REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-246/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1680/2023-25 od 15. siječnja 2025., u sjednici vijeća održane 30. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1680/2023-25 od 15. siječnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja naložio je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.500,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom specificirano u toj točki izreke, u roku od petnaest dana točka. U točki II. naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.428,30 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom specificiranom u toj točki izreke, u roku od petnaest dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tuženik i to iz svih žalbenih razloga. Žalitelj u bitnome navodi da je pravilnom primjenom materijalnog prava i temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka, sve u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, visinu pravične novčane naknade trebalo utvrditi u ukupnom iznosu od 2.515,21 eur. Pobijanu odluku smatra neadekvatno obrazloženom u pogledu visine dosuđene naknade jer narav ozljede, način liječenja, kao i nepostojanje drugih posebnih otegotnih okolnosti slučaja ne mogu opravdati dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 984,79 eura. Tim u svezi pobija i odluku o parničnom trošku jer se u tom slučaju trebala primijeniti odredba članka 154. st.2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje i troškove sudske pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.

4. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu navodeći u bitnome da je pobijana presuda zakonita i pravilna, a žalba neosnovana. Predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, a pobijana presuda potvrdi. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu i trošak sudske pristojbe za dati odgovor.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete i s njom povezane imovinske štete - tuđu pomoć i njegu, a koja mu je nastala u prometnoj nezgodi 27. veljače 2023. za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

7. Među strankama nije sporan štetan događaj, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak prometne nezgode, pasivna legitimacija tuženika, kao i činjenica da je tuženik tužitelju na ime naknade štete (imovinske i neimovinske) prije pokretanja ovog parničnog postupka isplatio iznos od 2.000,00 eura.

8. Ostaje spornim visina dosuđene pravične novčane naknade za iznos od 984,79 eura.

9. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga tuženika kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. st.2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka, kako onu na koju pazi po službenoj dužnosti, tako i onu na koju ukazuje žalitelj. Drugostupanjski sud je dao jasne i argumentirane razloge te je valjano obrazložio svoju odluku glede dosude pravične novčane naknade. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

10. Radi utvrđivanja osnovanosti zahtjeva tužitelja glede visine tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja je prije svega svoju odluku temeljio na nalazu i mišljenju stamnih sudskih vještaka ( pisanih i usmenih)GZ, specijalisti opće kirurgije i traumatologije te OZ specijalisti psihijatru te uvidom u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu.

10.1. Tako je utvrđeno da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice II. stupnja ( QTF) , da je liječen konzervativno cervikalnom imobilizacijom i medikamentoznom terapijom. Zbog posttraumatske somatske tegobe u daljnjem tijeku liječenja ordinirana je prolongirana fizikalna terapija za ukupno trideset rehabilitacijskih postupaka a liječenje ozljede završeno je 1. kolovoza 2023. Zadobivene ozljede rezultirale su bolovima jačeg intenziteta sumacijski tijekom dva dana u neposrednoj akutnoj fazi po ozljedi, bolovima srednjeg intenziteta sumacijski tijekom šest dana, te u subakutnoj fazi ozljede bolovima blažeg intenziteta sumacijski tijekom pedeset dana, vezano uz postupno povećanje tjelesne aktivnosti i razgibavanje rigidne vratne muskulature. Bolovi povremenog karaktera uključene su u trajno umanjenje životnih aktivnosti. Od strane kirurga zbog ozljede vratne kralježnice životna aktivnost tužitelja smanjena je za tri posto, a očituje se zbog dijelom reducirane pokretljivosti vratne kralježnice, posljedično ozljedi mekotkivnih struktura vrata zbog čega će tužitelj morati ulagati pojačane napore u daljnjem životu. Tužitelj je u vezi sa štetnim događajem trpio primarni kratkotrajni strah od jedne minute, sekundarni strah jakog intenziteta, koji je trajao do obrade ozljede i smirivanja simptoma odnosno oko četiri sata te sekundarni strah srednjeg intenziteta koji je trajao pet dana, a strah slabog intenziteta prisutan je i nadalje kroz sedam tjedana. Sa psihijatrijske strane nisu zaostale trajne posljedice. Osim toga tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od dva sata dnevno tijekom petnaest dana, a zatim od jednog sata dnevno tijekom daljnjih petnaest dana.

11. Ocjena je ovoga suda da je sud prvog stupnja pravilno ocijenio nalaz i mišljenje medicinskih vještaka te je pravilnom primjenom odredbe članka 1100. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO) utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih boli i straha te smanjenja životne aktivnosti u ukupnom iznosu od 3.320,00 eura a po osnovi imovinske štete - tuđe pomoći i njege 180,00 eura.

11.1. Navedeni iznos od 3.500,00 eura umanjen je za iznos od 2.000,00 eura koliko je tuženik tužitelju isplatio u vansudskom postupku.

11.2. Pri dosuđivanju navedenog iznosa sud prvog stupnja vodio je računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli i straha, životne dobi tužitelja, cilju kojem služi ta naknada kao i o tome da se njime ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njegovom naravi i društvenom svrhom, okolnosti pod kojim se dogodila prometna nezgoda te način liječenja. Pravična novčana naknada dosuđena je u okvirima važećih Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete koju je donio Vrhovni sud Republike Hrvatske.

12. Neosnovno žalitelj prigovara o odluci o parničnom trošku jer je i u tom dijelu sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, odredbu članka 154. st.1. ZPP-a kao i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( "Narodne novine" broj: 138/2023- dalje: Tarifa).

13. Slijedom iznijetog o žalbi tuženika valjalo je odlučiti kao izreci ove presude (čl. 368. st.1. ZPP-a).

14. Obje stranke stranke su zatražile troškove ovog žalbenog dijela postupka i to tužitelj za dati odgovor na žalbu i pristojbu za dati odgovor, a tuženik za sudsku pristojbu za žalbu. Međutim kako tuženik nije uspio sa svojim pravnim lijekom to mu ne pripada pravo na naknadu zatraženog troška (čl. 166. st.1. u vezi s čl. 154. st.1. ZPP-a). Tužitelju nisu priznati zatraženi troškovi jer isti nisu bili potrebni za odlučivanje o žalbi tuženika (čl. 166. st.1. u vezi s čl. 155. ZPP-a).

U Puli 30. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić