REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-12/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge, sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OTP BANKA d.d., [adresa], OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Plašćar, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja o trošku sadržanog u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1195/2025-9 od 3. studenog 2025., 30. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Preinačuje se rješenje o trošku sadržano u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1195/2025-9 od 3. studenog 2025. i rješava:
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 490,58 eura sa zateznim kamatama obračunatima od 3. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem o trošku sadržanim u točki III. izreke presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1195/2025-9 od 3. studenog 2025. riješio:
„Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], nadoknadi tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.132,72 EUR-a zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 3. studenog 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. s iječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.“
2. U obrazloženju je naveo da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu pa mu, u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 129/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) pripada zahtijevani trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1 u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa), trošak pristupa na ročišta od 26. kolovoza 2025. i 2. listopada 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svaki (Tbr 9/1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), te trošak sastava podneska od 16. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 54. Tarife), odnosno ukupno 800,00 EUR što uvećano za pripadajući PDV od 25% sveukupno iznosi 1.000,00 EUR. Navedenom trošku valja pridodati trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 132,72 EUR što sveukupni trošak tužitelja čini 1.132,72 EUR.
3. Tuženik u žalbi navodi da je tužitelj postavio deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe te s osnove ništetnosti te odredbe kondemnatornim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 447,61 EUR. Dakle, jedini pravni interes koji proizlazi iz deklaratornog tužbenog zahtjeva predstavlja upravo isplata naznačenog iznosa. Uz navedeno, tužitelj u vrijednost predmeta spora uračunava i uglavničene zatezne kamate obračunate na iznos od 447,61 EUR, što je u izričitoj suprotnosti s odredbom čl. 35. st. 2. ZPP -a prema kojoj kamate ne predstavljaju glavni zahtjev relevantan za određenje vrijednosti predmeta spora. Ujedno, predmetni deklaratorni zahtjev u konkretnom slučaju nije niti nužno postaviti kao dio tužbenog zahtjeva jer se o osnovanosti tog zahtjeva može raspravljati kao o prethodnom pitanju. Citira sudsku praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske i županijskih sudova. Traži naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR.
4. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba je osnovana.
6. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredaba čl. 365. i čl. 381. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.
7. Osnovano žalitelj navodi da je prvostupanjski sud tužitelju odmjerio parnične troškove pogrešnom primjenom materijalnog prava, odnosno na temelju pogrešnog iznosa vrijednosti predmeta spora. Naime, pravilno se tuženik poziva na ustaljenu praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske te na podudarne odluke županijskih sudova, s kojom je u suglasju i praksa ovoga suda, prema kojoj se, u slučaju kada je deklaratorni zahtjev (ovdje na utvrđenje ništetnosti dijela ugovora) istaknut uz tužbeni zahtjev na isplatu i kada se zapravo radi o tzv. deklaratornom preambulu (prethodnom pitanju za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva), vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti zahtjeva za isplatu, dakle, ovdje, prema iznosu od 447,61 EUR. To posredno proizlazi i iz odredaba čl. 35. i čl. 40. st. 1. i 2. ZPP-a.
8. Posljedično tome, tužitelju za trošak sastava tužbe pripada pravo na naknadu iznosa od 100,00 EUR (Tbr. 7.1. u vezi s Tbr. 54. Tarife), za sastav podneska od 16. srpnja 2025., 100,00 EUR, za zastupanje na ročištima od 26. kolovoza i 2. listopada 2025., po 100,00 EUR, što uvećano za pripadajući PDV od 25% (Tbr. 46.), daje iznos od 500,00 EUR, te uvećano za osnovano plaćeni iznos pristojbi na tužbu i presudu od 53,08 EUR (26,54 EUR × 2), sve s obzirom na vrijednost predmeta spora od 447,61 EUR (Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Tarife sudskih pristojbi, „Narodne novine“ broj 37/23), čini ukupan iznos od 553,08 EUR.
9. Tuženiku za žalbeni postupak pripada pravo na naknadu troška sastava žalbe protiv rješenja u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 10.4. u vezi s Tbr. 54. Tarife), dok je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom iznosu od 250,00 EUR neosnovan. Dakle, u konačnici, tužitelju pripada pravo na naknadu parničnog troška u iznosu od 490,58 EUR (553,08 – 62,50 EUR), uzimajući u obzir odredbu čl. 166. st. 2. ZPP-a prema kojoj kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek (ili ukine tu odluku i odbaci tužbu), odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom.
10. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je tužitelju od dana donošenja prvostupanjske presude jer mu je ovim rješenjem odmjeren manji iznos troška nego rješenjem o trošku sadržanim u prvostupanjskoj presudi.
11. Zato je, na temelju čl. 380. t. 3. u vezi s čl. 166. st. 2. ZPP -a, odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 30. srpanja 2026.
Sudac
Radovan Raduka
