REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Franjevačke stube 2
52000 Pazin
P 317/2023-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu po sucu mr. sc. Emanuelu Radoloviću u pravnoj stvari u kojoj sudjeluju tužitelj SV, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg kao punomoćnik zastupa odvjetnik Josip Valić, Mletačka ulica 12, Pula – Pola, i tuženik Privredna banka Zagreb d. d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Domagojeva 18, Zagreb, radi utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora i isplate, nakon glavne rasprave zaključene 16. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika VV, **.**.2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz čl. 4. ugovora o kreditu br. 9010801489 koji je sklopljen 28. listopada 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, u dijelu koji glasi: "sukladno odluci Banke o kreditiranju građana", pa navedena odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II. Utvrđuje se da su ništetne odredbe ugovora o kreditu br. 9010801489 koji je sklopljen 28. listopada 2005. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora kojim se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u:
– čl. 1. koji glasi: "koji odgovara protuvrijednosti od CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita",
– čl. 4. koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF",
– čl. 5. koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.",
– čl. 6. koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.",
– čl. 7. 2. koji glasi: "CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.",
– čl. 12. 9. koji glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuje da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.",
pa navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.662,52 eura (tisuću šesto šezdeset dva eura i pedeset dva centa) sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos 0,33 eura od 1. prosinca 2005. do isplate,
– na iznos 5,73 eura od 1. studenog 2008. do isplate,
– na iznos 6,57 eura od 1. siječnja 2009. do isplate,
– na iznos 5,54 eura od 1. veljače 2009. do isplate,
– na iznos 9,44 eura od 3. ožujka 2009. do isplate,
– na iznos 5,63 eura od 1. travnja 2009. do isplate,
– na iznos 7,15 eura od 1. svibnja 2009. do isplate,
– na iznos 3,62 eura od 1. lipnja 2009. do isplate,
– na iznos 0,58 eura od 1. srpnja 2009. do isplate,
– na iznos 1,23 eura od 1. kolovoza 2009. do isplate,
– na iznos 2,97 eura od 1. rujna 2009. do isplate,
– na iznos 2,79 eura od 1. listopada 2009. do isplate,
– na iznos 1,13 eura od 1. studenog 2009. do isplate,
– na iznos 4,20 eura od 1. prosinca 2009. do isplate,
– na iznos 6,48 eura od 1. siječnja 2010. do isplate,
– na iznos 10,12 eura od 2. veljače 2010. do isplate,
– na iznos 9,21 euro od 1. ožujka 2010. do isplate,
– na iznos 13,70 eura od 2. travnja 2010. do isplate,
– na iznos 12,93 eura od 1. svibnja 2010. do isplate,
– na iznos 14,70 eura od 2. lipnja 2010. do isplate,
– na iznos 27,50 eura od 7. srpnja 2010. do isplate,
– na iznos 26,35 eura od 3. kolovoza 2010. do isplate,
– na iznos 36,53 eura od 2. rujna 2010. do isplate,
– na iznos 31,47 eura od 1. listopada 2010. do isplate,
– na iznos 26,34 eura od 3. studenog 2010. do isplate,
– na iznos 37,15 eura od 1. prosinca 2010. do isplate,
– na iznos 48,47 eura od 1. siječnja 2011. do isplate,
– na iznos 41,41 euro od 1. veljače 2011. do isplate,
– na iznos 44,77 eura od 1. ožujka 2011. do isplate,
– na iznos 39,55 eura od 2. travnja 2011. do isplate,
– na iznos 39,68 eura od 1. svibnja 2011. do isplate,
– na iznos 55,84 eura od 2. lipnja 2011. do isplate,
– na iznos 58,67 eura od 2. kolovoza 2011. do isplate,
– na iznos 75,82 eura od 2. kolovoza 2011. do isplate,
– na iznos 68,27 eura od 1. rujna 2011. do isplate,
– na iznos 59,93 eura od 1. listopada 2011. do isplate,
– na iznos 58,87 eura od 1. studenog 2011. do isplate,
– na iznos 58,13 eura od 1. prosinca 2011. do isplate,
– na iznos 61,13 eura od 1. siječnja 2012. do isplate,
– na iznos 65,64 eura od 1. veljače 2012. do isplate,
– na iznos 65,94 eura od 1. ožujka 2012. do isplate,
– na iznos 63,30 eura od 3. travnja 2012. do isplate,
– na iznos 65,91 euro od 25. svibnja 2012. do isplate,
– na iznos 65,83 eura od 1. lipnja 2012. do isplate,
– na iznos 63,91 euro od 1. kolovoza 2012. do isplate,
– na iznos 64,55 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate,
– na iznos 63,17 eura od 1. rujna 2012. do isplate,
– na iznos 60,73 eura od 2. listopada 2012. do isplate,
– na iznos 63,61 euro od 1. studenog 2012. do isplate,
i to do 31. prosinca 2007. po stopi 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi 14 % godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi 12 % godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi 8,14 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi 8,05 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2016. po stopi 7,88 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2017. po stopi 7,41 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2018. po stopi 7,09 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2018. po stopi 6,82 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2019. po stopi 6,54 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2019. po stopi 6,3 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2020 . po stopi 6,11 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2020. po stopi 5,89 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. po stopi 5,75 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. po stopi 5,61 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. po stopi 5,49 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. po stopi 5,31 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2023. po stopi 5,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2023. po stopi 7 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2024. po stopi 7,5 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2024. po stopi 7,25 % godišnje, od 1. siječnja do 30 lipnja 2025. po stopi 6,15 % godišnje, od 1. srpnja do 31. prosinca 2025. po stopi 5,15 % godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2026. po stopi 5,15 % godišnje te od 1. srpnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.
IV. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu se odbija.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom 1.624,06 eura (tisuću šesto dvadeset četiri eura i šest centa) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. srpnja 2026. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.
VI. U preostalom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka se odbija.
VII. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.
