Zakon.hr

Poslovni broj: UsI-3164/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Milke Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužiteljice ŽR iz [adresa], Gospini 24a, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, OIB: 72910430276, Vukovarska 49, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništvu Splitu, Gundulićeva 29a, OIB: i zainteresirane osobe Ministarstva financija Republike Hrvatske, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave održane i zaključene 16. travnja 2026., objavom odluke na temelju članka 121. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, 39/26; dalje ZUS), 11. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/24-01/353 Urbroj: 514-04-03-01-01/07-25-02 od 29. listopada 2025. i rješenja Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnjom i imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I-942-04/97-01/2631 Urbroj: 2181/1-13/561-24-71 od 18. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/24-01/353 Urbroj: 514-04-03-01- 01/07-25-02 od 29. listopada 2025. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Splitsko – dalmatinske županije, Upravnog odjela za upravljanje nepokretnom imovinom, izgradnju i imovinsko – pravne odnose Klasa:

UP/I-942-04/97-01/2361 Urbroj: 2181/1-13/561-24-71 od 18. listopada 2024., kao neosnovana (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem tužiteljici se utvrđuje za 2/20 dijela pravo na naknadu u obveznicima Republike Hrvatske za izgrađeno građevinsko zemljište označeno kao čest. zem. [katastarska čestica] površine 1520 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] površine 1628 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] površine 1632 m i čest. zem. [katastarska čestica] površine 1654 m , sve ZU 2800 k. o. [katastarska općina], oduzeto rješenjem Odjela za financije, Skupštine Općine Split broj: I- 06-14382/1-1965 od 28. kolovoza 1965., prijašnjeg suvlasništva ČR ud. ŽRŽ i ŠR pok. ŽRŽ za 1/20 dijela idealnog dijela (točka 1.); utvrđuje za naknada za oduzetu imovinu u iznosu od 1.554,64 eura (točka 2.), kao obveznik naknade određeno je Ministarstvo financija Republike Hrvatske (točka 3.); koje je naknadu dužno isplatiti tužiteljici odjednom, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja (točka 4.); ukoliko Ministarstvo financija ne isplati utvrđenu naknadu, ovlaštenik naknade može radi ostvarivanja svojih prava podnijeti tužbu nadležnom Općinskom sudu (točka 5.); odbija se tužiteljičin zahtjev radi utvrđivanja prava na naknadu za 3/20 dijela predmetnih nekretnina označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve ZU 2800 k. o. [katastarska općina], kao neosnovan (točka 6.), određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka 7.).

