P-744/2024-32

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivi Karin Šipek, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja ZAGORSKI VODOVOD d.o.o., OIB: 61979475705, Zabok, Ksavera Šandora Gjalskog 1, protiv tuženika SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojega zastupa punomoćnik Petar Car, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate iznosa od 4.041,41 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 25. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 4.041,41 EUR (slovima: četiri tisuće četrdeset jedan euro četrdeset jedan cent), sa zateznim kamatama koje teku od 6. prosinca 2022. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 108,58 EUR (slovima: sto osam eura pedeset osam centi) sa zateznim kamatama koje teku od 30. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Presudom zbog ogluhe ovog suda poslovni broj P-2404/2023-3 od 8. prosinca 2023. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 4.041,41 EUR sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za ostale odnose od 6. prosinca 2022. do isplate (točka I. izreke), te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 86,88 EUR sa zateznim kamatama od 8. prosinca 2023. do isplate (točka II. izreke).

2. Visoki trgovački sud RH je rješenjem poslovni broj Pž-1330/2024-2 od 2. travnja 2024. ukinuo presudu ovog suda i predmet vratio na ponovno suđenje. Tako je drugostupanjski sud odlučio utvrdivši da je ovaj sud pogrešno primijenio odredbe članka 331.b stavka 1. ZPP-a o donošenju presude zbog ogluhe, te počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, jer mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom time što dostava tužbe i rješenja kojim se tuženik poziva podnijeti odgovor na tužbu nije bila uredna.

3. Tužitelj je u tužbi naveo da mu je pravomoćnim rješenjem Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 943-02/22-01/136, URBROJ: 2140-14-02-05-22-6 od 24. listopada 2022. naloženo da SZ, dipl.ing.geod. iz [adresa], plati naknadu u iznosu od 4.637,50 kn / 615,50 EUR, putem žiro računa otvorenog kod Zagrebačke banke d.d., IBAN [broj bankovnog računa], sukladno računu broj 3/1/1, 4/1/1, 5/1/1, 7/1/1, 8/1/1, 10/1/1, 11/1/1, 12/1/1 i 13/1/1, koji čine sastavni dio rješenja. Ispunjavajući obvezu po pravomoćnom rješenju tužitelj je omaškom svog računovodstva, umjesto iznosa od 4.637,50 kn platio ukupan iznos računa broj 7/1/1, 5/1/1, 10/1/1, 11/1/1, 12/1/1 i 13/1/1 koji su u prilogu označenog rješenja, odnosno iznos od 35.087,50 kn / 4.656,91 EUR. Tuženik je pogrešno izvršenom uplatom bez osnove stekao iznos od 31.762,50 kn / 4.215,61 EUR. Tužitelj je tuženika obavijestio o izvršenoj preplati, te ga zatražio povrat razlike u iznosu od 31.762,50 kn, ali tuženik nije udovoljio tom zahtjevu. Nakon što je izvršio pogrešno plaćanje po računima, tužitelj je navedenom preplatom namirio dugovanje prema tuženiku po ostalim računima koji čine prilog označenog rješenja, u ukupnom iznosu od 1.312,50 kn, te ga je dopisom broj 743/23 od 12. siječnja 2023. obavijestio o iznosu koji je namiren preplatom i o tome da je preostao iznos od 30.450,00 kn / 4.041,41 EUR za povrat. Kako tuženik nije tužitelju vratio navedeni iznos, tužitelj je sudu podnio tužbu kojom traži povrat stečenog bez osnove zajedno sa zateznim kamatama.

4. Tuženik je na pripremnom ročištu 5. studenoga 2024. učinio nespornim da navedene odluke, odnosno rješenja koje je priložio tužitelj doista postoje, te da je tužitelj izvršio uplatu, ali mu je posve nejasno zašto je tužitelj uplaćivao nešto što nije bio dužan platiti. Naime, tužitelj kao ustanova treba postupati s pažnjom profesionalca, ima svoje stručno računovodstveno osoblje, programe za plaćanje i profesionalce u obavljanju financijskih poslova, slijedom čega tuženik drži da je tužitelj morao kontrolirati utemeljenost navedene isplate. Navedena isplata izvršena je isključivo po nahođenju tužitelja, a ne tuženika i tuženik ni na koji način nije vršio pritisak na samu isplatu. Po mišljenju tuženika, navedena omaška nije se smjela dogoditi. Tuženik smatra kako se na konkretan slučaj treba pravilno primijeniti odredba članka 1112. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je stjecatelj ovlašten uskratiti vraćanje stečenog iz razloga jer je tužitelj izvršio isplatu znajući da nije dužan platiti, slijedom čega nema pravo zahtijevati vraćanje, te se takvo svjesno plaćanje neduga kvalificira kao dar i nema osnove za vraćanje stečenog. Ujedno, ističe kako je tuženik na navedene račune platio PDV i sva druga davanja te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga jer je tuženik tužen kao fizička osoba, a radnje je obavljao u sklopu ureda ovlaštenog inženjera geodezije. Navedeno rješenje Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove pravomoćno je od 24. listopada 2022., a uplata je bila 5. prosinca 2022., pa tuženik smatra da je tužitelj u svakom slučaju imao i dovoljno vremena da njegov odjel računovodstva razmotri sve navedene odluke.

5. Tijekom provedbe dokaza sud je pročitao rješenje Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostave Zabok, KLASA: UP/I-943-04/14-01/289, URBROJ: 2140-09-02-01/2-14-39 od 5. svibnja 2015. (list 4.-5. spisa), rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/15-01/238, URBROJ: 514-05-02-01-02-18-02 od 3. listopada 2018. (list 9.-18. spisa), rješenje Ureda državne uprave u Krapinsko-zagorskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostave Zabok, KLASA: UP/I-943-04/14-01/289, URBROJ: 2140-09-02-

01/2-19-53 od 25. veljače 2019. (list 19.-22. spisa), rješenje Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/19-01/153, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-21-02 od 14. prosinca 2021. (list 32.-40. spisa), rješenje Krapinsko-zagorska županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko- pravne poslove, KLASA: UP/I-943-02/22-01/136, URBROJ: 2140-14-02-05-22-6 od 24. listopada 2022. s potvrdom pravomoćnosti (list 41.-44. spisa), račune tuženika (list 6., 23.-31. i 45.-53. spisa), konto kartice tužitelja od 28. lipnja 2023. (list 54.-55. i 85.- 86. spisa), izvadak o promjenama i stanju na transakcijskom računu tužitelja od 5. prosinca 2022. (list 56.-57. spisa), dopis tužitelja od 21. prosinca 2022. (list 58. spisa), te dopis tužitelja od 12. siječnja 2023. (list 70. spisa), te je radi utvrđenja spornih okolnosti oko pogrešno izvršene uplate na glavnoj raspravi saslušao svjedokinju TZ (list 144.-145. spisa), svjedokinju DZ (list 155. -156. spisa) i svjedokinju PZ (list 157.-158. spisa), te je saslušao stranke, direktora tužitelja ĆZ i SZ (list 175.-177. spisa).

6. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa naknade tuženiku kao vještaku geodetske struke, koji je u upravnom postupku osiguranja dokaza obavljao određene poslove za koje je ispostavio račune 2015. godine, po kojima je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje Klasa: UP/I-943-04/14-01/289, Urbroj:

2140-09-02-01/2-14-39 od 5. svibnja 2015. na iznos od 41.666,25 kn, a koje je po žalbi ukinuto i predmet dva puta vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Pogrešno držeći da su računi koji su u prilogu upravnog rješenja sukladni iznosu koji treba platiti, računovodstvo tužitelja je izvršilo isplatu po tim računima, čime je tuženiku platio daleko veći iznos od onog koji je bio dužan platiti na temelju pravomoćnog rješenja javnopravnog tijela (list 41.-44. spisa).

8. Među strankama nije sporno da spomenute odluke odnosno rješenja Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove Krapinsko-zagorske županije doista postoje, te da je tužitelj izvršio uplatu po ispostavljenim računima tuženika iz 2015.

9. Sporno jest je li tužitelj izvršio isplatu znajući da nije dužan platiti, zbog čega onda ne bi imao pravo od tuženika zahtijevati vraćanje preplaćenog iznosa.

