REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] I 5

Poslovni broj: Us I-1378/2026- 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu kojeg je pokrenuo tužitelj ID, rođen **.**.1996., u [adresa], državljanin [adresa], trenutno boravi u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite Dugi Dol, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 30. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja podredno oglašavanja ništavim rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/26-06/4143, URBROJ: 511-01-212-26-11 od 16. srpnja 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju ID u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova da opunomoćeniku tužitelja Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, kao pružatelju pravne pomoći isplati iznos od 1.281,50 EUR (tisuću dvjesto osamdeset i jedan euro i pedeset centi) u roku od 60 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

i

r i j e š i o

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-03/26-06/4143, URBROJ: 511- 01-212-26-11 od 16. srpnja 2026. točkom I. izreke odbija se kao očitro neosnovan zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio ID, rođen **.**.1996. u mjestu [adresa], Narodna Republika Bangladeš, državljanin Narodne Republike Bangladeš (ovdje tužitelj). Točkom II. izreke utvrđuje se da navedeni državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] te je dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP). Točkom III. tužitelj se kao državljanin treće zemlje protjeruje i zabranjuje mu se ulazak i boravak u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od jedne godine, računajući od dana prisilnog udaljenja. Točkom IV. određuje se da će se tužitelj kao državljanin treće zemlje prisilno udaljiti u Narodnu Republiku Bangladeš čiji je državljanin.

2. Tužitelj u tužbi i kasnijem tijeku spora osporava zakonitost predmetnog rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede odredaba upravnog postupka. Obrazlaže da je državljanin Narodne Republike Bangladeš te da traži međunarodnu zaštitu zbog straha za vlastiti život i sigurnost u slučaju povratka. Ističe da je u domovini bio izložen pritiscima da pristupi političkoj stranci BNP, a nakon što je to odbio želeći ostati politički neutralan, bio je fizički napadnut i pretučen od strane članova te stranke uz prijetnje daljnjim nasiljem. Smatra da mu država podrijetla ne može pružiti zaštitu jer su počinitelji povezani s lokalnim političkim strukturama. Nadalje, tužitelj detaljno osporava točke 2., 3. i 4. izreke rješenja (nalog za napuštanje, protjerivanje i zabranu ulaska), navodeći da su u suprotnosti s odredbama o graničnoj proceduri iz čl. 42. st. 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te Uredbe EU 2024/1348, jer se zakonski ne smatra da on boravi na teritoriju RH ili EGP-a. Smatra kako ispunjava uvjete za međunarodnu zaštitu iz čl. 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti zbog svojih političkih stavova, odnosno prava na političku neopredijeljenost. Tužitelj drži da rješenje nije dovoljno obrazloženo u pogledu odlučnih činjenica te da je tuženik pogrešno primijenio odredbe Zakona o strancima. Predlaže sudu poništiti pobijano rješenje, točke 2., 3. i 4. izreke oglasiti ništavima, odobriti zahtjev za međunarodnu zaštitu u RH te usvojiti zahtjev za besplatnu pravnu pomoć uz naknadu troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbenih navoda, ističući da je tijekom postupka potpuno i točno utvrdio činjenično stanje sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Uredbe (EU) 2024/1348. Nasuprot navodima tužitelja o nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i povredi postupovnih pravila, tuženik ističe da je tužitelj kao glavni razlog napuštanja zemlje podrijetla naveo probleme s otplatom kredita, što predstavlja isključivo ekonomske razloge koji, prema čl. 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, nisu osnova za odobrenje međunarodne zaštite. Naglašava da je tužitelj Narodnu Republiku Bangladeš napustio legalno, zrakoplovom i uz putnu ispravu, te je prethodno boravio i radio u Republici Srbiji, gdje nije tražio međunarodnu zaštitu. Ističe da su tužbeni navodi koji se odnose na opću političku situaciju u [adresa] i političku pripadnost neosnovani jer ih tužitelj nije iznosio tijekom upravnog postupka niti se oni odnose na njega osobno. Iako je Bangladeš u razdoblju 2024. – 2026. obilježen političkom tranzicijom, tuženik ističe da se ista, sukladno Uredbi (EU) 2026/464, smatra sigurnom zemljom podrijetla, uz uvažavanje relevantnih izvješća o stanju ljudskih prava. Osporava navode tužitelja da rješenje nije dostatno obrazloženo, ističući da akt sadrži sve zakonom propisane elemente: utvrđeno činjenično stanje, ocjenu dokaza i razloge primjene materijalnog prava. Posebno naglašava da je tužitelj tijekom postupka dao neistinite podatke, što je predstavljalo osnovu za provođenje graničnog postupka. Vezano uz izrečenu mjeru protjerivanja i obvezu napuštanja Europskog gospodarskog prostora (EGP), tuženik navodi da su iste utemeljene na Uredbi (EU) 2024/1349 o postupku vraćanja na granici i Zakonu o strancima. Odbacuje tvrdnje o "pravnoj fikciji" boravka, pojašnjavajući da osoba kojoj nije odobren ulazak na graničnom prijelazu fizički boravi na teritoriju Republike Hrvatske, ali bez zakonite osnove. S obzirom na to da tužitelj ne posjeduje valjanu putnu ispravu, sukladno propisima naloženo je njegovo prisilno udaljenje. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 30. srpnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. Na održanom ročištu opunomoćenik tužitelja je dodatno naveo da sukladno čl. 51. st. 2. Uredbe (EU) 2024/1348 upravni spor čini dio graničnog postupka te predstavlja dio roka od 12 tjedana u kojem treba okončati taj postupak, dok iz odredbi Uredbe (EU) 2024/1349 proizlazi da se u takvoj situaciji rješenje o pretjerivanju ili napuštanju ne donosi zajedno sa rješenjem o azilu. Ukoliko se prekorači vrijeme od 12 tjedana za odlučivanje o zahtjevu, tada se primjenjuju odredbe Direktive 2008/115 odnosno redovni postupak odlučivanja o zahtjevu za međunarodnu zaštitu. Smatra da je rješenje o zahtjevu za međunarodnu zaštitu izvršno samim donošenjem, no da propisi ne dopuštaju miješanje dva različita postupka kako je to izvršeno pobijanim rješenjem, već da se rješenje o povratku odnosno protjerivanju moglo donijeti tek po okončanju prvostupanjskog upravnog spora pokrenutog protiv rješenja o odbijanju zahtjeva.

6. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

7. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja (saslušanje tužitelja kao stranke), smatrajući da je činjenično stanje u provedenom postupku utvrđeno na potpun i pravilan način, te da za donošenje odluke o zakonitosti pobijanog rješenja tuženika nije potrebno provođenje daljnjih dokaza.

8. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu dana 23. lipnja 2026. saslušan kod tuženika, o čemu je sačinjen zapisnik. Prilikom davanja izjave tužitelj je naveo da je državljanin Narodne Republike Bangladeš, koji da je napustio zbog problema sa zaposlenjem, naime da je od završetka srednje škole 2013. nezaposlen, smatra da je teško bez nečije pomoći dobiti posao te da su drugi ljubomorni jer je on predobar. Naveo je da je za pokrivanje troškova putovanja i napuštanja zemlje podrijetla morao platiti cca 1970000 BDT (cca 14.000,00 EUR), koji novac je nabavio njegov otac posuđivanjem od banke i rodbine. Također je naveo da bi u slučaju povratka u Bangladeš morao vratiti novac, a u Hrvatskoj da želi ostati legalno boraviti i raditi.

10. Nastavno iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj saslušan na zapisnik kod tuženika i 3. srpnja 2026., kada je izjavio da nema nikakvih dokumenata, da je Č napustio prije cca 25-26 dana kada je zrakoplovom legalno došao u Srbiju kao strani radnik, gdje da je radio 2 dana za što mu nisu platili. Nakon toga da je ušao u Republiku Hrvatsku, a putovnicu, novac i dokumente da je izgubio dok je pješačio.

11. Tužitelj je tijekom oba saslušanja također izjavio da nije član niti jedne političke stranke, sindikata ili nevladine udruge, da se tijekom boravka u zemlji podrijetla mogao slobodno kretati te nije bio izložen nikakvom obliku diskriminacije, uznemiravanja ili proganjanja na temelju rase, vjere, nacionalnosti, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta; kao i da zemlju podrijetla ne bi bio napustio da je imao normalan posao. Dodao je da političari vrše pritisak na sve ljude da se učlane u neku stranku, tako da je trenutno na vlasti BNP koji su ga uvjeravali da će mu biti bolje ako se učlani, a da u protivnom neće moći normalno živjeti u svome kraju.

12. Sukladno čl. 45. st. 1. Uredbe (EU) 2024/1348 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju zajedničkog postupka za međunarodnu zaštitu u Uniji i stavljanju izvan snage Direktive 2013/32/EU (u nastavku teksta: Uredba (EU) 2024/1348), država članica razmatra zahtjev u okviru postupka na granici u slučajevima iz čl. 43. st. 1. ako se primjenjuje bilo koja od okolnosti iz članka 42. stavka 1. točaka (c), (f) ili (j).

13. Sukladno čl. 42. st. 1. toč. (j) Uredbe (EU) 2024/1348, ne dovodeći u pitanje čl. 21. st. 2. Uredbe, tijelo odlučivanja ubrzava razmatranje osnovanosti zahtjeva za međunarodnu zaštitu u skladu s osnovnim načelima i jamstvima predviđenima u poglavlju II, između ostalog, u slučaju kada tražitelj ima državljanstvo treće zemlje ili, u slučaju osoba bez državljanstva, prethodno uobičajeno boravište u trećoj zemlji za koju je udio odluka o odobravanju međunarodne zaštite koje izdaje tijelo odlučivanja, prema najnovijim dostupnim godišnjim prosječnim podacima Eurostata za cijelu Uniju, 20 % ili manji, osim ako tijelo odlučivanja procijeni da je od objavljivanja relevantnih podataka Eurostata došlo do znatne promjene u dotičnoj trećoj zemlji ili da tražitelj pripada kategoriji osoba za koje se udio od 20 % ili manji ne može smatrati reprezentativnim za njihove potrebe za zaštitom, uzimajući u obzir, među ostalim, znatne razlike između prvostupanjskih i konačnih odluka.

14. Sukladno čl. 38. st. 1. toč. 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" br. 70/15, 127/17, 33/23, 17/25, 59/26, dalje: Zakon), Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev kao očito neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz čl. 20. i 21. ovoga Zakona te postoje okolnosti iz čl. 42. st. 1. ovoga Zakona.

15. Sukladno čl. 20. Zakona, azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

16. Sukladno čl. 21. Zakona, supsidijarna zaštita priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. ovoga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (st. 1.). Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba (st. 2.).

17. Sukladno čl. 42. st. 1. Zakona, postupak odobrenja međunarodne zaštite povodom izražene namjere ili naknadnog zahtjeva provodi se nakon izvršene dubinske provjere u graničnim postupcima kada je ispunjen bilo koji od uvjeta iz članaka 43., 44. i 45. Uredbe (EU) 2024/1348.

18. Budući da Narodna Republika Bangladeš prema najnovijim dostupnim godišnjim prosječnim podacima Eurostata za cijelu Uniju predstavlja zemlju za koju je udio odluka o odobravanju međunarodne zaštite ispod 20% (konkretno: 3,1%), proizlazi da je tuženik na temelju čl. 45. st. 1. u svezi čl. 42. st. 1. toč. (j) Uredbe (EU) 2024/1348 u svezi čl. 42. st. 1. Zakona, postupak odobrenja međunarodne zaštite povodom izražene namjere tužitelja nakon izvršene dubinske provjere zakonito proveo u okviru graničnog postupka.

19. Nastavno, sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio, te svoju odluku detaljno obrazložio, razloge zbog kojih tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje azila (čl. 20. Zakona) odnosno supsidijarne zaštite (čl. 21. Zakona), pri čemu je svoju odluku utemeljio na individualnoj procjeni okolnosti za tužitelja, relevantnim izvješćima o zemlji podrijetla i procjeni budućeg rizika.

20. Naime, tužitelj je u postupku izjavio da je zemlju podrijetla napustio isključivo zbog ekonomskih razloga (problema sa zaposlenjem), te da se u istu ne bi mogao vratiti jer nema sredstava za vratiti sredstva kredita u iznosu od cca 14.000,00 EUR, posuđena radi snošenja troškova putovanja u Europu. Ujedno je izjavio da je iz [adresa] putovao u Srbiju, u Srbiju da je došao legalno jer je imao radnu dozvolu. Tužitelj je tijekom saslušanja također izjavio da nije član niti jedne političke stranke, sindikata ili nevladine udruge, da se tijekom boravka u zemlji podrijetla mogao slobodno kretati te nije bio izložen nikakvom obliku diskriminacije, uznemiravanja ili proganjanja na temelju rase, vjere, nacionalnosti, seksualne orijentacije ili rodnog identiteta.

21. Sud nalazi neosnovanim navode tužitelja iznijete u tužbi da je tijekom boravka u [adresa] bio pretučen zbog odbijanja da se učlani u političku stranku, da je iz navedenog razloga bio pretučen te mu se dalje prijetilo da će stradati. Naime, tužitelj je te navode prvi puta iznio u tužbi te ničime nije dokazao, dok je tijekom saslušanja pred tuženikom izričito iskazao da su razlozi napuštanja zemlje podrijetla isključivo ekonomski, a vezano uz pristupanje političkoj stranci, da je bio nagovaran, no bez spominjanja ikakve prisile ili nasilja.

22. Iz stanja spisa, vezano za procjene budućeg rizika, proizlazi da je Narodna Republika Bangladeš u razdoblju 2024. - 2026. godine obilježena političkom tranzicijom. Nakon studentskih prosvjeda i nasilnog gušenja prosvjeda u srpnju i kolovozu 2024. godine, premijerka ČD napustila je zemlju, parlament je raspušten, a prijelazna Vlada predvođena ĆD preuzela je Vlast. Prema Agenciji Europske unije za azil (dalje: EUAA ili Agencija) događaji iz srpnja i kolovoza 2024. rezultirali promjenom vlasti i uspostavom prijelazne administracije. Prema EUAA izvješću Country Focus (2025), nakon promjene vlasti otvorio se dio političkog i građanskog prostora, uključujući djelomično smanjenje pritisaka na civilno društvo i medije, no istodobno su nastavljeni problemi političke odmazde, arbitrarnog pritvaranja, masovnih kamenih prijava protiv političkih protivnika, slabog javnog reda, nasilja gomile i sporog provođenja institucionalnih reformi.Prema dostupnim informacijama Agencije šest država članica Europske unije trenutačno označava Bangladeš kao sigurnu zemlju podrijetla na nacionalnoj razini. Stopa priznavanja azila tražiteljima međunarodne zaštite iz [adresa] na razini cijele Europske unije iznosila je 3% u travnju 2026. Bangladeš je ratificirao niz međunarodnih instrumenata u području zaštite ljudskih prava, uključujući Konvenciju protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka ili kažnjavanja. U [adresa] nema oružanog sukoba i stoga ne postoji prijetnja zbog neselektivnog nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

23. Sud prihvaća zaključak tuženika da je tužitelj zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio prvenstveno radi izbjegavanja povratka u Bangladeš zbog ekonomskih posljedica nastalih zaduživanjem. Ekonomski razlozi napuštanja zemlje podrijetla, kao ni postojanje privatnopravnog duga, prema međunarodnim i nacionalnim propisima ne predstavljaju osnovu za odobrenje međunarodne zaštite. Iz navoda tužitelja proizlazi da je zemlju podrijetla napustio radi zaposlenja i boljih životnih uvjeta, dok problemi koje navodi proizlaze iz njegovih privatnih financijskih odnosa. Tužitelj nije tvrdio da je u zemlji podrijetla bio izložen proganjanju zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, niti da je bio pritvaran, zlostavljan ili izložen fizičkom nasilju. Iz njegovih navoda proizlazi da razlozi napuštanja zemlje podrijetla leže u lošoj ekonomskoj situaciji i nemogućnosti vraćanja privatnog duga. Mogućnost da će protiv tužitelja eventualno pokrenut postupak radi naplate duga, kao i mogućnost sankcioniranja zbog neispunjenja financijskih obveza, ne predstavlja proganjanje zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja u smislu čl. 20. Zakona. Također, na temelju provedene analize relevantnih izvješća o stanju u [adresa], ispravno je tuženik zaključio da ne postoje okolnosti koje bi opravdavale priznavanje supsidijarne zaštite, u smislu čl. 21. Zakona.

24. Slijedom navedenog, budući da tužitelj ne ispunjava uvjete iz čl. 20. i 21. Zakona za priznavanjem azila ili supsidijarne zaštite, a postoje okolnosti iz čl. 42. st. 1. Zakona (postupak se provodi u graničnom postupku), to je zakonito pobijanim rješenjem tuženika zahtjev tužitelja za priznavanje međunarodne zaštite odbijen kao očito neosnovan.

25. Nastavno, Sud nalazi neosnovanim i daljnje navode tužitelja koji se odnose na osporavanje dijela pobijanog rješenja kojim je odlučeno o nezakonitom boravku tužitelja, protjerivanju iz EGP i prisilnog udaljenja u zemlju podrijetla.

26. Sukladno čl. 37. st. 1. Zakona, odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučit će se i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

27. Sukladno čl. 183. st. 1. Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, 55/26), državljanin treće zemlje nezakonito boravi, između ostalog, ako:

1. nije na kratkotrajnom boravku

2. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak

3. nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

28. Sukladno čl. 184. st. 1. Zakona o strancima, državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

29. Sukladno čl. 185. st. 1. t. 1. Zakona o strancima, državljaninu treće zemlje iz članka 184. stavka 1. ovoga Zakona ne mora se donijeti rješenje o povratku ako postoji rizik od izbjegavanja iz članka 214. ovoga Zakona.

30. Sukladno čl. 185. st. 2. Zakona o strancima, državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka.

31. Sukladno čl. 190. st. 1. Zakona o strancima, državljanina treće zemlje će se protjerati ako:

- nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem

- je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka

- se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona.

32. Sukladno čl. 192. Zakona o strancima, rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP- u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti (st. 1.). Zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina (st. 6.).

33. Sukladno čl. 193. st. 5. Zakona o strancima, ako se rješenjem o protjerivanju ne određuje rok za dragovoljni odlazak sukladno čl. 185. st. 1. ovoga Zakona, rješenjem o protjerivanju odredit će se prisilno udaljenje i država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti.

34. Sukladno čl. 4. st. 1. Uredbe (EU) 2024/1349 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. svibnja 2024. o utvrđivanju postupka vraćanja na granici i izmjeni Uredbe (EU) 2021/1148 (nadalje: Uredba (EU) 2024/1349), državljanima trećih zemalja i osobama bez državljanstva čiji je zahtjev odbijen u okviru postupka azila na granici nije dopušten ulazak na državno područje dotične države članice.

35. Sukladno čl. 4. st. 5. Uredbe (EU) 2024/1349, ne dovodeći u pitanje mogućnost da se dobrovoljno vrate u bilo kojem trenutku, osobama iz stavka 1. odobrava se razdoblje za dobrovoljni odlazak, osim ako postoji opasnost od bijega ili ako je njihov zahtjev u okviru postupka azila na granici odbijen kao očito neutemeljen ili ako dotična osoba predstavlja opasnost za javni poredak, javnu sigurnost ili nacionalnu sigurnost država članica.

36. Sukladno čl. 37. Uredbe (EU) 2024/1348, ako je zahtjev odbijen kao nedopušten, neutemeljen ili očito neutemeljen u odnosu na status izbjeglice i status supsidijarne zaštite, ili jer se od njega prešutno ili izričito odustalo, države članice izdaju odluku o vraćanju kojom se poštuje Direktiva 2008/115/EZ i koja je u skladu s načelom zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja.

37. Sukladno čl. 42. st. 8. Zakona, ako rješenje o zahtjevu nije izvršno u roku od 12 tjedana od registracije namjere, odnosno u roku od 16 tjedana ako je taj rok produljen u skladu s člankom 51. stavkom 2. Uredbe (EU) 2024/1348, tražitelju će se dopustiti ulazak u Republiku Hrvatsku radi provođenja postupka odobrenja međunarodne zaštite.

38. Sukladno čl. 4. st. 1. Zakona, sljedeći izrazi u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:

- tražitelj međunarodne zaštite (u daljnjem tekstu: tražitelj) je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva koja izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu do izvršnosti rješenja o zahtjevu (toč. 5.),

- izvršnost rješenja o zahtjevu nastupa dostavom rješenja tražitelju ako tužba nije podnesena ili podnesena tužba nema odgodni učinak, ako podnesena tužba ima odgodni učinak, rješenje o zahtjevu postaje izvršno dostavom prvostupanjske presude upravnog suda (toč. 22.).

39. Sukladno čl. 51. st. 1. toč. 3. Zakona, tužba podnesena upravnom sudu odgađa izvršenje rješenja, osim u slučaju, između ostalog, odbijanja zahtjeva u postupku azila na granici, sukladno članku 42. ovoga Zakona, pod uvjetom da tražitelj nije maloljetnik bez pratnje.

40. Sukladno daljnjim odredbama čl. 51. Zakona, tužba može sadržavati zahtjev za odgodnim učinkom, osim u slučaju naknadnih zahtjeva sukladno članku 68. stavku 6. Uredbe (EU) 2024/1348, kada državljanin treće zemlje nema pravo na boravak (st. 2.), pri čemu žalba na prvostupanjsku presudu upravnog suda ne odgađa izvršenje (st. 5.).

41. Sukladno čl. 42. st. 2. Zakona, tražitelji na koje se primjenjuje postupak na granici obvezni su boraviti na lokacijama predviđenim za provedbu postupka na granici te se ne smatraju osobama koje se nalaze na teritoriju Republike Hrvatske u smislu članka 43. stavka 2. Uredbe (EU) 2024/1348.

42. Cilj i svrha navedene odredbe čl. 42. st. 2. Zakona nije ozakoniti boravak tražitelja međunarodne zaštite koji su u područje Republike Hrvatske ušli nezakonito i čiji je zahtjev odbijen kao očito neosnovan, kao niti onemogućiti donošenja odluke o protjerivanju odnosno odluke o povratku takvih osoba, već onemogućiti stjecanje drugih prava osim onih propisanih odredbama citiranih Uredaba i Zakona.

43. Iz spisa proizlazi da je tužitelj nezakonito ušao na područje Republike Hrvatske, nije na kratkotrajnom boravku, nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajni boravak ili stalni boravak. Nastavno, nakon što je tužitelju odbijen kao očito neosnovan zahtjev za međunarodnu zaštitu, isti sukladno čl. 4. st. 1. t. 5. i toč. 22. Zakona po izvršnosti tog rješenja više nema status tražitelja međunarodne zaštite te stoga ni pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita. Stoga se sukladno čl. 183. st. 1. t. 1. , 2. i 3. Zakona o strancima smatra da isti kao državljanin treće zemlje nezakonito boravi.

44. Vezano uz navode tužitelja da je odluku o napuštanju (povratku ili protjerivanju) valjalo donijeto zasebno od odluke o odbijanju zahtjeva kao očito neosnovanog, ističe se da je upravo citiranom odredbom čl. 37. st. 1. Zakona izrijekom propisano da će se odlukom o zahtjevu odlučiti će se i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

45. Vezano uz navode tužitelja da je odluka o napuštanju mogla biti donesena tek po okončanju prvostupanjskog upravnog spora pokrenutog protiv odluke o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu, ističe se da je u konkretnom slučaju odluka o odbijanju zahtjeva za međunarodnu zaštitu postala izvršna trenutkom dostave iste tužitelju, kada je isti izgubio status tražitelja međunarodne zaštite, a sve sukladno čl. 4. st. 1. t. 5. i t. 22. u svezi čl. 51. st. 1. t. 3. Zakona. Naime, sukladno citiranim odredbama u graničnom postupku tužba načelno ne odgađa izvršenje, pa se u 12 tjedana za izvršnost propisanih odredbom čl. 42. st. 8. Zakona u takvim slučajevima ne ubraja i prvostupanjski upravni spor, ako iznimno nije određen odgodni učinak tužbe.

46. Nastavno, imajući u vidu da tužitelj ne posjeduje putnu ispravu, nezakonito je prešao granicu, a njegov je zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen kao očito neosnovan, to sud smatra da sukladno čl. 185. st.1. i st. 2. u svezi čl. 190. st. 1. al. 3. Zakona o strancima istome zakonito nije donijeto rješenje o povratku, već rješenje o protjerivanju, pri čemu je sukladno čl. 193. st. 5. Zakona o strancima u svezi čl. 4. st. 1. i st. 5. Uredbe (EU) 2024/1349 određeno prisilno udaljenje i država (zemlja podrijetla) u koju će se isti prisilno udaljiti.

47. Tuženik pravilno utvrđuje da odredba čl. 4. st. 1. Uredbe (EU) 2024/1349 propisuje da državljanima trećih zemalja čiji je zahtjev odbijen u okviru postupka azila na granici nije dopušten ulazak na državno područje države članice, ne predstavlja pravnu fikciju da stranac u pravnom smislu ne boravi na Republici Hrvatskoj, iako se faktički nalazi na državnom teritoriju, već se radi o neposjedovanju odobrenja za ulazak, iz kojeg automatski ne proizlazi da se osoba ne nalazi u Republici Hrvatskoj. Budući da je stranac ušao u Republiku Hrvatsku kada je prešao državnu granicu, odnosno graničnu crtu, bez ishodovanog odobrenja za ulazak, to državljanin treće zemlje prema kojem se provodi granična procedura ima isti boravišni status kao i osoba koja je pristupila ulaznoj graničnoj kontroli na graničnom prijelazu i kojoj još nije odobren, ali niti odbijen ulazak. U tom slučaju, ako se granični prijelaz nalazi na teritoriju Republike osoba i fizički i pravno (nezakonito) boravi u [adresa] (jer joj nije izdano odobrenje za ulazak). Budući da je tužitelju je postupku na granici odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu, to je istome zakonito sukladno citiranim odredbama Uredbe (EU) 2024/1349 i odredbama Zakona o strancima naložiti napuštanje EGP-a, pri čemu, imajući u vidu da isti ne posjeduje valjanu putnu ispravu, napuštanje ne može biti dragovoljno, nego samo prisilno.

48. Stoga su neosnovani navodi tužitelja o nezakonitosti pobijanog rješenja, kao i ništetnosti točaka 2., 3. i 4. pobijanog rješenja, budući je isto i pravno i stvarno izvršivo.

49. Slijedom navedenog, na temelju cjelokupno provedenog postupka u sporu je utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz pravilnu primjenu materijalnog prava pa je stoga po ocjeni ovog suda upravno tijelo pravilno postupilo odlučivši kao u pobijanoj odluci, dok prigovori koje je tužitelj iznio u tužbi odnosno u ovom sporu nisu doveli u sumnju zakonitost pobijane odluke, te je stoga na temelju čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

50. Za odlučivanje o zahtjevu za odobravanja besplatne pravne pomoći, mjerodavne su odredbe čl. 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj 70/15, 127/17, 33/23, 17/25 i 59/26), te Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, broj 140/15 i 155/22, u nastavku teksta: Pravilnik).

51. Iz podataka sadržanih u tužiteljevom zahtjevu proizlazi da tužitelj ispunjava pretpostavke za odobravanje prava na besplatnu pravnu pomoć propisane čl. 8. Pravilnika. Tuženik nije dostavio dodatne s time povezane podatke pribavljene tijekom postupka, u smislu čl. 8. st. 10. Pravilnika. Sukladno prethodnom, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

52. Opunomoćeniku tužitelja priznat je kao pružatelju pravne pomoći priznat zatraženi trošak na ime zastupanja tužitelja prilikom sastava tužbe i pristupa na održano ročište kod ovoga suda, za svaku radnju u iznosu od 500,00 eura, što uvećano za PDV ukupno iznosi 1.250,00 eura (čl. 9. Pravilnika, vezano uz Tbr. 27. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, „Narodne novine“, broj 38/23 i 107/25, dalje: Tarifa). Stoga je s osnove troškova zastupanja opunomoćeniku tužitelja priznat iznos od ukupno 1.250,00 EUR. Nastavno, opunomoćeniku tužitelja priznat je i materijalni trošak putovanja javnim prijevozom na relaciji Poreč-Rijeka-Poreč radi pristupa na ročište kod ovoga suda, u visini dostavljene autobusne karte, i to 31,50 EUR (čl. 9. st. 3. Pravilnika u svezi Tbr. 49. i 50. Tarife). Stoga je opunomoćeniku tužitelja priznat trošak besplatne pravne pomoći u iznosu od 1.281,50 EUR (od čega 250,00 EUR otpada na PDV).

53. Tužitelj je u okviru tužbe predložio određivanje odgodnog učinka tužbe, navodeći da bi se izvršenjem osporenog rješenja tužitelju nanijela šteta koja bi se mogla teško popraviti, , naime da bi tužitelj bio protjeran prije nego sud odluči o osnovanosti tužbe, te vraćen u zemlju podrijetla u kojoj bi bio izložen opasnostima zbog kojih traži zaštitu.

Tuženik se u očitovanju usprotivio prijedlogu.

54. Odredbom čl. 42. st. 1. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano. St. 2. istog čl. propisano je da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

55. Dakle, da bi Sud odredio odgodni učinak tužbe uvjeti iz citiranog čl. 42. st. 1. ZUS-a moraju biti kumulativno ispunjeni, što u konkretnom predmetu nije slučaj. Naime, tužitelj nije dokazao nastup nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, budući da istome protjerivanje u zemlju podrijetla, za koju po stavu ovoga suda u tijeku postupka i spora nisu utvrđene zapreke, neće nastupiti takva šteta. Slijedom navedenog, kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe, to je prijedlog odbijen.

56. Stoga je odlučeno kao u izreci.

U Rijeci 30. srpnja 2026.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Zoranu Baueru, odvjetniku u Zagrebu, Kozarčaninova 2

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za međunarodnu zaštitu, Službi za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33