Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Povrv-209/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB:68419124305, zastupana po punomoćniku Đini Lukac Novković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 10. srpnja 2026., u nazočnosti zamjeničkog punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude, 30. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Zdravke Bišćan iz Duge Rese poslovni broj Ovrv-2840/2025 od 11. travnja 2025. ukida se u cijelosti i tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskoj radioteleviziji, Zagreb, Prisavlje 3, OIB :68419124305 da tuženiku FA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] namiri trošak postupka u iznosu od 232,02 eura sa zateznim kamatama koje teku 30. srpnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je 18. ožujka 2025. kod javnog bilježnika Zdravke Bišćan iz Duge Rese, Prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave kojom traži donošenje rješenja na temelju vjerodostojne isprave, radi naplate od ovršenika, sada tuženika, iznosa od 106,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenje rješenja o ovrsi do isplate.

Tužitelj je dostavio uz prijedlog Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 12 spisa).

2. Dana 11. travnja 2025. javni bilježnik Zdravka Bišćanin je temeljem Prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave donijela Rješenje o ovrsi Ovrv-2840/2025, UPP/OS-Ovrv-316/2025.

3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik kao ovršenik je pravodobno podnio prigovor pa je ovaj sud rješenjem Povrv-209/2025-2 od 3. veljače 2026. stavio rješenje o ovrsi izvan snage u dijelu kojem je određena ovrha dok je u odnosu na dio u kojem je naloženo plaćanje nastavljen parnični postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tuženik u prigovoru navodi da ne zna zašto je protiv njega podnijet prijedlog za ovrhu od strane Hrvatske radiotelevizije. Na adresi [adresa], živi u stanu, u zajedničkom kućanstvu sa svojom majkom LA, a koja je vlasnik stana i koja uredno plaća pristojbu Hrvatskoj radioteleviziji. Sam ovaj postupak i prijedlog za ovrhu mu je neshvatljiv i ne razumije zašto ga se tereti od ožujka 2024. kada do obavijesti od javnog bilježnika, od 26. ožujka 2025., nije dobio niti jedno pismeno od Hrvatske radiotelevizije niti zna da ga isti za nešto terete. Predlaže ukinuti Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, jer nema dugovanje premaHrvatskoj radioteleviziji.

5. Tužitelj se u podnesku od 11. veljače 2026. očitovao na prigovor tuženika navodeći da je provjerom u svojoj poslovnoj evidenciji utvrdio kako je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik/posjednik tv prijamnika, za što prilaže izvadak iz evidencije pretplatnika, prijavu prijamnika, kao i dokaz da pristojba nije plaćena, što je vidljivo iz saldakonti kartice prema pozivu na broj 5505081969-202503-8. Čl.34. st.1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji propisano je kako svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa (u daljnjem tekstu: prijamnik) na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2 ovog Zakona. Čl.36.st.1. istog Zakona propisano je kako se pristojba plaća dok se prijamnik ne odjavi, a Odlukom o načinu odjave propisan je način odjave prijamnika. Upravo iz dokumentacije koja prileži ovršnom prijedlogu te dokumentacije koju tužitelj dostavlja uz ovaj podnesak, nesporno proizlazi kako je tuženik u utuženom razdoblju bio obveznik plaćanja HRT pristojbe i kako tuženik duguje tužitelju upravo utuženi iznos. S druge strane, tuženik ne dostavlja niti jedan dokaz da bi dug bio podmiren u cijelosti ili barem djelomično, a koja bi argumentacija bila jedino relevantna u konkretnom slučaju, iz čega proizlazi kako je prigovor tuženika izjavljen jedino u cilju prolongiranja naplate nespornog potraživanja tužitelja. Stoga, budući da je tuženik za utuženi period bio evidentiran kao pretplatnik, a nije podmirio niti odjavio dužnu pristojbu, tužitelj osnovano potražuje naplatu od istog. Tužitelj predlaže sudu prigovor tuženika odbiti kao neosnovan i u cijelosti održati na snazi rješenje o ovrsi javnog Zdravke Bišćanin iz Duge Rese pod poslovnim brojem Ovrv-2840/2025 od 11.04.2025. uz naknadu troška ovog postupka tužitelju.

