Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-1931/2026

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog HĐ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Hvaru od 26. rujna 2025., broj: Pp-9000/2023-13, na sjednici vijeća 30. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Hvar i ukida prvostupanjska presuda, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni HĐ oslobođen je optužbe za počinjenje prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci iste, na temelju članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona, s obrazloženjem prvostupanjskog suda da, primjenom načela „in dubio pro reo“, s dostatnom izvjesnošću nije utvrđeno da bi okrivljenik počinio prekršaj, budući da se branio šutnjom, ispitani svjedok MĐ ga svojim iskazom nije teretio, a drugi svjedoci s neposrednim saznanjima o događaju nisu utvrđeni niti su priloženi materijalni dokazi koji bi okrivljenika teretili. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi postupka pali su na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga, no sadržajno se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Navodi u bitnom da je oštećeni ĐĐ policiji dao jasan i detaljan iskaz o napadu i prijetnjama okrivljenika, te da je podnositelj optužnog prijedloga predložio ispitati tog oštećenika kao svjedoka, no da je prvostupanjski sud taj prijedlog zanemario, odnosno odbio bez prihvatljivog obrazloženja. Žalitelj ističe da je sud pogrešno u točki 6. obrazloženja naveo da, osim ispitanog svjedoka MĐ, nema drugih svjedoka događaja, te da je iskaz tog svjedoka krajnje neuvjerljiv i neživotan jer je očito kako je svojim iskazom nastojao ne zamjeriti se okrivljeniku, zbog čega se ne sjeća bitnih detalja događaja. Navodi da je uslijed manjkavo provedenog dokaznog postupka, u kojem nije ispitan ključni svjedok, došlo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne odluke o odgovornosti, kao i do pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava, uključujući primjenu načela „in dubio pro reo“ koje se nije moglo primijeniti jer svi relevantni dokazi nisu izvedeni. Slijedom navedenog, žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

3. Žalba je osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, prvostupanjski sud nije proveo sve potrebne i dostupne dokaze koje je imao na raspolaganju u cilju pravilnog i točnog utvrđenja odlučnih činjenica koje su od važnosti za donošenje odluke, uslijed čega je pobijana presuda donesena preuranjeno, na što žalitelj opravdano ukazuju svojom žalbom.

5. U odnosu na pitanje je li u postupku potpuno i pravilno utvrđeno postojanje svih odlučnih činjenica, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud zaključak o nedostatku dokaza protiv okrivljenika, na temelju činjenice da se svjedok očevidac MĐ nije sjećao događaja. No, prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje činjenicu da je u događaju prema činjeničnom opisu u optuženju bio napadnut ĐĐ, kojeg je svakako bilo nužno ispitati u svojstvu svjedoka. Iako se radi o stranom državljaninu, iz dokumentacije je vidljivo da ima boravište u [adresa], a sud ga niti nije pokušao pozvati na navedenu adresu. U svakom slučaju, u svrhu pronalaženja svjedoka i osiguranja njihove prisutnosti na raspravi, sudu stoji na raspolaganju poduzimanje procesnih radnji predviđenih Prekršajnim zakonom, a koje radnje prvostupanjski sud može odrediti i poduzimati sve do pronalaska svjedoka, no prvostupanjski sud nije poduzeo niti jednu radnju u odnosu na TĐ čije svjedočenje se u ovom predmetu ukazuje nužnim za razjašnjenje odlučnih činjenica.

6. Naime, točno je da je sukladno članku 89. stavku 1. Prekršajnog zakona, sud dužan postupak provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje svih nepotrebnih radnji i troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava što pripadaju strankama i sudionicima u postupku, ali navedeno načelo ekonomičnosti ne može i ne smije ograničiti ili isključiti obvezu suda da poduzme sve radnje radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja.

6.1. Primijenjeno pravilo "in dubio pro reo" (u dvojbi u korist okrivljenika) podrazumijeva da sud odlučuje presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika kada se nakon ocjene dokaza, pojedinačno u vezi s ostalim dokazima, ne daju otkloniti dvojbe o postojanju odnosno nepostojanju nekih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog prekršaja ili o kojima ovisi primjena neke druge odredbe prekršajnog zakonodavstva, međutim o tome se u konkretnom slučaju ne radi, jer primijenjeno načelo podrazumijeva da su prethodno izvedeni svi dostupni dokazi. Načelo inkvizitornog postupanja (tzv. inkvizicijska maksima) sastoji se u tome da tužitelj pokrene postupak po službenoj dužnosti te je u obvezi suda da po službenoj dužnosti izvodi dokaze i utvrđuje činjenice. Iz samog optužnog prijedloga proizlazi da tužitelj predlaže ispitivanje svjedoka TĐ, što sud nije učinio niti je u pobijanoj odluci obrazložio zašto taj dokaz nije proveo.

7. Stoga je ovaj sud utvrdio da je prvostupanjski sud propustio okolnosno utvrditi činjenično stanje i svestrano razjasniti stanje stvari, pri čemu je sud s jednakom pažnjom dužan utvrditi činjenice koje terete okrivljenika i koje mu idu u korist.

9. S obzirom na sve navedeno, valjalo je prihvatiti žalbu ovlaštenog tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će, cijeneći razloge ovog drugostupanjskog rješenja provesti novi postupak u kojem će ispitati okrivljenika, pozvati i ispitati kao svjedoka EĐ, pročitati i cijeniti sveukupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu te provesti druge dokaze čije provođenje se ukaže potrebnim, a nakon toga ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza i svih pravno relevantnih činjenica, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

10. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v. r

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.