REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

Poslovni broj: Povrv-197/2025-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Zdenki Raguž Zupičić, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o., OIB 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, zastupan po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika DE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, temeljem čl. 461 a. st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP), bez održavanja glavne rasprave, 31. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ana Marie Micelli Laginja, posl. br. Ovrv- 6738/2025, UPP/OS-Ovrv-634/2025, od 20. listopada 2025., te se u tom dijelu tužba prihvaća, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku osam dana od dostave rješenja o ovrsi namiri tražbinu u iznosu 167,47 eura (sto šezdeset sedam eura i četrdeset sedam centi) sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 26,07 eura od 17. rujna 2024. godine do isplate;

- na iznos od 57,50 eura od 18. listopada 2024. godine do isplate;

- na iznos od 58,54 eura od 16. studenog 2024. godine do isplate;

- na iznos od 25,36 eura od 17. prosinca 2024. godine do isplate; po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ana Marie Micelli Laginja, posl. br. Ovrv-6738/2025, UPP/OS- Ovrv-634/2025, od 20. listopada 2025., te se u tom dijelu tužba odbija, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju u roku osam dana od dostave rješenja o ovrsi naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 25,00 eura sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka isplatom 100,77 eura (sto eura i sedamdeset sedam centi) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja odluke do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada ovrhovoditelj EOS MATRIX d.o.o. je protiv tuženika, tada ovršenika DE dana 29. srpnja 2025. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, radi naplate iznosa od 167,47 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Prijedlogu tužitelja udovoljeno je donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ana Marie Micelli Laginja, posl. br. Ovrv- 6738/2025, UPP/OS-Ovrv-634/2025, od 20. listopada 2025., kojim je tužitelju priznat i ovršni trošak u iznosu od 25,00 eura.

3. Pravodobnim prigovorom od 3. studenog 2025. tuženik je osporio tužbeni zahtjev u cijelosti. U prigovoru u bitnom navodi da je usluge za koje ga se tereti odjavio, da nema evidentirano nikakvo dugovanje niti prema Hrvatskom telekomu niti prema tužitelju sa kojim da nema nikakav poslovni odnos, te je predložio da se zaustavi postupak prisilne naplate.

4. Po prigovoru tuženika rješenjem ovog suda posl.br. Povrv-197/2025-11 od 26. siječnja 2026. godine, rješenje o ovrsi stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a sve na temelju čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje: OZ).

5. Tužitelj je, sukladno čl. 461.a st. 6. ZPP-a dostavio podnesak u kojem je naveo kako je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sa društvom Hrvatski telekom d.d. od dana 20. listopada 2015. godine i Aneksom istom, postao vlasnik predmetnog potraživanja. Tužitelj navodi kako je prilikom ustupa tražbine postupio sukladno čl. 80. ZOO-a i obavijestio tuženika o ustupu prilikom mirnog rješavanja spora (prije podnošenja prijedloga za ovrhu javnom bilježniku u trenucima pokušaja izvansudske nagodbe). Međutim, sukladno zakonskim odredbama i sudskoj praksi, obavijest dužniku da nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji, budući da je to dvostranoobvezni pravni odnos koji regulira prijenos potraživanja sa starog vjerovnika na novog. Tužitelj naglašava kako su samo dvije strane takvog ugovora: stari vjerovnik (ustupitelj) te novi vjerovnik (primatelj), međutim ne i dužnik prema kojem stari vjerovnik ima predmetno potraživanje. Tužitelj pojašnjava da se radi o dugovanju koje je tuženik imao prema starom vjerovniku društvu Hrvatski Telekom d.d., a koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji, da se radi o nepodmirenim računima za 08., 09., 10. i 11. mjesec 2024. godine na ime mjesečne pretplate za fiksne usluge MAX3 po ugovorenoj tarifi, koju je tuženik ugovorio sa Hrvatskim telekomom d.d. temeljem Zahtjeva za mobilnim uslugama od dana 20.06.2022. godine. Ističe da se radi o računima broj 6300098701-300-7, 6300098701-301-5, 6300098701-302-3 i 6300098701-303-1. U odnosu na prigovor tuženika kojim spori postojanje duga jer da je pretplatu odjavio te na tu okolnost dostavlja dokaz o raskidu od 22.08.2025. godine, tužitelj ističe kako se predmetno dugovanje odnosi na usluge prije raskida a sve sukladno gore naznačenim računima, stoga da je potraživanje tužitelja u cijelosti osnovano. Predložio je da se u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te da se obveže tuženika da mu naknadi troškove parničnog postupka uključivo i troškove ovršnog postupka.

6. Tuženiku je, sukladno čl. 461.a st. 7. ZPP-a, dostavljen podnesak tužitelja, međutim isti se nije na njega očitovao.

7. Sporovi male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura. U konkretnom slučaju potraživanje tužitelja je iznos od 167,47 eura te se stoga radi o sporu male vrijednosti. Odredbom čl. 461.a. st. 4. ZPP-a propisano je da će sud u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog, a da će sud rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Obzirom na sve pisane navode stranaka, te pregledom cijelog spisa predmeta sud nije našao potrebnim održavanje ročišta.

8. U tijeku postupka pročitani su izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga na stranici 7 spisa, zahtjev za promjene u halo uslugama na stranicama 23-27 spisa, zapisnik o primopredaji terminalne opreme na stranici 28 spisa, okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja na stranicama 46-54 spisa, aneks broj 6 okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja na stranicama 55-61 spisa, 109. dodatak okvirnom ugovoru o ustupu potraživanja i aneksu ugovora na stranicama 62-64 spisa, zahtjev za fiskalnim uslugama Hrvatskog telekoma na stranicama 65-68 spisa, računi na stranicama 69-80 spisa.

9. Razmatrajući tuženi zahtjev sud nalazi da je isti osnovan.

10. Pregledom izvoda iz poslovnih knjiga od 28. srpnja 2025. utvrđeno je dugovanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 26,07 eura za račun broj 6300098701- 300-7 sa dospijećem 17. rujna 2024., u iznosu od 57,50 eura za račun broj 6300098701-301-5 sa dospijećem 18. listopada 2024., u iznosu od 58,54 eura za račun broj 6300098701-302-3 sa dospijećem 16. studenog 2024. i u iznosu od 25,36 eura za račun broj 6300098701-303-1 sa dospijećem 17. prosinca 2024.

11. Pregledom zahtjeva za fiksnim uslugama Hrvatskog telekoma utvrđeno je da je tuženik dana 20. lipnja 2022. podnio zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosno ugovornog odnosa sa Hrvatski telekom d.d., a temeljem kojih su ugovornih odnosa tuženiku ispostavljani računi. Pregledom računa za potraživanja koja su predmet ovog postupka utvrđeno je da se isti odnose na razdoblje od kolovoza do prosinca 2024., odnosno dospijevaju od rujna 2024. do siječnja 2025., dok je uvidom u zahtjev za promjene u halo uslugama i zapisnik o primopredaji terminalne opreme utvrđeno da je tuženik raskinuo pretplatnički odnos i odjavio uslugu 22. kolovoza 2025.

12. Uvidom u okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja aneks broj 6 te dodatak 109 navedenog ugovora utvrđeno je da je tužitelj od Hrvatskog telekoma d.d. otkupio potraživanje prema tuženiku u svibnju 2025.

13. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da je sudionik u obvezom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok je odredbom članka 65. stavka 1. ZOO-a propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je. S obzirom na to da postoji dospjelo, a neplaćeno potraživanje, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati ispunjenje obveze odnosno ima pravo naplatiti uslugu koja mu je pružena od strane prednika tužitelja Hrvatski telekom d.d., a sve temeljem gore navedenih zakonskih odredaba.

14. Člankom 80. stavkom 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, u kojem slučaju u skladu sa čl. 84. ZOO, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. S obzirom na to kako je sporna tražbina prenesena sukladno navedenim zakonskim odredbama ugovorom o cesiji sklopljenim između tužitelja i trgovačkog društva Hrvatski telekom d.d., tuženik je bio dužan dospjelo dugovanje podmiriti tužitelju, iako, kako on to navodi u prigovoru, nije s tužiteljem zasnovao nikakav poslovni odnos.

15. U odnosu na troškove ovršnog postupka, prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

16. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj pravnoj stvari, tuženik mu je u skladu s čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan naknaditi opravdane troškove postupka.

16.1. Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka i to za ovršni trošak iznos od 25,00 eura te za sastav podneska od 17. veljače 2026. iznos od 50,00 eura uvećano za pripadajući PDV, kao i za trošak sudske pristojbe na presudu iznos od 13,27 eura.

17. Na temelju čl. 155. ZPP-a, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova zastupanja podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sukladno tbr. 11. t. 1. u vezi s tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., dalje: OT) uvećano za PDV 25 % (tbr. 46. OT), kao i troškova naknade javnog bilježnika na temelju čl. 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 9/21. i 18/22.). Time ukupno priznati troškovi u pogledu tog dijela iznose 25,00 eura. Nadalje, tužitelju sukladno tbr. 11. t. 1. u vezi s tbr. 7. OT pripada i trošak sastava obrazloženog podneska u zatraženom iznosu od 50,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 12,50 eura. Konačno, tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe na presudu, koju je, sukladno čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18, 51/23) dužan platiti.

17.1. Na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a tužitelju na odmjerene troškove postupka pripadaju zatezne kamate po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO -a, uvećanoj za tri postotna poena od presuđenja do isplate.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Labinu, 31. srpnja 2026.

Sutkinja

Zdenka Raguž Zupičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 dana od dana dostave presude. Žalba se ulaže putem ovoga suda, a o njoj odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju putem punomoćnice

- tuženiku