3. Tužiteljica pobija zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima tvrdi da se ista temelje na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju te povredi materijalnog i procesnog prava. Osporeno rješenje da je doneseno u ponovljenom postupku, nakon što je tuženik rješenjem Klasa: UP/II-942-01/06-01/275 Urbroj: 514-05-02-01-02/15- 20-03 od 20. travnja 2020. poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio na ponovni postupak uz obrazloženje da se dijelovi k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vrate u 2/20 suvlasničkog dijela, a ne 5/20 dijela. Pri tome se tuženik poziva na pravomoćno rješenje Odjela za financije, Skupštine Općine Split broj: I-06-14382/1965 od 28. kolovoza 1965. o deposedaciji i oduzimanju 5/20 dijela predmetnih nekretnina DR koji je umro 1943. Iz toga proizlazi da nekretnine nisu mogle biti oduzete njemu, već njegovim nasljednicima (supruga i četiri kćeri), svakoj po 1/20 dijela. Tuženik nije ispitao zemljišnoknjižno stanje, iako je spisu predmeta priložen Z. U. [broj ZK uloška] iz kojeg proizlazi, ono što tužiteljica uporno ponavlja, da je IR u trenutku likvidacije bio vlasnik 10/20 dijela. Tijekom 2003. i 2014. provedeni su očevidi kada je utvrđeno da k. č. br. [katastarska čestica], površine 1588 m[2] , nisu privedene namjeni zbog koje su oduzete, koju činjenicu tuženik kod donošenja rješenja nije uzeo u obzir. Nakon ranijeg stajališta da se u konkretnom slučaju ima vratiti u vlasništvo 2/20 dijela u odnosu na predmetne nekretnine tuženik sada prihvaća da nema naturalnog povrata pozivajući se na presude Upravnog suda u Splitu poslovnog broja UsI-149/23-16 od 18. srpnja 2023. i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-1004/2024 – 2 od 15. svibnja 2024., koje se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi. Smatra da se u njezinom slučaju, osim istih čestica radi o drukčijoj činjeničnoj osnovi. Za ocjenu je li zemljište privedeno namjeni ne smatra relevantnom činjenicu da je zemljište privedeno namjeni to što je Grad Split poduzimao neke radnje nakon stupanja na snagu Zakona o naknadi (promjene GUP-a 2006.), jer to stanje nije zatečeno na dan stupanja na snagu tog zakona. Takvo je stajalište izraženo u brojnim presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, koje u tužbi nabraja. Tvrdi da je u tom stambenom kompleksu odobren i izvršen naturalni povrat prijašnjim vlasnicima, što je u suprotnosti s onim što tuženik tvrdi. Upravni odjel za pripremu Grada Splita dopisom Klasa: UP-I-944-01/97-01/30 od 26. studenog 1997. obavijestio je Ured za imovinsko pravne poslove Splitsko - dalmatinske županije, kako je to vidljivo iz pravomoćnog rješenja Klasa: UP-I-944-05/97-01/55 Urbroj: 2181-08-97-11 od 17. prosinca 1997., da Općina Split nije raspolagala s predmetnim zemljištem do donošenja Zakona o naknadi pa je za čest. 1204/1 odnosno 1213/3 dopušten i izvršen naturalni povrat. Čestice koje su pravomoćnim rješenjem nadležnih tijela vraćene u vlasništvo fizičkim osobama su kao i ovdje označene čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i obuhvaćene rješenjem Skupštine općine Split, Odjela za urbanizam, građevinarstvo i komunalne poslove od 19. travnja 1965. k. o. [katastarska općina], kojim rješenjem se odobrava lokacija „Lokve“ radi izgradnje stambenog objekta. U tom su rješenju vidljivi blokovi po namjeni i objekti koji se trebaju izgraditi prema jedinstvenom urbanističko – arhitektonskom projektu. Sve navedene čestice sastavni su dio kat. čest. [katastarska čestica] (sud. čest. zem. [katastarska čestica]) koja čestica je formirana usklađivanjem i reambulacijom prema realiziranom stvarnom stanju na terenu 1975. Time želi reći da su čestice koje su pravomoćnim rješenjima vraćene u vlasništvo fizičkim osobama, kao i ovdje označene čest. zem. [katastarska čestica], obuhvaćene rješenjem od 19. travnja 1965. i sastavni dio kat. čest. [katastarska čestica] (sud. čest. zem. [katastarska čestica]) prema prijavnom listu Katastra Split broj: UP- I-2657/75 i UP-2658/75 od 25. studenog 1975., sudski provedeno pod brojem Z- 3411/75 i Z-3412/75. Uvidom u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], list "A" vidljiva je 30. listopada 1965. pod Z-2248/65 provedba rješenja o oduzimanju posjeda zemljišta, Skupštine Općine Split, Odjela za financije broj: II-06-14382/65 od 23. listopada 1965. kojom se u ovaj uložak prenosi čest. zem. [katastarska čestica] površine 11 932 m[2] otpisana iz popisa I (javnog dobra), a pod list "B" istim rješenjem uknjiženo društveno vlasništvo, s pravom korištenja Općinskog fonda za izgradnju u Splitu (PIS). Kako se ovdje radi o provedbi rješenja broj: II-06-14382/65 od 23. listopada 1965., a ne rješenja b roj: I-06-14382/65 od 28. kolovoza 1965. tužiteljica pretpostavlja da je provedeno rješenje rezultat žalbenih postupaka ili rješenja o ispravku. Iz Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] da je vidljivo da je 23. travnja 1999. pod Z-3137/99 diobom čest. zem. [katastarska čestica] nastala nova čest. zem. [katastarska čestica] i otpis u novi Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; da je 19. ožujka 2004. pod Z -3031/04 diobom čest. zem. [katastarska čestica] nastala nova čest. zem. [katastarska čestica]; da je 1. prosinca 2004. pod Z-12902/04 diobom čest. zem. [katastarska čestica] nastala nova čest. zem. [katastarska čestica] i otpis u novi Z. U. [broj ZK uloška]. Ukazuje na diobu čest. zem. [katastarska čestica] u podčestice, jer se u njezinom slučaju radi upravo o čestici formiranoj 1975., namjene dvor, kojoj je naturalnim povratom fizičkim osobama smanjena površina. Prilaže građevinsku dozvolu za izgradnju obiteljske kuće na zemljištu 9970/90 nastalu diobom čest. zem. [katastarska čestica], koja izgradnja ne čini sastavni dio rješenja broj: 08-22166/2-64 od 19. travnja 1965. Zaključno smatra da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno načelo legitimnog očekivanja, jer je njoj, za razliku od drugih prijašnjih vlasnika oduzete imovine, onemogućen naturalni povrat. Predlaže osporeno rješenje poništiti.

3.1. U podnesku od 20. veljače 2026. dodatno pojašnjava zašto smatra da se u njezinom slučaju odstupilo od pravilne primjene zakona. Opisuje tijek postupaka kojima se mijenjao status predmetnih čestica i u bitnom tvrdi da se zemljišno knjižno stanje pravilno istražilo da bi se utvrdilo da je IR ili LR **.**.1940. evidentiran vlasnikom ½ dijela nekretnina ovdje označenih kao čest. zem. [katastarska čestica], površine 1578 m[2] , čest. zem. [katastarska čestica] površine 1628 m , čest. zem. [katastarska čestica] površine 1632 m[2] i čest. zem. [katastarska čestica] površine 1654 m , u braku sa suprugom ČRŽ od 1923.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS-a u spor je kao zainteresirana osoba pozvano Državno odvjetništvo Republike Hrvatske koje u odgovoru na tužbu napominje da se u postupcima naknade za oduzetu imovinu ne može raspravljati o pravilnosti i zakonitosti akta o oduzimanju, već samo o zahtjevu stranke za povrat . Nekretnine se vraćaju prijašnjim vlasnicima u omjeru u kojem su to imali u trenutku oduzimanja. Rješenjem o uzimanju iz posjeda Skupštine Općine Split, Odjela za financije od 28. kolovoza 1965. utvrđeno je da su zemljišta, koja su predmet ovog postupka, u zemljišnim knjigama upisani u suvlasničkom dijelu od 5/20 dijela ŽRŽ. Rješenje o deposedaciji izvršeno je u cijelosti isplatom naknade prijašnjem vlasniku odnosno njegovim nasljednicima i predajom zemljišta u posjed, što je vidljivo iz rješenja o naknadi Skupštine Općine Split, Referade za imovinsko pravne poslove, Odjela za financije od 6. svibnja 1966. Suvlasnički dio koji je pripadao tužiteljici, kao nasljednici prvog nasljednog reda u odnosu na podnositelj icu zahtjeva (majku tužiteljice) iznosi 2/20 dijela, jer je podnositeljica u trenutku podnošenja zahtjeva bila suvlasnica predmetnih nekretnina za 1/20 dijela koji prirasta tužiteljici, uz 1/20 dijela koji je oduzet majci podnositeljice (baki tužiteljice). Tužiteljica je u upravnom sporu koji je pravomoćno okončan presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-1004/2024 sudjelovala kao zainteresirana osoba i imala priliku poduzimati sve radnje u postupku. U toj je presudi odlučeno o is tim nekretninama koje su predmet ovog postupka. Predlaže se tužba se kao neosnovana odbiti.

6. Temeljem članka 20. stavak 3. ZUS-a u spor je kao zainteresirana osoba pozvano Ministarstvo financija Republike Hrvatske koje odgovor na tužbu nije dostavilo.

7. U podnesku od 7. travnja 2026. tužiteljica ponavlja ranije stajalište o neujednačenom postupanju u odnosu na druge prijašnje vlasnike oduzetog zemljišta i problematizira navod Županijskog državnog odvjetništva u Splitu o izvršenoj isplati naknade u cijelosti prijašnjem vlasniku odnosno njegovim nas ljednicama i predajom zemljišta u posjed, jer to ne proizlazi iz rješenja o naknadi od 6. svibnja 1966. Iz tog rješenja proizlazi samo pretpostavka da postoje nasljednici IR (bez imena i prezimena, omjera), zbog čega je tužiteljici nejasno kome je i u kojem omjeru izvršena isplata naknade u cijelosti. Tu se poziva na presudu Upravnog suda Republike Hrvatske broj: US-9205/1996 od 15. prosinca 1999. i Vrhovnog sud Republike Hrvatske br. Uzz-25/2009-6 od 9. veljače 2010. Napominje da do 2019. stambeni kompleks "Lokve" nije ni postojao.

