Poslovni broj Gž-666/2026-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Folnegovićeva 1, Zagreb, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leko, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1689/2025-6 od 28. siječnja 2026., 30. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv- 1689/2025-6 od 28. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-22997/22 od 13. svibnja 2022., te je odbijen tužbeni zahtjev (st. I. izreke), te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (st. II. izreke).

2. Tužitelj žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ali kako se radi o postupku u sporu male vrijednosti u kojem presudu nije dopušteno pobijati iz žalbenog razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP), takvi žalbeni razlozi nisu posebno razmatrani.

3. Žalba nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima tužitelja prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka je tražbina tužitelja u iznosu od 249,15 kn / 33,04 EUR glavnice i 263,07 kn / 34,91 EUR zateznih kamatama po osnovi isporučene vode za potrebe kućanstva, koja tražbina proizlazi iz računa za vodu izdanog za mjesec siječanj 2021. godine, sa rokom dospijeća 15. veljače 2021., na iznos od 553,12 kn / 73,14 EUR.

7. Prema odredbi čl. 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26, dalje: ZOO) kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se moglo namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.

8. Prema izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja (list 66 spisa) razvidno je da je u trenutku uplate iznosa od 3.325,80 kn / 441,41 EUR, dana 13. ožujka 2021., postojao dug tuženice prema tužitelju veći od tog iznosa, tako da taj iznos nije bio dovoljan za podmirenje svih njezinih dugovanja, pa kako nije postojao sporazum stranaka oko toga što se podmiruje tom uplatom, uračunavanje je bilo potrebno obaviti onim redom koji je odredila tuženica kao dužnik prilikom ispunjenja.

9. Tuženica je prilikom ispunjenja jasno naznačila na uplatnici (list 47 spisa) da uplatom od 3.325,80 podmiruje račune za 10. mjesec 2020., 12. mjesec 2020., 1., 2. i 3. mjesec 2021., a što je navela i u prigovoru na rješenje o ovrsi, sa točnom specifikacijom računa koje je podmirila tom uplatom.

10. Budući da određenje tuženice na navedenoj uplatnici koje račune podmiruje tom uplatom odgovora iznosima tih računa u potpunosti, tužitelj je bio dužan njezinu uplatu obračunati u skladu s čl. 171. st. 1. ZOO, a što on nije učinio, već je uplatu razdijelio na jednake dijelove kroz razdoblje od 2017. do 2021. godine radi podmirenja dijela duga za zajedničku pričuvu, naknadu za uređenje voda i uslugu skupljanja komunalnog otpada, dok je na ime potrošnje vode za kućanstva prema spornom računu obračunao iznos od 303,97 kn / 40,34 EUR, a što tužitelj i priznaje tijekom prvostupanjskog postupka, kada navodi da je uplatom tužiteljice zatvarao dugovanja prema starosti dugovanja.

11. Na navode tužitelja iznesene tijekom postupka da uplatu tuženice nije bilo moguće knjižiti u odnosu na račun iz 2. mjeseca 2021., koji dospijeva 15. ožujka 2021., treba reći da to ne znači da nije bilo moguće zatvoriti dugovanje tužiteljice prema spornom računu iz 1. mjeseca 2021., koji je u vrijeme uplate bio dospio.

12. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 171. st. 1. ZOO, kada je utvrdio da je tuženica uplatom iznosa od 3.325,80 kn / 441,41 EUR, dana 13. ožujka 2021. podmirila sporni dug.

13. Stoga je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

14. Odluka o troškovima postupka zakonita je i pravilna (čl. 154. st. 1. ZPP), jer tužitelju koji nije uspio u postupku ne pripada pravo na naknadu parničnog troška, tako da je trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke presude.

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe odbijen je kao neosnovan, jer tužitelj nije uspio u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 30. srpnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak