Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-5016/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. FS, zbog prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.), odlučujući o žalbi okr. FS, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 6. ožujka 2024., broj: Pp-4499/2022, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. FS kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3 c.) u vezi sa člankom 139. stavak 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020. i 114/2022.), okr. FS je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 (trideset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru od 6. ožujka 2024., broj: Pp-4499/2022, proglašen je krivim okr. FS da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena kazna zatvora 10 dana zatvora te je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda kojom se odgađa izvršenje izrečene kazna zatvora od 10 dana, za vrijeme od 6 mjeseci tako da se izrečena kazna neće izvršiti ako okrivljenik u tom roku, računajući od pravomoćnosti presude ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.
1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, okr. FS u cijelosti je oslobođen obveze na naknadu istih.
2. Protiv te presude, okr. FS je pravodobno po branitelju Gordanu Maroviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marović i partneri, podnio žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okr. FS ističe da nije počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret te da ga je prvostupanjski sud proglasio krivim iako nema nikakvih dokaza iz kojih bi proizlazilo da je počinio predmetni prekršaj jer da je njegov identitet pogrešno utvrđen samo na temelju snimke nadzornih kamera dok se iskaz svjedokinje policijske službenice ne može prihvatiti jer ista nije pravilno utvrdila njegov identitet. Osim toga, okrivljenik ističe da sve i da je počinio djelo koje mu se stavlja na teret, da se predmetnom radnjom ne ostvaruje zakonsko biće prekršaja za koje se tereti jer u društvu u kojem su dozvoljene parade homoseksualaca koji polugoli hodaju gradom, u društvu u kojem postoje nudističke plaže i kampovi te se na javnoj televiziji prikazuju filmovi i reklame u kojima su vidljiva naga ljudska tijela te se prodaju pornografski sadržaji ne može se tvrditi da golo ljudsko tijelo vrijeđa moralne osjećaje građana.
5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okr. FS, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. I po ocjeni ovog suda, osnovano je, prvostupanjski sud iskaz svjedokinje CS, ocijenio vjerodostojnim, budući da je iskazivala jasno i precizno te je činjenicu utvrđivanja identiteta okrivljenika utvrdila u svojstvu službene osobe. Osim toga, prvostupanjski sud je i na ročištu neposredno učio da je osoba na CD mediju okrivljenik koji je bio i prisutan u sudnici. Suvišno okrivljenik ukazuje na dokaznu radnju prepoznavanja jer se u konkretnom slučaju nisu niti ostvarili uvjeti za tu dokaznu radnju, budući da je osoba koja je počinila prekršaj snimljena te nije nepoznato koja je osoba počinila prekršaj dok je identitet iste utvrđen službenim radnjama ovlaštene službene osobe, u konkretnom slučaju, svjedokinje CS.
5.2. Nadalje, u odnosu na žalbene navode okrivljenika da predmetnom radnjom nisu ostvarena obilježja djela prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ističe se da pokazivanje spolovila koji je intimni dio ljudskog tijela, nije općeprihvaćena norma ponašanja te svakako takvo ponašanje predstavlja ponašanje koje znatnije odstupa od uobičajenog ponašanja na javnom mjestu, odnosno izaziva osjećaj stida, a time se i vrijeđaju moralni osjećaji građana, čime su i ostvarena bitna obilježja prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
5.3. U smislu naprijed navedenog, nisu prihvatljivi žalbeni navodi okrivljenika kojim radnju pokazivanja spolovila na javnom mjestu – tržnici, poistovjećuje sa nudističkim plažama i kampovima koja mjesta su upravo namijenjena i označena za sunčanje i kupanje bez odjeće, dok pokazivanje spolovila na tržnici svakako nije uobičajeno i društveno prihvatljivo ponašanje za to mjesto.
5.4. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i prvostupanjski sud je, na temelju provedenog postupka i svih izvedenih dokaza, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okr. FS nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljeniku za prekršaj iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira izrekao primjerenu prekršajnopravnu sankciju. Pojašnjava se da primijenjena uvjetna osuda na izrečenu kaznu zatvora od 10 dana je prekršajnopravna sankcija koja se kao mjera upozorenja sastoji od izrečene kazne zatvora i roka u kojem se ta kazna ne izvršava pod uvjetima određenim zakonom, odnosno u konkretnom slučaju, pod uvjetom da okrivljenik u roku provjeravanja od 6 mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, pa uvjetna osuda kao mjera upozorenja predstavlja najblažu vrstu prekršajnopravne sankcije.
7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 30,00 eura predstavlja gotovo minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika niti osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.
8. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
