REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-13/2026-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Kralju, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Tisak plus d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 11A, OIB: 32497003047, zastupan po punomoćnici Ivani Stigleitner Gotovac, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 8. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika donesena 19. 09. 2025. godine, kojom je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01.04.2021. godine između tužitelja i tuženika.

Nalaže se tuženiku da vrati tužiteljicu na rad kod tuženika na radno mjesto Prodavač u prodajna mjesta Poslovnice Zadar ili na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima, u roku od 15 dana.

Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju parnične troškove sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih, u roku od 15 dana."

II./ Nalaže se tužiteljici US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Tisak plus d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 11A, OIB: 32497003047 nadoknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženik u odnosu na tužiteljicu dana 19.09.2025. godine donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika. Odlukom je redovito otkazan Ugovor o radu sklopljen 01.04.2021. godine, na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta „Prodavač“ u prodajnim mjestima Poslovnice Zadar. U naravi radi se o radnom mjestu prodavača na kiosku. Pobijanu Odluku je tužiteljica zaprimila 02.12.2025. godine te je protiv nje, putem svog punomoćnika, izjavila Zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio u zakonom predviđenom roku. Tuženik povredu obveze iz radnog odnosa od strane tužiteljice u bitnome obrazlaže prekomjernim korištenjem pauze te zatvaranjem prodajnog mjesta prije kraja radnog vremena. Pored toga navodi i pušenje na prodajnom mjestu te boravak nepoznate osobe na tom istom prodajnom mjestu. Predmetnu odluku, tužiteljica pobija u cijelosti iz razloga što ista nije utemeljena na činjenicama i materijalnoj istini, protivna je odredbama materijalnog i procesnog prava, pa je sama po sebi zbog toga i nezakonita. Vezano uz navodno prekomjerno korištenje pauza, navodi da tužiteljica radi sama u kiosku, objektu bez sanitarnog čvora dok je najbliži sanitarni čvor, na kojem joj je omogućeno obavljanje fizioloških potreba, udaljen oko 10 minuta hoda u jednom smjeru. To znači da svaki njen odlazak na toalet traje minimalno 25-30 minuta uključujući i tamo provedeno vrijeme. Vrijeme potrebno za odlazak i povratak s toaleta se dodatno produljuje tijekom ljeta, za vrijeme trajanja turističke sezone i velikih gužvi u gradu [adresa], dakle u vrijeme kada je tužiteljica navodno počinila spomenutu povredu obveze iz radnog odnosa (25.08.2025., 28.08.2025. i 27.08.2025.). Slučajevi u kojima je radnica privremeno zatvarala prodajno mjesta radi odlaska na toalet su bili rijetki, svega 1-2 puta dnevno te kratkotrajni koliko je to objektivno bilo moguće. Sukladno opće prihvaćenim standardima zaštite zdravlja i dostojanstva radnika te ustaljenoj sudskoj praksi, obavljanje osnovnih fizioloških potreba radnika, zakoniti su razlozi privremenog napuštanja radnog mjesta te radnik nema obvezu trpjeti štetu po svoje zdravlje i dostojanstvo. S obzirom na navedeno, opisani odlasci na toalet ne mogu se uračunavati u vrijeme provedeno na pauzi s obzirom da radnik to pravo ostvaruje neovisno o pravu na pauzu. Dakle, ne samo da je tužiteljica imala pravo otići na toalet sukladno svojim fiziološkim potrebama, što u praksi predstavlja najmanje 1-2 puta za vrijeme radnog vremena, a kako je to običavala i činiti, već je pored toga imala pravo koristi i pauzu u trajanju od 30 minuta, koju pauzu u većini slučajeva nije koristila žrtvujući se za probitke svog poslodavca. Upravo je tuženik kao poslodavac dužan osigurati uvjete rada nužne za redovito i efikasno obavljanje poslova, a ako takve uvjete nije osigurao (nepostojanje sanitarnog čvora u neposrednoj blizini radnog mjesta), posljedice toga ne mogu pasti na teret radnika ovdje tužiteljice. Nadalje, tužiteljica poriče da je spuštala roletu kioska, samo sjedila i čekala 22.00 sata kako bi pokrenula alarm te ističe da su stvarne okolnosti vezane uz to bitno drugačije. U stvarnosti, tužiteljica je obavljala pripremne radnje za zatvaranje prodajnog mjesta, poput slaganje robe, zbrajanja, pripreme izvještaja i slično. Na taj način nije postupala svaki dan već ovisno o obujmu posla tog dana na tom radnom mjestu. Bitno je naglasiti i poslovnu realnost da u zadnjih 20 minuta radnog vremena na tom kiosku gotovo uopće nema prometa, da radnici imaju uputu nadređenih obavljati radnje zatvaranja kako bi smjena uredno i pravovremeno završila te da je u slučaju stvarne potrebe bila na raspolaganju kako poslodavcu tako i kupcima. Netočni su i navodi iz pobijane odluke kako je tužiteljica pušila cigarete za vrijeme radnog vremena unutar prodajnog mjesta. Tužiteljica je pušila na pragu ulaza u prodajno mjesto, ali izvan samog zatvorenog prostora. Na opisani način nije kršila zakonske i radno pravne obveze i propise niti je dovela u opasnost imovinu poslodavca te sigurnost sebe i drugih osoba. U praksi se radi o posve uobičajenom i opće prihvaćenom postupanju radnika kod manjih prodajnih mjesta popust kioska, manjih trgovina ili kafića. Nadalje, tužiteljica poriče da bi za vrijeme radnog vremena u prodajno mjesto pustila nepoznatu osobu. Naime, u odluci nije precizirano kada je navodno to učinila, odnosno dan i sat te koliko dugo je ta osoba boravila u prodajnom mjestu. Iako je tužiteljici zbog paušalne prirode navoda tuženika, gotovo nemoguće iznijeti konkretnu obranu, tužiteljica drži da se sigurno radilo o osobi povezanoj s radnim procesima, dostavljač, tehničko održavanje, kolega radnik ili slično. Iz pobijane odluke proizlazi da tuženik svoje tvrdnje i razloge za otkaz u velikoj mjeri temelji na snimkama nadzorne kamere. Snimke nadzornih kamera tuženik koristi protupravno kršeći temeljne