8. Tijekom spora održana je rasprava (16. travnja 2026.), bez nazočnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresiranih osoba, na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

9. Tom je prilikom tužiteljica proširila tužbeni zahtjev na način da traži poništenje i prvostupanjskog rješenja.

10. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu tijekom spora.

11. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tumačenju i primjeni mjerodavnih odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02; u daljnjem testu: Zakon o naknadi) kojim se uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu oduzetu prijašnjim vlasnicima.

14. U suštini razmimoilaženje proizlazi u odnosu na zaključak je li osporenim rješenjem pravilno odlučeno o zahtjevu za povrat – naknadu dijela oduzete imovine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] .

15. Donošenju osporenog rješenja prethodio je postupak čiji se tijek u nastavku ukratko u bitnom iznosi:

- po zahtjevu tužiteljičine prednice prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP-I-942- 04/97-01/2631 Urbroj: 2181-05-03-05/11/SP/MB od 7. veljače 2005. tužiteljici je priznato pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za izgrađeno građevinsko zemljište, a odbijen zahtjev za povrat preostalih 15/80 od 5/20 dijela navedenih nekretnina;

- rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/05-01/608 Urbroj: 514-03-07/4-07-4 od 1. listopada 2007. poništeno je prvostupanjsko rješenje, uz obrazloženje da je u postupku potrebno utvrditi je li predmetno zemljište privedeno svrsi;

- u nastavku postupku prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP-I-942-04/97- 01/2631 Urbroj: 2181-05-03-10-22/SP/MB od 1. veljače 2010. ponovno je utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za izgrađeno građevinsko zemljište, a odbijen zahtjev za povrat preostalih 15/80 od 5/20 dijela navedenih nekretnina;

- i to je rješenje poništeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/10-01/305 Urbroj: 514-04-02-01-01-12-2 od 25. travnja 2012. uz obrazloženje da je u postupku propušteno utvrditi je li konfiskacija provedena u zemljišnim knjigama; je li nekretnina 1946. oduzeta presudom P-433/45 od 21. veljače 1946. zbog poreznog duga (u kom slučaju tužiteljica ne bi imala pravo na naknadu; je li provedena deposedacija; da u postupku nije utvrđeno jesu li čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] privedene namjeni;

- nakon dopune dokaznog postupka prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP-I- 942-04/97-01/2631 Urbroj: 2181-05-01/015-16-43 od 26. veljače 2016. tužiteljici se daje u vlasništvo dio čest zem. 99790/49 k. o. [katastarska općina], površine 1588 m[2] (1588/15875 idealnog dijela), koji je obilježen slovima B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,Bnastao temeljem skice u svrhu povrata imovine izrađene od tvrtke "GEO 7" od deposediranog zemljišta ranije oznake čest. zem. [katastarska čestica], površine 1632 m[2] i čest. zem. [katastarska čestica], površine 1654 m , dok je za dio utvrđeno pravo na naknadu u dionicama Republike Hrvatske;

- i to je rješenje poništeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/16-01/275 Urbroj. 514-05-02-01-02/15-20-03 od 20. travnja 2020. uz obrazloženje da tužiteljici pripada prano 2/20 suvlasničkog dijela, dok je činjenično stanje u odnosu na nekretnine za koje je utvrđeno da su privedene namjeni nepotpuno utvrđeno;

- konačno, ovdje osporenim rješenjem tužiteljici se utvrđuje pravo na naknadu u obveznicima za 2/20 dijela za izgrađeno građevinsko zemljište pobliže označeno u izreci tog rješenja, uz obrazloženje koje sada osporenim rješenjem prihvaća tuženik.

16. U konkretnom slučaju radi se o zemljištu koje je pravomoćnim rješenjem Odjela za financije, Skupštine Općine Split broj: I-06-14382/1-1965 od 28. kolovoza deposedirano. Tim rješenjem za izgradnju zgrada i saobraćajnice naselja "Lokve" u Splitu oduzete su k. č. br. [katastarska čestica], površine 1520 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] površine 1628 m , k. č. br. [katastarska čestica] u površini od 1654 m , k. č. br. [katastarska čestica] površine 1632 m , sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

17. Od samog početka postupka, kao i tijekom ovog spora stranke iznose suprotstavljeno stajalište o tome radi li se ovdje o neizgrađenom građevinskom zemljištu koje nije privedeno svrsi ili su na predmetnom zemljištu izgrađeni objekti radi koje je isto oduzeto.

