Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gž-458/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davoru Abramoviću, odvjetniku u Zagrebu iz Odvjetničkog društva Vidović & partneri d.o.o., protiv I-tuženika Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste, Zagreb, Ul Grada Vukovara 41, OIB 85584865987 i II-tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupan po punomoćniku Jurici Tončiću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja, I-tuženika i II-tuženika, izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3702/2017-77 od 30. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbijaju se žalbe, I-tuženika i II-tuženika, kao neosnovane, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3702/2017-77 od 30. listopada 2023., ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-3702/2017-90 od 20. svibnja 2025. u odnosu na točku I. izreke.

II. Žalba tužitelja se uvažava kao osnovana pa se odluka o trošku sadržana u točki II. izreke preinačuje na način da se dosuđuje daljnji trošak u iznosu od 553,09 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. listopada 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana

III. Odbija se zahtjev I. i II-tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

IV. Nalaže se I. i II. tuženiku naknaditi tužitelju žalbeni trošak u iznosu od 88,73 eura.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. I-tuženik Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste, Ul. Grada Vukovara 41, Zagreb, OIB 85584865987 i II-tuženik CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, dužni su tužitelju VM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno platiti iznos od 2.499,64 EUR / 18.833,56 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. ožujka 2015. do isplate, a koja kamata je određena do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine određenim za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do isplate, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima NN 156/22, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.

II. Nalaže se I-tuženiku Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Ul. Grada Vukovara 41, Zagreb, OIB 85584865987 i II-tuženiku CROATIA osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, tužitelju VM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], solidarno naknaditi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.124,62 EUR / 38.611,45 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 30. listopada 2023. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, zajedno s kamatnom stopom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22) i prema Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 156/22), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana."

1.2. Prvostupanjskim rješenjem o ispravci odlučeno je:

"Ispravlja se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 3702/2017-77 od 30. listopada 2023. godine na način da u uvodnom dijelu presude, umjesto greškom napisanog da je tužitelj zastupan po odvjetniku: "Davoru Abramoviću iz Odvjetničkog društva Palatinuš i partneri d.o.o.", treba pravilno pisati: "Davoru Abramoviću iz Odvjetničkog društva Vidović & partneri d.o.o.", te se presuda ispravlja u uvodu vezano uz očitom greškom u pisanju pogrešno navedenoj adresi I -tuženika: "Donje Svetice 49" umjesto točne adrese koja treba pisati: "Ul. Grada Vukovara 41", kao što se ista presuda ispravlja u izreci pod točkom I. izreke sedmi redak, gdje iza riječi "…stopi koja se određuje…", nedostaje dio iz zadnjeg preciziranog tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska od 16.08.2023. i to riječi: „...za svako polugodište…“, dok u ostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žale se tužitelj, I-tuženik i II-tuženik.

2.1. Tužitelj se žali protiv presude u dijelu pod točkom II. izreke o odluci o troškovima postupka kojim mu nisu dosuđeni troškovi postupka iznad 5.124,62 eura iz svih zakonom propisanog razloga u članku 353. Zakona o parničnom postupku. U žalbi navodi da prvostupanjski sud nije dosudio troškove odštetnih zahtjeva tužitelja prema I-tuženiku od 9. veljače 2016. i II-tuženiku od 3. ožujka 2016., svakog u iznosu od 200,00 eura, te nije priznat trošak zahtjeva DHMZ-a u iznosu od 53,90 eura prema ponudi od 11. srpnja 2018., koji je bio nužan, jer je tužitelj postupao prema raspravnom rješenju od 18. lipnja 2018., kojim mu je naloženo da dostavi te podatke od DHMZ-a. Predlaže drugostupanjskom sudu da usvoji žalbu i preinači predmetnu presudu u pobijanom dijelu, a na ime žalbenog troška potražuje 553,09 eura .

2.2. I-tuženik sa žali protiv presude u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Nesporno je da je I-tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguranik kod II-tuženika policom osiguranja od odgovornosti iz djelatnosti. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odgovornost I -tuženika za nastanak štetnog događaja, naime I-tuženik je dostavio sudski spis neoborive dokaze da je svoju djelatnost čišćenja i održanja zagrebačkih cesta na mjestu štetnog događaja uredno izvršio. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 310,56 eura.

2.3. II-tuženik se žali protiv presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da pobijana presuda ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati, proturječna je sama sebi, dok su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Također navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja gore navedene presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., a u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku obzirom na to da nije proveo niti cijenio savjesnom i brižljivom ocjenom sve dokaze, a koje postupanje je bilo od utjecaja na donošenje pravilne presude. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, te da sukladno tome donese i novu odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Na žalbe tužitelja, I-tuženika i II-tuženika nije odgovoreno.

4. Žalbe I. i II. tuženika nisu osnovane, dok je žalba tužitelja u odnosu na trošak postupka osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a ovo iz razloga jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni, odnosno nisu nejasni i proturječni, izreka nije proturječna obrazloženju. Upravo suprotno tome presuda se temelji na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Predmet ovog postupka je tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete za koju tužitelj tvrdi da je nastala kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 31. prosinca 2014. u 10 20 sati na način na način da je tužitelj upravljao svojim osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] , te se kretao brzinom od cca 20 km/h kolnikom ulice Kostanjek u smjeru jugoistoka, na nizbrdici i u zavoju, kada je kod kbr. 22, zbog leda i neravnina prednjim dijelom vozila naletio na prednji lijevi dio vozila registarske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao EM, a koje se kretalo u smjeru sjeverozapada.

8. Tijekom postupka I-tuženik je osporavao da bi se štetni događaj dogodio na način opisan u tužbi, kao i svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja, kao i da bi sva oštećenja na vozilu tužitelja bila posljedica predmetnog štetnog događaja odnosno visinu štete koju potražuje tužitelj u ovoj pravnoj stvari; dok II-tuženik spori nastanak štetnog događaja kako je isti opisan u tužbi, odgovornost svog osiguranika i uzročno-posljedičnu vezu između navodno zaleđenog kolnika i prometne nezgode.

9. Izvedene dokaze sud je pravilno ocijenio, na temelju brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a za svoj zaključak naveo je uvjerljive i logične razloge koje prihvaća i ovaj sud pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje. II-tuženik.

10. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je I-tuženik u vrijeme nastanka štetnog događaja koje je predmet ovog spora bio osiguran kod II-tuženika policom osiguranja od odgovornosti broj 007624115793 za razdoblje od 1. travnja 2014. godine do 1. travnja 2015.,

- da je u prekršajnom postupku vođenim pred Prekršajnim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem PpP-1683/15 tužitelj u ovoj pravnoj stvari, VM pravomoćno oslobođen optužbe da je dana 31. prosinca 2014. godine u 10,20 sati u Zagrebu, upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] i kretao se kolnikom Ulice Kostanjek u smjeru jugoistoka i dolaskom do kbr. 22, propustio bi prilagoditi brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste (kolnik prekriven ledom, nizbrdica i zavoj) uslijed čega bi u desnom nepreglednom zavoju izgubio nadzor nad vozilom, te bi u nekontroliranom kretanju prešao na lijevu stranu kolnika kojim se kreću vozila iz suprotnog smjera, gdje je prednjim dijelom vozila naletio na prednjim lijevi dio teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao EM, a kretao se desnom stranom kolnika Ulice Kostanjek u smjeru sjeverozapada, u kojoj prometnoj nesreći je nastala materijalna šteta, a čime bi počinio prekršaj iz članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 51. stavak 5., u svezi članka 293. stavak 1. istog Zakona,

- da je sud na okolnost dinamike nastanka štete i visine štete proveo dokaz vještačenjem po vještaku dipl. ing. Srećka Hlišć, čiji nalaz je prihvatio u cijelosti, kao i njegova dopunska pisana i dopunska usmeno očitovanje, jer utvrdio da su dani objektivno, detaljno obrazloženi i na osnovi dokumentacije koja se nalazi u parničnom i prekršajnom spisu iz istog štetnog događaja, a prometno vještačenje je sačinjeno i nakon očevida na licu mjesta, te je dano u skladu s pravilima znanosti i struke ,

- da je temeljem tog prometnog vještačenja sud utvrdio da je tužitelj dokazao da se štetni događaj dogodio na način kako to tvrdi tužitelj, tj. da se kretao sporo (10 km/h) kada je naišao na zaleđeni dio kolnika, gdje je njegovo vozilo počelo kliziti bez njegove kontrole i mogućnosti da ga tužitelj kontrolira, na koji način je došlo do kontakta s drugim vozilom koje je stajalo zaustavljeno na uzbrdici, gdje se zaustavio zbog leda na koji je naišao,