slobode i prava građana utvrđene Ustavom Republike Hrvatske, Zakonima i podzakonskim aktima. Svrha i pravna osnova postavljenih kamera i korištenja snimki je zaštita i sigurnost radnika i imovine od protupravnog, nasilničkog ili drugog protupravnog ponašanja trećih osoba prema istima. Postavljene kamere i dobivene snimke ne mogu služiti tuženiku u svrhu nadzora, špijunaže i praćenja radnika. Kaznenim zakonom RH takvo ponašanje predviđeno je kao kazneno djelo. U smislu svega navedenog u ovom dijelu, osporava dokaznu snaga tih snimki. Stoga tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da je pobijana odluka o otkazu nedopuštena i da ju tuženik vrati na rad, uz naknadu parničnog troška, kao u izreci presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da se protivi većini navoda iznesenih u predmetnoj tužbi te u cijelosti osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tuženik ističe kako je nesporno da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena temeljem sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 01. travnja 2021. te da je tuženik istoj otkazao citirani ugovor o radu i to Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 19. rujna 2025. Nesporno je i da je tužiteljica u zakonskom roku u odnosu na citiranu Odluku tuženika podnijela zahtjev za zaštitu prava – koji je tuženik ocijenio neosnovanim te na isti nije uputio očitovanje. Tuženik u pogledu činjeničnih navoda istaknutih u tužbi, prvenstveno ističe kako je Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem tužiteljice od 19. rujna 2025. donesena u potpunosti u skladu sa svim relevantnim pravilima i procedurama propisanim relevantnim odredbama Zakona o radu. U odnosu na navode koje tužiteljica iznosi u tužbi, tuženik ističe kako je citirana Odluka o otkazu donesena u potpunosti opravdano i iz svih razloga koji su detaljno navedeni i obrazloženi u samoj Odluci. Tuženik također ističe da je u odnosu na tužiteljicu provedena interna kontrola rada, i to sve posljedično nakon pritužbi kupaca na rad prodavača u regiji Jug, uslijed koje kontrole su utvrđene određene ozbiljne nepravilnosti u radu, kao i kršenja radnih obveza. Za početak, u potpunosti je netočan navod da bi sanitarni čvor koji je bio najbliži radnom mjestu tužiteljice (radno mjesto tužiteljice je kiosk u [adresa]), bio udaljen oko 10 minuta hoda u jednom smjeru pa bi iz tog razloga svaki odlazak tužiteljice na toalet trajao 25-30 minuta, jer uključuje vrijeme za obavljanje fizioloških potreba kao i vraćanje nazad. Takav navod tužiteljice u potpunosti je iskonstruiran i ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju budući da sam kiosk – radno mjesto tužiteljice s prozora kioska gleda na caffe bar u koji zaposlenice na tom radnom mjestu odlaze na toalet, a sam caffe bar od kioska je udaljen svega nekoliko metara. Dakle, navodi tužiteljice da bi zbog toga napuštala radno mjesto na vrijeme od 25-30 minuta, i privremeno zatvarala radno mjesto, a sve uslijed obavljanja fizioloških potreba u cijelosti su neosnovani. Stoga je neosnovan i promašen navod tužiteljice da tuženik kao poslodavac nije osigurao sanitarni čvor u blizini radnog mjesta. Tuženik tako dostavlja fotografiju snimljenu upravo s prozora predmetnog kioska iz koje je razvidna blizina prethodno spomenutog caffe bara, u koji ostale zaposlenice na tom radnom mjestu obavljaju fiziološke potrebe tijekom radnog vremena. Nadalje, navodi kojima tužiteljica poriče da bi prije kraja radnog vremena spuštala roletu kioska, kontradiktorni su sami po sebi, budući da tužiteljica u stvarnosti priznaje da je isto radila, ali isto ujedno opravdava činjenicom da u tom periodu i nije bilo kupaca. Međutim nesporno je da je tužiteljica kao zaposlenik takvim postupanjem povrijedila obveze iz radnog odnosa i postupala protivnu pravilima poslodavca i svoga radnog mjesta, dakle u potpunosti neopravdano, bez ikakve obavijesti nadređenih tužiteljica je u više navrata neopravdano ranije zatvarala radno mjesto. Isto je detaljno obrazloženo u Odluci o otkazu, gdje su detaljno navedeni dani kada je radnica koristila dnevnu stanku u duljem vremenu (bez odobrenja) kao i neopravdano ranije zatvarala predmetni kiosk. Neosnovan je navod da bi tužiteljica kiosk zatvarala ranije u svrhu obavljanja tzv. “pripremnih radnji za zatvaranje prodajnog mjesta”, jer radnik ne može ranije zatvoriti prodajno mjesto i odbiti posluživati kupce. Tužiteljica je istim radnjama izravno utjecala na potencijalno smanjenje prometa, a nesporno je da radnik koji po svome nahođenju zatvara radno mjesto prije proteka utvrđenog radnog vremena, čini težu povredu radne i ugovorne obveze. Posebno se ističe da je tužiteljica kao zaposlenik o navedenom prethodno već bila opomenuta i to dana 18. siječnja 2024., kada je bila upozorena na kršenje obveza iz radnog odnosa radi skraćivanja radnog vremena i na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju da se takvo postupanje nastavi, dakle bila je u potpunosti svjesna da ne može samovlasno zatvarati radno mjesto bez odobrenja nadređenog rukovoditelja i da isto predstavlja kršenje obveza iz radnog odnosa. Tuženik tako dostavlja spomenutu opomenu – kao i očitovanje tužiteljice na istu u kojemu priznaje takvo postupanje. Navodi u pušenju cigareta u prostru radnog mjesta u kiosku, suprotno navodima tužiteljice, nisu netočni budući su isti utvrđeni pregledom kamera koje tuženik ima u prodajnom mjestu, a isto postupanje strogo je protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu, kao i pravilima tuženika. Neosnovani su navodi tužiteljice da je pušila na pragu i da isto predstavlja uobičajeno postupanje radnika u manjim prodajnim mjestima poput kioska. Svakako, sukladno nadzornoj kameri, tužiteljica nije pušila na pragu već unutar prodajnog prostora, odnosno s cigaretom je obavljala svoje radne zadatke što ne samo da je protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu, isto je strogo zabranjeno, već predstavlja i potencijalnu štetu i opasnost za poslodavca (u smislu nastanka mogućeg požara jer se u kiosku prodaju tiskovine, ugrožena je sigurnost tužiteljice, ali i mogućih kupaca), ali isto tako predstavlja i reputacijsku štetu, kao i eklatantno kršenje obveza iz radnog odnosa od strane tužiteljice. Vezano za puštanje nepoznate osobe u radni prostor, tuženik izričito osporava da bi se radilo o osobama povezanim s procesom rada, sve budući su dugogodišnje zaposlenice tuženika, područne voditeljice, koje su obje bile neposredno nadređene tužiteljici te koje jako dobro poznaju mjesto rada tužiteljice, pregledavajući snimke prilikom vršenja nadzora ustanovile da se radi o nepoznatoj ženskoj osobi koja je boravila u kiosku, a da se radilo o nekome od djelatnika ili osobi povezanoj s poslovnim procesima, isto bi zasigurno mogle prepoznati. Tuženik napominje da samo postupanje tužiteljice koje je ustanovljeno putem pregleda snimaka nije isključivi niti jedini razlog otkazivanja ugovora u radu tužiteljici. Tuženik ističe kako su navodi tužiteljice koji ukazuju o protupravnom snimanju radnika i kršenju temeljnih sloboda i prava, potpuno neutemeljeni i promašeni. Tužiteljica tako navodi da tuženik svoje tvrdnje i razloge za otkaz u velikoj mjeri temelji na snimkama nadzorne kamere te da iste snimke koristi protupravno kršeći time temeljne slobode i prava građana utvrđene Ustavom Republike Hrvatske, Zakonima i podzakonskim aktima, tvrdeći da je svrha i pravna osnova postavljenih kamera i korištenja snimki, zaštita i sigurnost radnika i imovine od protupravnog, nasilničkog ili drugog protupravnog ponašanja trećih osoba prema istima. Tužiteljica također tvrdi da snimke radnog mjesta ne mogu tuženiku služiti u svrhu nadzora, špijunaže i praćenja radnika, budući je isto kazneno djelo te osporava dokaznu snagu snimaka. Tuženik stoga napominje da se nije radilo o nikakvoj „špijunaži“ tužiteljice, a sve budući da osobe koje su tužiteljici bile neposredno nadređene nisu pregledavale snimke zbog neposrednog nadzora i špijunaže tužiteljice, već isključivo radi dojave interne kontrole o ozbiljnim nepravilnostima u radu prodavača na terenu u regiji Jug. Konkretno, postojale su pritužbe kupaca da pojedini prodavači sustavno obmanjuju kupce korištenjem tzv. „stavljanja i brisanja stavki“ na PC kasi, pri čemu bi se, primjerice, kupcu (u pravilu strancu neupoznatom sa cijenama u RH) koji kupuje kutiju cigareta dodao kao artikl i boca vode „Jana“ od 0,5 l, čime bi se „umjetno“ povećao iznos na ekranu koji treba platiti. Prodavačice bi primile novac i ne bi izdale račun, nakon čega bi brisale stavku vode i provele samo cigarete, a višak novca zadržavale za sebe. Prilikom pregleda snimki provedenog isključivo u tu svrhu, osobe neposredno nadređene tužiteljici uočile su neke okolnosti koje su dovele do odluke o otkazu. Dakle zaključno, tuženik nije nasumce pregledavao snimke s prodajnih mjesta radi kontrole svojih djelatnika i pronalaženja nekakvih nepravilnosti temeljem kojih bi ih onda mogao sankcionirati. Postupao je temeljem prijava o ozbiljnim, protuzakonitim povredama prema kupcima. Osim toga, tuženik niti nema mogućnosti u realnom vremenu kontrolirati i pregledavati snimke već je to moguće učiniti jedino na način da se pristupi prodajnom mjestu te se uzme snimka, odnosno ako je riječ o starijim snimkama iste je potrebno izuzeti od ovlaštenog suradnika tuženika koji postavlja i održava predmetni video nadzor. Naime, radnica je bila upoznata s postavljenim nadzornim kamerama, dakle znala je da postoji video nadzor unutar prodajnog mjesta, a snimke s prodajnog mjesta prikupljene su na zakonit način, odnosno u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu. Naime, snimke nadzornih kamera, osim u svrhu zaštite radnika i imovine od protupravnog ponašanja trećih osoba, poslodavac može pregledavati i koristiti u svrhu utvrđivanja i dokazivanja nepravilnosti na radnom mjestu koje počine njegovi radnici, kad za isto postoji opravdana sumnja. Dakle, tuženik ističe da se radi upravo o zakonitoj obradi osobnih podataka i zakonitom korištenju snimaka, i to sve pozivanjem na relevantne odredbe Zakona o radu. Naime, Zakon o radu odredbom članka 29. stavkom 1 propisuje: Osobni podaci radnika smiju se prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo ako je to određeno ovim ili drugim zakonom ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u vezi s radnim odnosom. Dakle, poslodavac smije obrađivati osobne podatke radnike ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa i u vezi s radnim odnosom, a što je ovdje upravo slučaj. Također, nesporno je da je tužiteljica bila upoznata s postojanjem videonadzora na radnom mjestu, pa je promašeno pozivanje na nezakonitost samih snimaka. Tuženik ističe kako same snimke videonadzora ne predstavljaju isključivi niti odlučujući dokaz na kojemu se temelji odluka o otkazu. Nesporno je da je tužiteljica i ranije kršila svoje radne obveze, zbog čega je bila uredno upozoravana i opominjana. Slijedom iznesenog, tuženik ističe kako je Odluka o otkazu donesena zakonito i opravdano, uz postojanje jasnih i dokumentiranih razloga koji su prethodili njezinom donošenju pa predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika (list 6-8 spisa), povratnicu (list 9 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (list 10-12 spisa), fotografiju caffe bara (list 22 spisa), Pisano upozorenje (list 23-24 spisa), Očitovanje tužiteljice (list 25 spisa), Nepravilnosti utvrđene na prodajnom mjestu od 16.1.2024. (list 26-27 spisa), saslušani su svjedoci MS i KS (list 40-42 spisa) i tužiteljica (list 45-46 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Na ročištu 8. srpnja 2026. punomoćnici stranaka su suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud uz suglasnost stranaka odlučio da daljnje dokaze neće izvoditi te je zaključio glavnu raspravu.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2021. na radnom mjestu prodavač, te da joj je tuženik otkazao ugovor o radu Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika od 19. rujna 2025. Sporno je da li je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu.

7. Iz Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 19.9.2025. proizlazi da je tužiteljici redovito otkazan Ugovor o radu sklopljen s Poslodavcem dana 01.04.2021. na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta Prodavač u Prodajnom mjestu Poslovnice Zadar, radi skrivljenog ponašanja, odnosno kršenja obveza iz radnog odnosa. U obrazloženju se navodi da je nadređena rukovoditeljica poslovnice provela dana 02.09.2025. i 04.09.2025. kontrolu rada Radnika, uslijed čega su na predmetnom prodajnom mjestu uočene određene ozbiljne nepravilnosti u radu. Naime, uvidom u snimke nadzornih kamera predmetnog prodajnog mjesta, nedvojbeno je utvrđeno da za vrijeme redovnog radnog vremena utvrđenog za navedeno prodajno mjesto, Radnik isto po vlastitom nahođenju neopravdano zatvara. Konkretno, utvrđeno je da V opetovano spušta roletu na prodajnom mjestu prije kraja radnog vremena. Pritom o naprijed navedenom postupanju Radnik nije obavijestio svoju nadređenu rukovoditeljicu niti je od iste zatražio odobrenje. S tim u vezi, u nastavku se navode primjeri tako utvrđenih nedopuštenih radnji, odnosno spuštanja roleta prodajnog mjesta prije kraja radnog vremena, a koji su navedeni u Zapisniku o kontroli od

10.09.2025. i to kako slijedi:

- 25.08.2025.

Od 17:31-17:50 korištenje pauze

Od 19:54-20:20 korištenje pauze

Od 21:40 spuštena roleta, djelatnica sjedi u kiosku i čeka 22:00 kako bi pokrenula alarm

- 26.08.2025

18:03-18.29 korištenje pauze

20:10-20:28 korištenje pauze

21:40 spušta roletu i čeka 22:00 kad pokreće alarm i napušta radno mjesto

- 27.08.2025

17:50-18:30 korištenje pauze

21:40 spušta roletu i čeka 22:00 kada pokreće alarm i napušta radno mjesto Sukladno navedenom, u naprijed navedenim vremenskim periodima koji nadilaze razdoblje stanke uređeno odredbama Zakona, Radnik je izravno svojim radnjama, odbijajući izvršavati svoje radne obveze preuzete ugovorom o radu, utjecao na odbijanje potencijalnih kupaca i nepružanje usluga istima te s tim u vezi i na smanjenje prometa. Pritom se ističe da je V već ranije bio upozoren zbog kršenja obveza iz radnog odnosa zbog istih naprijed navedenih razloga, odnosno zbog nepoštivanja utvrđenog radnog vremena, uslijed čega joj je uručena opomena Uprave društva od dana 18. siječnja 2024. Radnik je u predmetnoj opomeni upozoren na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka, u opomeni navedene, povrede radne obveze. Stoga, V je, unatoč tome što je znao i morao znati da nije ovlašten samovlasno i bez dopuštenja nadređenog voditelja zatvarati prodajno mjesto u vrijeme redovnog radnog vremena i što je zbog istoga već ranije bio pisano opomenut, svjesno nastavio činiti istu povredu radne obveze, stvarajući tako kupcima dojam kao da kiosk ne radi. Pored naprijed navedenog kršenja radne obveze, uvidom u snimke nadzornih kamera predmetnog prodajnog mjesta utvrđene su i druge nepravilnosti u radu Tako je utvrđeno da Radnik za vrijeme radnog vremena i unutar prodajnog mjesta puši cigarete. Pušenje duhanskih proizvoda unutar prodajnog mjesta strogo je i izričito zabranjeno odredbama Zakona o zaštiti na radu. Osim što navedenim postupanjem Radnik krši kogentne zakonske odredbe, ujedno postupa i protivno izričitim uputama Poslodavca, ali i ugrožava svoju sigurnost i imovinu Poslodavca stvarajući tako opasnost od izbijanja požara na prodajnom mjestu, u prostoru punom lako zapaljivih predmeta. Također, uvidom u snimke nadzornih kamera predmetnog prodajnog mjesta, utvrđeno je da V za vrijeme radnom vremena u kiosk pušta nepoznatu osobu s kojom za vrijeme radnog vremena unutar prodajnog mjesta sjedi i razgovara. Pritom, sukladno procedurama rada Poslodavca, izričito je zabranjen ulazak i boravak neovlaštenih osoba unutar prodajnog mjesta. Radniku je sukladno članku 119. stavku 2. Zakona, a nastavno na sve naprijed navedene činjenice i opisane okolnosti kršenja radnih obveza, 12. rujna 2025. uručen Zapisnik o kontroli te je isti pozvan da dostavi svoju izjavu, odnosno iznese svoju obranu. Međutim, do danas, dakle tjedan dana nakon što mu je Zapisnik o kontroli uručen, V to nije učinio. U ovoj Odluci opisanim postupanjem Radnik je prekršio odredbe članka 5. Kolektivnog ugovora Poslodavca, a prema kojemu je obveza svakog radnika da savjesno, marljivo i stručno obavlja poslove radnog mjesta koje mu je Poslodavac povjerio ugovorom o radu. Također, istim člankom propisano je da radnik materijalno i kazneno odgovara za imovinu Poslodavca koja mu je povjerena i kojom se služi u svom radu te da su radnici obvezni izbjegavati svako ponašanje kojim se remeti rad ili poslovanje Poslodavca ili nanosi šteta ugledu Poslodavca jer postupanja radnika suprotna navedenom mogu imati za posljedicu otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika. Dakle, kao zaposlenik Poslodavca, V je bio dužan izvršavati svoje svakodnevne radne obveze i aktivnosti sukladno utvrđenom radnom vremenu prodajnog mjesta na kojemu je radio te svojim radnjama ne dovoditi u opasnost imovinu Poslodavca koja mu je bila povjerena u radu, već se brinuti o istoj pažnjom prosječnog savjesnog radnika. Međutim, Radnik je u svome radu postupao upravo suprotno, kršeći svoje radne obveze koje je preuzeo ugovorom o radu sklopljenim s Poslodavcem. Zbog svega naprijed navedenog, a osobito obzirom na nepoštivanje radnog vremena predmetnog prodajnog mjesta unatoč ranijem pisanom upozorenju Poslodavca, Poslodavac opravdano smatra navedeno skrivljeno ponašanje radnika kao kršenje obveza iz radnog odnosa. U postupku koji je Poslodavac pokrenuo sukladno Zakonu o radu radi otkazivanja ugovora o radu, provedeno je savjetovanje s Radničkim vijećem koje je bilo suglasno s namjeravanom odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu Naprijed opisana kršenja obveza iz radnog odnosa predstavljaju na zakonu utemeljen i valjan razlog za otkazivanje ugovora o radu, pa je donesena odluka kao u izreci.

8. Protiv pobijane odluke o otkazu od 19.9.2025., tužiteljica je preporučenom poštanskom pošiljkom podnijela zahtjev za zaštitu prava dana 13.12.2025. i koji je tuženik zaprimio 16.12.2026., što je vidljivo iz potvrde o primitku i povratnice na listu 9 spisa, te je tuženik učinio nespornim da je isti podnesen u zakonskom roku. Tuženik na isti nije odgovorio, pa je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu dana 9.1.2026., čime je tužiteljica postupila u zakonskom roku iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14, 127/17. i 98/19. i 151/22), a što niti tuženik nije osporavao, a niti dokazao suprotno.

9. Uvidom u Pisano upozorenje – opomenu na obveze iz radnog odnosa od 18.1.2024. proizlazi da je istim tužiteljica upozorena zbog kršenja radnih i ugovornih obveza zbog nepoštivanja utvrđenog radnog vremena tijekom kojeg nije izdan ni jedan račun, iako je tužiteljica već i ranije bila usmeno upozorena od strane nadređene voditeljice, uz upozorenje da u slučaju nastavka kršenja obveza iz radnog odnosa, postoji mogućnost redovitog ili izvanrednog otkazivanja ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja.

10. Svjedok MS je izjavila da radi kod tuženika kao sezonski voditelj, a tužiteljica je radila kao prodavač u Tisku, te joj je bila nadređena kada je bila sezonski voditelj. Tužiteljica je dobila otkaz zbog svog postupanja. Naime, prilikom jedne kontrole su gledali snimke kamera te su temeljem toga utvrdili da je tužiteljica u više navrata pušila unutar kioska, što je strogo zabranjeno, te su utvrdili da je tužiteljica u više navrata zatvorila kiosk prije završetka radnog vremena, tako da bi spustila roletu, a to je bilo oko 40-45 minuta prije kraja radnog vremena, te su utvrdili da je jednom kod tužiteljice u kiosku bila nepoznata ženska osoba koja je sjedila unutar kioska neko vrijeme, a tijekom toga vremena je tužiteljica radila. Također pregledom snimaka su utvrdili da je tužiteljica koristila pauzu duže od određenih 30 minuta, te je istu nekada koristila i više puta tijekom dana. Tužiteljica je i ranije bila upozorena zbog ranijeg zatvaranja kioska. Pregledavali su snimke iz razloga što su pregledavali da li su počinjene određene malverzacije prilikom naplate robe jer se je to znalo događati, te su prilikom ove kontrole uočili navedene nepravilnosti u radu tužiteljice. Tom kontrolom nisu utvrdili da je tužiteljica vršila malverzacije pri naplati robe, već su uočili ove druge nepravilnosti u radu. Ovu kontrolu su vršili po nalogu interne kontrole. Nisu kontrolirali tužiteljicu, nego su kontrolirali određeno vremensko razdoblje za koje su uočili da se pojedine stavke iz računa brišu, te su pri tom pregledu utvrdili ove nepravilnosti. Ovaj kiosk gdje je tužiteljica radila, nalazi se u trajektnoj luci, a najbliži sanitarni čvor se nalazi u kafiću preko puta kioska. Prema pravilima tuženika, nije bilo predviđeno da se kiosk može ranije zatvoriti npr. zbog obračuna, slaganja robe i slično. Na snimci su vidjeli nepoznatu žensku osobu kako sjedi u kiosku, te se nije radilo o dostavljaču.

11. Svjedok KS je izjavila da radi kod tuženika kao rukovoditelj poslovnice i područja, a tužiteljica je bila prodavačica. Tužiteljica je dobila otkaz zbog ponovljenog skrivljenog ponašanja. Naime, tužiteljica je dobila opomenu zbog prekomjernog korištenja pauze, a o čemu nije obavijestila poslodavca, te je predviđena pauza bila 30 minuta, a tužiteljica je pored te pauze od 30 minuta, tijekom dana koristila još nekoliko pauza po 15-20 minuta. Naime, tužiteljica bi tijekom rada spustila roletu na kiosku i zaključala kiosk i otišla, a 15-tak minuta prije kraja vremena bi spustila roletu i sjedila u kiosku do kraja radnog vremena. Nakon ove opomene uočili su da je tužiteljica više puta koristila pauze dulje od 30 minuta tj. kako je to naprijed opisala te su utvrdili da je tužiteljica više puta pušila unutar kioska, što je zabranjenom, te su uočili da je jednom prilikom nepoznata osoba sjedila unutar kioska i razgovarala sa tužiteljicom, a nije se radilo o zaposleniku tuženika. Interna kontrola je uočila određene nepravilnosti kod brisanih stavki u vezi izdavanja računa te su njoj kao voditeljici uputili dopis prema kojem je trebala izvršiti kontrolu, te je gledala snimke za onaj period kada su uočene nepravilnosti sa brisanim stavkama tj. računima, te je dva dana gledala snimke, jedan dan sa IS, a jedan dan sa MS, te su pregledom snimki utvrdili da kod tužiteljice nema nepravilnosti u vezi brisanih stavki, ali su uočili druge nepravilnosti, kako je to naprijed navela. Navodi da je ona sa dvije kolegice pokušala utvrditi identitet nepoznate osobe u kiosku, te su utvrdile da se ne radi o osobi koja ima veze sa tuženikom. Prema dogovoru, tuženikovi zaposlenici koriste sanitarni čvor u kafiću preko puta kioska, pa tako i tužiteljica, a ako isti ne radi, tada je tužiteljica bila dužna obavijestiti tj. njoj poslati poruku da npr. će biti odsutna 15-tak minuta zbog odlaska na toalet, ali ju ona o tome nije nikada obavještavala. Isto tako ako je tužiteljica koristila pauzu dulje od 30 minuta, o tome ju je morala obavijestiti. Postoji neformalni dogovor sa cafe barom da djelatnici koriste njihov sanitarni čvor. Prema pravilima tuženika nije bilo predviđeno da prodavač može prije kraja radnog vremena spustiti roletu i sjediti u kiosku zbog npr. slaganja robe i slično, te ako radnik mora izaći ranije zbog određenog razloga, tada o tome mora nju obavijestiti.

12. Tužiteljica je u svom iskazu izjavila da je radila kod tuženika kao prodavač otprilike 9 godina sa prekidima. Navodi da nisu točni navodi iz odluke o otkazu. Naime, wc koji se nalazi u restorančiću preko puta je neuredan i u njemu je uglavnom gužva, te tuženik sa njim nema nikakav dogovor o korištenju tog wc-a, te je ona znala otići na wc koji je oko 50 metara dalje u jednoj suvenirnici, za što joj treba oko 20 minuta, a toliko bi joj trebalo da ide i u ovaj wc preko puta, jer je u srcu sezone uvijek gužva. Što se tiče pušenja, navodi da je ovaj kiosk veličine oko 2 m kvadratna te je krcat sa robom, te nije niti mogla sjesti od te robe, a bilo je uobičajeno pušenje na vratima kioska. Što se tiče zatvaranja kioska, ističe da je bila na radnom mjestu do 10 sati, ali prije toga mora pokupiti sve stvari te ih upisati i spremiti, zavezati, te bi se tek tada mogla odjaviti. U zadnjih 10 minuta ima dosta poslova koje mora obaviti prije zatvaranja kioska, pa je nekada znala dok bi obavljala te poslove spustiti roletu do pola. Nepoznata osoba koja je primijećena na kameri je došla iz razloga što se je toga dana probušila jedna limenka pive ili energetskog pića, a koja ju je pošpricala, pa joj je ta osoba donijela haljinu za presvući, te je ta osoba možda stajala na vratima kioska, odnosno ne sjeća se da li je ona ušla unutra, ali se je morala presvući unutar kioska, jer nema garderobu, a unutar tog kioska nije niti mogla sjesti, pa tako niti ta osoba. Interna kontrola je bila oko 10- tak dana prije nego što su se gledale kamere, te tada nisu pronađene nepravilnosti. Završne radove je nekada mogla, a nekada nije mogla obavljati na način da je tisak otvoren. Svi radnici 10 minuta prije radnog vremena zatvaraju kioske. Zimi koristi wc preko puta kioska, ali ljeti ne zbog gužve, a ne zna gdje idu na wc druge kolegice. Nikada nije obavještavala odgovornu osobu o odlasku na wc ili o ranijem zatvaranju kioska. Čini joj se da je jednom prije pisala izjavu u vezi opomene koju je dobila, jer je izostala nešto više od pola sata radi odlaska po antibiotik za dijete.

13. Sud je prihvatio iskaze svjedoka MS i KS budući su jasni, logični i uvjerljivi te su međusobno suglasni. Tako je sud iz istih utvrdio da je sukladno nalogu interne kontrole koja je uočila određene nepravilnosti u vezi izdavanja računa, voditeljica KS izvršila kontrolu pregledom snimke nadzornih kamera sa djelatnicama MS i IS, te su pregledom snimki utvrdile da kod tužiteljice nema nepravilnosti u vezi izdavanja računa, ali su uočili druge nepravilnosti. Tako su uočile da je tužiteljica pored predviđene pauze od 30 minuta, tijekom dana koristila još nekoliko pauza po 15-20 minuta. Naime, tužiteljica bi tijekom rada spustila roletu na kiosku i zaključala kiosk i otišla na 15-20 minuta, a 15-20 minuta prije kraja vremena bi spustila roletu i sjedila u kiosku do kraja radnog vremena. Prema pravilima tuženika nije bilo predviđeno da se kiosk može ranije zatvoriti npr. zbog obračuna, slaganja robe i slično odnosno da prodavač prije kraja radnog vremena spustiti roletu i sjedi u kiosku. Prema dogovoru, tuženikovi zaposlenici su koristili sanitarni čvor u kafiću preko puta kioska, a ako isti ne radi, tada je tužiteljica bila dužna obavijestiti voditeljicu tj. poslati joj poruku da će biti odsutna 15-tak minuta zbog odlaska na toalet, ali ju ona o tome nije nikada obavještavala. Isto tako ako je tužiteljica koristila pauzu dulje od 30 minuta, o tome je morala obavijestiti voditeljicu. Također, pregledom snimki su utvrdili da je tužiteljica u više navrata pušila unutar kioska, što je strogo zabranjeno, te su uočili da je jednom prilikom nepoznata ženska osoba sjedila unutar kioska i razgovarala sa tužiteljicom dok je tužiteljica radila, a nije se radilo o zaposleniku tuženika. Tužiteljica je već ranije dobila opomenu zbog prekomjernog korištenja pauze, pa je tužiteljica dobila otkaz zbog ponovljenog skrivljenog ponašanja.

14. Sud nije prihvatio iskaz tužiteljice kojim negira i opravdava počinjene povrede budući je nelogičan i neuvjerljiv te je u suprotnosti sa iskazima saslušanih svjedoka KS i MS, te je usmjeren isključivo na otklanjanje odgovornosti tužiteljice.

15. Prije svega valja reći da je tužiteljica bila usmeno upozorena (kako je to navedeno u pisanom upozorenju), te je zatim i pismeno upozorena zbog nepoštivanja radnog vremena tijekom kojeg nije izdan ni jedan račun, kao i na mogućnost otkazivanja u slučaju ponovnog kršenja obveza iz radnog odnosa, te je nakon toga tuženik utvrdio da je tužiteljica ponovno kršila obveze iz radnog odnosa pa joj je otkazao ugovor o radu pobijanom odlukom o otkazu.

16. Dakle, iako je tužiteljica već bila upozorena zbog nepoštivanja radnog vremena, tužiteljica je i nakon toga nastavila sa takvim postupanjem, na način da je osim 30 minuta predviđene pauze, tijekom dana koristila još nekoliko pauza po 15.20 minuta, te je 15-20 minuta prije kraja radnog vremena zatvarala kiosk i spuštala roletu na kiosku.

17. Tužiteljica ranije zatvaranje kioska opravdava tima da je ona bila na radnom mjestu do 22 sata, ali u zadnjih 10 minuta ima dosta poslova koji mora obaviti prije zatvaranja kioska, mora pokupiti sve stvari, upisati ih i spremiti, te zavezati, pa je nekada znala dok bi obavljala te poslove spustiti roletu do pola. Međutim, sud nije prihvatio ovakvo opravdanje tužiteljice iz razloga što je izvedenim dokazima utvrdio da je tužiteljica zatvarala kiosk 15-20 minuta prije kraja radnog vremena (a ne 10 minuta), te bi spustila roletu i sjedila u kiosku do kraja radnog vremena, a prema pravilima tuženika nije bilo predviđeno da se kiosk može ranije zatvoriti npr. zbog obračuna, slaganja robe i slično. Imajući u vidu ovakva pravila tuženika, koja su zasigurno tužiteljici bila poznata, tim više što je tužiteljica već ranije bila upozorena na nepoštivanje radnog vremena tijekom kojeg nisu izdavani računi, te imajući u vidu da se predmetni kiosk nalazi u trajektnoj luci gdje postoji i veći promet na kiosku, to ovaj sud smatra da ovakvo postupanje tužiteljice da zatvara kiosk i time onemogućava prodaju na tom kiosku 15-20 minuta prije kraja radnog vremena nije opravdano.

18. Nadalje, tužiteljica opravdava korištenje više pauza po 15-20 minuta pored predviđene pauze od 30 minuta radi odlaska na wc, te navodi da je wc koji se nalazi u restorančiću preko puta neuredan i u njemu je uglavnom gužva, te tuženik sa njim nema nikakav dogovor o korištenju tog wc-a, te je ona znala otići na wc koji je oko 50 metara dalje u jednoj suvenirnici, za što joj treba oko 20 minuta, a toliko bi joj trebalo da ide i u ovaj wc preko puta, jer je u srcu sezone uvijek gužva. Po ocjeni ovog suda, životno je i logično da je tijekom ljetne sezone često bila gužva u wc-u u restorančiću preko puta kioska, u trajektnoj luci, međutim, ovaj sud smatra da takve gužve nisu bila baš tijekom cijelog radnog vremena tužiteljice pa stoga sud nije prihvatio navode tužiteljice da joj je za svaki odlazak na wc trebalo po 20 minuta. Također, izvedenim dokazima je utvrđeno da ako je tužiteljica koristila pauzu dulje od 30 minuta, o tome je morala obavijestiti voditeljicu, pa kako je tužiteljica već ranije bila upozorena na nepoštivanje radnog vremena tijekom kojeg nisu izdavani računi, to je tužiteljica u slučaju gužve u wc-u doista trebala obavijestiti nadređenu o pauzama koje je koristila dulje od 30 minuta, a što ista nije učinila.

19. Tužiteljica u svom iskazu nije izričito osporavala navode iz pobijanog otkaza da je u više navrata pušila unutar kioska, već je izjavila da je uobičajeno pušenje na vratima kioska. Međutim, izvedenim dokazima je utvrđeno da je tužiteljica pušila unutar kioska tijekom radnog vremena, što je strogo zabranjeno, a ne na vratima kioska, a kako se u kiosku tuženika prodaju razne papirnate tiskovine, to je životno i logično da se radi o lako zapaljivoj robi, pa je takvo postupanje tužiteljice doista opasno, a također, pušenje na radnom mjestu i tijekom radnog vremena je i inače zabranjeno.

20. Što se tiče boravka nepoznate ženske osobe unutar kioska tijekom radnog vremena, tužiteljica se u tužbi opravdava time da se je sigurno radilo o osobi povezanoj s radnim procesima, a u svom iskazu navodi da joj je ta osoba donijela haljinu za presvući, da je ta osoba možda stajala na vratima kioska, odnosno ne sjeća se da li je ona ušla unutra, a unutar tog kioska nije niti mogla sjesti. Međutim, kako je izvedenim dokazima utvrđeno da je nepoznata ženska osoba koja nije zaposlenik tuženika boravila unutar kioska i razgovarala sa tužiteljicom dok je tužiteljica radila, što je po pravilima tuženika zabranjeno, dok je iskaz tužiteljice nedosljedan i usmjeren isključivo na otklanjanje njene odgovornosti, te kako takav neprihvatljiv.

21. Valja reći da ovaj sud nije pregledavao snimku nadzorne kamere, budući to stranke niti nisu predlagale, što znači da snimke nadzornih kamera nisu bile dokaz u ovom postupku, već je sud sukladno prijedlogu tuženika saslušao svjedokinje KS i MS koje su iskazivale o tome što su na snimci vidjele. Iz navoda tužiteljice proizlazi da je je tužiteljica znala da tamo postoji kamera, ali smatra da ista ne može služiti tuženiku u svrhu nadzora, špijunaže i praćenja radnika. Nije sporno da je glavna svrha postavljenih kamera i korištenja snimki kod tuženika bila zaštita i sigurnost radnika i imovine od protupravnog, nasilničkog ili drugog protupravnog ponašanja trećih osoba prema istima, a ne nadzor, špijunaža i praćenje radnika. U konkretnom slučaju tuženik niti nije pregledavao snimku radi nadzor, špijunaža i praćenje tužiteljice, već je na zahtjev interne kontrole izvršen pregled snimke radi utvrđivanja nepravilnosti u radu radnika u vezi izdavanja računa, te je pregledavanjem snimke utvrdio da tužiteljica nije počinila te povrede koje je tražila interna kontrola, ali je utvrdio neke druge povrede koje je tužiteljica počinila, te je tuženik imao pravo tako utvrđene povrede uzeti u obzir i odlučiti o tome da li će za iste izreći sankcije.

22. Prema čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

23. Slijedom svega navedenog, kako je tužiteljica nakon izrečenog i usmenog i pismenog upozorenja, nastavila sa kršenjem obveza iz radnog odnosa višestrukim korištenjem pauza dužim od 30 minuta u danu, pušenjem na radnom mjestu i tijekom rada, te dopuštanjem nepoznatoj osobi da boravi na radnom mjestu tužiteljice tijekom njenog rada, to je tužiteljica pokazala upornost i ustrajnost u kršenju obveza iz radnog odnosa, pa je tuženik po ocjeni ovog suda imao opravdan razlog za redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika sukladno čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR-a. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao u izreci presude.

24. Kako je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to ista nema pravo na naknadu parničnog troška, već je isti dužna naknaditi tuženiku, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP. Tako je tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak (koji obuhvaća četiri radnje: odgovor na tužbu, ročište 21.4.2026., 9.6.2026. i 8.7.2026.) sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) - 250 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 500,00 eura, a uvećano za 25% PDV- a iznosi 625,00 eura. Tuženiku nije priznat daljnji trošak podneska od 29.4.2026. jer je isti tuženik sam skrivio sukladno čl. 156. st. 1. ZPP-a, ni trošak ročišta za objavu presude jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave kada je isii zatražen, a nije izvjesno da li će punomoćnik na isto pristupiti ili ne, te isti nije niti bio poterban budući tuženik presudu može preuzeti putem e-oglasne ploče.

U Zagrebu, 30. srpnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u roku 15 dana.

Dna:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. Spis