Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Broj: Kžzd-32/2024-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru kao drugostupanjski sud u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikole Bešenski kao predsjednika vijeća za mladež te Anice Filipović i Velimira Čolović kao članova vijeća, uz sudjelovanje Martine Pastor kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IH zbog dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to jednog kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11) i jednog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola broj Kzd-54/2019 od 4. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 30. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba okrivljenika VH odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 4. prosinca 2023. okrivljenik VH proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, i to jedno kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11 i jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 te je sud okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 177. stavak 2. KZ/11. na temelju članka 177. stavak 2. i članka 44. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 179.a KZ/11. na temelju odredbe članka 179.a i članka 44. KZ/11. utvrdio je kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te je okrivljenik na temelju odredbe članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, pa je odredbom članka 56. stavak 1., 2., 3. i 4. KZ/11. KZ/11. izrečena uvjetna osuda tako što je određeno da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik IH dužan je naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 1.100,00 EUR1/8.287,95 kn (trošak iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08), u roku 15 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv navedene presude žali se okrivljenik putem branitelja Marijana Belušić, odvjetnika iz Labina zbog bitne povrede odredaba kaznenog zakona, zbog povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da ga oslobodi optužbe ili da ukine pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Iz sadržaja žalbe vidljivo je da su obrazloženi samo žalbeni razlozi koji se odnose na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje, i razlozi koji se odnose na visinu izrečene kazne.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je s žalbom sukladno članku 495. ZKP/08. u vezi s člankom 474. stavak 1. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Vukovaru koji su spis nakon razgledanja vratili sudu bez očitovanja o osnovanosti žalbe.
5. Stranke nisu tražile održavanje javne sjednice a ovo drugostupanjsko vijeće ne nalazi da bi nazočnost stranaka sjednici bila korisna za razjašnjenje stvari.
6. Žalba nije osnovana.
7. Pobijana presuda ispitana je i u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08 pri čemu nije utvrđeno da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Iz žalbe okrivljenika proizilazi da povredu pogrešno i utvrđenog činjeničnog stanja nalazi u činjenici što iskazi svjedoka, ošt. DH, tada izvanbračne supruge okrivljenika i njene majke GH su neistiniti, neživotni, neuvjerljivi i suprotni drugim provedenim dokazima te usmjereni na postizanje povoljnijeg položaja DH u sudskim postupcima vezanim za odlučivanje o povjeri djeteta, a koji su u tijeku.
9. Suprotno navodima žalbe, stav je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno iskaz bivše izvanbračne supruge okrivljenika DH i majke njihovog zajedničkog djeteta MH rođene **.**.2016. ocijenio vjerodostojnim jer u svim bitnim dijelovima takav iskaz svjedoka žrtve podupiru i personalni i materijalni dokazi osobito iskazi svjedoka IHV, djelatnice Hrvatskog zavoda socijalni rad, Područni ured Labin koja je iskazala da su kao služba imali saznanja o nasilnim odnosima u obitelji okrivljenika i njegove izvanbračne supruge DH, svjedoka GH koja je iskazala da je vidjela kako okrivljenik u pijanom stanju upravlja automobilom u prometu na cesti dok mu se u krilu nalazila kći mlt. ĐH, a saznanja o odgurivanju svoje kćeri od strane okrivljenika kao i o razbijanju predmeta kućanstva ima upravo od kćeri DH koja joj se povjeravala, kao i iskaza svjedoka SH s kojom je žrtva redovno komunicirala putem društvene mreže i povjeravala se o svojim problemima s okrivljenikom, pri čemu je prvostupanjski sud pravilno dovodeći iskaz žrtve svjedoka DH s drugim provedenim dokazima tijekom postupka, sve odlučne činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je našao dokazanim da je okrivljenik u inkriminiranom razdoblju navedenim u izreci prvostupanjske presude zlostavio svoju kćer mlt MH te i na drugi način povrijedio djetetova prava čime je počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11, kao i da je u istom razdoblju teško kršeći propise o zaštiti od nasilja u obitelji kod bliske osobe, izvanbračne supruge DH izazvao strah za njenu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba i doveo je u ponižavajući položaj čime je počinio i kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. zbog čega žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
10. Okrivljenik žalbom ističe povredu Kaznenog zakona koju ne obrazlaže. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u skladu s odredbom članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa slijedom navedenog nije osnovana žalba zbog povrede kaznenog zakona.
11. Budući da žalba koja upire na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u smislu odredbe članka 478. ZKP/08. u sebi sadrži i žalbu na vrstu i visinu kazne, a okrivljenik tvrdi da sud pri izricanju kazne okrivljeniku nije cijenio kao olakotnu okolnost što pokazuje primjerenu skrb i brigu za dijete, ista je preispitana od strane ovog suda. Odluka o kazni mora biti individualizirana i predstavljati odraz procjene osobnih okolnosti na strani okrivljenika , ali mora sadržavati i društvenu osudu za konkretno kazneno djelo.
12. U ovom slučaju okrivljenik je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11 i zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 179.a. KZ/11., a imajući u vidu po prvostupanjskom sudu utvrđenu olakotnu okolnost u vidu kaznene neosuđivanosti i prekršajne nekažnjavanosti, kao i otegotne u vidu višemjesečnog razdoblja neprimjerenog ponašanja u odnosu na žrtve, kćer mlt. MH i izvanbračnu suprugu DH, po stavu ovog drugostupanjskog suda, jedinstvena kazna na koju je osuđen nije prestroga, te nema razloga da se primjerena skrb i briga za dijete smatra olakotnom okolnosti jer je takav stav i ponašanje znak odgovornog roditeljstva, ponašanje koje se očekuje od oca i zakonskog zastupnika i koje je obveza. Dakle, stav je i ovog suda da utvrđene kazne zatvora u trajanju od po osam mjeseci za svako od počinjenih kaznenih djela te izrečena jedinstvena kazna zatvora od jedne godine, uz izrečenu uvjetnu osudu s rokom kušnje od tri godine je kazna koja će odgojno i preventivno djelovati na okrivljenika i na druge potencijalne počinitelje da ne čine druga ili ista kaznena djela, te je dovoljan odraz društvene osude za počinjena kaznena djela.
13. Slijedom navedenog, na temelju članka 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci.
Vukovar, 30. srpnja 2026.
predsjednik vijeća za mladež,
Nikola Bešenski