18. U ocjeni tih činjenica upravna tijela pozivaju se na u postupku izvedene dokaze te stajalište koje je izrazio Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Usž-1004/2024-2 od 15. svibnja 2024. odlučujući u identičnoj pravnoj situaciji odnosno o zahtjevu za povrat imovine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oduzete istim aktom o oduzimanju (rješenje od 28. kolovoza 165.). Konkretno, tuženik se naslanja na zaključak tog suda da sama činjenica što čestica zemlje predstavlja zemljanu površinu – livadu ne znači sama po sebi da oduzeto zemljište kao cjelina nije privedeno namjeni, osobito u slučaju kada ono čini sastavni dio izgrađenog stambenog kompleksa s pripadajućim pratećim objektima, u koju svrhu je zemljište i oduzeto.

19. U postupku koji je prethodio donošenju rješenja, između ostalog, obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Petru Čoriću koji je, nakon pregleda arhivske građe Područnog ureda za katastar Split utvrdio promjene glede oblika i površine predmetnih nekretnina. U geodetskom vještvu vještak precizira način na koji je došlo do promjena i, pored ostalog, daje konačan zaključak da je:

- lik osjenčen narančastom bojom prikazan slovima R, S, Š, T, U, V, W, X, Y, Z, Ž, NJ,R koji se proteže na oduzetim z. k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi neizgrađena zemljana površina i danas predstavlja dio z. k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ima površinu od 11397 m[2] odnosno 1397/15874 idealnog dijela z. k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- lik osjenčen narančastom bojom prikazan slovima F,G,H,I,K,L,LJ,NJ,Ž,F koji se proteže na oduzetim z. k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi neizgrađena zemljana površina danas predstavlja dio z. k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i ima površinu od 1588 m[2] odnosno 1588/15874 idealnog dijela z. k. č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

20. U podnesku od 23. siječnja 2023. tužiteljica ne problematizira način na koji je izvršena identifikacija čestica, već smatra da rezultati provedenog vještačenja govore u prilog zaključku da su u odnosu na ove čestice ispunjene pretpostavke za naturalni povrat jer se ne radi o zemljištu koje je privedeno svrsi.

21. Sud podržava stav tuženika da sama činjenica da na predmetnim česticama nisu izgrađeni nikakvi stambeni ili prateći objekti ne znači da se radi o zemljištu koje nije privedeno svrsi. Zemljište je rješenjem oduzeto radi izgradnje zgrada i prometnica naselja „Lokve“. Naselje po prirodi stvari predstavlja prostornu jedinicu koju čini skup zgrada za stanovanje te prateći gospodarski i društveni sadržaji. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, koju prihvaća i ovaj sud, u postupku utvrđena činjenična podloga, pouzdana je osnova za zaključak iz osporenih rješenja. Ovo stoga što iz izvedenih dokaza proizlazi da su predmetne čestice integralni dio postojećeg stambenog kompleksa s pripadajućim javnim površinama i sadržajima. To što su predmetne čestice u određenoj mjeri neuređene u konačnici ne mijenja njihovu narav i funkciju kojoj danas služi. Za donošenje za ovaj spor odlučnog zaključka jesu li nekretnine za koju je postavljen zahtjev za povrat privedene namjeni radi koje su oduzete, odlučno je faktično stanje odnosno uporaba same nekretnine, a ne stupanj njezine uređenosti. Zato sud prihvaća način na koji se tuženik osvrnuo na nalaz stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Ivana Mijanovića (str. 7) u dijelu kojem opisuje dijelove čestica za koje nalazi da nisu privedene namjeni te, radi nepotrebnog ponavljanja, upućuje na obrazloženje osporenog rješenja.

22. Kod izloženog, prema ocjeni suda osporeno i prvostupanjsko rješenje nisu opterećeni nedostacima na koje ukazuje tužiteljica, jer se ovdje radi o zakonom predviđenoj iznimci prema kojoj se imovina ne vraća u vlasništvo i posjed iz članka 55. stavak 3. Zakona o naknadi pa se temeljem odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

U Splitu, 11. svibnja 2026.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužiteljici

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi Županijsko državno odvjetništvo Split, Gundulićeva 29a

- zainteresiranoj osobi Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Zagreb, Ivana Lučića 6

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte