Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-12201/2022
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UU, zbog prekršaja iz članka 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20. listopada 2022., broj: 9. Pp - 13617/2022-17, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, II. policijske postaje Zagrebačke, ukida se pobijana prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu te se u tom dijelu predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 20. listopada 2022., broj: 9. Pp - 13617/2022-17, okr. UU proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci osuđujućeg dijela presude počinio prekršaj iz članka 54. stavak 1. točke 1. Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana („Narodne novine“ broj: 77/1999., 133/2002., 48/2005., 74/2009., 154/2014., 82/2015. i 42/2020.), za koji mu je uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna 1.500,00 kuna/199,08 eura, u koju se na temelju članka 40. stavak 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), uračunava vrijeme oduzimanja slobode 12. srpnja 2022. kao 300,00 kuna/39,82 eura u izrečenu novčanu kaznu pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 1.200,00 kuna / 159,27 eura, koju je dužan platiti u 6 jednakih mjesečnih obroka, uz mogućnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna /19,91 eura.
1. Istom presudom, okr. UU na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona, oslobođen je optužbe da bi na način činjenično opisan u oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te je odlučeno da se okrivljeniku ima vratiti pamučni amblem (grb) MUP-a Republike Hrvatske koji mu je privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 169112.
1. Protiv oslobađajućeg dijela te presude, žalbu je podnio tužitelj, ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i odluku.
2. Žalba je osnovana.
3. Suština žalbe zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, svodi se na tvrdnju da je prvostupanjski sud pogrešno okrivljenika oslobodio optužbe ne razmatajući prilikom svoje odluke dio odredbe članka 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kojom je propisano „…i tko neovlašteno nosi kakve znakove službene osobe kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana“.
2. U pravu je tužitelj kada ističe da prvostupanjski sud nije u potpunosti riješio predmet optužbe.
3. Naime, iz činjeničnog i pravnog opisa djela koji se optužnim prijedlogom okrivljeniku stavlja na teret proizlazi da je okrivljeniku stavljeno na teret da je počinio prekršaj iz članka 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisano na način da je navedeno „…tijekom gore opisanog utvrđivanja identiteta okrivljenog u njegovoj putnoj ispravi pronađen je znak službene osobe – pamučni amblem (grb) MUP-a RH, a koji je isti protuzakonito nosio i posjedovao u evidentnoj namjeri obmane drugog u pogledu svoje službene funkcije, položaja…“.
1. Nadalje, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud oslobađajući dio presude obrazložio navodima: „…iz činjeničnog opisa prekršaja ne proizlazi da bi okrivljenik policijske službenike obmanuo u pogledu svoje službene ili društvene funkcije odnosno položaja, a niti je na vidljivom mjestu tako da bi to bilo dostupno pogledu građana nosio predmetni grb kao znak službene osobe ...“ radi čega je prvostupanjski sud zaključio kako djelo za koje se okrivljenik optužuje nije prekršaj. Prije svega, nije točan navod prvostupanjskog suda da iz činjeničnog opisa ne proizlazi da bi okrivljenik policijske službenike obmanuo u pogledu svoje službene ili društvene funkcije odnosno položaja, jer je taj dio jasno naveden u činjeničnom opisu optužbe. Međutim, prvostupanjski sud je potpuno previdio da je u ostalom dijelu činjeničnog opisa optužbe opisan i alternativni način prekršaja iz članka 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i koji glasi „…tko neovlašteno nosi kakve znakove službene osobe…“, na način da je navedeno da je okrivljenik „nosio i posjedovao“ predmetni znak službene osobe.
2. Dakle, prvostupanjski sud je zanemario da je okrivljeniku stavljeno na teret i samo neovlašteno nošenje službenog znaka, a što čini biće predmetnog prekršaja te je u cilju utvrđenja tog oblika prekršaja trebao izvoditi dokaze.
4. Pritom se ističe da javnost mjesta nije bitno obilježje prekršaja iz članka 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, radi čega je irelevantan zaključak prvostupanjskog suda da okrivljenik nije na vidljivom mjestu dostupnom građanima istaknuo znak službene osobe – pamučni amblem (grb) MUP-a RH.
5. Prvostupanjskom sudu se ukazuje da je ovlašten, pa i dužan, činjenični opis uskladiti s utvrđenim činjeničnim stanje, dakle izvršiti izmjenu činjeničnog opisa prekršaja za koji donosi osuđujuću presudu ako se time okrivljenik ne proglašava krivim za neki drugi prekršaj od onoga koje mu je stavljeno na teret ili ako se ne proglašava krivim za nešto više od onoga što mu je optužnim aktom stavljeno na teret pri čemu takva izmjena ne smije predstavljati preinačenje na gore za okrivljenika. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je bio ovlašten dio činjeničnog opisa koji glasi „…u evidentnoj namjeri obmane drugoga u pogledu svoje službene funkcije, odnosno položaja …“ ispustiti iz činjeničnog opisa djela prekršaja jer ta radnja nije nužna za ostvarenje prekršaja iz članka 10. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira koji se ostvaruje između ostalog radnjom neovlaštenog nošenja znaka službene osobe.
4. Iz navedenih razloga, trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
5. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, iznova će provesti do sada izvedene zakonite dokaze kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.
6. Stoga je, na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
