Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-632/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja FT, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice IT, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje s adresom u [adresa], zastupani po punomoćniku Ivici Kučincu, odvjetniku u Valpovu, protiv tuženika KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Stjepku Medvedu, odvjetniku u Valpovu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pn-106/2025-18 od 14. svibnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika KT kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pn-106/2025-18 od 14. svibnja 2026. pod st. I. izreke, u dijelu pod st. II. izreke kojim je naloženo tuženiku da 2. tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.150,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i na ime imovinske štete iznos od 157,79 EUR s pripadajućim zateznim kamatama, i u dijelu pod st. III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 1.287,37 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku Stalna služba u Valpovu poslovni broj Pn-106/2025-18 od 14. svibnja 2026. u dijelu pod st. II. izreke kojim je naloženo tuženiku da 2. tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 350,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu pod st. III. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 109,68 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se 2. tužiteljica sa zahtjevom za isplatu naknade neimovinske štete u iznosu od 350,00 EUR, kao s neosnovanim.

Odbijaju se 1. i 2. tužitelji sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 109,68 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama, kao s neosnovanim.

III. Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 35,00 EUR.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da 1. tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.500,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), naloženo je tuženiku da 2. tužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 1.500,00 EUR i na ime naknade imovinske štete iznos od 157,79 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi 1. tužitelju i 2. tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.397,05 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu u cijelosti iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženik u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, na koju tuženik sadržajno ukazuje u žalbi, jer nije bilo potrebno da se podnesak tuženika od 15. travnja 2026. dostavlja medicinskom vještaku, iako se tim podneskom tuženik očitovao na odgovor vještaka na njegove primjedbe na osnovni nalaz i mišljenje, jer je u tom podnesku tuženik izričito naveo da ne predlaže dodatno saslušanje vještaka, već da predlaže provedbu novog vještačenja.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet ovog spora je naknada neimovinske štete koju su tužitelji pretrpjeli 13. siječnja 2025. u [adresa], u [adresa], kada ih je napao tuženikov pas, pasmine Američki staford koji je bez nadzora vlasnika istrčao iz dvorišta na kućnom broju 51, koju tužitelji potražuju svaki u iznosu od 1.500,00 EUR, te naknada imovinske štete za troškove liječenja psa 2. tužiteljice koji je ozlijeđen u napadu tuženikova psa, u iznosu od 157,79 EUR.

8. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tuženik odgovoran za štetu koju je počinio pas pasmine Američki staford. Naime, u odgovoru na tužbu tuženik izričito navodi da je "njegov pas" sudjelovao u incidentu, te prilaže potvrdu o uginuću životinje, koji je uginuo nakon predmetnog incidenta, u kojem je on naveden kao vlasnik psa.

9. Na žalbene navode tuženika kojima se ukazuje da je vlasnik psa bio pok. suprug ZT, a da se nakon njegove smrti o psu nastavila brinuti njezina svekrva, treba reći da je iz ponašanja tuženika razvidno da su se njegovi nasljednici sporazumjeli da pas pripadne tuženiku, što proizlazi iz navedene potvrde o smrti psa, kao i priznanju tuženika iz odgovora na tužbu da se radi o njegovom psu.

10. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je tuženik prije nego je toga dana otišao iz kuće, povjerio psa na čuvanje majci pa da on stoga nije odgovoran za nastalu štetu, a sve prema čl. 1066. st .1. ZOO, jer to ne proizlazi iz iskaza svjedoka ZT, niti iz iskaza tuženika, koji ne govore o tome da je tuženik povjerio psa na čuvanje majci. Naime, svjedok ZT u svom iskazu navodi da se svekrva trebala brinuti za psa, da je čula u jednom trenutku nekakav metež vani te da nije znala da su vrata od ograde ostala otvorena, iz kojeg se iskaza ne može zaključiti da je tuženik posebno upozorio majku da pripazi na psa kad njega nema. Osim toga, tuženik tijekom prvostupanjskog postupka nije iznosio činjenicu da je u vrijeme štetnog događaja pas bio povjeren na čuvanje drugoj osobi, pa se radi o novoj činjenici iz čl. 352. st. 1. ZPP, koja se ne može iznositi u žalbi.

