi da je uopće dostavljena tuženiku. Pregledom računa utvrđeno je da se isti odnosi na razdoblje listopad 2024.
11. U konkretnom se slučaju radi o sklapanju ugovora na daljinu, a ne o sklapanju ugovora izvan poslovnih prostorija kako to pogrešno smatra tužitelj, a budući da je isti navodno sklopljen putem telefona, kako to uostalom navodi i sam tužitelj. Čl. 2. t. 49. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/22, 59/23, 59/26, dalje: ZZP) definiran je ugovor na daljinu kao ugovor sklopljen između trgovca i potrošača u okviru organiziranog sustava prodaje ili pružanja usluge bez istodobne fizičke prisutnosti trgovca i potrošača na jednome mjestu, pri čemu se do trenutka sklapanja ugovora te za sklapanje ugovora isključivo koristi jedno ili više sredstava daljinske komunikacije. Čl. 2. t. 50. ZZP definiran je ugovor sklopljen izvan poslovnih prostorija kao ugovor između trgovca i potrošača: a) koji je sklopljen uz istodobnu fizičku prisutnost trgovca i potrošača na jednome mjestu koje ne predstavlja poslovne prostorije trgovca, čak i kad je potrošač dao ponudu , b) koji je sklopljen u poslovnim prostorijama trgovca ili putem sredstava daljinske komunikacije neposredno nakon što je trgovac pristupio potrošaču osobno i individualno na mjestu koje nisu njegove poslovne prostorije, a u kojem su trgovac i potrošač bili istodobno fizički prisutni ili c) koji je sklopljen za vrijeme izleta koji je organizirao trgovac s namjerom ili ciljem promocije ili prodaje robe ili usluga potrošaču. Dakle iz navedenog proizlazi da, kako bi se radio o ugovoru sklopljenom izvan poslovnih prostorija, trgovac i potrošač moraju biti istodobno fizički prisutni, što se u ovom slučaju nije dogodilo.
12. Čl. 73. ZZP propisano je da slučaju sklapanja ugovora o uslugama na daljinu putem telefona trgovac je dužan potrošaču dostaviti ponudu na trajnom mediju na način kojim će nedvojbeno biti moguće utvrditi trenutak zaprimanja ponude , da se taj ugovor smatra sklopljenim kad potrošač, nakon primitka ponude, dostavi trgovcu potvrdu svoje suglasnosti o sklapanju ugovora, a da je teret dokaza o zaprimanju potvrde suglasnosti na trgovcu.
13. Tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da je učinio sve potrebne radnje kako bi se ugovor na daljinu smatrao sklopljenim. Naime, on je u spis priložio samo obavijest o realizaciji usluge, dok nije niti dokazao da je istu dostavio tuženiku, a kamoli da je tuženik nakon primitka te obavijesti dostavio njemu potvrdu svoje suglasnosti na takav ugovor. Dakle, ugovor između tužitelja i tuženika nije bio ni sklopljen pa ne postoji osnova po kojoj bi tuženik bio dužan tužitelju platiti sporni iznos. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
14. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, valjalo je temeljem čl. 154. ZPP njegov zahtjev za naknadu troškova odbiti kao neosnovan.
U Labinu, 31. srpnja 2026.
Sutkinja
Zdenka Raguž Zupičić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se ulaže putem ovoga suda, a o njoj odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
- tužitelju putem punomoćnika
- tuženiku
