REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Povrv-31/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Anamariji Kovačević Turac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja - tužitelja Hrvatska radiotelevizija, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupani po punomoćniku OD Leko i Partneri iz Zagreba, protiv ovršenika – tuženika TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 16. srpnja u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 30. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege, broj Ovrv-943/2025, UPP/OS- 315/2025 od 12. travnja 2025. te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.
II. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Hrvatska radiotelevizija Zagreb, Javna ustanova, podnijela je ovršni prijedlog temeljem ovjerovljenog izvoda iz poslovnih knjiga protiv TŠ, radi isplate u iznosu 106,20 eura koje potraživanje se odnosi na HRT pristojbu za ožujak do prosinac 2024. godine, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
2. Nakon uloženog prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ante Brekala iz [adresa], broj Ovrv-943/2025, UPP/OS-315/2025 od 12. travnja 2025. sud je rješenjem br. Povrv-31/2025-2 od 8.svibnja 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje i postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.
3.Tuženik je u prigovoru naveo da je dana 12.10.2020. službeno odjavio televizijski prijamnik preminulog oca, da je u vrijeme odjave živio na drugoj adresi i nije koristio prijamnik na očevoj adresi, nakon povratka na naslijeđenu adresu nikada nije prijavio niti posjedovao televizijski prijamnik. Navodi da time HRT nema valjanu vjerodostojnu ispravu koja dokazuje njegovu obvezu plaćanja, da nije potpisao ugovor s HRT-om niti prijavio prijamnik, da HRT ne raspolaže dokazom o ponovnoj prijavi ili korištenju prijemnika nakon odjave 2020. godine, da nasljeđivanje nekretnine ne povlači automatsku obvezu plaćanja pristojbe prema čl. 34. Zakona o HRT-u, koji eksplicitno vezuje obvezu uz posjedovanje i korištenje prijemnika.
4.U podnesku od 19.5.2025. tužitelj se očitovao da je provjerom u svojoj poslovnoj evidenciji utvrdio kako je tuženik u utuženom razdoblju bio vlasnik/posjednik tv prijemnika, za što prilaže izvadak iz evidencije pretplatnika i prijavu prijamnika, kao i dokaz da pristojba nije plaćena, što je vidljivo iz saldakonti kartica. Čl.34. st.1. Zakona o hrvatskoj radioteleviziji propisano je kako svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom dužan je HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu utvrđenu čl. 35. st. 2 ovog Zakona. Čl.36.st.1. istog Zakona propisano je kako se pristojba plaća dok se prijamnik ne odjavi, a Odlukom o kontroli plaćanja mjesečne pristojbe i načinu odjave prijamnika propisan je način odjave prijamnika. Nastavno na navod tuženika da je odjavio prijamnik, tužitelj ističe kako je tuženik izvršio odjavu obveze plaćanja mjesečne pristojbe za prijemnik broj 1405259 01.10.2020. godine. Međutim, prijava je ponovo izvršena 19.12.2023. godine, prijemnik broj 5081597, na temelju redovite kontrole ovlaštenog kontrolora HRT-a, prilikom koje je utvrđeno kako se na navedenoj adresi koristi neprijavljeni prijemnik. Upravo iz dokumentacije koja prileži ovršnom prijedlogu te dokumentacije koju tužitelj dostavlja uz ovaj podnesak proizlazi kako je tuženik u utuženom razdoblju bio obveznik plaćanja HRT pristojbe i kako tuženik duguje tužitelju upravo utuženi iznos. S druge strane, tuženik ne dostavlja niti jedan dokaz da bi dug bio podmiren u cijelosti ili barem djelomično, a koja bi argumentacija bila jedino relevantna u konkretnom slučaju, iz čega proizlazi kako je prigovor tuženika izjavljen jedino u cilju prolongiranja naplate nespornog potraživanja tužitelja. Stoga, budući da je tuženik za utuženi period bio evidentiran kao pretplatnik, a nije podmirio niti dužnu pristojbu za utuženi period niti je priložio adekvatne dokaze o podmirenju utuženog potraživanja, tužitelj osnovano potražuje naplatu od istog.
5.Tuženik je u tijeku postupka ostao kod navoda iz odgovora na tužbu.
6.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, presliku računa str. lista 12-2 do 13-3, izvadak iz evidencije pretplatnika, prijavu obveznika/prijemnika, saldo konta kartice, prijava prijamnika str. 37-4, preslika osobne iskaznice tuženika, potvrdu MUP-a, pisanu korespondenciju sa AZOP-om i presliku e- maila tuženika upućenu HRT-u, te je saslušao tuženika osobno u svrhu dokazivanja.
7.Sud je analizom dokaza sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku – u daljnjem tekstu ZPP ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11) ocijenio svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev nisu osnovani.
8.Pravna osnova za plaćanje RTV pristojbe nalazi se u Zakonu o hrvatskoj radioteleviziji (čl. 34.st.1.) kojim je normirano da su vlasnici i posjednici radijskih i televizijskih prijamnika na području Republike Hrvatske dužni HRT-u plaćati pristojbu, a obveza plaćanja iste utrnjuje kada vlasnik odjavi prijamnik ( čl. 36.). Dakle, pristojbeni obveznik je svaki vlasnik i posjednik TV i/ili radio prijamnika neovisno o tome gleda li ili sluša programe HRT-a putem tih prijamnika, sve dok ga propisno ne odjavi sukladno čl. 36 navedenog Zakona.
9.Tuženik je istakao prigovor da nije vlasnik niti posjednik tv prijamnika, da je prethodno propisno odjavio tv prijamnik svoga oca nakon njegove smrti i da prijavu prijamnika koju je priložio tužitelj tuženik nikada nije potpisao, dakle osporava da je potpis na novoj prijavi njegov.
10. Naime, tuženik saslušan u svrhu dokazivanja iskazao je da je naslijedio nekretninu od svog oca ŽŠ u kojoj se nalazio sporni prijamnik i da je isti odjavio poslije smrti oca 2020. godine. On je taj prijamnik bacio jer je to bio stari prijamnik koji je pripadao njegovom ocu. Nakon toga nije nikada više izvršio prijavu prijamnika niti posjeduje prijamnik, a kad mu se predoči prijava prijamnika iz 2023. godine izričito tvrdi da potpis na prijavi prijemnika nije njegov, a ako se pogleda njegova osobna iskaznica i potpis na njoj i ovaj potpis na prijavi prijamnika iz aviona se vidi da potpis na prijavi prijamnika nije njegov. Međutim iskazao je da ne želi snositi troškove grafološkog vještačenja i smatra da je teret dokaza na tužitelju jer on osporava potpis na prijavi prijamnika. Ne zna ništa oko sporne prijave prijamnika, niti je inkasator dolazio u kuću u kojoj sada živi. Niti je prijavu prijamnika vidio, niti potpisao. Često je na terenu zbog posla tako da su mu susjedi rekli da su vidjeli da inkasator dolazio i raspitivao se tko tu živi. Međutim on ga nikada nije susreo niti primio u kuću. On je putem maila obavijestio i HRT da je prijava prijamnika lažna i da nije potpisao nikakvu prijavu, međutim nikada nije dobio odgovor, samo klasični odgovor da je obveznik plaćanja. Iskazao je da je podnio kaznenu prijavu protiv ĐŠ, inkasatora Hrvatske radiotelevizije o čemu u spis prilaže potvrdu MUP-a. Također je podnio prijavu AZOP- u o čemu je priložio pisanu prijavu. Na pitanje da li je nakon 2023. godine odjavljivao prijamnik odgovorio je da nije jer smatra da nije dužan odjaviti prijamnik koji nije niti prijavio, niti ga posjeduje.
11. S druge strane tužitelj je priložio izvadak iz evidencije pretplatnika, prijavu prijamnika i saldakonti karticu za tuženika iz kojih proizlazi da je tuženik vlasnik TV prijamnika, da je zaveden kao obveznik plaćanja RTV pristojbe od 16.12.2023. prema šifri obveznika br. 5081597, te da nije odjavio TV prijamnik ( naznaka status aktivan).
12. Uvidom u prijavu prijamnika br. 5081597 na adresi [adresa] vidljivo je da datira sa 16.12.2023., također je vidljivo da je potpis podnositelja prijave nečitak i za koji potpis tuženik tvrdi da nije njegov i da nije niti sličan njegovom vlastoručnom potpisu na osobnoj iskaznici. Međutim sud ne raspolaže sa dovoljno stručnog znanja na temelju kojeg bi mogao izvršiti analizu i usporedbu potpisa na prijavi prijamnika i na osobnoj iskaznici tuženika, a tuženik je odustao od prvotno predloženog grafološkog vještačenja zbog troškova koje bi trebao predujmiti i jer smatra da je teret dokaza na tužitelju da je potpis na prijavi tuženikov.
13. Dakle sporno je pitanje na kome je teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja, ako je u postupku tuženik osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis.
14. Prema shvaćanju ovog suda, a u skladu sa recentnim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske ( Rev 190/2023 i Rev 932/2021) na tužitelju je teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa na ispravi na kojoj tužitelj temelji osnovanost potraživanja ako je u postupku tuženik osporio da se na toj ispravi nalazi njegov potpis, sve sukladno odredbi čl. 219. ZPP-a. Dakle, bila je obveza tužitelja, a ne tuženika, predložiti grafološko vještačenje radi utvrđivanja okolnosti je li tuženik potpisao predmetnu prijavu.
15. Okolnost da je tuženik u evidenciji pretplatnika naveden kao pretplatnik tužitelja, cijeneći činjenicu da ta evidencija predstavlja jednostrani akt tužitelja, nema značaj dokaza na temelju kojega bi se moglo zaključiti o postojanju obveze tuženika prema tužitelju kao i dokaza o vlasništvu i posjedu prijamnika (tako i u odlukama Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-979/2022-2 od 5. listopada 2022., Županijskog suda u Zadru posl. broj Gž-309/2021-2 od 21. travnja 2021. i posl. broj Gž-210/2020-2 od 5. ožujka 2020., Županijskog suda u Puli posl. broj Gž-808/2020-2 od 18. rujna 2020., Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-2393/2017-2 od 15. studenog 2017. i posl. broj Gž-1807/2017-2 od 26. rujna 2017. i Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž- 876/2017-2 od 30. lipnja 2020.).
16. Odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
17.Tužitelj nije dokazao da se na prijavi nalazi potpis tuženika, a evidencija tužitelja nije javna isprava da bi vrijedila presumpcija iz čl. 230. st. 1. ZPP o istinitosti njenog sadržaja. Imajući na umu izneseno, a budući da tužitelj nije dokazao da postoji obveza tuženika prema čl. 34. st. 1. ZHRT u utuženom razdoblju (pravni odnosno ugovorni odnos između tužitelja i tuženika) valjalo je tužbeni zahtjev odbiti.
18.Stoga je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a platni nalog u cijelosti ukinut te je ujedno u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, kako je navedeno u točki I. izreke presude.
19. S obzirom na to da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada mu naknada troškova postupka (članak 154. stavka 1. ZPP-a) a tuženik trošak nije tražio, pa je odlučeno kao u točki II izreke.
20. Zbog svega iznesenog odlučeno je kao u izreci.
Požega, 30. srpnja 2026.
Sudac
Anamarija Kovačević Turac
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda za županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
1. OD Leko i Partneri iz Zagreba
2. LŠ, [adresa]