10. Prema odredbi članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; u daljnjem tekstu: ZOO), kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

11. Obrtnik je fizička osoba koja samostalno obavlja dopuštenu gospodarsku djelatnost radi stjecanja dobiti u svoje ime i za svoj račun (čl. 1. st. 3. Zakona o obrtu „ [obrt]“ broj: 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 68/07 i 79/07), dok je obrt samo način obavljanja gospodarske djelatnosti i to samostalno i trajno obavljanje dopuštenih gospodarskih djelatnosti od strane fizičkih osoba sa svrhom postizanja dobiti koja se ostvaruje proizvodnjom, prometom ili pružanjem usluga na tržištu (čl. 1. st. 1. Zakona o obrtu). Sukladno navedenim zakonskim odredbama obrt nije i ne može biti sudionik obveznog odnosa ni stranka u postupku, već je to fizička osoba (kako je to tužitelj pravilno naveo u tužbi). Navođenje naziva obrta uz ime i prezime obrtnika neovisno o tome je li učinjeno prije ili nakon navedenog imena i prezimena obrtnika, nije od utjecaja na pravilnost označavanja obrtnika kao stranke u postupku. Stoga je prema ocjeni suda, tužitelj pravilno označio tuženika SZ kao stranku u postupku, navevši pritom njegov osobni identifikacijski broj i adresu, bez navođenja naziva obrta - "GEO-ING" inženjerstvo i nadzor.

12. Tužitelj je tužio tuženika kao fizičku osobu koja obavlja registriranu djelatnost, a u sporu u vezi s tom djelatnošću te u samoj tužbi nigdje nije navedeno da se povrat potraživanja traži od Ureda ovlaštenog inženjera geodezije Ninoslav Čirjak. Stoga je u vezi s time tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije ocijenjen neosnovanim.

13. Iz iskaza svjedokinje TZ (list 144. spisa) u bitnome proizlazi da naloge za izvršenje uplata daje pravna služba tužitelja, konkretno DZ, koja je u e-mail poruci rekla da u privitku e-maila šalje rješenja i račune vezane za predmet SZ, te dala nalog za plaćanje. Taj e-mail je došao u listopadu 2022. Plaćanje po računu je potvrdila i izvršila rukovoditeljica tužiteljevog računovodstva, PZ. Tužitelju uz rješenje nadležnog javnopravnog tijela nisu dostavljeni ispravljeni računi, pa je učinio pogrešku i platio po računima tuženika koji su bili ispostavljeni na veći iznos. Da se radi o pogrešci, svjedokinja je utvrdila nakon plaćanja, kada je provjeravala priloge računa tuženika.

14. Svjedokinja PZ, rukovoditeljica računovodstva i financija kod tužitelja je u svom iskazu (list 157. spisa) navela kako je kod plaćanja spornog računa računovodstvena djelatnica tužitelja greškom unijela krivi iznos iz računa, a svjedokinja je potpisala nalog za plaćanje računa. U bilješkama na računu broj 3/1/1 (list 71. spisa) je prvo napisano račun kakav je izdan, storno računa za rješenjem odbijen iznos, te je u porezne knjige stavljen iznos koji je za plaćanje, ali kolegica voditeljica financija tužitelja nije prekrižila iznos od 1.225,00 kn i otišla je na bolovanje, a mijenjala ju je druga kolegica koja inače ne radi na tim rješenjima i ona je onda, greškom unijela iznos koji je bio na računu. Sljedeći dan prilikom knjiženja izvoda plaćenog partneru SZ, kolegica TZ je primijetila da je obveza na kartici partnera manja, a da mu je uplaćen veći iznos. Konstatirali su da je voditeljica financija dobro zadužila obvezu prema partneru, samo je djelatnica računovodstva koja je unosila nalog za isplatu, unijela krivi iznos. Nakon toga su uputili poziv gospodinu SZ da je izvršena preplata po tim računima i zamolili ga za povrat preplaćenog iznosa, a s obzirom na to da su imali daljnje obveze prema tuženiku po narednim računima, dijelom preplate su prebili obvezu prema tuženiku i zatvorili sve račune, ali je ostao još dio preplate za povrat, što je bilo specificirano u obavijesti o prijeboju.

15. Svjedokinja DZ je u svom iskazu (list 156. spisa) u bitnome izjavila da je rješenje poslala putem e-maila na isplatu računovodstvu, uz nalog da se plati po rješenju u roku utvrđenom u rješenju. Protiv rješenja Krapinsko-zagorske županije od listopada 2022. nisu podnosili žalbu jer su usvojeni svi njihovi žalbeni navodi iz prethodnih postupaka. Voditeljica upravnog postupka u Uredu državne uprave je u obrazloženju rješenja navela da je u nekoliko navrata tijekom 2022. godine pozvala tuženika da dopuni odnosi ispravi račune na način da dostavi ispravne podatke, a s obzirom na to da tuženik nije izmijenio račune i nije se očitovao upravnom odjelu, rješenju nisu bili priloženi drugi računi, osim tih ranijih iz 2018. godine.

16. Direktor tužitelja ĆZ je na glavnoj raspravi (list 175. -176. spisa) izjavio da je tužitelj oko tri godine vodio upravni spor zbog toga što su računi za geodetske usluge definiranja trase na katastarskim česticama bili previsoki. Kada je Ured za rješavanje imovinsko pravnih poslova Krapinsko-zagorske županije donio novo rješenje, tuženiku su trebali biti isplaćeni višestruko manji iznosi, no greškom računovodstva isplaćeni su mu veći iznosi temeljem ranije izdanih računa. Sve račune prema tvrtkama koje je angažirao Ured za rješavanje imovinsko pravnih poslova Krapinsko-zagorske županije i geodetske poslove tužitelj je uredno podmirio.

17. Tuženik je u svom iskazu na istom ročištu (list 177. spisa) tvrdio da je tužitelj žalbom osporavao cjelokupan iznos za posao, pa je naknadno u upravnom sporu doneseno rješenje kojim je osporen taj iznos i postupak ponovno vraćen Uredu za imovinsko pravne odnose Krapinsko-zagorske županije, koji je donio novo rješenje. Tužitelj da je platio dio tih računa, a dio nije. Tužitelj ga nije odmah obavijestio o uplati kako tvrdi, pa je tuženik u međuvremenu već evidentirao uplatu u poslovnim knjigama, te platio PDV i porez na dobit.

18. Budući da među strankama nije sporno da je dio imovine tužitelja prešao u imovinu tuženika, a taj prijelaz u konačnici nije imao osnove u pravomoćnoj odluci nadležne vlasti, to je tuženik u skladu s odredbom članka 1111. stavka 1. ZOO-a, dužan vratiti ga tužitelju.

19. Tuženik se neosnovano pozivao na odredbu članka 1112. stavka 1. ZOO-a jer iz iskaza svjedokinja TZ, PZ i DZ nedvojbeno proizlazi da računovodstvo tužitelja nije bilo svjesno pogrešne uplate jer je plaćalo po ranije ispostavljenim računima tuženika. Tužitelju se ne može staviti na teret to što je posljednje rješenje Krapinsko-zagorske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko-pravne poslove postalo pravomoćno 24. listopada 2022., a sporna uplata je izvršena 5. prosinca 2022. s obzirom na to da ni tuženik nije na poziv nadležnog tijela državne vlasti dostavio ispravljene račune za izvršenu uslugu.

20. Slijedom navedenog, budući da iz provedenih dokaza proizlazi postojanje činjenica koje je tužitelj naveo u tužbi, to je primjenom odredbe članka 1111. stavka 1. ZOO-a sud donio presudu kojom u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev.

21. Zatezne kamate dosuđene su u skladu s odredbom članka 1115. ZOO-a, od pravoga dana nakon tuženikovog stjecanja pa do isplate. Iz izvatka o promjenama i stanju na transakcijskom računu tužitelja je vidljivo da je tužitelj plaćanje izvršio 5. prosinca 2022. (list 56.-57. spisa).

22. Budući da je uspio u ovom sporu, tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, pa mu je dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 43,43 EUR, trošak sudske pristojbe za presudu u istom iznosu, te trošak sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 21,72 EUR, sve u skladu s odredbom Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023), što ukupno iznosi 108,58 EUR, na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

U Zagrebu 30. srpnja 2026.

Sutkinja:

IVA KARIN ŠIPEK

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.