Republika Hrvatska

Općinski prekršajni sud u Splitu

Split, Domovinskog rata 4

Poslovni broj: Pp-7016/2026.-10.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Krečak, uz sudjelovanje zapisničarke Antonije Mešin, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog GU, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17., 126/19., 84/21., 114/22., 36/24.), u povodu optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Omiš - klasa: 211- 07/26-5/12730, ur.broj: 511-12-30-26-1 od 21. svibnja 2026., nakon provedenog žurnog postupka, sukladno članku 222. stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18., 114/22.), 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni OU, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i EU rođene O, rođen **.**.1969. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa], sa završenom srednjom stručnom spremom, strojarski tehničar, nezaposlen, bez mjesečnih primanja, uzdržavaju ga djeca, lošeg imovnog stanja, oženjen, otac troje djece, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

8. svibnja 2026. u 14:30 sati, u mjestu Slime, općina [adresa], ispoljio nasilje u obitelji na način da je vikao na sestru BU riječima: "ajde đava te odnija, sotono", a što je kod iste prouzročilo uznemirenost,

dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji koje je kod žrtve prouzročilo uznemirenost,

čime je okrivljenik počinio prekršaj opisan u članku 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22. stavak 1. istog Zakona,

pa se okrivljeniku na temelju članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji,

i z r i č e

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tristo) EURA.

Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode od 21. svibnja 2026. u 12:50 sati kada je uhićen do 21. svibnja 2026. u 18:10 sati kada je na temelju rješenja ovog suda pušten na slobodu, uračunava se okrivljeniku u izrečenu novčanu kaznu kao 39,82 (trideset devet eura i osamdeset dva centa) pa je okrivljenik dužan na ime novčane kazne uplatiti preostali iznos od 260,18 eura (dvjesto šezdeset eura i osamnaest centi).

Na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Sukladno članku 152. stavak 3. Prekršajnog zakona, izrečena novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako okrivljenik plati dvije trećine iste u roku 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Na temelju članka 16. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku se

i z r i č e

ZAŠTITNA MJERA ZABRANE UZNEMIRAVANJA ŽRTVE NASILJA U OBITELJI BU U TRAJANJU OD 6 (šest) MJESECI

a u koju se zaštitnu mjeru, na temelju članka 130. stavak 9. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme trajanja mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze određene rješenjem Policijske postaje Omiš u trajanju od 21. svibnja 2026. do 28. svibnja 2026. kao 8 (osam) dana.

Zaštitna mjera stupa na snagu po pravomoćnosti ove presude, a povjerava se na provedbu Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Omiš na čijem području žrtva nasilja u obitelji boravi. Nadležna policijska postaja će sukladno članku 10. do 15. Pravilnika o načinu provedbe zaštitnih mjera („Narodne novine“, broj 28/19.) koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije provoditi izrečenu zaštitnu mjeru.

Na temelju članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ako okrivljenik kao počinitelj nasilja u obitelji ne postupi u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora od najmanje deset dana.

II. Na temelju članka 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 80,00 (osamdeset) eura u roku od 1 mjeseca po pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Omiš, podnijela je optužni prijedlog pod uvodno citiranim brojem, protiv okrivljenog GU, zbog prekršaja kažnjivog po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. S obzirom da je okrivljenik uhićen, žurni postupak proveden je na temelju članka 221. stavak 1. točka 3. Prekršajnog zakona.

3. Okrivljenik je očitujući se o krivnji za prekršaj koji mu se stavlja na teret izjavio kako se ne smatra krivim.

3.1. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da mu je BU sestra. Stanuje na katu obiteljske kuće sa suprugom i dvoje djece, a BU stanuje s njihovom majkom u prizemlju iste kuće. 8. svibnja 2026. je došao kući, u jednom trenutku je netko pozvonio na vrata, a čim je otvorio vrata, u stan je ušla BU držeći mobitel u ruci kojeg mu je uperila u glavu i govorila, ponavljajući "snima se snima se", a prije toga mu je rekla da makne auto, da ona ne može izaći, da joj je na to odgovorio da može, jer je njeno vozilo bilo parkirano poviše kuće udaljeno od njegovog vozila. Ona ga je i dalje snimala, što ga je sve isprovociralo i u afektu joj je rekao, nije vikao, "sotono", možda i "đavle", a ona je na to i dalje snimala i onda ju je pogurnuo prema vratima da izađe i za njom je zaključao vrata. Da sa sestrom vodi imovinsko-pravni spor vezano za ostavštinu iza pokojnog oca, a i podnosio je kaznenu prijavu Državnom odvjetništvu zbog obiteljskog nasilja koja je zaprimljena u ODO Split. Inače, dotična je bila prenoćila u zatvoru zbog nasilja koje je počinila prema njegovoj supruzi i kćeri. Nema nikakav odnos sa sestrom, nikada nije nasrnuo fizički na dotičnu, a niti bi to ikada učinio. Policija je bila dva puta na njegovoj adresi stanovanja nakon ovog događaja, a vezano za njene neosnovane prijave, obavio se razgovor, a danas je priveden.

3.2. Sud je u dokazne svrhe pročitao: zapisnik o ispitivanju svjedokinje EU sastavljen od Policijske postaje Omiš 21. svibnja 2026. te zapisnik o ispitivanju svjedokinje BU sastavljen od Policijske postaje Omiš od 21. svibnja 2026.

3.3. Na izvedene dokaze okrivljenik je naveo da nije istina da dotična nije mogla pomaknuti svoje vozilo jer joj je vozilo bilo parkirano na cesti, a njegovo vozilo je bilo parkirano u njihovom dvorištu. Točno je da joj je rekao "uđi" nakon što je čuo zvono na vratima, a to stoga jer je mislio da je poštar i onda se događalo onako kako je i rekao u obrani.

3.4. Na pitanje suda je li itko bio u stanu kad je njegova sestra ušla, okrivljenik je odgovorio da nije bio nitko osim njega i dotične.

3.5. Sud je u dokazne svrhe pročitao: zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za BU i za okrivljenika, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika GU, izjavu o odricanju prava na branitelja, naredbu o određivanju mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze okrivljenika s BU u trajanju od 21. svibnja 2026. do 28. svibnja 2026., službenu bilješku Policijske postaje Omiš, izvješće o uhićenju GU, kaznenu prijavu podnositelja GU protiv BU zbog kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona, a koja je zaprimljena 24. studenog 2025. u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, obavljen je uvid u e-Spis u odnosu na postupke u tijeku protiv okrivljenika, a isto tako i protiv žrtve BU.

3.6. Okrivljenik nije imao daljnjih dokaznih prijedloga jer su on i sestra sami bili u stanu.

4. Na idućem ročištu, sud je u prisutnosti okrivljenika ispitao svjedokinju-žrtvu BU koja je u svom iskazu izjavila da joj je prije predmetnog događaja od 8. svibnja 2026. okrivljenik onemogućio izlaz autom jer je blokirao svojim starim autom izlaz njenom vozilu i zato je došla na vrata njegovog stana s mobitelom u ruci na kojem je kamera bila otvorena, a to iz razloga da se vidi kako on postupa jer je jednom bila lažno optužena i čula je kako okrivljenik govori "Uđi slobodno", vjerojatno nije nju očekivao, nije ulazila u stan nego je stajala ispred vrata i kad se dotični pojavio rekla mu je da se snima, a molila ga je da pomakne auto, na što joj je dotični izgovorio vičući da je đava odnija, rekao joj je da je sotona, a mora kazati da joj inače govori kurvo i puno gore riječi, samo je ovaj put znao da ga se snima pa je bio blaži, nije pomaknuo auto. Da taj dan nije odmah zvala policiju, netko je bio pokupio na adresi, autom nije mogla izići, a ignorirala je to taj dan jer je policiju zvala i puno puta prije ovog događaja, a dobivala bi odgovor da se između nje i okrivljenika radi o imovinsko-pravnim odnosima, pa se nije izlazilo na teren. Pojašnjava da između nje i okrivljenika već osam godina traje ostavinska rasprava vezano za obiteljsku kuću u kojoj stanuje s majkom koja je već tri godine dementna, a zadnjih 20 godina ona i okrivljenik ne razgovaraju, a niti on razgovara s majkom. Nakon ovog događaja okrivljenik je pomaknuo njen stol na dvorištu na način da ga je gurnuo i nije se moglo proći, a to misli da je napravio zato što je ostavila svoje vozilo izvan dvorišta, a ostavila ga je da može slobodno izaći i tada zove policiju, opet joj je rečeno da se tu radi o imovinsko pravnim odnosima i onda je tražila razgovor s načelnikom u vezi događaja i od 8. svibnja 2026. i 21. svibnja 2026. te joj je omogućeno da da izjavu u PP Omiš. Ovaj događaj od 8. svibnja 2026. nije bio izolirani slučaj, nju je jednostavno strah okrivljenika, a riječi đavle, sotono su čak i ništa, u odnosu na riječi kako je dotični nazivao godinama, a zbog tih riječi je uznemirena i išla je u psihijatra i prije predmetnog događaja i dijagnosticiran joj je poremećaj prilagodbe, a i u registru je invalida drugog stupnja.

