Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-668/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Tihane Cišper predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Alenu Ivkoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice VĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Mihaelu Arčonu, odvjetniku u Novom Vinodolskom, radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2652/2023-12 od 3. ožujka 2026., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice VĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-2652/2023-12 od 3. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja proglašena je nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava po računima tužiteljice u bankama na temelju svih zahtjeva za izravnu naplatu od dana 28. veljače 2023. godine, a temeljem presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P3291/13-20 od 29. travnja 2014. i presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-263/2015-4 od dana 16. svibnja 2017. (st. I. izreke), naloženo je Financijskoj agenciji da odmah po primitku tog rješenja opozove naloge za zapljenu i prijenos novčanih sredstava po računima tužiteljice, a koji su izdani radi naplate novčane tražbine temeljem svih zahtjeva za izravnu naplatu od dana 28. veljače 2023. zatraženih na temelju presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3291/13-20 od dana 29. travnja 2014. i presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-263/2015-4 od dana 16. svibnja 2017., te da obustavi provođenje ovršnih radnji pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po računima tužiteljice, sve u roku 15 dana (st. II. izreke), naloženo je tuženoj da tužiteljici u cijelosti naknadi troškove tog postupka u iznosu od 6.328,00 EUR zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke).

2. Tuženica pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP).

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi u cijelosti pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iako tuženica u žalbi ukazuje na povredu čl. 354. st. 1. ZPP, konkretno ne povezuje tu povredu sa određenom odredbom ZPP, pa takvi žalbeni navodi tuženice nisu posebno razmatrani.

6. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koje ukazuje tuženica u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava po računima tužiteljice u bankama na temelju svih zahtjeva za izravnu naplatu od dana 28. veljače 2023., a temeljem presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P3291/13-20 od dana 29. travnja 2014. i presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-263/2015-4 od dana 16. svibnja 2017., iz razloga jer je potraživanje tuženice prema tužiteljici prestalo prijebojem međusobnih dospjelih potraživanja ovrhovoditelja i ovršenika izvršenim 27. siječnja 2020.

9. Prvostupanjski je sud utvrdio da između stranaka nije sporno da je tuženica kao ovrhovoditelj podnijela zahtjev za izravnu naplatu FINI, na temelju pravomoćne presude OS Rijeka, poslovni broj P-3291/13, koja je pravomoćna dana 16. svibnja 2017. i ovršna dana 21. lipnja 2017., odlukom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-263/15 od 16. svibnja 2017., i nije sporno, da je tužiteljica kao ovršenik izjavila prijeboj 27. siječnja 2020., i ispravak izjave o prijeboju dana 11. ožujka 2020., sve temeljem ustupljene tražbine od NĐ, temeljem ugovora o ustupu od 14. studenog 2019., koji je ovjeren kod Javnog bilježnika Radosne Mavrinac u Kastvu, pod brojem OV-6436/19, koju je stekao od društva B2 Kapital d.o.o. temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 13. studenog 2019., a ono od Erste&Steirmarkische bank d.d. Rijeka temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 21. siječnja 2017.

10. Prema odredbi čl. 195. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26, dalje: ZOO), dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.

11. Tražbina koju je tužiteljica stavila u prijeboj sa tražbinom tuženice, kao ovrhovoditeljice, izjavom o prijeboju od 30. siječnja 2020. na iznos od 588.616,86 kn / 78.122,89 EUR, dospjela je 11. travnja 2012., kako to proizlazi iz potvrde o ovršnosti javnog bilježnika Nataše Šuran od 11. lipnja 2012., dok je tražbina tuženice, kao ovrhovoditeljice dospjela kada je presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-263/2015-4 od 16. svibnja 2017. postala ovršna, a to je 21. lipnja 2017.

12. Dakle, kako obje tražbine glase na novac i obje su dospjele, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tražbina ovrhovoditeljice prestala prijebojem, sukladno čl. 196. st. 1. ZOO.

13. Tužiteljica je u prijeboj sa tražbinom tuženice kao ovrhovoditeljice stavila tražbinu koju ima prema njoj temeljem Ugovora o kreditu broj, a koja je prema dopisu Erste&Steirmarkische bank d.d. od 11. travnja 2012., u vrijeme kada je banka otkazala ugovor o kreditu, izjavom od 11. travnja 2012., iznosila samo u glavničnom dijelu 61.360,84 EUR, dakle, više od tražbine tuženice kao ovrhovoditeljice koja iznosi u glavničnom dijelu 29.000,00 EUR. Tuženica ne tvrdi niti dokazuje da bi nakon što je otkazan ugovor o kreditu podmirila dio duga.

14. Neosnovano tuženica u žalbi ukazuje da ne postoji nikakva sudska odluka niti se vodi sudski postupak između stranaka radi utvrđenja prijeboja tražbina stranaka, jer se o tome odlučuje u ovom sudskom postupku temeljem 210. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ).

15. Kako prijeboj tražbina predstavlja jedan od načina prestanka obveze, a iz navedenih je razloga tražbina tuženice kao ovrhovoditeljice prebijena sa tražbinom tužiteljice kao ovršenice, tražbina tuženice kao ovrhovoditeljice prestala je, i to nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka iz kojeg potječe ovršna isprava. Naime, izjava o prijeboju dana je nakon donošenja presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-263/2015-4 od dana 16. svibnja 2017., tako da je tražbina tuženice kao ovrhovoditeljice prestala na temelju činjenice koja je nastala u vremenu kad je ovršenica više nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ, a što predstavlja razlog za proglašenje postupka izravne naplate nedopuštenim u smislu čl. 52 OZ, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

16. Ovdje treba reći i da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4070/2023-2 od 26. kolovoza 2025. odbijen zahtjev ovdje tuženice, u tom postupku tužiteljice, na utvrđenje da je predmetni Ugovor o ustupu tražbine ništetan u cijelosti.

17. Prvostupanjski sud time što nije proveo sve dokazne prijedloga tuženice iz odgovora na tužbu nije propustio pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, jer se ne radi o bitnim dokaznim prijedlozima.

18. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi st. I. i II. izreke pobijane presude.

19. Odluka o troškovima postupka zakonita je i pravilna (čl. 154. st. 1. ZPP), tako da je temeljem čl. 380. t. 2. ZPP trebalo odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi st. III. izreke presude.

20. Zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe trebalo je odbiti kao neosnovan jer tuženica nije uspjela u žalbenom postupku (čl. 166. st. 1. ZPP).

21. Tužiteljičin zahtjev za naknadu troška odgovora na žalbu trebalo je odbiti kao neosnovan, jer se ne radi o trošku koji bi bio potreban za vođenje žalbenog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 29. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tihana Cišper