6. Tuženik u podnesku od 13. ožujka 2026. navodi da u navedenom razdoblju od 6. siječnja 2024. kada je prema navodima tužitelja potpisana prijava prijamnika do 18. ožujka 2025. tj. do dana podnošenja prijedloga za ovrhu od strane tužitelja nije stanovao na adresi [adresa] te u tom razdoblju nije bio vlasnik/posjednik ranije navedenoga tv prijamnika pa stoga nije niti imao obvezu plaćanja pristojbe za isti. Na toj adresi tuženik nikada nije bio niti korisnik niti posjednik stana, a od kuda je tužitelj baš izabrao tuženika, ostaje nejasno. Tuženik sa tom adresom i sa tim stanom nema ama baš ništa. Na ispravi tužitelja pod nazivom Prijava prijamnika, tužitelj uopće ne navodi o kojem se stanu radi. Tuženik osporava da bi potpisivao i izvršio prijavu tv prijemnika dana 5. siječnja 2024. Tuženik živi na adresi [adresa] s majkom te imaju tv prijamnik za koji majka redovito plaća pristojbu. Osim toga, tuženiku povodom navedene tražbine nisu poslana nikakva pisma niti je o istome bio obavješten na koji drugi način pa nije niti znao da takva potraživanja prema njemu postoje. Tuženik također navodi kako potpis na prijavi za prijamnik nije njegov što se može potvrditi uvidom u presliku osobne iskaznice na kojoj se nalazi tuženikov potpis. Radi se o pokušaju loše imitacije potpisa tuženika. Tuženik osporava bilo kakav ugovorni odnos s tužiteljem te se ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Predlaže da sud u konačnici u cijelosti ukine platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Zdravke Bišćanin iz Duge Rese, poslovni broj Ovrv-2840/2025 od 11. travnja 2025.

7. U tijeku postupka proveden je dokaz uvidom i čitanjem Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 12 spisa), Naloga za plaćanje (list 13 spisa), Izvatka iz evidencije pretplatnika (list 30 spisa), Salda konti kartice ( list 31-32 spisa), Prijave prijamnika (list 33 spisa) i preslike osobne iskaznice (list 37 spisa).

Saslušan je tuženik, kao stranka (list 42 spisa).

8. Temeljem provedenog dokaznog postupka donesena je presuda u kao u izreci.

9. Obzirom na vrijednost predmeta spora radi se o sporu male vrijednosti.

10. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja koje se odnosi na dospjelu, a neplaćenu RTV pristojbu za 03/2024, 04/2024, 05/2024, 06/2024, 07/2024, 08/2024, 09/2024, 10/2024, 11/2024 i 12/2024, a koja se odnosi na prijemnik koji se nalazi u stambenom prostoru u [adresa], kat 4 kod Jurašić.

11. Sud utvrđuje da je tuženik zaveden kao obveznik plaćanja RTV pristojbe za prijemnik koji se nalazi u stambenom prostoru u [adresa], kat 4 kod F.

12. Spornim se ukazuje je li tuženik dužan platiti RTV pristojbu za razdoblje od ožujka 2024. do zaključno prosinca 2024. obzirom na tvrdnju da on nije potpisao prijavu obveznika/prijemnika od 6. siječnja 2024. te da u vrijeme nastanka obveze nije živio u objektu u odnosu na koji su izdani utuženi računi, već u stanu svoje majke u [adresa] koja uredno plaća RTV pristojbu.

13. Uvidom u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 12 spisa) sud je utvrdio da tužitelj potražuje od tuženika isplatu RTV pristojbe za razdoblje od ožujka 2024. do zaključno sa prosincem 2024. u mjesečnom iznosu od 10,62 EUR, dakle, u ukupnom iznosu od 106,20 EUR.

14. Uvidom u karticu prijave prijemnika (list 33 spisa) te karticu obveznika plaćanja RTV pristojbe (list 30 spisa) utvrđeno je da je tuženik evidentiran kao pretplatnik RTV pristojbe temeljem prijave televizora od 6. siječnja 2024., te da je isti aktivan.

15. Nadalje iz Prijave obveznika (list 30 spisa) sud je utvrdio da tužitelj vodi tuženika kao obveznika plaćanja RTV pristojbe za prijemnik koji se nalazi na adresi [adresa], kat 4 kod F i to temeljem prijave učinjene dana 6 . siječnja 2024. Na prijavi se nalazi i potpis obveznika plaćanja.

16. Nakon što mu je dostavljen podnesak tužitelja od 11. veljače 2026. u kojem je sadržana između ostalog i naprijed navedena prijava obveznika tuženik je u podnesku od 13. ožujka 2026. osporio istinitost potpisa na predmetnoj prijavi ističući da se ne radi o njegovom potpisu, a što je vidljivo i iz preslike osobne iskaznice koju je dostavio na spis predmeta a da se radi o pokušaju loše imitacije potpisa.

17. Odredbom čl. 34. st. 1. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji (Narodne novine broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18 – dalje: ZHRT) propisano je da je svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu.

18. Odredbom čl. 219. st.1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025 – dalje: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok iz čl. 221. a istog zakona proizlazi da u slučaju kada sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Tužitelj činjenicu da je tuženik dužan platiti utužene račune dokazuje prijavom obveznika/prijemnika od 6. siječnja 2024. (list 33 spisa) kao i činjenicom da je tuženik u razdoblju iz tužbe bio vođen kod tužitelja kao obveznik plaćanja RTV pristojbe, a što proizlazi iz Kartice obveznika plaćanja RTV pristojbe (list 30 spisa).

20. Međutim, tuženik je tijekom postupka osporio da bi upravo on potpisao naprijed navedenu prijavu obveznika/prijemnika od 6. siječnja 2024. ističući da se na predmetnoj prijavi ne nalazi njegov potpis.

21. Tuženik FA, u svom iskazu navodi da je prošle godine dobio prvu opomenu za HRT vezano uz ovaj predmet. Odmah je prigovorio na to jer nije imao pojma o čemu se tu radi. I to je bilo to, sve do godinu dana poslije kad je došla ista stvar, odnosno, ista opomena mu je došla. Na to je odgovorio isto kao i prošle godine i nakon toga je dobio očitovanje od HRT s tim "listićem" na kojem je kao njegov potpis. Niti je rukopis na tom listu, niti je to njegov potpis. Izričito tvrdi da on nije potpisao Prijavu prijamnika a niti ju ispunio a koja se nalazi na listu 33 spisa. Ističe da je na toj Prijavi prijamnika koja mu se predočuje sa lista 33 spisa napisan datum prijave 5.1.2024., a on je u to vrijeme živio i radio u Ljubljani i nije imao veze sa Zagrebom. Na prijavi nije njegov potpis. Na upit da li je prije ovog 5.1.2024., dakle neposredno prije živio u [adresa], tuženik odgovara da nije nikada živio u [adresa].

22. Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi kada se u parnici pojavi pitanje potpisa tuženika na ispravi na tužitelju je teret dokaza da se na toj ispravi nalazi upravo tuženikov potpis, odnosno tuženik ne može dokazivati negativnu činjenicu tj. tvrdnju da isp ravu nije potpisao (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev 932/2021 ispravljen u Rev 932/2021-4 od 07. lipnja 2022., Rev 859/2022-2 od 25. listopada 2023., Revx- 159/2016 i Revt-170/2006.).

22. Kako tužitelj tijekom postupka nije predložio dokaze na okolnost da je upravo tuženik potpisao dokument na kojem tužitelj temelji svoje tvrdnje da je tuženik u razdoblju iz tužbe bio obveznik plaćanja utuženih iznosa RTV pristojbe kao što je npr., grafološko vještačenje potpisa na dokumentu, saslušanje kontrolora koji je utvrdio da tuženik posjeduje RTV prijemnik za koji nije regulirana obveza plaćanja RTV pristojbe i slično, odnosno da je tuženik svojim potpisom potvrdio da je obveznik plaćanja RTV pristojbe, sud je ocijenio da tužitelj nije dokazao da bi tuženik bio dužan platiti utuženu tražbinu.

23. Sud je stoga primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

24. Tuženik je uspio u sporu pa u skladu s čl. 154 st. 1 i čl. 155 ZPP -a ima pravo na naknadu troškova postupka. Njegov je trošak odmjeren prema troškovniku predanom na ročištu 10. srpnja 2026. i obuhvaća sastav podneska od dana 16. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 eura, sastav podneska od dana 3. srpnja 2026. u iznosu od 50,00 eura, zastupanje na ročištu 10. srpnja 2026., u iznosu od 50,00 eura, pristup na ročište radi objave presude u iznosu od 25,00 eura, PDV 25% na gornje radnje u iznosu od 43,75 eura, sudska pristojba na prigovor u iznosu od 13,27 eura, što u ukupnom iznosu iznosi 232,02 eura, pa je tužitelju naloženo da mu namiri taj iznos sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate u skladu s čl. 151 st. 3 ZPP-a.

U [adresa], 30 srpnja 2026.

Sudac

Blaženka Glad

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354 st. 2 t. 3 ZPP-a.

Dostaviti:

1. Đina Lukac Novaković, odvjetnica u Zagrebu

2. Hrvoje Bićanić, odvjetnik u Ogulinu