4.1. Na pitanje suda posjeduje li snimku predmetnog događaja iz optužnog prijedloga, svjedokinja je odgovorila da je to predala policiji pa je isto izuzeto na usb.

4.2. Okrivljenik je imao primjedbu na iskaz svjedokinje te je naveo da u spis prilaže 11 fotografija, a da se na jednoj od tih fotografija i vidi gdje je parkirano njezino vozilo u dvorištu i gdje je parkirano njegovo vozilo.

4.3. Sud je pregledao dostavljene fotografije i svjedokinji je predočio fotografiju označenu brojem 1 i postavio pitanje je li to njeno vozilo, na što je svjedokinja odgovorila da je to njeno vozilo. Sud joj je predočio i fotografiju označenu brojem 2 i postavio pitanje je li drugo parkirano vozilo, vozilo okrivljenika, na što je svjedokinja odgovorila potvrdno. Svjedokinja je dalje navela da predmetne prilike kad nije mogla izaći iz dvorišta, da okrivljenikovo vozilo nije bilo parkirano baš na ovakav način jer nije mogla neometano izaći, a da ne udari u njegovo vozilo ili svoje jer se tu nalazi zidić koji je okrivljenik podigao na visinu od 20 cm, na što je okrivljenik dodao da je on srušio stari zidić kad mu se udavala kćer i podigao ga na staru visinu.

4.4. Okrivljenik je dalje izjavio da je točno da je dotičnoj rekao da je đava odnio i sotono i to nije sporno, ali je to rekao braneći svoj dom, te u spis prilaže i svoju pisanu obranu.

4.5. Sud je pročitao pisanu obranu okrivljenika u kojoj okrivljenik u bitnom navodi da nije počinio nikakvo obiteljsko nasilje, da je žrtva višegodišnjeg, sustavnog i osmišljenog psihičkog uznemiravanja, uhođenja te lažnog prijavljivanja od strane BU, a s isključivim ciljem vršenja pritiska i stjecanja prednosti u dugogodišnjeg imovinskom sporu radi podjele imovine u kući. Da je imenovana više od 40 puta bez ikakvog pravnog razloga zvala policiju na njegovu adresu. Da je sestra najprije protupravno upala u njegov stan na katu kako bi ga s upaljenim mobitelon neovlašteno snimala i provocirala, na što je reagirao isključivo verbalno tražeći da napusti njegov dom, a istog dana popodne je pozvala policiju s lažnom tvrdnjom da ne može izaći s automobilom, policija je utvrdila da nema elemenata za postupanje i otišla. U utorak sestra donosi staru fotelju i ostavlja je namjerno na njegovom privatnom prilazu, fotelju je maknuo i odnio ispod kuće, ona je ponovno bez ikakvog razloga zvala policiju na njegovu adresu. U srijedu namjerno uništava lavandu ispod kuće, a potom ponovno alarmira policiju tvrdeći da je počinio štetu i nakon što su propali svi bizarni pokušaji da ga preko policije prikaže kao prekršitelja, tek u četvrtak odlučuje se prijaviti navodno obiteljsko nasilje koje se tobože dogodilo u ponedjeljak. Ako sud smatra da je u njegovom verbalnom tjeranju sestre iz stana bilo elemenata prekršaja, moli da se uzme u obzir njegova dosadašnja neosuđivanost, da je događaj u cijelosti isprovociran teškim i protupravnim postupanjem oštećene te da je reagirao u afektu štiteći nepovredivost svog doma od svakodnevnog šikaniranja.

4.6. Svjedokinja je predložila da se okrivljeniku izrekne zabrana približavanja na što duži period zbog cjelokupne situacije, njezinog zdravlja i straha. Okrivljenik je postavio pitanje svjedokinji, zbog čega je došla na njegov prag i snimala ga, a svjedokinja je odgovorila da je došla s mobitelom i snimala je iz straha da ne bude lažno optužena. Na to je okrivljenik konstatirao zar nema pravo štiti svoj dom u kojem ga se snima i zato joj joj i izgovorio te riječi, na što je svjedokinja dodala da nije ulazila u njegov dom, ostala je stajati ispred vrata kad je rekao da se uđe slobodno, nije ulazila nego je ponovno pozvonila i tada se on pojavio na vratima, a na što je okrivljenik naveo: "da pojavio sam se i uhvatio sam je za rame i izgurao da izađe i rekao da je đava odnija", na što je svjedokinja navela: "nije me uhvatio za rame, a snimka u policiji postoji". Okrivljenik je izjavio da smatra da su njegova vrata njegov privatni prostor, na što je svjedokinja dodala da je sve zajedničko dok traje ostavinska rasprava.