VIII. Odvjetniku Josipu Valiću odmjerava se naknada troškova u iznosu 67,10
eura (šezdeset sedam eura i deset centa).
IX. U preostalom dijelu zahtjev odvjetnika Josipa Valića za naknadu troškova se odbija.
X. Nalaže se Odjelu financijsko-materijalnog poslovanja suda da po pravomoćnosti t. VIII. iz sredstava državnog proračuna isplati odvjetniku Josipu Valiću iznos iz t. VIII.
Obrazloženje
1. 1. Tužitelj je 11. prosinca 2021. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja da su ništetne odredba iz čl. 4. ugovora o kreditu br. 9010801489 koji je sklopljen 28. listopada 2005. između tužitelja kao korisnika kredita, ujedno i protivnika osiguranja, i tuženika kao kreditora u dijelu o jednostranoj promjeni kamatne stope koji glasi: "sukladno odluci Banke o kreditiranju građana", te odredbe kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u:
– čl. 1. koji glasi: "koji odgovara protuvrijednosti od CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita",
– čl. 4. koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF",
– čl. 5. koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.",
– čl. 6. koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.",
– čl. 7. 2. koji glasi: "CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.",
– čl. 12. 9. koji glasi: "Potpisom ovog ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuje da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.",
pa da navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
1. 2. Osim toga, tužitelj je zatražio isplatu 15.682,86 kuna sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos 36,96 kuna od 31. ožujka 2008. do isplate,
– na iznos 108,38 kuna od 31. listopada 2008. do isplate,
– na iznos 14,76 kuna od 28. studenog 2008. do isplate,
– na iznos 114,72 kune od 31. prosinca 2008. do isplate,
– na iznos 106,74 kuna od 30. siječnja 2009. do isplate,
– na iznos 133,96 kuna od 2. ožujka 2009. do isplate,
– na iznos 106,96 kuna od 30. ožujka 2009. do isplate,
– na iznos 131,96 kuna od 30. travnja 2009. do isplate,
– na iznos 92,09 kuna od 30. svibnja 2009. do isplate,
– na iznos 69,21 kunu od 30. lipnja 2009. do isplate,
– na iznos 74,36 kuna od 31. srpnja 2009. do isplate,
– na iznos 87,51 kunu od 31. kolovoza 2009. do isplate,
– na iznos 86,04 kuna od 30. rujna 2009. do isplate,
– na iznos 67,56 kuna od 31. listopada 2009. do isplate,
– na iznos 91,01 kunu od 30. studenog 2009. do isplate,
– na iznos 108,11 kuna od 31. prosinca 2009. do isplate,
– na iznos 136,96 kuna od 1. veljače 2010. do isplate,
– na iznos 128,45 kuna od 27. veljače 2010. do isplate,
– na iznos 167,80 kuna od 1. travnja 2010. do isplate,
– na iznos 161,67 kuna od 30 travnja 2010. do isplate,
– na iznos 175,15 kuna od 1. lipnja 2010. do isplate,
– na iznos 271,96 kuna od 6. srpnja 2010. do isplate,
– na iznos 262,96 kuna od 2. kolovoza 2010. do isplate,
– na iznos 339,96 kuna od 1. rujna 2010. do isplate,
– na iznos 301,21 kunu od 29. rujna 2010. do isplate,
– na iznos 261,96 kuna od 2. studenog 2010. do isplate,
– na iznos 344,49 kuna od 30. studenog 2010. do isplate,
– na iznos 426,96 kuna od 29. prosinca 2010. do isplate,
– na iznos 376,17 kuna od 31. siječnja 2011. do isplate,
– na iznos 401,96 kuna od 28. veljače 2011. do isplate,
– na iznos 366,96 kuna od 1. travnja 2011. do isplate,
– na iznos 363,30 kuna od 29. travnja 2011. do isplate,
– na iznos 486,96 kuna od 1. lipnja 2011. do isplate,
– na iznos 486,96 kuna od 1. srpnja 2011. do isplate,
– na iznos 651,96 kuna od 1. kolovoza 2011. do isplate,
– na iznos 578,54 kune od 31. kolovoza 2011. do isplate,
– na iznos 515,69 kuna od 30. rujna 2011. do isplate,
– na iznos 507,96 kuna od 31. listopada 2011. do isplate,
– na iznos 501,96 kuna od 30. studenog 2011. do isplate,
– na iznos 524,96 kuna od 30. prosinca 2011. do isplate,
– na iznos 558,96 kuna od 31. siječnja 2012. do isplate,
– na iznos 559,11 kuna od 29. veljače 2012. do isplate,
– na iznos 539,96 kuna od 2. travnja 2012. do isplate,
– na iznos 573,96 kuna od 24. svibnja 2012. do isplate;
– na iznos 559,96 kuna od 31. svibnja 2012. do isplate,
– na iznos 559,96 kuna od 2. srpnja 2012. do isplate,
– na iznos 550,96 kuna od 31. srpnja 2012. do isplate,
– na iznos 541,96 kuna od 30. kolovoza 2012. do isplate,
– na iznos 521,56 kuna od 1. listopada 2012. do isplate,
– na iznos 543,23 kune od 29. listopada 2012. do isplate.
1. 3. U tužbi je navedeno da je tužitelj s tuženikom 28. listopada 2005. sklopio ugovor o kreditu br. 9010801489. Tim ugovorom mu je odobren kredit za kupnju vozila u iznosu 21.758,58 švicarskih franaka u protuvrijednosti u kunama obračunatog po srednjem tečaju kreditora (tuženika) na dan korištenja. Ugovorena je redovna kamata 5,50 % godišnje, promjenjiva u skladu s odlukom banke o kreditiranju građana za kupnju motornih vozila.
1. 4. Ugovor o kreditu sadrži nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu kojom je vrijednost obveze u kunama vezana uz tečaj švicarskog franka. Riječ je o unaprijed formuliranim odredbama od strane tuženika o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. U vrijeme sklapanja ugovora tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjena tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
1. 5. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revt 249/2014-2 od 9. travnja 2015. potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 7129/2013-14 od 13. lipnja 2014. te je utvrđeno da su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa po jednostranoj odluci banke ništetne. Time je u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima s odredbama da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te je takva odredba ništetna i nepoštena. S obzirom na to da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u kojima je glavnica vezana za švicarski franak u dijelu koji se tiče valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, tužitelj je preplatio mjesečne anuitete koji su mu se povećavali zbog nezakonite promjene kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i zbog povećanja tečaja. Visinu iznosa kojeg tuženik treba vratiti tužitelju potrebno je utvrditi na način da se poštuju valjane odredbe ugovora te da se primijeni početno ugovorena kamatna stopa i tečaj švicarskog franka tuženika na dan korištenja kredita.
2. 1. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev po osnovi i visini te je istaknuo prigovor zastare. U odnosu na pravnu osnovu tužbe i pozivanje tužitelja na presude iz kolektivnog spora tuženik je naveo da se pravne i fizičke osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude donesene u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u posebnim parnicama za naknadu štete. Budući da u konkretnom slučaju nije riječ o parnici radi naknade štete, već o parnici radi utvrđenja i stjecanja bez osnove (isplate), pozivanje tužitelja na utvrđenja suda iz kolektivnog spora pravno je irelevantno. Ugovor o kreditu je u potpunosti konzumiran i otplaćen čime je predmetni ugovorni odnos okončan prije donošenja odluka sudova povodom kolektivne tužbe. Time ovdje ne postoji povreda koju bi trebalo otkloniti kako je to određeno u kolektivnom sporu. Osim toga, ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se je sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača. Ugovor o kreditu je i solemniziran od strane javnog bilježnika te ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, pa je i zbog toga zahtjev za utvrđenje ništetnosti bilo koje ugovorne odredbe neosnovan. Tužitelj je kao poslovno sposobna osoba svjesno odabrao upravo predmetni ugovor o kreditu sa svim njegovim uvjetima i odredbama jer je ocijenio da mu najviše odgovara te prilikom razmatranja ugovora nije izdvojio niti jedno pitanje kao sporno niti je tražio bilo kakva razjašnjenja svojih ugovornih obveza.
2. 2. Valutna klauzula je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima te nikako ne može biti proglašena ništetnom niti konkretni pravni posao može biti ništetan samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula, a niti može biti proglašena ništetnom neka od odredbi konkretnog ugovora zbog ugovaranja valutne klauzule. Volja ugovornih stranaka je određena ugovorom o kreditu te nema zakonske osnove da je se tumači nego kako je ona jasno i nedvojbeno iskazana ugovorom.
2. 3. Tuženik je tijekom ugovornog odnosa s tužiteljem mijenjao ugovornu kamatu zbog promjena tržišnih uvjeta. Tužitelj ni jednom nije prigovorio povećanju stope redovne kamate, a sama promjenjivost kamatne stope zbog promjena tržišnih uvjeta bila je posljedica činjenice da u praksi nije postojala jedinstvena referentna stopa koja bi objedinila sve troškovne komponente koje utječu na visinu kamatne stope u ugovorima o potrošačkim kreditima u kunskoj protuvrijednosti CHF. Ugovorena kamata koja podliježe promjenama zbog promjene tržišnih uvjeta, u stvarnim prilikama hrvatskog novčarskog tržišta, nije uvjetovana jednostranom odlukom bilo koje banke , nego je posrijedi bila nužnost prilagođavanja poslovanja zakonskim propisima koje uređuju bankarsko poslovanje i specifičnim obvezama koje za banke proizlaze iz tih propisa u vezi s kreditiranjem, odnosno sigurnim poslovanjem. U potpunosti je neosnovan stav tužitelja da se ugovor tretira kao da je sklopljen s fiksnom kamatnom stopom koja je vrijedila prema početnom otplatnom planu što ne proizlazi niti iz navedene presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske kojom je utvrđeno da je nepoštena odredba o pravu jedne stranke da svojom odlukom mijenja kamatnu stopu, a ne i da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi. Cilj zaštite potrošača ne može biti retroaktivno urediti poslovni odnos na način da je potrošač u povoljnijem položaju od onog u kojem bi bio da nije nastupio sporni slučaj. Budući da niti jedna banka nije nudila kredite u CHF s fiksnom kamatnom stopom, neosnovano je sada tužitelju omogućiti položaj kao da su stranke sklopile kredit s fiksnom kamatnom stopom jer takav ugovor nije postojao. Pretvaranjem ugovora u ugovor o kredit s fiksnom kamatnom stopom postupilo bi se protivno volji ugovornih strana te bi nastala povreda načela jednake vrijednosti činidaba. Ugovorna odredba kojom se banka ovlašćuje da mijenja kamatnu stopu nije sama po sebi nepoštena, niti je neodrediva, tim više što je gornja stopa ugovorne kamate bila određena najvišom visinom stope zakonske zatezne kamate prema prisilnim propisima o na jvišoj dopuštenoj ugovornoj kamatnoj stopi. U Općim uvjetima poslovanja jasno stoji pod kojim uvjetima banka može mijenjati kamatne stope, kao i obveza banke da u slučaju promjene kamatnih stopa o tome prethodno obavještava klijente. Tuženik je učinio potrošačima dostupnim uvjete promjenjivosti kamatne stope te je od stupanja na snagu Zakona o kreditnim institucijama informirao tužitelja o promjeni kamatne stope te uz obavijest dostavljao izmijenjeni otplatni plan.
2. 4. U pogledu prigovora zastare tuženik je u podnesku od 17. kolovoza 2022. istaknuo kako prema niti jednom propisu podnošenje kolektivne tužbe ne prekida zastaru za konkretno potraživanje. Zastara se prekida radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom kojoj je svrha ostvarenje njegove konkretne individualne tražbine. Zastarni rok počinje teći od dana kada je nastupila svaka pojedina isplata i završava istekom pet godina nakon toga. Čak i ako se prihvati pogrešan stav o tijeku zastarnog roka od pravomoćnosti kolektivne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1404/12 od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., tužbeni zahtjev po osnovi preplaćene kamatne stope je u zastari je je postavljen nakon isteka petogodišnjeg zastarnog roka.
3. 1. Tužitelj je nakon financijskog vještačenja u podnesku od 1. srpnja 2024. zatražio isplatu 1.662,52 eura sa zateznim kamatama koje teku:
– na iznos 0,33 eura od 1. prosinca 2005. do isplate,
– na iznos 5,73 eura od 1. studenog 2008. do isplate,
– na iznos 6,57 eura od 1. siječnja 2009. do isplate,
– na iznos 5,54 eura od 1. veljače 2009. do isplate,
– na iznos 9,44 eura od 3. ožujka 2009. do isplate,
– na iznos 5,63 eura od 1. travnja 2009. do isplate,
– na iznos 7,15 eura od 1. svibnja 2009. do isplate,
– na iznos 3,62 eura od 1. lipnja 2009. do isplate,
– na iznos 0,58 eura od 1. srpnja 2009. do isplate,
– na iznos 1,23 eura od 1. kolovoza 2009. do isplate,
– na iznos 2,97 eura od 1. rujna 2009. do isplate,
– na iznos 2,79 eura od 1. listopada 2009. do isplate,
– na iznos 1,13 eura od 1. studenog 2009. do isplate,
– na iznos 4,20 eura od 1. prosinca 2009. do isplate,
– na iznos 6,48 eura od 1. siječnja 2010. do isplate,
– na iznos 10,12 eura od 2. veljače 2010. do isplate,
– na iznos 9,21 euro od 1. ožujka 2010. do isplate,
– na iznos 13,70 eura od 2. travnja 2010. do isplate,
– na iznos 12,93 eura od 1. svibnja 2010. do isplate,
– na iznos 14,70 eura od 2. lipnja 2010. do isplate,
– na iznos 27,50 eura od 7. srpnja 2010. do isplate,
– na iznos 26,35 eura od 3. kolovoza 2010. do isplate,
– na iznos 36,53 eura od 2. rujna 2010. do isplate,
– na iznos 31,47 eura od 1. listopada 2010. do isplate,
– na iznos 26,34 eura od 3. studenog 2010. do isplate,
– na iznos 37,15 eura od 1. prosinca 2010. do isplate,
– na iznos 48,47 eura od 1. siječnja 2011. do isplate,
– na iznos 41,41 euro od 1. veljače 2011. do isplate,
– na iznos 44,77 eura od 1. ožujka 2011. do isplate,
– na iznos 39,55 eura od 2. travnja 2011. do isplate,
– na iznos 39,68 eura od 1. svibnja 2011. do isplate,
– na iznos 55,84 eura od 2. lipnja 2011. do isplate,
– na iznos 58,67 eura od 2. kolovoza 2011. do isplate,
– na iznos 75,82 eura od 2. kolovoza 2011. do isplate,
– na iznos 68,27 eura od 1. rujna 2011. do isplate,
– na iznos 59,93 eura od 1. listopada 2011. do isplate,
– na iznos 58,87 eura od 1. studenog 2011. do isplate,
– na iznos 58,13 eura od 1. prosinca 2011. do isplate,
– na iznos 61,13 eura od 1. siječnja 2012. do isplate,
– na iznos 65,64 eura od 1. veljače 2012. do isplate,
– na iznos 65,94 eura od 1. ožujka 2012. do isplate,
– na iznos 63,30 eura od 3. travnja 2012. do isplate,
– na iznos 65,91 euro od 25. svibnja 2012. do isplate,
– na iznos 65,83 eura od 1. lipnja 2012. do isplate,
– na iznos 63,91 eura od 1. kolovoza 2012. do isplate,
– na iznos 64,55 eura od 31. kolovoza 2012. do isplate,
– na iznos 63,17 eura od 1. rujna 2012. do isplate,
– na iznos 60,73 eura od 2. listopada 2012. do isplate,
– na iznos 63,61 euro od 1. studenog 2012. do isplate.
3. 2. Tuženik se je u podnesku od 15. studenog 2024. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, pa nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025., nadalje ZPP) za djelomično povlačenje tužbe.
4. U dokaznom postupku pročitani su: ugovor o kreditu od 28. listopada 2005. (11.–15.), otplatne tablice (17., 18., 36., 37.), tečajna lista (10.), pregled uplata po kreditu (19., 20.), plan otplate (21., 22.), knjigovodstvena kartica (23. –35.), opomena pred tužbu (38., 39.), arhiva tečajne liste (40.), nalaz i mišljenje vještaka Tomislava Prpića (91.–105.) i zapisnik ovog suda od 7. srpnja 2025. s iskazom tužitelja (133.– 137.).
5. Tužbeni zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora je osnovan u cijelosti, dok je tužbeni zahtjev za isplatu djelomično osnovan.
6. Tuženik, kao kreditor, i tužitelj, kao korisnik kredita, su 28. listopada 2005. sklopili ugovor o kreditu br. 9010801489, ovjeren istog dana kod javnog bilježnika Mija Vukovića, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu 21.758,58 švicarskih franaka u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita (čl. 1. ugovora). Kredit je odobren za kupnju vozila (čl. 2. ugovora). Prema čl. 4. ugovora stranke su ugovorile redovnu kamatu koja je promjenjiva sukladno odluci banke i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 5,5 % godišnje. Kamata se obračunava u CHF, mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom , sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. U čl. 5. ugovora određeno je da u razdoblju od početka korištenja kredita do prijenosa kredita u otplatu, na iskorišteni iznos kredita tužitelj plaća tuženiku interkalarnu kamatu u visini redovne kamatne stope iz čl. 4. ugovora. Ta kamata obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju CHF tečajne liste tuženika važećem na dan plaćanja kamate. U čl. 6. ugovora određeno je da će na dospjele, nepodmirene obveze iz ugovora, uključujući dospjelu i neplaćenu redovnu kamatu, tuženik za razdoblja zakašnjenja obračunavati i naplaćivati zakonsku zateznu kamatu koja je promjenjiva u skladu s propisima. Ta kamata obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan plaćanja kamate. Prema čl. 7. ugovora rok otplate kredita je 84 mjeseci te se kredit otplaćuje u 84 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno, zadnjeg dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta. U čl. 12. 9. ugovora određeno je da potpisom ugovora tužitelj izjavljuje da je upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF te potvrđuje da ga je tuženik informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. Stranke nisu sklopile dodatak predmetnom ugovoru o kreditu, odnosno nije provedena konverzija jer je kredit u potpunosti otplaćen.
7. Sporna su pitanja u vezi osnove i visine, kao i nastupa zastare tužiteljevog novčanog potraživanja.
8. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003.) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.
9. U čl. 2. Direktive br. 93/13 od 5. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim tom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim tom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.
10. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je presuđeno da je tuženik od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003.) od 1. studenog 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009.) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njegovim drugim internim aktima, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003.) od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača, a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009.) i to čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.
11. Navedene presude donesene su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesene na temelju čl. 502.a – 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014.) i čl. 131. – 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/2007., 125/2007., 79/2009., 89/2009.) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štite udruge za zaštitu potrošača koji su podnijeli tužbu. U skladu s tim se tužitelj u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz ovih presuda prema kojima su povrijeđeni njegovi interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutnoj klauzuli vršio isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnih planova sastavljenih u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.
12. Međutim, u tom kolektivnom sporu nije raspravljeno o tome je li u svakom pojedinačnom slučaju tuženik obavijestio potrošača o uvjetima i pravnim posljedicama sklapanja ugovora. Tako je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III- 5458/2021 od 30. lipnja 2022. navedeno kako "(…) odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanje zaposlenice pravne prednice podnositeljice koja je navodno dala odgovarajuće obavijesti potrošaču o parametrima promjene kamatne stope prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno odbijanjem izvođenja dokaza na ovu okolnost obaviještenosti potrošača kao jedinu odlučnu okolnost koja se utvrđuje u pojedinačnom potrošačkom sporu (jer su ostale okolnosti /ne/poštenosti osporenih ugovornih odredaba pravomoćno utvrđene u kolektivnom sporu), podnositeljici je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. st. 1. Ustava u aspektu prava na jednakost oružja." U skladu s tim je u svakom predmetu potrebno utvrditi je li banka dala potrošaču potpune, odnosno sveobuhvatne obavijesti o promjenama kamatne stope i promjeni tečaja švicarskog franka, pa da je tek nakon toga potrošač pristao na sklapanje ugovora o kreditu. Tako je i u ovom predmetu potrebno utvrditi te činjenice, neovisno o tome što je ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju za koje je pravomoćno utvrđeno da je tuženik u svojoj poslovnoj praksi postupao na nepošten način što je za posljedicu imalo da su obveze potrošača tijekom otplate kredita znatno povećane u odnosu na obveze koje su mu predočene prilikom sklapanja ugovora. Pritom je potrebno utvrditi i predstavlja li ugovor o kreditu potrošački ugovor.
13. U čl. 2. ugovora o kreditu određeno je da je kredit odobren za kupnju vozila.
14. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je predmetni ugovor o kreditu zaključio radi kupnje osobnog vozila Mazda 3 koje je trebalo njemu i njegovoj supruzi za privatne i obiteljske potrebe. Iz razgovora sa susjedom i službenicom tuženika saznao je da su u to vrijeme najpovoljniji bili krediti u CHF. U vrijeme kupovine vozila bio je vojna djelatna osoba, dok je njegova supruga radila u trgovini kao trgovac kod drugog poslodavca. Ni ona ni on nisu bili vlasnici obrta ili firme, a vozilo su kupovali za njihove obiteljske potrebe. Njegova susjeda je radila kao službenica na šalteru te je u toj banci sklopio ugovor o kreditu. Na temelju informacija dobivenih u banci saznao je da je u pogledu njegove kreditne sposobnosti, ali i visine rate za otplatu kredita, bilo najpovoljnije uzeti kredit u CHF. Cijenu vozila platio je dobivenim iznosom kredita od 21.758,58 CHF. Kredit u kunama nije bio konkurentan, a kada mu je službenica u banci prezentirala kredit za kupnju vozila u valuti euro i u valuti CHF, razlika je na strani CHF bila puno povoljnija jer mu je dolazila niža mjesečna rata za oko 15 %. S bankom nije imao mogućnost pregovarati o pojedinim elementima ugovora o kreditu. Banka je imala svoj ugovor i ponudu koju mu je predočila i situacija je bila da može uzeti kredit i prihvatiti uvjete banke ili da kredit neće dobiti. U vrijeme sklapanja ugovora mjesečna rata je iznosila oko 1.400,00 kuna što mu je tada odgovaralo s obzirom na primanja koja je imao. Kasnije je rata jako povišena na 2.400,00 kuna. U banci su mu rekli da je riječ o valuti koja je jako stabilna i da je Švicarska stabilna država. Svi su se pozitivno izražavali o toj valuti. Nitko mu u banci nije ništa rekao o mogućim rizicima u vezi promjene tečaja CHF. Rate kredita je uplaćivao u banci gdje ga je i podigao. Nije mu bilo dopušteno da primjerice ratu plati par dana prije roka, već striktno onog dana kada je dospijevala rata kredita u mjesecu. Oko godinu dana od sklapanja ugovora imao je stabilnu otplatu prema rati kako je utvrđeno u vrijeme sklapanja ugovora. Nakon toga više nije točno znao koliko će svaki mjesec platiti ratu kredita jer je to ovisilo o promjeni tečaja CHF i obračunu kamatne stope. Kamatna stopa je ugovorena na 5,5 %, ali kao korisnik kredita nije imao nikakvu mogućnost pregovarati s bankom o bilo kojem elementu ugovora, pa niti o visini kamatne stope ili ugovaranju fiksnog tečaja CHF. Cjelokupni iznos kredita platio je u ugovorenom roku od sedam godina. Načelno su mu poznati pojmovi valutne klauzule i kamatne stope, ali ne zna kako se izračunava kamatna stopa i koja je bila politika banke u pogledu kamatne stope. Poznato mu je da se je kredit vezao uz tečaj CHF, ali u banci su mu rekli da je to vrlo stabilna valuta koja je u potpunosti sigurna te mu nitko nije govorio da bi moglo doći do tako velikih promjena u njenom tečaju. U Zagrebačkoj banci je 2000. uzeo stambeni kredit s valutnom klauzulom u euru te ga je na prijedlog te banke 2003. prebacio u kredit u CHF jer mu je obračun rata bio povoljniji. To pozitivno iskustvo utjecalo je na njega u smislu da uzme kredit za auto s valutnom klauzulom u euru. Promjena u tečaju CHF stvorila mu je stalni stres i strah jer niti jednog mjeseca nije znao koliko će konačno tog mjeseca biti u obvezi platiti rate kredita te je strepio od obračuna banke. To je djelovalo i na njegove obiteljske odnose i odnos sa suprugom te je njihov brak razveden. On je roditelj troje djece koje je u to vrijeme bio u obvezi uzdržavati. Preživio je infarkt, ugrađen mu je stent, iako je cijeli život zdravo živio, nije pušač, pa mu je i doktor objasnio da je to posljedica stresa.
15. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja kao istinit iz razloga što je ocijenjen objektivnim i uvjerljivim te nije proturječan drugim izvedenim dokazima.
16. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe (pružatelj usluge), a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati.
17. Kako je u konkretnom slučaju tužitelj sklopio predmetni ugovor kao slabija stranka, i to u svojstvu fizičke osobe u svrhu kupnje vozila za osobne i obiteljske potrebe, on ima svojstvo potrošača. Teret dokaza da li je kredit utrošen upravo u ugovorenu namjenu bio je na tuženiku, koji ničim nije dokazao da bi tužitelj predmetni ugovor iskoristio u druge svrhe.
18. Iz iskaza tužitelja ne proizlazi da mu je tuženik objasnio sadržaj spornih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, odnosno da mu je predočio mogućnost znatnog povećanja anuiteta uslijed povećanja kamatne stope i porasta vrijednosti švicarskog franka. Tuženik je u ovom postupku trebao dokazati da je prije sklapanja ugovora o kreditu predočio tužitelju realnu mogućnost znatnog povećanja tečaja švicarskog franka i kamatne stope, pa da je on na to pristao, no u pogledu toga nije predložio niti jedan relevantan dokaz.
19. Na temelju navedenog je zaključeno da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli nepoštene jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo te su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuž itelja kao potrošača, pa su zbog toga na osnovi čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/2003.) ništetne.
20. U vrijeme sklapanja ugovora su ugovorne stranke postigle suglasnost o bitnim sastojcima ugovora o kreditu, odnosno o visini iznosa kredita, visini kamatne stope i visini obroka čijom otplatom se kredit treba vraćati. Tužitelj je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu bio suglasan s uvjetima povrata kredita prema početnim parametrima, odnosno početnoj kamatnoj stopi i tada važećem tečaju CHF. Te okolnosti su mu u to vrijeme bile poznate. Riječ je o osnovnim odrednicama ugovora o kreditu s kojima se je suglasio jer u protivnom ne bi potpisao ugovor o kreditu.
21. U čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005.) propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
22. U skladu s navedenim ništetnost odredaba o promjenjivosti kamate stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina kamatne stope određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju švicarskog franka u vrijeme sklapanja ugovora. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli nisu bile ni uvjet ugovora o kreditu ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
23. Nadalje je potrebno razmotriti tuženikov prigovor zastare.
23. 1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Takav pravni stav zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. Međutim, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada prema pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.
23. 2. Prema tome, zastara za potraživanje više plaćenih iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počela je teći 13. lipnja 2014. kada je u tom dijelu postala pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/12 od 4. srpnja 2013. U odnosu na potraživanje više plaćenih iznosa zbog ništetnih ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF zastara je počela teći 14. lipnja 2018. kada je u tom dijelu postala pravomoćna navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu.
23. 3. S obzirom na to da je tužba podnesena sudu 11. prosinca 2021. te da se primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima, sud je zaključio kako je prigovor zastare tuženika osnovan u odnosu na novčano potraživanje po osnovi ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok nije osnovan u pogledu novčanog potraživanja na ime ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.
24. 1. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića, koje je prihvaćeno kao objektivno i stručno, utvrđeno je da preplata po predmetnom ugovoru o kreditu zbog povećanja tečaja švicarskog franka od sklapanja ugovora iznosi 1.662,52 eura.
