Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-eu-1/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu pojedincu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari ovrhovoditelja S SZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Matea Antolić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Antolić i suradnici j.t.d., Ulica Pavla Hatza 3, Zagreb, protiv ovršenika NDK d.o.o., OIB: 16773354710, Štrigova 126C, Štrigova, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Bacinger, odvjetnik u Čakovcu, Kalmana Mesarića 1, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-eu-2/2025-11 od 7. travnja 2026., 30. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba ovršenika NDK d.o.o. te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-eu-2/2025-11 od 7. travnja 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovršenika NDK d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 6.500,00 eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja S SZ za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 5.064,00 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem na temelju ovršne isprave – Europskog platnog naloga (Obrazac E) 11029/N/122/2024/2 izdanog 27. rujna 2024. u Mađarskoj, od strane javnog bilježnika Czifra Rudolfa, s potvrdom izvršnosti (Obrazac G) 11029/N/122/2024/4 od 21. studenog 2024., određena je ovrha na novčanoj tražbini po računu ovršenika te je ovrhovoditelju odmjeren trošak postupka u iznosu od 7.657,23 eura.

2. Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog bitnih povreda odredaba ovršnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 1. Ovršnog zakona. U bitnom navodi da je pobijano rješenje o ovrsi doneseno na temelju ovršne isprave koja nije mogla postati ovršna budući da europski platni nalog nije uredno dostavljen ovršeniku, zbog čega rok za podnošenje prigovora nije počeo teći niti je ovršeniku omogućeno pravo na pravni lijek, da je potvrda o izvršnosti izdana bez pravnog temelja, da je ovršna isprava izdana od nenadležnog tijela, da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir podneske ovršenika koji su u spis predmeta bili dostavljeni prije donošenja pobijanog rješenja o ovrsi te da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbe čl. 22. i čl. 23. Uredbe 1896/2006 u skladu s navodima ovršenika. Predlaže uvažiti žalbu, ukinuti pobijano rješenje o ovrsi te odbiti prijedlog za ovrhu kao neosnovan, podredno obustaviti, odnosno odgoditi provedbu ovrhe do pravomoćnog okončanja postupka preispitivanja europskog platnog naloga koji se vodi pred nadležnim mađarskim tijelima i pred Općinskim sudom u Čakovcu. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 6.500,00 eura.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelj osporava žalbene navode i predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 5.064,00 eura.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje u tekstu: OZ), ovaj sud nije našao postojanje niti jednog žalbenog razloga koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

6. Suprotno žalbenom navodu nije ostvaren žalbeni razlog čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a. Naime, odredbom čl. 507.m st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) propisano je da je ovršni europski platni nalog koji je izdao neki drugi sud na području Europske unije ovršna isprava na temelju koje se u Republici Hrvatskoj ovrha može tražiti kao na temelju ovršne odluke hrvatskoga suda. Stoga, kako je sud prvog stupnja odredio ovrhu na temelju Europskog platnog naloga (Obrazac E) broj 11029/N/122/2024/2 od 27. rujna 2024., izdanog u Mađarskoj od strane javnog bilježnika Czifre Rudolfa, koji je opskrbljen potvrdom izvršnosti (Obrazac G) broj 11029/N/122/2024/4 od 21. studenoga 2024., kao ovršne isprave iz čl. 23. toč. 7. OZ-a, to je neosnovano pozivanje ovršenika na žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a.

7. Nadalje, sukladno čl. 19. Uredbe (EZ) br. 1896/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uvođenju postupka za europski platni nalog (dalje u tekstu: Uredba(EZ) br. 1896/2006), europski platni nalog koji je postao izvršiv u državi članici porijekla priznaje se i izvršava u drugoj državi članici bez potrebe za proglašenjem izvršivosti i bez mogućnosti osporavanja njegova priznanja. Također, odredbom čl. 22. st. 3. Uredbe br. 1896/2006 propisano je da se europski platni nalog ni pod kojim uvjetima ne smije preispitivati s obzirom na sadržaj u državi članici izvršenja. Jednako tako, odredbom čl. 20. Uredbe br. 1896/2006 propisano je da tuženik u slučaju ispunjenja pretpostavki propisanih tim člankom ima mogućnost pred nadležnim sudom u državi članici porijekla podnijeti zahtjev za preispitivanje europskog platnog naloga, dok država članica porijekla znači država članica u kojoj je izdan europski platni nalog (čl. 5. st. 1. Uredbe br. 1896/2006).

7.1. Stoga je sud države izvršenja, kada raspolaže europskim platnim nalogom koji sadrži potvrdu izvršnosti, ovlašten ispitivati samo jesu li ispunjene pretpostavke za provedbu ovrhe prema nacionalnom ovršnom pravu, ali nije ovlašten preispitivati pravilnost postupka u kojem je europski platni nalog izdan niti pravilnost izdavanja potvrde izvršnosti.

7.2. Slijedom navedenoga, žalbeni navodi kojima ovršenik osporava urednost dostave europskog platnog naloga, odnosno kojima navodi da je potvrda izvršnosti izdana bez pravne osnove, nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja o ovrsi. Riječ je o prigovorima koji se odnose na postupak izdavanja europskog platnog naloga, a ne postojanje pretpostavki za donošenje pobijanog rješenja o ovrsi, te ih je moguće isticati samo u okviru pravnih sredstava predviđenih čl. 20. Uredbom (EZ) br. 1896/2006 pred nadležnim tijelom države članice porijekla. Također, suprotno žalbenom navodu ovršenika čl. 507.lj ZPP-a propisan je postupak preispitivanja europskog platnog naloga u situaciji kada bi Republika Hrvatska bila država članica porijekla, dok istim suprotno tumačenju ovršenika nije propisana mogućnost preispitivanja europskog platnog naloga izdanog u drugoj državi članici.

7.3.Također, nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima ovršenik osporava međunarodnu nadležnost mađarskog javnog bilježnika za izdavanje europskog platnog naloga. Naime, pitanje je li tijelo države porijekla pravilno utvrdilo svoju međunarodnu nadležnost također predstavlja pitanje zakonitosti postupka u kojem je europski platni nalog izdan te nije predmet ispitivanja u postupku provedbe ovrhe u drugoj državi članici

8. Jednako tako, odredbom čl. 22. st. 2. Uredbe (EZ) br. 1896/2006 propisano je da će izvršenje, na zahtjev tuženika, biti odbijeno ako i u onoj mjeri u kojoj je tražbina dosuđena europskim platnim nalogom nakon njegove dostave podmirena. Nadalje, čl. 507.n st. 2. ZPP-a propisano je da je žalba protiv rješenja o ovrsi zbog razloga koji se tiču tražbine utvrđene u europskom platnom nalogu dopuštena samo ako su ti razlozi nastali nakon dostave toga naloga i ako se više nisu mogli iznijeti u prigovoru prema čl. 16. Uredbe (EZ) br. 1896/2006. U konkretnom slučaju ovršenik ne ističe takve okolnosti, već osporava samu osnovu i visinu tražbine utvrđene europskim platnim nalogom. Takvi navodi ne predstavljaju dopušten žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a u vezi s čl. 507.n st. 2. ZPP-a. Stoga se u ovom ovršnom postupku ne može preispitivati osnovanost tražbine utvrđene izvršnom ovršnom ispravom, zbog čega navedeni žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja o ovrsi.

9. Neosnovano ovršenik ističe i da je sud prvog stupnja bio dužan primijeniti čl. 22. Uredbe (EZ) br. 1896/2006. Naime, čl. 22. Uredbe (EZ) br. 1896/2006 taksativno su propisani razlozi zbog kojih sud države izvršenja može odbiti izvršenje europskog platnog naloga, i to ako je platni nalog proturječan ranijoj odluci ili nalogu između istih stranaka koji ispunjava propisane pretpostavke ili ako je tražbina dosuđena europskim platnim nalogom već plaćena. Ovršenik tijekom postupka nije niti tvrdio postojanje bilo koje od navedenih zakonskih pretpostavki pa nije bilo mjesta primjeni navedene odredbe.

10. U odnosu na žalbeni navod da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir podneske ovršenika dostavljene prije donošenja pobijanog rješenja, valja istaknuti da sama činjenica što sud nije prihvatio pravno shvaćanje ovršenika ne znači da je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Budući da su prigovori izneseni u tim podnescima bili usmjereni na osporavanje zakonitosti europskog platnog naloga i potvrde njegove izvršnosti, a ne na pretpostavke za određivanje ovrhe, oni nisu mogli utjecati na to da sud donese drugačiju odluku. Osim toga, sud prvog stupnja nije bio dužan prije donošenja rješenja o ovrsi dostaviti prijedlog za ovrhu ovršeniku radi očitovanja, već mu je, sukladno čl. 42. st. 1. OZ-a, bio dužan dostaviti tek doneseno rješenje o ovrsi.

11. Nadalje, u odnosu na pozivanje ovršenika na mogućnost ograničenja ili obustave izvršenja primjenom čl. 23. Uredbe (EZ) br. 1896/2006 iz razloga što je pred nadležnim sudom države članice porijekla podnesen zahtjev za preispitivanje europskog platnog naloga sukladno čl. 20. Uredbe (EZ) br. 1896/2006, valja reći da takvi navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost donesenog rješenja o ovrsi. Takve okolnosti mogu biti odlučne u tijeku postupka provedbe ovrhe te će sud prvog stupnja iste imati u vidu prilikom odlučivanja o zahtjevu ovršenika za odgodu ovrhe.

12. Budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, trebalo je, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi, kako je i odlučeno pod toč. I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

13. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 21. st. 1. OZ-a. Kako ovršenik nije uspio sa žalbom, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (toč. II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja).

14. Ovrhovoditelju nije dosuđen trošak sastavljanja odgovora na žalbu, jer ta radnja, a slijedom toga niti taj trošak nije bio potreban (čl. 155 st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a), kako je i odlučeno pod toč. III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

U Velikoj Gorici 30. srpnja 2026.

Sudac

Nikola Ramušćak