4.7. Sud je pročitao potvrdu Policijske postaje Omiš od 26. svibnja 2026., te je pregledao dostavljenu fotodokumentaciju okrivljenika, označenu od broja 1 do 11 te fotodokumentaciju svjedokinje kao i njezinu liječničku dokumentaciju.

5. Sud je pročitao izvod iz prekršajne evidencije za okrivljenika, a na temelju koje je utvrđeno kako okrivljenik nije prekršajno osuđivan.

6. Nakon provedenog postupka, odnosno ocjenom obrane okrivljenika i izvedenih dokaza, Sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik počinio prekršaj opisan u izreci ove presude, a koji mu se stavlja na teret, zbog čega ga je Sud proglasio krivim i izrekao mu odgovarajuću kaznu.

7. Odredbom članka 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je:

Nasilje u obitelji je psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

8. U postupku nije sporno da je okrivljeni OU brat žrtve BU, odnosno isti su srodnici po krvi u pobočnoj lozi drugog stupnja pa se na iste primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji (članak 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji).

8.1. U postupku nije sporno da su se okrivljenik i žrtva BU u inkriminirano vrijeme nalazili u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući na adresi [adresa], i nije sporno da je okrivljenik izgovorio žrtvi riječi: "Đava te odnija, sotono". Okrivljenik je sporio da bi citirane riječi izgovorio vičući.

8.2. Sud je na okolnosti predmetnog događaja ispitao svjedokinju - žrtvu BU, koja je svjedočila jasno, okolnosno i uvjerljivo u vezi odlučnih činjenica, a iz čijeg iskaza proizlazi da su je uznemirile riječi okrivljenika kojima je naziva sotonom i govori da je đava odnija. S obzirom na nespornu činjenicu da je okrivljenik žrtvi izgovorio citirane riječi, a koje mu se stavljaju na teret te uzevši u obzir iskaz svjedokinje-žrtve da su je citirane riječi uznemirile i kad sud uzme u obzir da je žrtva zatražila i pomoć psihijatra, a koji joj je u svom nalazu dijagnosticirao ne samo anksiodepresivni sindrom nego i poremećaj prilagodbe, a koji u suštini i predstavlja reakciju na stresne situacije koje crpe emocionalnu energiju i drže osobu u stanju straha, nedvojbeno je da je okrivljenik izgovorenim riječima uznemirio žrtvu BU i time je ostvario zakonska obilježja prekršaja opisanog u članku 10. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a kažnjivog po članku 22. stavak 1. istog Zakona. U odnosu na sadržaj podneska kojeg je Sud zaprimio 9. srpnja 2026., a u kojem okrivljenik predlaže navodeći da s obzirom da Sud raspolaže saznanjima o medicinskoj dijagnozi žrtve F34 - trajni poremećaj raspoloženja, koji se (kako okrivljenik to navodi), manifestira kroz izrazitu fiksaciju, sklonost konfliktima, teatralno ponašanje i iskrivljeno tumačenje stvarih događaja, uzme u obzir iskaz BU s krajnjim oprezom i rezervom jer njezine tvrdnje ne odgovaraju objektivnoj stvarnosti, Sud ističe da su riječi koje je okrivljenik predmetne prilike izgovorio žrtvi "sotono, đava te odnia" i po objektivnim kriterijima, tj. percepciji prosječne osobe općenito prihvaćene kao ponižavanje ili omalovažavanje onoga kome su upućene te Sud naglašava da u ovom slučaju citirane riječi nisu izrečene u šali, već u kontekstu konfliktne situacije kada je žrtva došla na okrivljenikova vrata zatražiti od njega da pomakne svoje vozilo jer nije mogla izaći. Također, u konkretnom slučaju je potpuno irelevantno je li okrivljenik citirane riječi koje mu se stavljaju na teret izgovorio vikom ili povišenim tonom jer se psihički oblik nasilja u obitelji ne iscrpljuje u intenzitetu kojim su predmetne riječi izgovorene već u sadržaju izgovorenih riječi, odnosno u pogrdnom i uvredljivom sadržaju, a koje su kod žrtve izazvale uznemirenost. Stoga riječi koje se okrivljeniku stavljaju na teret odstupaju od uobičajenog i općeprihvaćenog pristojnog oblika ponašanja te se ovdje ne radi o verbalnoj prepirci jer se i kod verbalne prepirke podrazumijeva određeni stupanj pristojnog komuniciranja bez korištenja pogrdnih i uvredljivih riječi. Navod okrivljenika da je citirane riječi izgovorio u afektu, ne utječu na njegovu ekskulpaciju od prekršajne odgovornosti.

9. Sud je odbio dokazni prijedlog okrivljenika da se ispita postupajući policijski službenik na okolnosti postupanja po prijavi BU za trovanje životinja kao i provođenje dokaza očevidom na licu mjesta kao nevažne s obzirom na predmet optužbe u konkretnom slučaju, a koji se tiče isključivo prekršaja iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sud je odbio i prijedlog okrivljenika da se službenim putem zatraži od nadležne policijske postaje ispis svih postupanja i izlazaka na teren po dojavama BU na njegovu adresu u zadnjih 5 godina kako bi se dokazao kontinuitet lažnog prijavljivanja, kao nevažan jer su sve odlučne činjenice u ovom postupku, a koji je samostalan, utvrđene izvedenim dokazima te se izvođenjem predloženog dokaza ne bi saznalo ništa novo što bi utjecalo na donošenje drugačije odluke u ovom postupku. Nadalje, s obzirom da je nesporan sadržaj riječi koje je okrivljenik predmetne prilike izgovorio žrtvi i koje riječi ni sam nije sporio, a drugi dokazi na okolnost posljedice izgovorenih riječi su izvedeni, nepotrebno je pribavljanje snimke s mobitela okrivljenice.

10. Nakon što je Sud okrivljenika proglasio krivim za prekršaj za koji ga se tereti u izreci ove presude, odlučio je o kazni koju će izreći okrivljeniku.

11. Kažnjivom odredbom članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisano je: Tko počini nasilje iz članka 10. ovoga Zakona, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 300,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

12. Određujući vrstu i visinu kazne okrivljeniku, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti koje se odnose na počinjeni prekršaj i osobu okrivljenika, kako olakotne, tako i otegotne. Sud je kao olakotno cijenio prekršajnu neosuđivanost okrivljenika, a nije bilo drugih naročito izraženih olakotnih okolnosti koje bi učinile osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona. Kao otegotno uzeta je u obzir težina samog prekršaja. S obzirom na navedeno te uzimajući u obzir vrlo izražene zahtjeve generalno preventivnog djelovanja i imajući na umu općeprihvaćenu „nultu stopu“ tolerancije na nasilje, sud je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u najmanjem iznosu od 300,00 eura, kako je i predloženo na optužnom prijedlogu, smatrajući kako će se tako izrečenom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja iz članka 32. i opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona.

12.1. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode uračunato mu je u izrečenu novčanu kaznu kao 39,82 eura novčane kazne pa je okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u preostalom iznosu, a kako je i navedeno u izreci ove presude.

12.2. Na temelju članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona ako okrivljenik uplati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od jednog mjeseca po pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

13. Sud je okrivljeniku na temelju članka 16. stavak 1. Prekršajnog zakona izrekao zaštitnu mjeru zabrane uznemiravanja žrtve BU u trajanju od šest mjeseci, a kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje istih ili sličnih prekršaja. Sud je prilikom izricanja navedene zaštitne mjere uzeo u obzir međusobni odnos okrivljenika i žrtve koji dijele istu kuću u vezi koje se i vodi dugogodišnji imovinsko-pravni spor i čiji je odnos opterećen lošom komunikacijom i problemima koji su iz toga proizašli, a cijenio je i iskaz žrtve koja je iskazala strah od okrivljenika i njezino narušeno zdravstveno stanje te stoga Sud smatra kako je ova mjera u konkretnom slučaju neophodna i radi zaštite žrtve obiteljskog nasilja BU.

13.1. Sukladno članku 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljenik se upozorava da će se ako ne postupi u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom kazniti za prekršaj kaznom zatvora od najmanje deset dana.

14. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na članku 139. stavak 3. u vezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona te predstavlja paušalne troškove koji su okrivljeniku određeni u iznosu od 80,00 eura (Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka "Narodne novine" broj: 18/13., propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 13,27 eura do 663,61 eura), a koji iznos je u donjoj granici propisanih troškova i po mišljenju ovog Suda primjereno je složenosti, trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika. Naime, okrivljenik je uhićen i doveden na sud, a što je zahtijevalo i dodatni angažman policijskih službenika te je bilo potrebno održati i jos jedno sudsko ročište pa se stoga odmjereni trošak smatra opravdanim.

U Splitu 30. srpnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Antonija Mešin, v.r.

Zrinka Krečak, v.r.

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostaviti:

1. Okrivljeniku,

2. ovlaštenom tužitelju,

3. žrtvi BU,

4. u spis.