REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] C 5

Poslovni broj: Us I-1266/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu kojeg je pokrenuo tužitelj CP, rođen **.**.1980., državljanin Afganistana, [adresa], trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik u Zagrebu, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode u kretanju u postupku na granici, 30. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite KLASA: UP/I-216-03/26-06/4103, URBROJ: 511-01-213-26-17 od 7. srpnja 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju CP u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova da opunomoćeniku tužitelja Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, kao pružatelju pravne pomoći isplati iznos od 1.433,70 EUR (tisuću četiristo trideset i tri eura i sedamdeset centi) u roku od 60 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć, dok se u preostalom dijelu zahtjev opunomoćenika tužitelja odbija kao neosnovan

i

r i j e š i o

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/26-06/4103, URBROJ: 511- 01-213-26-17 od 7. srpnja 2026., točkom 1. izreke se tužitelju, tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1980., državljaninu Islamske Republike Afganistan, izriče mjera ograničenja slobode kretanja na način da je isti dužan boraviti u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol (u nastavku teksta: Prihvatilište). Točkom 2. izreke je određeno da je tužitelj dužan biti dostupan nadležnim tijelima radi provođenja svih radnji u postupku međunarodne zaštite. Točkom 3. izreke je određeno da se mjera ograničenja slobode kretanja određuje u trajanju od 60 dana od dana uručenja rješenja.

2. Tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora osporava zakonitost predmetnog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba upravnog postupka, posebice načela materijalne istine i slobodne ocjene dokaza. Obrazlaže da je državljanin Afganistana, rođen u [adresa], te da traži azil zbog straha za vlastiti život, slobodu i zdravlje u slučaju povratka u državu podrijetla, gdje bi bio izložen opasnosti od ubojstva, mučenja ili nečovječnog postupanja. Ističe da mu je pobijanim rješenjem ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol na rok od 60 dana, iako je prethodno rješenje u istoj stvari već bilo poništeno od strane Upravnog suda u Rijeci (pogrešno navedeno: u Zagrebu). Navodi da nema namjeru bježati niti odlaziti u druge države članice EU, već želi u Republici Hrvatskoj dočekati ishod postupka, predlažući pritom blaže mjere ograničenja kretanja. Posebno naglašava svoje teško zdravstveno stanje uzrokovano ozljedom noge, zbog čega smatra da pripada osjetljivoj skupini kojoj je potreban stalan medicinski nadzor i adekvatan smještaj u Zagrebu, a ne boravak u kontejnerima bez hlada u Dugom Dolu koji mu dodatno narušava fizičko i psihičko zdravlje. Smatra da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo jer nije uzeo u obzir da je namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio prije stupanja na snagu izmjena Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, naime 11. lipnja 2026. Dalje navodi da rješenje nije dovoljno obrazloženo, da nedostaje individualna procjena te da su razlozi za primjenu najstrože mjere ograničenja kretanja svedeni na puko prepisivanje zakonskih odredbi, dok tuženik nije obrazložio razloge za primjenu odredbe čl. 54. st. 2. t. 4. i 6. Zakona. Ujedno ističe i kako tuženik nije primijenio načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja („non-refoulement“) iz čl. 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti niti je naveo razloge vezano uz primjenu istog. Predlaže sudu poništiti pobijano rješenje, usvojiti zahtjev za besplatnu pravnu pomoć uz naknadu troškova, te donijeti rješenje o odgodnom učinku tužbe kako bi se spriječila teško popravljiva šteta po njegovu slobodu i zdravlje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj 13. lipnja 2026. izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu pri čemu je izjavio da se zove CP, da je državljanin Islamske Republike Afganistan te da je rođen **.**.1980. u [adresa], Islamska Republika Afganistan. Dana 17. lipnja 2026. godine u službenim prostorijama Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Dugom Dolu tužitelju je zaprimljen zahtjev za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/26- 06/4103, URBROJ: 511-01-213-26-4. Tom je prilikom tužitelj izjavio da mu je upisan krivi datum rođenja, da zapravo ima oko 32 ili 33 godine, ali da ne zna točan datum rođenja. Budući da tužitelj ne posjeduje osobne dokumente, njegov je identitet evidentiran na temelju njegove izjave. Tijekom dubinske provjere utvrđeno je da će se zahtjev za međunarodnu zaštitu tužitelja razmatrati u graničnom postupku. Vezano uz razloge za provođenje graničnog postupka i određivanje mjere, ističe se da je putem Sirene Republike Bugarske zaprimljena obavijest o raspisanom upozorenju jer je protiv tužitelja 28. travnja 2026. donesena odluka o povratku budući da nije mogao dokazati zakonit ulazak u Bugarsku, gdje je također podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu. Nadalje, tužitelj je sam izjavio da mu je krajnje odredište Belgija, gdje mu žive četiri brata koja bi mu pomogla u snalaženju. Navedene okolnosti, uz činjenicu da u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno boravište niti druge okolnosti koje bi upućivale na namjeru ostanka, predstavljaju individualno utvrđene činjenice koje opravdavaju zaključak o postojanju stvarne opasnosti od bijega. Vezano uz navode tužitelja o postojanju zdravstvenih problema s nogom koji mu otežavaju boravak u prihvatilištu, ističe da je uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je tužitelj podvrgnut preliminarnom zdravstvenom pregledu te je liječnica utvrdila da se radi o staroj ozljedi noge (nastale uslijed eksplozije) koja ne predstavlja osnovu za određivanje posebnih postupovnih jamstava. Mjera ograničenja slobode kretanja u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite u Dugom Dolu određena je radi osiguravanja prisutnosti tužitelja tijekom provedbe graničnog postupka sukladno čl. 54. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te čl. 54. Uredbe (EU) 2024/1348. Tuženik je razmotrio mogućnost primjene blažih mjera, ali je ocijenjeno da se njima ne bi mogla ostvariti svrha osiguravanja stalne dostupnosti tužitelja nadležnim tijelima tijekom svih postupovnih radnji. Mjera je u ponovljenom postupku određena u trajanju od 60 dana, što odgovara preostalom vremenu u kojem se granični postupak može provoditi sukladno mjerodavnom pravu. Navedeno razdoblje određeno je radi osiguravanja učinkovite provedbe postupka, uključujući saslušanje i donošenje odluke. Stoga predlaže odbijanje tužbe kao neosnovane.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 30. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS), čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. Na održanom ročištu za raspravu opunomoćenica tužitelja je dodatno istaknula da je u međuvremenu tuženik donio rješenje KLASA: UP/I-216-03/26-06/4103 od 13. srpnja 2026. kojim se odbacuje zahtjev za međunarodnu zaštitu koji je tužitelj podnio pred ovim tijelom, te određuje transfer u Republiku Bugarsku kao nadležnu državu. Iz obrazloženja navedenog rješenja da je razvidno da je tužitelj već prije podnošenja zahtjeva hrvatskim tijelima bio podnio zahtjev Republici Bugarskoj 12. svibnja 2026., pa se stoga sukladno prijelaznim i završnim odredbama, čl. 79. st. 3. Uredbe (EU) 2024/1348 na tužitelja ne može primijeniti ta Uredba, pa ni odredbe o graničnom postupku i ograničenju slobode. Osim toga, s obzirom na donijeto rješenje od 13. srpnja 2026. proizlazi da bi se ograničenje slobode kretanja određeno na temelju čl. 54. st. 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti sada pretvorilo u zadržavanje po čl. 54.a istog zakona, a na koji se članak tuženik u pobijanom rješenju ne poziva.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

7. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužitelja (saslušanje tužitelja kao stranke, vršenje uvida u spis upravnog postupka KLASA: UP/I-216-03/26-06/4103 u kojem je doneseno rješenje od 13. srpnja 2026., vršenje uvida u spis ovosudnog spora posl.br. Us I-1334/2026 pokrenutog radi ocjene zakonitosti tog rješenja), smatrajući da je činjenično stanje u provedenom postupku utvrđeno na potpun i pravilan način, te da za donošenje odluke o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika nije potrebno provođenje daljnjih dokaza.

8. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Pobijano rješenje tuženika donijeto je u ponovnom postupku, u izvršenju presude ovoga suda posl.br. Us I-1107/2026-6 od 26. lipnja 2026. kojom je poništeno ranije rješenje tuženika KLASA: UP/I-216-03/26-06/4103, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 15. lipnja 2026. kojim je tužitelju bilo određeno ograničenje slobode kretanja. Navedenom presudom predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak, a uslijed nemogućnosti provjere navoda tuženika da je tužitelj namjeru izrazio 13. lipnja 2026., te posljedične nemogućnosti provjere navoda tužitelja o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a imajući u vidu tužiteljevu tvrdnju da je namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio 11. lipnja 2026., a da su primijenjeni propisi stupili na snagu 12. lipnja 2026.

10. Sud smatra da je tuženik u ponovnom postupku donoseći pobijano rješenje u cijelosti postupio po uputi Suda, pridržavajući se pravnog stava i primjedbi izraženih u citiranoj presudi, te pravilno primijenivši materijalno pravo na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, sve u okviru zakonito provedenog postupka, donio zakonito rješenje.

11. Sukladno čl. 45. st. 1. Uredbe (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (u nastavku teksta: Uredba), država članica razmatra zahtjev u okviru postupka na granici u slučajevima iz čl. 43. st. 1. ako se primjenjuje bilo koja od okolnosti iz čl. 42. st. 1. točaka (c), (f) ili (j).

12. Sukladno čl. 43. st. 1. Uredbe, nakon dubinske provjere provedene u skladu s Uredbom (EU) 2024/1356, ako je to primjenjivo i uz uvjet da tražitelju još nije dopušten ulazak na državno područje država članica, država članica može, u skladu s osnovnim načelima i jamstvima iz poglavlja II., razmotriti zahtjev u okviru postupka na granici ako su taj zahtjev podnijeli državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak na državno područje države članice kako je utvrđeno u članku 6. Uredbe (EU) 2016/399. Postupak na granici može se provesti, između ostalog, u slučaju propisanom pod (a): nakon što je izražena namjera za podnošenje zahtjeva na graničnom prijelazu na vanjskoj granici ili tranzitnom području.

13. Sukladno čl. 42. st. 1. Uredbe, ne dovodeći u pitanje članak 21. stavak 2. tijelo odlučivanja ubrzava razmatranje osnovanosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s osnovnim načelima i jamstvima predviđenima u poglavlju II., između ostalog, u slučaju c): smatra se da je tražitelj, nakon što mu je pružena puna prilika da navede dobar razlog, namjerno obmanuo nadležna tijela iznošenjem lažnih informacija ili dokumenata ili uskraćivanjem relevantnih informacija ili dokumenata, posebice u vezi sa svojim identitetom ili državljanstvom, koji su mogli negativno utjecati na odluku ili ako postoje jasni razlozi na temelju kojih se može smatrati da je tražitelj zlonamjerno uništio identifikacijsku ili putnu ispravu ili je se riješio kako bi se spriječilo utvrđivanje njegova identiteta ili državljanstva.

14. Sukladno čl. 54. st. 1. Uredbe, tijekom razmatranja zahtjeva na koje se primjenjuje postupak na granici država članica zahtijeva, na temelju članka 9. Direktive (EU) 2024/1346 i ne dovodeći u pitanje njezin članak 10., da tražitelji u pravilu borave na vanjskoj granici ili tranzitnim područjima ili u njihovoj blizini ili na drugim određenim lokacijama na njihovom državnom području, u potpunosti uzimajući u obzir posebne zemljopisne okolnosti te države članice.

15. Sukladno čl. 42. st. 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" br. 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, 59/26, dalje: Zakon), postupak odobrenja međunarodne zaštite povodom izražene namjere ili naknadnog zahtjeva provodi se nakon izvršene dubinske provjere u graničnim postupcima kada je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članaka 43., 44. i 45. Uredbe (EU) 2024/1348.

16. Sukladno čl. 42. st. 2. Zakona, tražitelji na koje se primjenjuje postupak na granici obvezni su boraviti na lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici te se ne smatraju osobama koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske u smislu članka 43. stavka 2. Uredbe (EU) 2024/1348.

17. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu dana 13. lipnja 2026. godine u Policijskoj upravi karlovačkoj, Službi za granicu, a tijekom dubinske provjere utvrđeno je da će se njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu razmatrati u graničnom postupku. Tijekom postupanja imenovani je izjavio da namjerava otići u Belgiju, gdje se nalaze njegova četiri brata za koje smatra da će mu pomoći u snalaženju. Nastavno, tijekom postupka je utvrđeno da je putem Sirene Republike Bugarske zaprimljen obavijest o raspisanom upozorenju sukladno čl. 3. Uredbe (EU) 2018/1860, te da je protiv tužitelja dana 28. travnja 2026. donesena odluka o povratku jer nije mogao dokazati zakonit ulazak u Republiku Bugarsku. Istodobno je dostavljena informacija da je u Republici Bugarskoj podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu o kojem još nije donesena odluka, zbog čega je izvršenje odluke o povratku odgođeno odnosno obustavljeno. Iz dokumentacije nastavno proizlazi da tužitelj u Republici Hrvatskoj nema prijavljeno mjesto boravka niti druge utvrđene okolnosti koje bi samostalno osigurale njegovu dostupnosti nadležnim tijelima.

18. Također, u postupku je utvrđeno da tužitelj ne posjeduje nikakve osobne dokumente, pri čemu iz tužiteljeve izjave (kako prilikom izražene namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu 13. lipnja 2026., tako i u zahtjevu za odobravanje besplatne pravne pomoći) proizlazi da je isti naveo da je rođen **.**.1980., dok je na zapisnik za međunarodnu zaštitu sastavljeno kod tuženika 17. lipnja 2026. izjavio da je star 32 ili 33 godine.

19. Zaključno, iz dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je isti nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, naime zatečen je 11. lipnja 2026. u 20,40 h u vlaku na željezničkom kolodvoru Savski Marof, bez dokumenata, nakon čega je isti, prilikom provođenja dubinske provjere, 13. lipnja 2026. izrazio namjeru za međunarodnu zaštitu, kako to proizlazi iz obrasca sačinjene dubinske provjere od 13. lipnja 2026. kao i potvrde o registraciji KLASA: NK-216-03/26-02/1320, URBROJ: 511-05-14-26-1 od 13. lipnja 2026.

20. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužitelj namjeru za ostvarivanjem međunarodne zaštite kod hrvatskih tijela izrazio tek 13. lipnja 2026., dakle nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“ broj 59/26), slijedom čega je tuženik pravilno na postupak primijenio odredbe tog zakona, kao i odredbe Uredbe.

21. Na navedeno nema utjecaja ni okolnost što je prethodno tužitelj drugi i različiti zahtjev za međunarodnom zaštitom podnio pred tijelima druge države članice prije stupanja na snagu novog zakonodavstva Unije i Republike Hrvatske o azilu i graničnim postupcima (u Republici Bugarskoj 12. svibnja 2026.). Naime, na primjenu „novog“ zakonodavstva na zahtjev tužitelja podnesen pred hrvatskim tijelima 13. lipnja 2026. upućuje i odredba čl. 79. st. 3. Uredbe, koja propisuje da se predmetna Uredba primjenjuje na postupak za odobravanje međunarodne zaštite u vezi sa zahtjevima podnesenima od 12. lipnja 2026., dok se zahtjevi za međunarodnu zaštitu podneseni prije tog datuma uređuju se Direktivom 2013/32/EU.

22. Budući da je zahtjev o kojem je odlučeno pobijanim rješenjem podnesen 13. lipnja 2026., to je pobijanim rješenjem na isti pravilno primijenjene odredbe „novog“ zakonodavstva, što ne znači da će isto biti primijenjeno i od strane bugarskih vlasti kad budu odlučivale o ranijem zahtjevu.

23. Stoga, imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud smatra da je pravilno i zakonito tuženik odlučio da se o zahtjevu tužitelja odluči u graničnom postupku, kao i da se istome posljedično ograniči sloboda kretanja smještajem u Prihvatilište.

24. Naime, iz navedenog proizlazi da je tužitelj treće zemlje koji ne ispunjava uvjete za ulazak na državno područje države članice kako je utvrđeno u članku 6. Uredbe (EU) 2016/399, pri čemu je namjera za podnošenje zahtjeva izražena na graničnom prijelazu na vanjskoj granici odnosno tranzitnom području. Nastavno, tužitelju je pružena prilika da predoči osobne dokumente i da izjavu o osobnim podacima, pri čemu je izjavio da osobnih dokumenata nema, a prilikom iznošena osobnih podataka različito je iskazivao o datumu rođenja (prvotno da je rođen **.**.1980., a potom da je star 32-33 godine).

25. Budući da je stoga pravilno odlučeno da se o tužiteljevom zahtjevu odluči u graničnom postupku, to je na temelju čl. 54. st. 1. Uredbe i čl. 42. st. 2. Zakona određeno da je tužitelj dužan boraviti u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol, koji je Republika Hrvatska odredila kao prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite na koje se primjenjuje granični postupak. Pritom je tuženik proveo individualnu procjenu svih okolnosti konkretnom slučaja te je razmotrena mogućnost primjene blažih mjera, te je i po stavu ovoga suda osnovano zaključeno da se njihovom primjenom ne bi mogla ostvariti svrha propisana čl. 54. Zakona, osobito imajući u vidu da je tužitelj nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, da je zahtjev za međunarodnu zaštitu izrazio tek nakon što je zatečen u nezakonitom boravku, da je isti prethodno već nezakonito ušao u Republiku Bugarsku gdje je također podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu te isti potom napustio, kao i da je sam izjavio da se ne namjerava zadržati u Republici Hrvatskoj već otići u [adresa] gdje borave njegova četiri brata.

26. Također se ističe da je tuženik zakonito ocijenio neosnovanima tužiteljeve navode o lošem zdravstvenom stanju (ozlijeđenoj nozi), a što je već ovaj sud već obrazložio i u ranijoj presudi. Naime, iz dokumentacije proizlazi da kod tužitelja prilikom preliminarnog zdravstvenog pregleda utvrđeno da dodatni pregled nije potreban, te je konzultirana liječnica koja je utvrdila da se radi o staroj ozljedi koja je predstavlja osnovu za određivanje posebnih postupovnih jamstava.

27. Vezano uz navode tužitelja da okolnost donošenja rješenja o odbacivanju zahtjeva od 13. srpnja 2026. predstavlja novu (različitu) osnovu za ograničenje slobode kretanja (zadržavanje), ističe da sud ispituje zakonitost pobijanog rješenja u vrijeme njegovog donošenja, a da tuženik može u slučaju izmijenjenih okolnosti izmijeniti i odluku o načinu osiguravanja prisutnosti tužitelja.

28. Zaključno, preostali navodi tužitelja (opasnost povratka u Afganistan, načelo „non refoulment“) odnose se na sam postupak po zahtjevu za ostvarivanje međunarodne zaštite, te nisu pravno relevantni kod ocjene zakonitosti odluke tuženika o ograničenju slobode kretanja.

29. Slijedom navedenog, na temelju cjelokupno provedenog postupka u sporu je utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava pa je stoga po ocjeni ovog suda upravno tijelo pravilno postupilo odlučivši kao u pobijanoj odluci, dok prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost pobijane odluke, te je stoga na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

30. Za odlučivanje o zahtjevu za odobravanja besplatne pravne pomoći, mjerodavne su odredbe čl. 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25 i 59/26), te Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj 140/15 i 155/22, u nastavku teksta: Pravilnik).

31. Iz podataka sadržanih u tužiteljevom zahtjevu proizlazi da tužitelj ispunjava pretpostavke za odobravanje prava na besplatnu pravnu pomoć propisane čl. 8. Pravilnika. Tuženik nije dostavio dodatne s time povezane podatke pribavljene tijekom postupka, u smislu čl. 8. st. 10. Pravilnika. Sukladno prethodnom, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

32. Opunomoćeniku tužitelja je kao pružatelju pravne pomoći priznat zatraženi trošak na ime zastupanja tužitelja prilikom sastava tužbe i pristupa na održano ročište kod ovoga suda, za svaku radnju u iznosu od 500,00 eura, što uvećano za PDV ukupno iznosi 1.250,00 eura (čl. 9. Pravilnika, vezano uz Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25, dalje: Tarifa). Opunomoćeniku tužitelja nije priznat zatraženi trošak sastava podnesaka od 13. srpnja 2026., 20. srpnja 2026. i 23. srpnja 2026., budući je sud ocijenio da isti nisu bili nužni i opravdani za vođenje ovoga spora, te da je imenovani sve relevantne navode mogao iznijeti u tužbi odnosno na ročištu. Stoga je s osnove troškova zastupanja opunomoćeniku tužitelja priznat iznos od ukupno 1.250,00 EUR.

33. Nastavno, opunomoćeniku tužitelja priznat je i materijalni trošak putovanja odlaska osobnim automobilom u Prihvatilište Dugi Dol 10. srpnja 2026. radi preuzimanja zastupanja tužitelja (čl. 9. st. 3. Pravilnika u svezi Tbr. 49. i 50. Tarife), kao i putni trošak radi uručenja presude (čl. 11. Pravilnika), sve u zatraženom iznosu od po 91,85 EUR po odlasku (naknada po kilometraži i naknada cestarine), ukupno 183,70 EUR. Međutim, nije priznat zatraženi trošak PDV-a na taj iznos, budući se PDV obračunava samo na radnje zastupanja, a ne i na putni trošak (Tbr. 46. Tarife).

34. Opunomoćeniku tužitelja nije priznat putni trošak pristupa na ročište za raspravu održano kod ovoga suda 30. srpnja 2026., budući je isti priznat ovosudnom presudom posl.br. Us I-1343/2026 od 30. srpnja 2026. (radilo se o ročištima održanima istoga dana, u nastavnom terminu).

35. Stoga je opunomoćeniku tužitelja priznat trošak besplatne pravne pomoći u iznosu od 1.433,70 EUR (od čega 250,00 EUR otpada na PDV), dok je u preostalom dijelu zahtjev odbijen kao neosnovan. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno čl. 151. st. 2. ZUS-a.

36. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

37. Tužitelj je u okviru tužbe predložio određivanje odgodnog učinka tužbe, navodeći da bi se izvršenjem osporenog rješenja tužitelju nanijela šteta koja bi se mogla teško popraviti, naime ograničenje slobode, te se također pozvao na nemogućnost povratka u Afganistan.

38. Čl. 42. st. 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. St. 2. istog čl. propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

39. Dakle, da bi Sud odredio odgodni učinak tužbe uvjeti iz citiranog čl. 42. st. 1. ZUS-a moraju biti kumulativno ispunjeni, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, tužitelj nije dokazao nastup nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, budući da istome uslijed ograničenja slobode kretanja, određene na po ocjeni ovoga suda zakonit način, neće nastupiti takva šteta. Slijedom navedenog, kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe, to je prijedlog odbijen.

U Rijeci 30. srpnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Milanu Baniću, odvjetniku u Zagrebu, Tratinska ulica 62

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigracije, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33