11. Pas zbog povećane opasnosti za okolinu predstavlja opasnu stvar, a za štetu koja nastane od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dakle tuženik, sukladno čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

12. Prvostupanjski je sud na temelju nalaza i mišljenja vještaka doc. dr. sc. Vjekoslava Wertheimera dr. med. specijalista ortopeda s užom specijalnošću iz dječje ortopedije, stalnog sudskog vještaka, kao i dopune nalaza i mišljenja, čiji je nalaz i mišljenje prihvatio iz razloga koje prihvaća i ovaj sud, pravilno utvrdio da je 1. tužitelj zbog napada psa trpio bolove blagog intenziteta trajanja 3 dana i bolove blagog intenziteta trajanja još 35 dana, da je trpio primarni strah jakog intenziteta vrlo kratko za vrijeme nezgode i neposredno nakon nje, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 3 dana i strah blagog intenziteta trajanja 12 dana. Kod 1. tužitelja postoji blaga naruženost uvjetovana ožiljkom na desnoj šaci vidljiv trećim osobama samo ponekad. Drugo tužiteljica trpjela je bolove blagog intenziteta ukupno 14 dana. Primarni strah jakog intenziteta trpjela je vrlo kratko za vrijeme nezgode i neposredno nakon nje, sekundarni strah srednjeg intenziteta trpjela je 3 dana, te strah blagog intenziteta 12 dana.

13. Na temelju tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, te uzimajući u obzir sve okolnosti slučaju, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO kada je utvrdio da 1. tužitelju po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada od 1.500,00 EUR.

14. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio stupanj naruženja kod 1. tužitelja, na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka koji je klinički pregledao 1. tužitelja, ali i na temelju neposrednog opažanja, jer je 1. tužitelj na ročištu za glavnu raspravu održanom 13. studenog 2025. pokazao sudu i prisutnima svoju desnu šaku i mjesto ugriza te je sud konstatirao da se i danas vide ožiljci od zuba. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se pribavi fotografija sadašnjeg stanja ožiljka 1. tužitelja.

15. Međutim, u odnosu na 2. tužiteljicu prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, kada joj je dosudio naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.500,00 EUR, jer kada se uzmu u obzir sve okolnosti slučaja te intenzitet i trajanje fizičkih boli i straha, kao kvalifikatornih okolnosti za određivanje visine pravične novčane naknade, ovaj je sud na temelju navedenih zakonskih odredbi utvrdio da 2. tužiteljici pripada po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje pravična novčana naknada u iznosu od 1.150,00 EUR.

16. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke presude, st. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku da 2. tužiteljici isplati iznos neimovinske štete od 1.150,00 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i iznos imovinske štete od 157,79 EUR s pripadajućim zateznim kamatama (visinu tog iznosa tuženik u žalbi ne osporava), dok je temeljem čl. 373. t. 3. ZPP trebalo preinačiti st. II. izreke presude i djelomično odbiti zahtjev 2. tužiteljice za isplatu iznosa od 350,00 EUR.

17. Tužitelji su uspjeli u postupku glede osnove sa 100% zahtjeva, a glede visine sa 89%, ili su uspjeli u sporu sa 94,5%, dok je tuženik uspio sa 5,5%, pa kada se temeljem čl. 154. st. 2. ZPP omjer uspjeha tužitelja u sporu umanji za omjer uspjeha tuženika u sporu, dobije se da je tužitelj uspio u sporu sa 89%.

18. Sukladno tome, trebalo je trošak postupka koji je prvostupanjski sud utvrdio u iznosu od 880,00 EUR, umanjiti razmjerno uspjehu tužitelja u sporu od 89%, što iznosi 783,20 EUR, na koji je iznos pribrojen trošak medicinskog vještačenja od 400,00 EUR, što iznosi 1.183,20 EUR, na koji je iznos pribrojen trošak sudske pristojbe na tužbu od 39,02 EUR, te na presudu od 78,03 EUR, što iznosi 117,05 EUR, umanjene razmjerno uspjehu tužitelja u sporu od 89%, što iznosi 104,17 EUR, tako da ukupan trošak tužitelja iznosi 1.287,37 EUR. Stoga je trebalo temeljem čl. 380. t. 2. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke za dosuđen iznos parničnog troška tužiteljima u iznosu od 1.287,37 EUR, dok je temeljem čl. 373. t. 3. ZPP trebalo preinačiti odluku o troškovima postupka i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 109,68 EUR.

19. Tuženiku za sastav žalbe pripada iznos od 125 bodova temeljem Tbr. 10/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25), ili 250,00 EUR, sa PDV od 25%, 312,50 EUR, koji je iznos trebalo umanjiti razmjerno uspjehu tuženika u žalbenom postupku od 11%, što iznosi 35,00 EUR. Trošak sudske pristojbe na žalbu tuženiku nije dosuđen, jer nije dokazao da bi istu podmirio.

U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper