Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Genca, kao predsjednika vijeća te Jasne Momirović i Marjane Rajić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika ŽB, kojeg brani odvjetnik Maroje Kolendić u Dubrovniku, zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj: 69/17, 107/20), rješavajući o žalbi okrivljenika ŽB, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pp-13/2024 od 17. lipnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Žalba okrivljenika okrivljenika ŽB odbija se kao neosnovana i potvrđuje se pobijana presuda.

II Okrivljenik je dužan platiti paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom presudom okrivljenik ŽB proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.000,00 eura, zbog prekršaja iz članka 98. stavka 1. točke 1. Zakona o koncesijama, činjenično opisanog u izreci prvostupanjskog rješenja te je, sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, upozoren da će se, ako dvije trećine izrečene novčane kazne plati u roku za plaćanje, smatrati da je kazna u cjelini plaćena.

1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv navedene presude okrivljenik je putem branitelja pravodobno podnio žalbu iz sadržaja koje proizlazi da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, podredno u smislu članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona i zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

2.1. U žalbi u bitnom ističe da prvostupanjski sud nije vodio računa o ugovoru o zakupu sklopljenom 20. rujna 2022. s Općinom Ston, a temeljem kojeg mu je dana u zakup javna površina predmetne lokacije u Kobašu i za što uredno plaća naknadu. Poriče da je počinio prekršaj kojim ga se tereti, navodeći razloge već iznijete u prvostupanjskom postupku.

2.2. Žalitelj predlaže da se, iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati kao osnovana.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), uz ocjenu navoda žalbe okrivljenika, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, postupajući po službenoj dužnosti, nalazi da pobijanim rješenjem nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, kao i da na štetu okrivljenika nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, te da, u smislu žalbenih navoda, nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka u obrazlaganju presude iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, kao i da je djelo okrivljenika na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označeno kao prekršaj iz primijenjenog zakona, a okrivljenik proglašen krivim i kažnjen.

5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud vodio je računa o ugovoru o zakupu sklopljenom 20. rujna 2022. između okrivljenika i Općine Ston za zakup javne površine u Kobašu, ispred ugostiteljskog objekta okrivljenika te je za svoj zaključak da isti ugovor nije od utjecaja na krivnju okrivljenika za terećeni prekršaj dao razloge koji su dostatni i relevantni, pa je ovaj žalbeni navod neosnovan.

6. Analizirajući provedeni postupak, ovaj sud nalazi da je okrivljenik aktivno sudjelovao u prvostupanjskom postupku braneći se pisanom obranom u kojoj je poricao da bi počinio prekršaj kojim ga se tereti, te je proveden dokazni postupak u kojem je u svojstvu svjedoka ispitana EB, carinska službenica koja je obavila nadzor te je napravljen uvid u materijalne dokaze koji prileže spisu, po pravilnoj ocjeni kojih je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu.

6.1. Neosnovano žalitelj osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, već je naprotiv po mišljenju ovog suda činjenično stanje u provedenom prvostupanjskom postupku potpuno i točno utvrđeno, te je, ocjenjujući dokaze po slobodnom uvjerenju, prvostupanjski sud izveo pravilan zaključak da su se u ponašanju okrivljenika, koji je u razdoblju navedenom u izreci, bez prethodno pribavljene koncesije gospodarski koristio pomorsko dobro, na način da je drveni i betonski pristan te morsku površinu koristio za privez/sidrenje te na terasi na pomorskom dobru ispred svog ugostiteljskog objekta obavljao ugostiteljsku djelatnost, stekla sva obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

6.2. Naime, člankom 98. stavkom 1. točkom 1. Zakona o koncesijama propisana je novčana kazna u iznosu od 5000,00 do 50.000,00 kuna za fizičku osobu koja djelatnost za koju je potrebna koncesija obavlja bez dane koncesije (članak 12. stavak 1.)

6.3. Za odluku o krivnji okrivljenika prvostupanjski sud dao je valjane i obrazložene razloge koje prihvaća i ovaj sud, a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje takvih činjenica i takvih okolnosti koje bi dovele do drugačije ocjene provedenih dokaza.

7. Razmatrajući odluku o kazni, ovaj sud nalazi da je novčana kazna izrečena okrivljeniku u svemu primjerena sankcija, razmjerna težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, a istom će se postići svrha kažnjavanja i na okrivljenika djelovati na način da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno postići će se kako opća, tako i posebna svrha izricanja prekršajnih sankcija, dakle svrha specijalne i generalne prevencije.

8. Budući da je ovaj sud, postupajući po žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, to je za okrivljenika, temeljem članka 139. stavka 3., u vezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3.c) Prekršajnog zakona, nastala i obveza podmirivanja paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka koji su nastali u povodu žalbe okrivljenika na ovom sudu, s time da je visina paušalnog iznosa određena sukladno složenosti i trajanju prekršajnog postupka.

9. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Hana Bogović, v. r.

Mladen Genc, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.