Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5989/2026

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog TS, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula-Pola, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 21. svibnja 2026., broj: Pp-2461/2023-15, na sjednici vijeća 30. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula-Pola i ukida prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni TS oslobođen je optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da, ocjenom obrane okrivljenika i provedenih dokaza, nije sa sigurnošću prihvatio činjenični opis prekršaja iz optužnog akta jer se opisi događaja okrivljenika i ispitanih svjedoka međusobno razlikuju, pa je zbog nedokazane krivnje okrivljenika odlučio kao u izreci. Na temelju članka 140. Prekršajnog zakona troškovi postupka pali su na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je zaključio da nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj. Žalitelj smatra da je neprijeporno utvrđeno da je okrivljenik počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, što proizlazi iz iskaza oštećenog US i svjedoka OS, ali i iz same obrane okrivljenika koji je priznao da je zamahnuo rukom prema oštećenom, pri čemu iz priložene liječničke dokumentacije proizlazi da je oštećeni zadobio ozljede, a iz ostalih izjava da druge osobe nisu sudjelovale u napadu. Slijedom navedenog, žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, koje povrede nisu utvrđene. No, ocjenom navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da, iako je prvostupanjski sud za svoju odluku dao razloge, po mišljenju vijeća ovog suda navedeni razlozi koji se odnose na ocjenu dokaza nisu u cijelosti prihvatljivi, odnosno zaključak o nedokazanosti je zasad preuranjen.

5. U odnosu na pitanje je li u postupku potpuno i pravilno utvrđeno postojanje svih odlučnih činjenica, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud zaključak o nedostatku dokaza protiv okrivljenika, donio na temelju činjenice da iz iskaza napadnutog oštećenika US i svjedoka očevica OS proizlazi različita dinamika događaja, a da sama liječnička dokumentacija o ozljedi glave nije dovoljan dokaz da bi okrivljenik narušavao javni red i mir na opisani način.

5.1. No, kada se detaljno analiziraju iskazi oštećenika i svjedoka OS, proizlazi da su u odnosu na odlučnu činjenicu – dakle da je okrivljenik u lokalu fizički napao oštećenika udarcima u glavu, iskazivali suglasno. Obojica svjedoka su iskazivali na temelju osobnih saznanja, a logično je da iskazi svjedoka mogu imati nepreciznosti i nepodudarnosti uslijed proteka vremena i uslijed svih okolnosti događaja, konkretno uzimajući u obzir da se radilo o iznenadnom i stresnom događaju nabijenom emocijama (nagli fizički napad od strane nepoznate osobe). Stoga su moguće i logične razlike u percepciji događaja u odnosu na određene detalje (u ovom slučaju je li prije udaraca došlo do odmjeravanja pogledima i je li se okrivljenik prije napada i tijelom prepriječio oštećeniku). Životno je logično da oštećenik koji je bio u neposrednom kontaktu s napadačem drugačije percipira nijanse događaja od očevica koji stoji sa strane, ali po mišljenju ovog suda to nije dovoljno za sumnju da bi se radilo o „namještenim“ i dogovorenim lažnim iskazima sa svrhom neistinitog terećenja okrivljenika kojeg niti oštećenik niti svjedok ne poznaju od ranije.

5.2. U odnosu na navode suda da utvrđenja nisu u skladu s činjeničnim optuženjem u optužnom aktu tužitelja, posebno se napominje da sud može počinitelja proglasiti krivim za nedvojbeno utvrđeni dio inkriminacije u slučajevima kada nesporno utvrdi dio činjeničnih navoda iz optužnog prijedloga, a koji ostvaruje bitna obilježja prekršaja koji je stavljen na teret. Sud je ovlašten u okviru iste radnje i događaja precizirati i prilagoditi činjenični opis ako time nije izmijenjen objektivni identitet optužbe (dakle da se radi o istom djelu), konkretno kao u ovom slučaju izbaciti dijelove iz optuženja koji nisu utvrđeni (prethodne nesuglasice i naguravanje između okrivljenika i oštećenika). Dakle, prvostupanjski sud ima mogućnost na temelju provedenog postupka i ocjene izvedenih dokaza korigirati činjenični opis prekršaja na način da smanji količinu inkriminacije i protupravnosti, odnosno da precizira i pročisti opis događaja pod uvjetom da ne dodaje nove elemente koji bi značajno povećali inkriminaciju

6. Uzimajući dakle u obzir da obojica svjedoka potvrđuju suštinski bitne elemente događaja (fizički napad udarcem šakom u glavu) te da iz liječničke dokumentacije oštećenika proizlazi da upravo u navedeno vrijeme zadobio hematom glave i napuknuće dva zuba, nejasan je zaključak prvostupanjskog suda koji odbacuje verziju događaja svjedoka, iako je eventualne nedoumice mogao pokušati otkloniti i daljnjim dokazima (suočenja, svjedok MS).

7. Stoga je ovaj sud utvrdio da je prvostupanjski sud propustio okolnosno utvrditi činjenično stanje i svestrano razjasniti stanje stvari, pri čemu je sud s jednakom pažnjom dužan utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.

8. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenika, provesti sve druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

9. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.