24. 2. Preplata zbog povećanja tečaja švicarskog franka je po mjesecima iznosila: 30. studenog 2005. 0,33 eura, 31. listopada 2008. 5,73 eura, 31. prosinca 2008. 6,57 eura, 31. siječnja 2009. 5,54 eura, 2. ožujka 2009. 9,44 eura, 31. ožujka 2009. 5,63 eura, 30. travnja 2009. 7,15 eura, 31. svibnja 2009. 3,62 eura, 30. lipnja 2009. 0,58 eura, 31. srpnja 2009. 1,23 eura, 31. kolovoza 2009. 2,97 eura, 30. rujna 2009. 2,79 eura, 31. listopada 2009. 1,13 eura, 30. studenog 2009. 4,20 eura, 31. prosinca 2009. 6,48 eura, 1. veljače 2010. 10,12 eura, 28. veljače 2010. 9,21 euro, 1. travnja 2010. 13,70 eura, 30. travnja 2010. 12,93 eura, 1. lipnja 2010. 14,70 eura, 6. srpnja 2010. 27,50 eura, 2. kolovoza 2010. 26,35 eura, 1. rujna 2010. 36,53 eura, 30. rujna 2010. 31,47 eura, 2. studenog 2010. 26,34 eura, 30. studenog 2010. 37,15 eura, 31. prosinca 2010. 48,47 eura, 31. siječnja 2011. 41,41 euro, 28. veljače 2011. 44,77 eura, 1. travnja 2011. 39,55 eura, 30. travnja 2011. 39,68 eura, 1. lipnja 2011. 55,84 eura, 1. kolovoza 2011. 58,67 eura, 1. kolovoza 2011. 75,82 eura, 31. kolovoza 2011. 68,27 eura, 30. rujna 2011. 59,93 eura, 31. listopada 2011. 58,87 eura, 30. studenog 2011. 58,13 eura, 31. prosinca 2011. 61,13 eura, 31. siječnja 2012. 65,64 eura, 29. veljače 2012. 65,94 eura, 2. travnja 2012. 63,30 eura, 24. svibnja 2012. 65,91 euro, 31. svibnja 2012. 65,83 eura, 31. srpnja 2012. 63,91 euro, 30. kolovoza 2012. 64,55 eura, 31. kolovoza 2012. 63,17 eura, 1. listopada 2012. 60,73 eura i 31. listopada 2012. 63,61 euro.
24. 3. Tuženik je iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Međutim, sve iznijete primjedbe su isključivo pravne prirode te nisu vezane uz pravilnost tehnike izračuna. Zbog toga nije bilo potrebno da vještak usmeno pojasni svoj pisani nalaz i mišljenje.
24. 4. Tužitelj nije odgovoran za ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, već je tuženik kao kreditor povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o kreditima korištenjem nepoštenih ugovornih odredaba. Iz čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu čl. 323. st. 1. ZOO-a jer se ta odredba odnosi samo na potrošače. Prema tome, sud nije uzeo u obzir vremenska razdoblja kada je tečaj švicarskog franka bio niži od tečaja u vrijeme sklapanja ugovora, odnosno pozitivne tečajne razlike za koje je vještak Tomislav Prpić utvrdio da iznose 327,86 eura.
25. Kako su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli ništetne, tuženik je u skladu s čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima o pravnim posljedicama ništetnosti dužan vratiti tužitelju utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do porasta tečaja švicarskog franka.
26. 1. Tuženik je prema čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima dužan tužitelju naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa sljedeći dan od izvršenja uplate svakog pojedinog anuiteta pa do isplate.
26. 2. Od 31. kolovoza do 31. prosinca 2007. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 91/2004., 35/2005.) po stopi 15 % godišnje. Od 1. siječnja 2008. određuje se prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima te je iznosila: 14 % godišnje do 30. lipnja 2011., 12 % godišnje od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015., 8,14 % godišnje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015., 8,05 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2016., 7,88 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2016., 7,68 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2017., 7,41 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2017., 7,09 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2018., 6,82 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2018., 6,54 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2019., 6,3 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2019., 6,11 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2020., 5,89 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2020., 5,75 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2021., 5,61 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2021., 5,49 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2022., 5,31 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2022., 5,5 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2023., 7 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2023., 7,5 % godišnje od 1. siječnja do 30. lipnja 2024., 7,25 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2024., 6,15 % godišnje od 1. siječnja do 30 lipnja 2025. i 5,15 % godišnje od 1. srpnja do 31. prosinca 2025. te od 1. siječnja do 30. lipnja 2026. %. Od 1. srpnja 2026. izračunava se po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023.) uvećanoj za tri postotna poena.
27. Slijedom navedenog, utvrđeno je da je ništetna odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope iz čl. 4. ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: "sukladno odluci Banke o kreditiranju građana", pa da ta odredba ne proizvodi nikakve pravne učinke za ugovorne strane. Nadalje je utvrđeno da su ništetne odredbe ugovora o kreditu kojim se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, sadržane u:
– čl. 1. koji glasi: "koji odgovara protuvrijednosti od CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita",
– čl. 4. koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF",
– čl. 5. koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.",
– čl. 6. koji glasi: "Kamata iz prethodnog stavka obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate.",
– čl. 7. 2. koji glasi: "CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.",
– čl. 12. 9. koji glasi: "Potpisom ovog ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF.",
pa da navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane. Osim toga, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 1.662,52 eura sa zateznim kamatama koje teku na način kako je to određeno u t. III. izreke, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za isplatu odbijen.
28. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.
28. 1. Na osnovi čl. 154. ZPP-a pravo na naknadu troškova postupka je u korelaciji s uspjehom u sporu. Kada stranke djelomično uspiju u parnici, najprije se utvrđuje postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, nakon čega se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela. Stranci koja je u većoj mjeri uspjela u parnici odmjerava se naknada dijela ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.
28. 2. U ovom predmetu tužitelj je uspio u cijelosti u odnosu na zahtjev za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora koji ujedno predstavlja osnovu njegovog novčanog potraživanja. U pogledu visine tužiteljev uspjeh u sporu je 79,87 % (1.662,52:2.081,47), a uspjeh tuženika 20,13 %. Prema tome, ukupan uspjeh tužitelja iznosi 89,94 %, dok je ukupan uspjeh tuženika 10,06 %. Oduzimanjem ukupnih postotaka uspjeha proizlazi da je tuženik dužan naknaditi 79,88 % tužiteljevih opravdanih troškova postupka.
28. 3. Tužitelj je zatražio naknadu troškova za zastupanje kod sastava opomene pred tužbu 100,00 eura, tužbe i podnesaka od 3. siječnja 2023, 1. srpnja 2024. i 30. lipnja 2025. po 200,00 eura, te na ročištima od 11. siječnja 2023., 7. srpnja 2025. i 16. srpnja 2026., sve po 200,00 eura, za PDV, za sudske pristojbe na tužbu i presudu 300,00 eura, za troškove financijskog vještačenja 600,00 eura, prijevoza na relaciji Pula – Labin – Pula 132,00 eura, prijevoza na relaciji Pula – Pazin – Pula 63,80 eura, izdavanja dokumentacije 70,00 eura i za izbivanje iz pisarnice devet sati 562,50 eura.
28. 4. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja kod sastava tužbe i podnesaka od 3. siječnja 2023. i 1. srpnja 2024. po 200,00 eura, na ročištima od 7. srpnja 2025. i 16. srpnja 2026. po 200,00 eura te na ročištu od 11. siječnja 2023. 100,00 eura prema tar. br. 9. t. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023.) jer se na tom ročištu nisu izvodili dokazi niti se je raspravljalo o glavnoj stvari, već samo o procesnim pitanjima. Prema tome, tužitelju pripada naknada za zastupanje u visini 1.100,00 eura. PDV na tu svotu iznosi 275,00 eura. Pored toga, ima pravo na naknadu za troškove financijskog vještačenja u iznosu 400,00 eura koliko je taj trošak iznosio te sudske pristojbe na tužbu 258,13 eura. Prema tome, tužiteljevi opravdani troškovi iznose 2.033,13 eura.
28. 5. 1. Tužitelju ne pripada naknada troškova za sastav opomene za tužbu iz razloga što taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP- a, a isto tako niti za sastav podneska od 30. lipnja 2025. jer je navode iz tog podneska mogao iznijeti na ročištima glavne rasprave za koje mu je priznata naknada. Prema pravnom stavu ovog suda tužitelj nema pravo na nagradu za izbivanje iz pisarnice kod dolaska na ročišta koja se održavaju u prostorijama suda jer mu po toj osnovi pripada naknada za zastupanje na ročištu.
28. 5. 2. U čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 51/2023.) određeno je da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni i potrošači kao tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa. Iz toga proizlazi da je tužitelj oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi u odnosu na pristojbene obveze nastale nakon stupanja na snagu navedenog Zakona. Prema tome, za tužitelja neće nastati trošak sudske pristojbe na presudu, pa po toj osnovi nema pravo na naknadu.
28. 5. 3. Tužitelju nije priznat niti materijalni trošak radi izdavanja dokumentacije jer nije jasno na što se taj trošak odnosi, a niti je on dokazao da mu je taj trošak nastao. Osim toga, ne pripada mu niti naknada troškova prijevoza jer su ti troškovi nastali zbog toga što je odlukom Županijskog suda u Puli – Pola predmet s Općinskog suda u Puli
– Pola ustupljen ovom sudu, pa se pravo na naknadu tih troškova određuje prema čl. 11. Zakona o sudovima (Narodne novine br. 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2023., 155/2023., 36/2024., 136/2025.) u kojem je propisano da se naknađuju iz državnog proračuna.
28. 6. Kako je tuženik obvezan naknaditi 79,88 % tužiteljevih opravdanih troškova postupka, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati 1.624,06 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. srpnja 2026. do isplate, dok su odbijeni tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu te tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti.
29. Punomoćnik tužitelja je zatražio da mu se na teret državnog proračuna naknade troškovi prijevoza na relaciji Pula – Labin – Pula 132,00 eura, prijevoza na relaciji Pula – Pazin – Pula 63,80 eura i za izbivanje iz pisarnice devet sati 562,50 eura.
29. 1. Prema čl. 11. st. 5. Zakona o sudovima kod delegacije na osnovi odluke predsjednika neposredno višeg suda strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Ti troškovi isplatit će se na teret državnog proračuna ako su veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.
29. 2. U skladu s tim sud je ocijenio osnovanim zahtjev za naknadu troškova prijevoza radi dolaska na tri ročišta održanih pred ovim sudom u visini cijene autobusne karte koja na relaciji Pula – Labin – Pula iznosi 22,20 eura te na relaciji Pula – Pazin – Pula 22,70 eura. Stoga je punomoćniku tužitelja priznata naknada za trošak prijevoza u visini 67,10 eura.
29. 3. U smislu čl. 11. st. 5. Zakona o sudovima pravo na naknadu za izbivanje iz pisarnice odnosi se na stvarne troškove koje odvjetnik ima prilikom izbivanja iz odvjetničke pisarnice iz tar. br. 49. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023.), a ne na nagradu za izbivanje iz pisarnice iz tar. br. 39. te Tarife koju je zatražio punomoćnik tužitelja. Zbog toga je neosnovan zahtjev u odnosu na 562,50 eura na ime nagrade za izbivanje iz pisarnice. Ako se ne prihvati ovaj pravni stav, zahtjev za naknadu troškova u ovom dijelu bio bi neosnovan jer odvjetniku pripada naknada samo ako putovanje do drugog suda i natrag traje dulje od tri sata, a u ovom slučaju je punomoćnik tužitelja za dolazak na tri ročišta zatražio ukupno naknadu za devet sati izbivanja iz pisarnice, odnosno tri sata za svako ročište.
29. 4. Stoga je određeno da se punomoćniku tužitelja iz državnog proračuna isplati 67,10 eura, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev odbijen.
U Pazinu 30. srpnja 2026.
Sudac
mr. sc. Emanuel Radolović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.
DNA:
1. tužitelj p. p.,
2. tuženik p. p.,
3. Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, uz troškovnik (176.),
4. spis ovog suda posl. br. Su – Gzp I 15/2026,
5. Odjel financijsko-materijalnog poslovanja, po pravomoćnosti.