- da je okolnost da je bio led na kolniku sud utvrdio iz zapisnika policije s lica mjesta, iz fotografija koje je tom prilikom policija sačinila i koje su sastavni dio prekršajnog predmeta vezano uz isti događaja, iz iskaza tužitelja i drugog sudionika štetnog događaja LM, iz iskaza svjedoka FM i GM,

- da su tužitelj FM, KM, kao i LM skoro identično u svojim iskazima potvrdili tužiteljev opis nastanaka štetnog događaja, tj. da je dolazeći odozgo po Ulici Kostanjek kod kbr. 22, krečući se malom brzinom, za koju je i sam prometni vještak dipl. ing. Srećko Hlišć, potvrdio da je mogla biti oko 10 km/h, došao do zaleđenog dijela ceste u zavoju, gdje je snijeg samo guran s ceste uz rubove ceste, što se za sunčana vremena topilo i stvaralo ledene naslage na cesti, izgubio mogućnost upravljanja vozilom, te je tako otklizao po zaleđenoj nizbrdici prema vozilu

– kombiju kojim je upravljao EM, a koji je bio zaustavljen na uzbrdici u odnosu na svoj smjer kretanja također zbog leda na cesti, zbog čega se isti nije mogao uspeti uzbrdo,

- da su tužitelj i EM suglasno iskazali kako su nakon nezgode pomakli svoja vozila, te da se nakon toga još jedno vozilo silazeći putem kao i tužitelj na ledu počelo okretati i to za vrijeme dok je policija vršila očevid,

- da je predmetni dio ceste bio prekriven ledom različitih debljina, da su postojali kolotrazi, također zamrznuti, te da je taj dio ceste zbog toga bio nepogodan za sigurnu vožnju i sa zimskim gumama, da je tužitelj na automobili imao zimske gume, a što je utvrđeno iz fotografija koje je sačinila policija na licu mjesta, a što je potvrdio prometni vještak na temelju materijalnih dokaza prikupljenih po policiji,

- da tvrdnje I-tuženika o tome kako je čistio predmetnu cestu i izvršavao svoju obvezu zimskog održavanja, nisu ničim potvrđene , osim radnim dnevnicima koje je sačinjavao sam I-tuženik, te iskazima dvojice zaposlenika njegovih kooperanata, koji su u svojim iskazima naveli da se baš predmetnog datuma i onog koji je prethodio štetnom događaju ne sjećaju,

- da iz iskaza tužitelja, i svjedoka FM, KM, osim ŠM i SM, koji su zaposlenici kooperanata, tj. izvođača radova čišćenja za zimsku službu I-tuženika, proizlazi da je cesta Kostanjek, osim na predmetnoj spornoj dionici, bila očišćena i posipana, te tako pogodna za sigurno prometovanje. Iskaze tužitelja i svjedoka FM, KM sud je ocijenio vjerodostojnima jer su međusobno u bitnome suglasni, životni i logični, a potvrđeni su utvrđenjima policijskih službenika koji su bili na očevidu nakon prometne nezgode, kao i fotografijama koje su isti službenici sačinili i dokumentirali stanje ceste, kao i vrstu i stanje guma koje je imalo vozilo tužitelja (zimske), te oštećenja koja su nastala,

- da iz Izvješća vozača – strojara o izvršenom zadatku od 30/31. prosinca 2014. proizlazi da je ulicom Kostanjek zimska služba prošla dva puta u periodu od 20,00 sati do 3,55 sati i da su izvršavali uredno svoju obvezu održavanja ceste čišćenjem i pogodnom za promet vozila, ali da su na spornom dijelu ceste ostavili takav led, bez njegova uklanjanja ili zatvaranja te dionice ceste za promet zbog krajnje opasnih i nesigurnih uvjeta vožnje,

- da iz Izvješća vozača i popratnog popisa čišćenih cesta, proizlazi da je cesta bila čišćena nakon samog štetnog događaja, što je bio dan 31. prosinca 2014. u periodu od 11,43 do 17,05 sati kod ulice Kostanjek od 22 prema sjeveru kada je utvrđena poledica (preljev),

- da iz iskaza samih djelatnika koji su radili za I-tuženika na zimskom održavanju ceste, proizlazi da su održavali cestu čistom tako da su snijeg samo ralicama gurali uz kraj ceste, bez da su ga odvozili, kao i da se taj snijeg topi u sunčanom dijelu dana, a onda ledio kada je zahladilo, a onda se tako stvarao tzv. preljev, a što nije prema utvrđenju prvostupanjskog suda potvrda tvrdnje I-tuženika da na predmetnoj dionici ceste Kostanjek nije bilo površinskog snijega i leda, dana kada se dogodila nezgoda, jer je policija na licu mjesta zatekla i kvalitetno fotografijama dokumentirala na toj dionici ceste Kostanjek, ugaženi snijeg koji se sledio u različitim debljinama, tragove kolotraga i sve ostalo o čemu su i tužitelj i svjedoci koji potvrđuju njegovo kazivanje govorili u svojim iskazima,

- da je imovinska šteta nastala na vozilu tužitelja iznos i od 18.833,56 kn tj. sadašnjih 2.499,64 eura.

11. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj dokazao da se štetni događaj dogodio na način naveden u tužbi kao i da odgovornost za nastanak štetnog događaja snosi isključivo I-tuženik i II- tuženik kod kojeg je I-tuženik bio osiguran od odgovornosti u vrijeme nastanka štetnog događaja. Prvostupanjski sud zaključuje i da su štetnom događaju nastala oštećenja na vozilu tužitelja koja su utužena u ovoj pravnoj stvari, kao i da je nastala imovinska šteta upravo u obimu u kojem je utužena.

12. Prvostupanjski sud zaključuje da nije bilo nikakve suodgovornosti na strani tužitelja za nastanak štetnog događaja, već da je isti uzrokovao upravo I -tuženik neadekvatnim održavanjem cesta čistim i prohodnim za sigurno prometovanje, a kako je istovremeno I-tuženik bio osiguran kod II-tuženika policom osiguranja od odgovornosti, to jasno proizlazi utvrđenje njihove solidarne odgovornosti.

13. Pri tome se prvostupanjski sud pozvao na odredbe Odluke o nerazvrstanim cestama ("Službeni glasnik Grada Zagreba" br. 18/13., 16/14., 25/15., 2/17., 7/18., dalje: Odluka), kao odredbe Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, te odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu, navodeći da je zadatak I-tuženika održavanje predmetne ceste u cijeloj njezinoj dionici, a ne samo na manje strmim i sunčanijim dionicima, te da je ta komunalna djelatnost održavanja cesta povjerena upravo I-tuženiku, koji je angažirao druge pravne osobe da za njega obavljaju djelatnost zimske službe i održavanja istih cesta prohodnima, a to znači i sigurnima za promet, kretanja vozila i pješaka.

14. Sukladno članku 16. stavak 1. Odluke, poslove redovnog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebačke ceste, dok je člankom 15. točka 15. Odluke kao poslovi redovitog održavanja nerazvrstanih cesta navedeni poslovi osiguranja prohodnosti u zimskim uvjetima prema izvedbenom programu zimske službe na području Grada Zagreba. Konačno, valja istaknuti da se nerazvrstane ceste održavaju na način koji omogućuje uredno odvijanje prometa i ne ugrožava sigurnost sudionika u prometu.

15. Člankom 18. Odluke kao poslovi redovitog održavanja nerazvrstanih cesta u zimskim uvjetima navedeni su između ostalog zaštitne mjere protiv stvaranja poledice, snježnih nanosa i zapuha, čišćenje snijega s kolnika, nogostupa i prometne signalizacije, i postavljanje posebne prometne signalizacije u slučajevima posebnog režima prometa ili zatvaranja dijela nerazvrstane ceste.

16. Neosnovano tuženici u žalbama ističu da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odgovornost I-tuženika za nastanak štetnoga događaja jer je I-tuženik svoju djelatnost uredno obavio, a što tuženici smatraju da je dokazano radnim dnevnicima i iskazima svjedoka.

17. Naime, pravilno je sud prvog stupnja iz provedenih dokaza zaključio da I. tuženik nije svoju djelatnost uredno obavio uslijed čega je i došlo do štetnog događaja. To iz razloga što iz zapisnika policije s lica mjesta, fotografija koje je tom prilikom policija sačinila i koje su sastavni dio prekršajnog predmeta vezano uz isti događaj, iskaza tužitelja, iskaza drugog sudionika štetnog događaja LM, iskaza svjedoka FM i KM proizlazi da je cesta bila zaleđena na tom dijelu, da je predmetni dio ceste bio prekriven ledom različitih debljina, da su postojali kolotrazi, također zamrznuti, te da je taj dio ceste time bio neočišćen i nepogodan za sigurnu vožnju.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno prvostupanjski sud iz provedenih dokaza zaključuje da tvrdnje I-tuženika o tome kako je čistio predmetnu cestu i izvršavao svoju obvezu zimskog održavanja na tom dijelu ceste, nisu ničim potvrđene. Radne dnevnike na koje se pozivaju tuženici sud je pravilno ocijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, navodeći da ih je sačinjavao sam I-tuženik, a i iskaze dvojice zaposlenika tuženikovih kooperanata, koji su iskazali da se baš predmetnog datuma i onog koji je prethodio štetnom događaju ne sjećaju. Naime, iz iskaza djelatnika koji su radili za I-tuženika na zimskom održavanju ceste proizlazi da su oni samo gurali snijeg uz kraj ceste, iako su znali da se taj snijeg, ako se odmah ne odveze smrzava na samoj cesti, stoga je pravilno prvostupanjski sud , imajući u vidu materijalne dokaze sačinjene po policiji na licu mjesta u trenutku nastanka štetnog događaja zaključio da I. tuženik nije dokazao da je poduzeo odgovarajuće zaštitne mjere protiv stvaranja poledice te da je očistio snijeg i omogućio siguran promet na predmetnoj dionici ceste Kostanjek onog dana kada se dogodila nezgoda. Prvostupanjski sud iz provedenih dokaza pravilno zaključuje da predmetna dionica ceste nije bila očišćena u skladu sa standardima i pravilima za ovu djelatnost jer je na istoj bio led koji je nastao ugazivanjem snijega, te guranjem snijega uz rub dok iz Izvješća vozača – strojara o izvršenom zadatku od 30/31. prosinca 2014. proizlazi da je ulicom Kostanjek zimska služba prošla, nakon nastanka štetnog događaja . Dakle, izvješća vozača – strojara i radni dnevnici na koje se pozivaju tuženici u žalbi ne dovode u sumnju ispravnost utvrđenja iz pobijane presude.

19. Vezano uz, žalbeni navod da su sudionici prometne nezgode olako procijenili prometnu situaciju, te nisu odustali od kretanja ulicom Kostanjek iako je prosječnom vozaču moralo biti jasno da se po cesti Kostanjek u tom trenutku, i samo na tom mjestu nije sigurno kretati za istaknuti je da iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi da na tom dijelu ceste nije bila postavljena posebne prometna signalizacija niti znakovi upozorenja koja bi ukazivali na potrebu povećanog opreza zbog snijega i leda, a da je cesta u ostalom dijelu bila prohodna. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja i ĆM koji su suglasno su naveli kako su nakon nezgode pomakli svoja vozila, te da je nakon toga još jedno vozilo silazeći putem kao i tužitelj na ledu se počelo okretati i to dok je sama policija vršila očevid. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u ovom slučaju nema odgovornosti niti suodgovornosti na strani tužitelja za nastanak štetnog događaja, te da su ti prigovori tuženika neosnovani u cijelosti. Isto proizlazi i iz nalaza sudskog vještaka koji je jasno naveo do nesreće ne bi moglo doći da je kolnik na spornom dijelu održavan posipavanjem mokrim, jer bi tužitelj mogao komotno zaustaviti osobno vozilo prije mjesta mimoilaska s teretnim vozilom.

20. U odnosu na žalbeni navod da su prilikom očevida imali i djelatnici MUP-a, te su protiv tužitelja podnijeli obvezni prekršajni nalog jer su smatrali da je tužitelj propustio prilagoditi brzinu kretanja svoga vozila osobinama i stanju ceste za istaknuti je da prekršajni postupak okončan pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj PpP-1683/15 od 23. studenog 2015. na način da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe da je dana 31. prosinca 2014. godine u 10,20 sati u Zagrebu, upravljao osobnim vozilom i kretao se kolnikom Ulice Kostanjek u smjeru jugoistoka i dolaskom do kbr. 22, propustio prilagoditi brzinu kretanja vozila osobinama i stanju ceste (kolnik prekriven ledom, nizbrdica i zavoj) uslijed čega bi u desnom nepreglednom zavoju izgubio nadzor nad vozilom, a čime bi počinio prekršaj iz članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 51. stavak 5., u svezi članka 293. stavak 1. istog Zakona.

21. Stoga je, obzirom na naprijed navedeno, materijalno pravo u pogledu odgovornosti I. tuženika za nastanak nezgode pravilno primijenjeno budući pravna osoba zadužena za održavanje prometnica za štetu koja nastane uslijed njezina propusta u radu odgovara po načelu pretpostavljene krivnje u smislu odredbe članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., 69/26. - dalje ZOO) koji je propis sud prvog stupnja primijenio, iako se nije pozvao na istog. Odredbom članka 1084. ZOO-a, propisano je da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost.

22. U odnosu na žalbene navode da se uslijed nepostojanja izvida štete ista nije mogla pravično utvrditi, čime osporavaju izračune visine štete koje je izradio prometni vještak za istaknuti je da je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje zbog čega je visinu štete utvrdio bez izvida štete, naime sud prvog stupnja je utvrdio da izvid štete nije učinjen, jer je II-tuženik kao osiguravajuće društvo I-tuženika otklonilo odštetni zahtjev tužitelja, za što tužitelj nije i ne može biti odgovoran, niti može ili treba snositi bilo kakve štetne posljedice te je u nedostatku Izvida štete, na okolnost visine štete proveo vještačenje prema dostupnoj dokumentaciji, usporedbom fotografija oštećenja vozila i predračuna popravka, kojeg sadržanoj nije mogao isključiti s obzirom na dostupne fotografije oštećenog vozila. Vještak se detaljno očitovao na primjedbe tuženika istaknute na taj dio njegovog nalaza, a kako tuženici nisu predlagali novo vještačenje pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je i u tom dijelu prihvatio nalaz vještaka i tužitelju dosudio štetu u visini utvrđenoj nalazom.

23. Vezano za žalbeni navod II-tuženika kojim se osporava primjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023- dalje Tarifa ), valja reći da iz sadržaja Tbr. 52. proizlazi da odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade (st.1.), vrijednost boda se obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade (st. 2.), a kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (st. 3.).

24. Međutim, osnovano tužitelj u žalbi navodi kako je odluka o troškovima u pobijanom dijelu nepravilna budući mu nisu dosuđeni troškovi odštetnih zahtjeva prema I-tuženiku od 09. veljače 2016. i II-tuženiku od 03. ožujka 2016., svakog u iznosu od 200,00 eura, kao i trošak Zahtjeva DHMZ-a u iznosu od 53,90 eura / 400,00 kn, prema ponudi od 11. srpnja 2018., koji je bio nužan, jer je tužitelj postupao prema raspravnom rješenju od 18. lipnja 2018., kojim mu je sud naložio da dostavi te podatke od DHMZ-a.

25. Naime, podnošenje odštetnog zahtjeva predstavlja opravdan trošak u smislu odredbe članka 155. ZPP-a i takav zahtjev predstavlja radnju uz koju odredba članka 1103. ZOO-a veže dospijeće pravične novčane naknade, zbog čega isti predstavlja opravdan izdatak u povodu postupka sukladno odredbi članka 151. stavak 1. ZPP-a, a propisan je i u Tbr. 32. Tarife.

26. Prema stanju u spisu nadalje proizlazi – list 33 spisa – da je tužitelji podmirio trošak dostave podataka od DHMZ-a u iznosu od 53,09 eura (400,00 kuna), kako navodi u žalbi.

27. Prema tome tužitelju pored dosuđenog troška u iznosu od 5.124,62 eura pripada i trošak za sastav dva odštetna zahtjeva prema I-tuženiku od 09. veljače 2016. i II-tuženiku od 03. ožujka 2016., svakog u iznosu od 200,00 eura, a što ukupno iznosi 400,00 eura, a što uvećano za PDV od 25 %, iznosi 500,00 eura. Tom iznosu pridodan je trošak dostave podataka od DHMZ-a u iznosu od 53,09 eura, što daje ukupno iznos od 553,09 eura.

28. Tužitelj je u cijelosti uspio sa žalbom pa mu je dosuđen žalbeni trošak u zatraženom iznosu od 88, 73 eura koji trošak se sastoji od troška sastava žalbe (sa PDV-om ) 62,19 eura i troška pristojbe u iznosu od 26,54 eura.

29. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbe I. i II. tuženika protiv odluke o glavnoj stvari i potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP - a, dok je protiv odluke o parničnim troškovima valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i istu preinačiti na temelju članka 380. točka 3. ZPP-a.

30. I. i II-tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak jer isti nisu uspjeli sa svojim žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću, 30. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš