REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska ul. br. 31
Poslovni broj: Pr-2/2026-15
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Vukovaru, po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužitelja GC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Cerovcu, odvjetniku u Osijeku protiv tuženika EKO-SUSTAV d.o.o., Županijska 9, Vukovar, OIB: 85065230493, zastupanog po punomoćniku radi utvrđenja, nakon zaključene glavne javne rasprave održane u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika 30. lipnja 2026. na osnovi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, 30. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
" I. Utvrđuje se da je Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga od 04.12.2025. godine kojom je tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23.09.2024. nezakonita i nedopuštena.
II. Tuženik se obvezuje vratiti tužitelja na rad i priznati mu sva prava iz radnog odnosa i po osnovi rada, a osnovom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23.09.2024..
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati neisplaćene pripadajuće mjesečne plaće ( koji iznosi će se odrediti nakon provedenog vještačenja ) s zakonskim zateznim kamatama u visini određenoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, tekućim od dospijeća svakog 15.og u mjesecu za taj mjesec počam od dana prestanka radnog odnosa do dana povratka na rad, sve u roku od 8 dana.
IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene parnične troškove s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u roku od 8 dana."
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužitelja za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kao nepotreban.
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura (slovima: šestodvadesetipeteura) sa zakonskim zateznima kamatama tekućim od 30. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine , sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu ovom sudu radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu. U tužbi navodi da je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 04.12.2025. tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 23.09.2024. zbog organizacijskih razloga. Protiv citirane Odluke tužitelj je uložio zahtjev za zaštitu prava 17.12.2025. koji je tuženik zaprimio 19.12.2025., a na koji zahtjev tuženik nije odgovorio u zakonskom roku. Tužitelj tvrdi da je pobijana odluka nezakonita i nedopuštena, da iz obrazloženja Odluke proizlazi da se tužitelju otkazuje ugovor o radu zbog organizacijskih razloga, budući da je poslodavac – tuženik Pravilnikom ukinuo Odjel za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, a s time i poslove višeg stručnog suradnika pa da je zbog toga došlo do prestanka potrebe za radom zaposlenika. Suprotno tome, poslodavac je radniku morao ponuditi neko drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovom stupnju obrazovanja, iskustvu i kvalificiranosti, a što nije učinio.
1.1. Tužitelj naglašava da su kod poslodavca drugi radnici koji su radili na odjelima koji su ukinuti raspoređeni na druga odgovarajuća radna mjesta dok je tužitelj dobio otkaz ugovora o radu. Ukazuje na činjenicu da je tužitelj dijete smrtno stradalog branitelja iz Domovinskog rata, a tuženik je pravna osoba čiji je osnivač Vukovarsko – srijemska županija pa se na tuženika primjenjuje odredba iz čl. 102. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji kojom je određeno da djeca smrtno stradalih hrvatskih branitelja imaju prednost pri zapošljavanju. Odluka o otkazu ugovora o radu donesena je suprotno odredbama iz čl. 105. citiranog zakona. Naime, navedenom odredbom iz čl. 105. st. 1. je propisano da u slučaju otkazivanja više ugovora o radu zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga djetetu smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata dopušteno je otkazati ugovor o radu tek nakon što se pod jednakim ili sličnim uvjetima otkažu ugovori drugim radnicima.
1.2. U ovom slučaju poslodavac – tuženik nije postupio sukladno ovoj zakonskoj obvezi čime je povrijedio tužiteljeva zakonska prava i donio nedopuštenu odluku o otkazu ugovora o radu.
2. U odgovoru na tužbu tuženik prvenstveno ističe da je je tužba nepravodobna, da je tužitelj tuženiku preporučenom pošiljkom poslao zahtjev za zaštitu prava radnika dana 16.12.2025.g., a da je tužba dostavljena sudu 16.01.2026.g. Obzirom da se predaja preporučene pošiljke prema odredbi čl. 113.st.2. ZPP-a, smatra danom uručenja tuženiku, tuženik je imao rok od 15 dana da postupi po zahtjevu za zaštitu prava radnika. Konkretno, tuženik je imao rok do 31.12.2025.g. da ispuni zahtjev tužitelja. U daljnjem roku od 15 dana, odnosno do 15.01.2026.g. tužitelj je imao mogućnost podnošenja tužbe. Kako je nesporno da je tužitelj tužbu podnio 16.01.2026.g., nastala je prekluzija, zbog čega tuženik predlaže da sud odbaci tužbu kao nepravodobnu.
2.1. Opreza radi, tuženik ističe da osporava tužbu u cijelosti, ne spori navode iz toč.1. i 2. tužbe, osporava da je odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena, osporava da je tužitelju morao ponuditi drugo odgovarajuće radno mjesto koje odgovara njegovo stupnju obrazovanja, iskustva i kvalificiranosti. Ovo iz razloga što tuženik nije imao niti jedno drugo radno mjesto koje odgovara tužiteljevom stupnju obrazovanja, iskustvu i kvalificiranosti. Pojašnjenja radi, tuženik je Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 24.09.2024.g., bio zaposlen na radnom mjestu višeg stručnog suradnika u Odjelu za razvojne projekte, fondove EU i marketing. Na temelju naloga skupštine tuženika, odnosno osnivača, tuženik je bio prisiljen reorganizirati svoje poslovanje obzirom da je osnivač društva Županija vukovarsko srijemska, donijela odluku o prestanku sufinanciranja tuženika. Na temelju naloga svoga osnivača, tuženik je proveo sveobuhvatnu reorganizaciju društva koja je uključivala ukidanja radnih mjesta koja nisu nužna za poslovanje društva, odnosno ukidanje cjelokupnih odjela tuženika. Od 31 zaposlenika, nakon reorganizacije, kod tuženika je sada zaposleno 13 osoba manje. Tuženik pri tome naglašava kako je cjelokupni odjel u kojem je tuženik radio ukinut, zbog čega nije bilo drugog radnog mjesta koje bi se tužitelju uopće ponudilo.
2.2. Tuženik ističe kako nije povrijedio Zakon o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Upravo iz iznad navedenog razloga, tuženik ističe kako su nekoliko cjelokupnih odjela ukinuti, zbog čega se jedino može zaključiti da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju zajedno sa svim drugim zaposlenicima istoga odjela. Opreza radi, tuženik predlaže da sud, ukoliko utvrdi osnovanost tužbenog zahtjeva, sudskim putem raskine ugovor o radu jer tuženik ne samo da nema potrebe za radnikom istih stručnih kvalifikacija kao tužitelj, već isti nije u mogućnosti niti financirati. Predlaže da sud raskine ugovor o radu sa danom donošen ja odluke o otkazu. Predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno da istu odbije.
3. U podnesku od 16. ožujka 2026. tužitelj navodi da je odredba čl. 113. st. 2. ZPP-a, na koju se poziva tuženik obrazlažući nepravodobnost tužbe, neprimjenjiva u ovoj pravnoj stvari te istu tuženik potpuno pogrešno tumači. Naime, citirana odredba glasi: „Ako je podnesak upućen preko pošte preporučenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojemu je upućen.“ Dakle, citirana odredba odnosi se na predaju podneska putem pošte, a koji podnesak se šalje sudu. Dan predaje pošti ne može se smatrati kao dan uručenja dopisa – zahtjeva tuženiku. Dan uručenja tuženiku je dan kada je određeni dopis – u ovom slučaju Zahtjev tužitelja za zaštitu prava tuženiku uručen od strane poštanskih službenika, a to je dan 19.12.2025. godine. U konkretnom slučaju ima se primjenjivati čl. 133. Zakona o radu kojim člankom je propisan način dostave u postupcima vezano za zaštitu prava radnika. U ovom slučaju tužitelj je dana 04.12.2025. zaprimio Odluku o otkazu, na što je podnio Zahtjev za zaštitu prava dana 16.12.2025. godine. Tuženiku je Zahtjev za zaštitu prava uručen dana 19.12.2025. godine što je i razvidno iz povratnice uz Zahtjev. Tuženiku je rok za očitovanje na Zahtjev počeo teći 20.12.2025. godine te tuženik u zakonskom roku od 15 dana iz čl. 133.st. 2. Zakona o radu, (zadnji dan za očitovanje tuženika bio je 05.01.2026. godine) nije udovoljio Zahtjevu tužitelja niti se očitovao na isti. Tužitelju je rok za tužbu počeo teći od sljedećeg dana – 06.01.2026. godine, a tužbu je podnio dana 16.01.2026. godine, očito u zakonskom roku sukladno odredbi iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu.
3.1. Tužitelj tvrdi da tuženik u odgovoru na tužbu uopće ne osporava da nije postupio sukladno odredbi iz čl. 105. Zakona o hrvatskim braniteljima (iako formalno navodi da nije povrijedio istu). Naime, citiranom odredbom je propisano da se u slučaju otkazivanja više ugovora o radu zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga, djetetu smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata dopušteno je otkazati ugovor o radu tek nakon što se pod jednakim ili sličnim uvjetima otkažu ugovori drugim radnicima. Sam tuženik navodi da je u vrijeme kada je tužitelj dobio otkaz kod njega bilo 31 zaposlenika te da je 13 zaposlenika dobilo otkaze. Sukladno citiranoj odredbi iz čl. 105. Zakona o hrvatskim braniteljima jasno je da je tužitelj morao imati prednost prilikom odlučivanja o tome koji će radnici ostati zaposleni, odnosno da je morao biti zadnji kojemu će se otkazati ugovor o radu. S obzirom da je u konkretnom slučaju kod tuženika, prema njegovim navodima, ostalo zaposleno 18 radnika, tužitelj je morao ostati zaposlen te mu se nije smio otkazati ugovor o radu prije nego što je svim ostalim radnicima otkazan.
3.2. Ostali navodi tuženika o nekakvim unutarnjim reorganizacijskim razlozima kod tuženika nisu osnovani i nemaju utjecaj u ovoj pravnoj stvari. Naime, tužitelj ima odgovarajuću stručnu spremu (VSS., mag. oec) na osnovi koje mu se, suprotno navodima tuženika, moglo naći drugo radno mjestu podobno njegovoj stručnoj spremi. Nadalje, ukidanje određenih organizacijskih odjela nema utjecaja na primjenu odredbe iz čl. 105. Zakona o hrvatskim braniteljima. Citirana odredba primjenjuje se na poslodavca kao cjelinu i kao takva se ima promatrati i primjenjivati te se ne može tumačiti na način da bi ukidanjem nekog odjela u kojemu se nalazi radnik na kojega se odredba odnosi, poslodavac imao prava istu odredbu ignorirati i postupati suprotno njoj. Tužitelj naglašava da je obavljao i razne druge poslove za poslodavca, a ne samo poslove višeg stručnog suradnika u Odjelu za razvojne projekte, fondove EU i marketing, a koje radno mjestu mu je navedeno u Ugovoru o radu. Tužitelj je čak znao raditi i na terenu, obavljati razne građevinske poslove, sve po naputku poslodavca dok isti nisu bili u opisu njegova radnog mjesta. Dakle, prestanak sufinanciranja od strane Županije nije utjecalo na poslove koje je tužitelj kao radnik obavljao budući da tužitelj nije obavljao samo poslove vezane za Odjel u kojemu je samo formalno bio zaposlen. Tužitelj se protivi prijedlogu tuženika za sudskim raskidom ugovora o radu jer ne postoje okolnosti koje upućuju na to da nastavak radnog odnosa nije moguć, odnosno okolnosti navedene od strane tuženika nisu opravdane za sudski raskid ugovora o radu.
4. U podnesku od 20. travnja 2026. tuženik je naveo da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, a posebice kod prigovora prekluzije. Tuženik smatra kako tužitelj pogrešno tumači odredbu čl. 105 Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji. Naime, nesporno je da pravna osoba iz čl. 102. ovoga Zakona koja namjerava otkazati više ugovora o radu zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga dužna je prilikom otkazivanja djetetu smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, djetetu nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata otkazati ugovor o radu nakon što pod jednakim ili sličnim uvjetima otkaže ugovore o radu drugim radnicima. Dakle, ukoliko postoji više izvršitelja na istom radnom mjestu sa podjednakim trajanjem radnog odnosa, sličnih godina, sličnih obveza uzdržavanja i ukoliko postoje sličnosti u postotku invaliditeta (ako invaliditet postoji), tada poslodavac hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata i drugim osobama navedenim u čl. 102. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji otkazuje posljednjima. U konkretnom slučaju tuženika kao poslodavac nije imao obvezu uspoređivanja iz čl. 115. st. 2. ZR u situaciji kada je tužitelj dobio otkaz zajedno sa svim drugim zaposlenicima na istom ili sličnom radnom mjestu drugoga odjela. Nije imao niti obvezu istome otkazati ugovor o radu posljednjem, jer je sve otkaze donio istoga dana. Međutim formalno jeste tužitelju otkazao posljednjem. Naime svrha kriterija iz čl. 115. st. 2. ZR je utvrditi postoje li okolnosti koje bi određenog radnika stavljala u povoljniji položaj u odnosu na radnika koji obavlja poslove istoga radnog mjesta, a ne i nekog drugog radnog mjesta. Stoga kada nema usporednih radnika koji obavljaju iste poslove istog radnog mjesta pozivanje na status branitelja jer su svi dobili jednaki otkaz kao i tuženik, u smislu Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, ne stavlja tužitelja u povoljniji položaj koji bi bio od utjecaja na dopuštenost osporavane odluke o otkazu, jer nije postojao radnik, odnosno radnici s kojima bi tužitelj mogao biti uspoređen. Stoga tužitelj neosnovano navodi da je poslodavac trebao primijeniti odredbu čl. 115. st. 2. ZR i čl. 105 ZPHB, jer je ukinut cijeli odjel na kojemu je radio tužitelj, a posljedično tome svi radnici navedenog odjela su dobili jednaki otkaz ugovora o radu. Tuženik ističe i to da je od podnošenja tužbe dobio nalog za ukidanjem i drugih djelatnosti, zbog čega je u postupku dodatnog ukidanja radnih mjesta. Na ovaj način broj radnih mjesta kod tuženika kao poslodavca će biti smanjen za 75%.
5. Na pripremnom ročištu održanom 12. svibnja 2026. tužitelj po punomoćniku naveo je da smatra da tuženik nije dostavio sve Ugovore o radu za preostale radnike koji su usporedivi s tužiteljem te je istaknuo radnika JC i MC koje su iste stručne spreme i kvalifikacija kao ovdje tužitelj, a ostali su zaposleni kod tuženika. Pored toga iz dostavljenih Ugovora o radu posebice iz Ugovora o radu za zaposlenika Ivana Janića razvidno je da se radi o osobi istih kvalifikacija kao ovdje tužitelj a koji je ostao zaposlen kod tuženika.
5.1. Na tom ročištu tuženik po punomoćniku istaknuo je da je od podnošenja tužbe ukinut i trenutno važeći Pravilnik o radu obzirom da je tuženik sa brojem zaposlenih pao ispod 20 radnika te u ovom trenutku nema nikakvu zakonsku obvezu da egzistira Pravilnik o radu. Nadalje ističe da je sukladno odluci osnivača tuženik ukinuo većinski dio djelatnosti koji se odnosi na obnovljive izvore energije, a posljedično tome i sva ona popratna radna mjesta koje zbog smanjenog opsega posla ekonomičnije bilo "outsourcati". U odnosu na ugovore o radu za navedena dva radnika koje punomoćnik tužitelja obvezao se dostaviti i njihove Ugovore o radu, s time da posebno upućuje kako se ne radi o usporednim radnicima koji su radili na istim poslovima kao i tužitelj. Opreza radi ostajao je i kod prijedloga za sudski raskid Ugovora o radu.
5.2. Punomoćnik tužitelja se protivio prijedlogu za sudski raskid, ali u slučaju da sud eventualno isti utvrdi kao osnovan tužitelj predlaže da se kao dan prestanka ugovora utvrdi dan donošenja prvostupanjske presude te uz to da tuženiku naloži tužitelju isplatiti naknadu štete u visini od tri prosječne plaće.
6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao Ugovor o radu od 23. rujna 2024. (list 4-6 spisa), Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu (list 7-8 spisa),Zahtjev za zaštitu prava od 17. prosinca 2025. uz povratnicu (list 9 -10 spisa), Izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 11-17 spisa), Zapisnik sa skupštine TD Eko-sustav d.o.o. od 28. listopada 2025. (list 23-24 spisa), Zapisnik sa skupštine TD Eko-sustav d.o.o. od 9. listopada 2025. (list 25-26 spisa), Odluke tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu (list 27-33, 35-39 spisa),Potvrda o primitku pošiljke (list 34 spisa), Pravilnik o radu i plaćama radnika Eko-sustav d.o.o. listopad 2024. (list 58-79 spisa), Pravilnik o radu i plaćama radnika Eko-sustav d.o.o. studeni 2025. (list 80-101 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Eko-sustav d.o.o. listopad 2024. (list 102-124 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Eko-sustav d.o.o. studeni 2025. (list 125-136 spisa), Aneks Ugovora o radu za direktora ĆC (list 137 spisa), Aneks Ugovora o radu za djelatnika CC (list 138-139 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika EC (list 140 - 142 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika NC (list 143- 147 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika ŽC (list 148-152 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika ŠC (list 153-157 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika TC (list 158-162 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika LC (list 163-167 spisa), Ugovor o dodatnom radu na neodređeno vrijeme za djelatnika GCV (list 168-172 spisa),Ugovor o dodatnom radu na neodređeno vrijeme za djelatnika AC (list 173-177 spisa),Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika Ivana Janića (list 178-182 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika ČC (list 183-188 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika UC (list 189-194 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika IC (list 195-199 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika PC (list 200 -204 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika OC (list 205 - 210 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika ĐC (list 211-215 spisa), Odluku o stavljanju izvan snage Pravilnika o radu od 10. travnja 2026., Odluku o stavljanju izvan snage Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 10. travnja 2026., Ugovor o radu za djelatnika JC od 3. prosinca 2025., Ugovor o radu za djelatnika Ivana Janića od 3. prosinca 2025. Sud je u dokaznom postupku također saslušao tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika u svojstvu parničnih stranaka.
6.1. Sud je rješenjem pod točkom I. izreke odbio dokazni prijedlog tužitelja za provođene financijsko-knjigovodstvenog vještačenja kao nepotreban budući da je nakon provedenog dokaznog postupka činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke bez provođenja predloženog vještačenja koji bi nepotrebno doveli do dužeg trajanja postupka i povećanja parničnih troškova.
7. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju zbog organizacijskih razloga od 04.12.2025. godine, zahtjev za vraćanjem tužitelja na rad i priznavanjem tužitelju svih prava iz radnog odnosa i po osnovi rada, a osnovom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23.09.2024., kao i zahtjev za isplatu neisplaćenih pripadajućih mjesečnih plaća sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog 15.og u mjesecu za taj mjesec počevši od dana prestanka radnog odnosa do dana povratka na rad, sve u roku od 8 dana.
9. Među strankama je nesporno da je Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 04.12.2025. tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 23.09.2024. zbog organizacijskih razloga, a kako to jasno slijedi i iz navedene odluke (list 7-8 spisa) pročitane u dokaznom postupku.
9.1. Također je nesporno da je protiv citirane Odluke tužitelj uložio zahtjev za zaštitu prava 17.12.2025. koji je tuženik zaprimio 19.12.2025., a na koji zahtjev tuženik nije odgovorio u zakonskom roku. Navedeno slijedi iz pročitanog Zahtjeva za zaštitu prava od 17. prosinca 2025. uz povratnicu (list 9-10 spisa), te je to tuženik u odgovoru na tužbu učinio nespornim.
10. Između stranaka je sporna osnovanost tuženikovog prigovora prekluzije, sporno je je li osporavana odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju nezakonita, te treba li tužitelja vratiti na rad kod tuženika i priznati mu sva prava iz radnog odnosa. Sporno je jesu li u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za donošenje takve odluke te je li tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu bio dužan primijeniti odredbu članka 105. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.
11. Prije svega, u odnosu na prigovor prekluzije koji je istaknuo tuženik, valja reći da je taj prigovor neosnovan.
11.1. Naime, odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023 dalje u tekstu ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava . Stavkom 2. istoga članka propisano je da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
11.2. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu (list 7-8 spisa) utvrđeno je da je tu tužitelj tu odluku zaprimio 4. prosinca 2025., a uvidom u Zahtjev za zaštitu prava od 17. prosinca 2025. uz povratnicu (list 9-10 spisa) utvrđeno je da je tužitelj 16. prosinca 2025. uputio tuženiku zahtjev za zaštitu prava poštom preporučeno, a koji zahtjev je tuženik zaprimio 19. prosinca 2025. Nesporno je da tuženik u roku od 15 dana od dostave zahtjeva radnika nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava radnika, te je nesporno da je tužitelj podnio tužbu ovom sudu dana 16. siječnja 2026.
11.3. Prema stajalištu ovoga suda u slučaju kada radnik ima podatak o datumu primitka zahtjeva za zaštitu prava od strane kao poslodavca, a koji je poslan preporučenom pošiljkom, tada se rok od 15 dana za odgovor na zahtjev za zaštitu prava radnika računa od dana kada je poslodavac zaprimio zahtjev za zaštitu prava, koji datum u konkretno slučaju je utvrđen iz javne isprave (povratnice), a ne od dana predaje zahtjeva pošti (Tako i VSRH u Rev 1165/2018, Revr 1600/16, Revd 1906/2024).
11.4. Sukladno navedenom, u konkretnom slučaju rok od 15 dana za davanje odgovora na zaprimljeni zahtjev za zaštitu prava radnika trajao je do 5. siječnja 2026. Kako je tužitelj podnio tužbu pred ovim sudom 16. siječnja 2026., to slijedi da nije protekao rok propisan odredbom čl. 133. st. 2 ZR-a od daljnjih 15 dana za podnošenje tužbe nadležnom sudu slijedom čega se prigovor prekluzije koji je istaknuo tuženik ukazuje neosnovanim.
12. Uvidom u Ugovor o radu od 23. rujna 2024. (list 4-6 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja kao zaposlenika i tuženika kao poslodavca te je tuž itelj raspoređen na radno mjesto višeg stručnog suradnika u Odjelu za razvojne projekte, fondove EU i marketing, ugovor je sklopljen na neodređeno vrijeme a iz istoga je vidljivo da tužitelj ima visoku stručnu spremu, te da je magistar ekonomije.
13. Uvidom u Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu (list 7-8 spisa) utvrđeno je da je tuženik tu odluku donio 4. prosinca 2025., da je tuženik navedenu odluku zaprimio istoga dana, da je tom odlukom otkazan ugovor o radu tužitelju te se radi o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga. U obrazloženju te Odluke navodi se da je stupanjem na snagu Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada društva EKO SUSTAV d.o.o. ukinut Odjel za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije a s time i poslovi stručnog suradnika u tom odjelu te je došlo do prestanka potrebe za radom zaposlenika odnosno donošenja odluke o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga. Nadalje se navodi da su poduzimane mjere glede pokušaja smanjenja troškova poslovanja radi poboljšanja poslovanja koje nisu utjecale na poboljšanje uvjeta poslovanja pa je direktor društva EKO SUSTAV d.o.o. prisiljen mijenjati organizaciju poslovanja jer je na temelju odluke skupštine društva i ukidanja dotacija i sufinanciranja od strane osnivača poslodavac dobio nalog za reorganizaciju društva čiji rezultat je donošenje novog Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada društva EKO SUSTAV d.o.o. koji je stupio na snagu 27. prosinca 2025., a kojim pravilnikom je poslodavac ukinuo odjele koji nisu profitabilni niti samoodrživi. U toj odluci je također navedeno da je prije donošenja odluke poslodavac vodio računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete poslodavca.
14. Uvidom u Zahtjev za zaštitu prava od 17. prosinca 2025. uz povratnicu (list 9-10 spisa) utvrđeno je da je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava koji je upućen poslodavcu, ovdje tuženiku a kojim zahtjevom tužitelj kao zaposlenik osporava poslovno uvjetovani otkaz jer je ta odluka donesena suprotno čl. 105. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji.
15. Uvidom u Izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 11-17 spisa) utvrđeno je da je osnivač tuženika Vukovarsko-srijemska županija.
16. Iz sadržaja Zapisnika sa skupštine TD Eko-sustav d.o.o. od 9. listopada 2025. (list 25-26 spisa) utvrđeno je da su na toj skupštini bili nazočni FC, župan Vukovarsko-srijemske županije – član društva, ĆC kao član Uprave i Ivan Janić u svojstvu zapisničara, sjednicom je predsjedavao FC, ĆC je izvijestio skupštinu o radu i poslovanje Društva, naveo je da društvo pozitivno posluje no da je opterećeno viškom zaposlenika, da su najveći trošak poslovanja izdaci za plaće koji su u 223. iznosili ukupno 468.55,00 eura, a u 2024. 712.000,00 eura, da su prihodi društva također značajno rasli, no da bi bez subvencija, pomoći i dotacija VSŽ Društvo ostvarilo negativan financijski rezultat te ne bi moglo isplaćivati plaće što bi dovelo do nelikvidnosti i stečaja. Pojasnio je da su prihodi od dotacija, pomoći i subvencija VSŽ u 2023.. iznosili 190.000,00 eura, a u 2024. 175.000,00 eura te da u slučaju izostanka financijske pomoći osnivača neće biti drugog izbora nego smanjiti broj zaposlenika za najmanje polovinu. FC naveo je da osnivač neće moći u narednoj godini u toj mjeri uplaćivati dotacije, pomoći i subvencije te da ĆC kao član uprave mora poduzeti sve mjere i radnje kako bi izvršio rekonstruiranje Društva, smanjilo operativne troškove i broj zaposlenika kako bi uspješno poslovalo bez pomoći osnivača.
17. Iz sadržaja Zapisnika sa skupštine TD Eko-sustav d.o.o. od 28. listopada 2025. (list 23-24 spisa) utvrđeno je da su na toj skupštini bili nazočni FC, župan Vukovarsko-srijemske županije – član društva, ĆC kao član Uprave i Ivan Janić u svojstvu zapisničara, da je tom prilikom ĆC izvijestio skupštinu o radu i poslovanju Društva i iznio prijedlog rekonstruiranja Društva kojim bi smanjio operativne troškove i broj zaposlenika, predložio je ukinuti odjel za razvojne projekte, fondove i EU marketing, Odsjek za financije, te Odsjek za pravne poslove jer se radi o odjelima koji nisu nužni za obavljanje temeljne djelatnosti i koji financijski značajno opterećuju poslovanje, a te poslove mogu vršiti vanjski suradnici. Također je naveo da bi ured direktora smanjio broj zaposlenika i sve kapacitete bi usmjerio na temeljnu djelatnost društva odnosno na Odjel za projektiranje, nadzor i navodnjavanje i Odjel za obnovljive izvore energije. Na takav način bi se optimizirali troškovi i društvo bi moglo pozitivno poslovati bez pomoći i dotacija osnivača. Na toj skupštini predsjedavajući skupštini FC naveo je da daje suglasnost na takav prijedlog rekonstruiranja koji je izrađen sukladno uputama i nalogu osnivača s ranije skupštine.
18. Uvidom u Odluke tuženika o redovitom poslovno uvjetovanom o tkazu (list 27-33, 35-39 spisa) utvrđeno je da je tuženik osim tužitelju, u isto vrijeme otkazao ugovore o radu redovitim poslovno uvjetovanim otkazom zbog organizacijskih razloga i to zaposleniku HC dana 4. prosinca 2025., koji je bio zaposlen na radnom mjestu voditelja gradilišta u Odjelu za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, zaposleniku BC dana 4. prosinca 2025., koji je bio zaposlen na radnom mjestu montera u Odjelu za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, zaposleniku RC dana 9. prosinca 2025., koji je bio zaposlen na radnom mjestu voditelja gradilišta u Odjelu za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, zaposleniku VC dana 4. prosinca 2025., koji je bio zaposlen na radnom mjestu stručnog suradnika u Odjelu za razvojne projekte, fondove EU i marketing, zaposleniku SC dana 4. prosinca 2025., koja je bila zaposlena na radnom mjestu referenta u Odjelu za opće poslove, Odsjek za financije.
19. Usporedbom Pravilnika o radu i plaćama radnika Eko-sustav d.o.o. listopad 2024. (list 58-79 spisa) i Pravilnika o radu i plaćama radnika Eko-sustav d.o.o. studeni 2025. (list 80-101 spisa) utvrđeno je da je u 2024. broj ustrojenih radnih mjesta kod tuženika iznosio 73, a prema pravilniku iz studenoga 2025. taj se broj smanjio na 48 radnih mjesta
20. Uvidom u Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Eko-sustav d.o.o. listopad 2024. (list 102-124 spisa) utvrđeno je da je istim uređeno unutarnje ustrojstvo kod tuženika, opis poslova i zadaća, s uvjetima za njihovo obavljanje, nazivi radnih mjesta. Tako je utvrđeno, da je između ostaloga kod tuženika postojao Odjel za razvojne projekte, fondove EU i marketing te je bilo propisano radno mjesto višeg stručnog suradnika, a u kojem odjelu i na kojem radnom mjestu je tužitelj temeljem Ugovora o radu bio zaposlen kod tuženika. Iz tog Pravilnika je također utvrđeno da je kod tuženika bio ustrojen Ured direktora, Odsjek za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, Odsjek za projektiranje i ugradnju fotonaponske elektrane, Odsjek za projektiranje, nadzor, energetsko certificiranje i navodnjavanje, Odjel za razvojne projekte, fondove EU i marketing, Odjel za opće pravne poslove, Odsjek za financije, Odsjek za pravne poslove.
21. Uvidom u Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Eko-sustav d.o.o. studeni 2025. (list 125-136 spisa) utvrđeno da je nakon provedene rekonstrukcije kod tuženika ustrojen Ured direktora, Odjel za obnovljive izvore energije, Odjel za projektiranje, nadzor i navodnjavanje. Dakle, ukinuti su Odsjek za projektiranje i ugradnju fotonaponske elektrane, Odjel za razvojne projekte, fondove EU i marketing, Odjel za opće pravne poslove, Odsjek za financije, Odsjek za pravne poslove. Dakle, ukinut je Odjel u kojemu je tužitelj bio zaposlen, te prema novoj sistematizaciji radnih mjesta više ne postoji radno mjesto višeg stručnog suradnika. U Odjelu za obnovljive izvore energije ostala su radna mjesta inženjera, poslovođe, montera, pomoćnog montera, te koordinatora za operativne poslove, a u Odjelu za projektiranje, nadzor i navodnjavanje radna mjesta voditelja odjela, projektnog inženjera i radnika na održavanju sustava navodnjavanja. Za nijedno od navedenih radnih mjesta nije propisana struka koju ima tužitelj.
22. Uvidom u Aneks Ugovora o radu za direktora ĆC (list 137 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen 2. svibnja 2025. između ĆC, kao direktora Društva i Skupštine društva Eko sustav d.o.o. te da je tim aneksom promijenjen čl. 6. Ugovora o radu, obvezama, ovlaštenjima i plaći direktora društva koji je sklopljen 30. prosinca 2022. a kojim je određen koeficijent složenosti poslova za radno mjesto direktora koji je utvrđen u vrijednosti 5,8.
23. Uvidom u Aneks Ugovora o radu za djelatnika CC (list 138-139 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika ZC, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – referenta u odjelu za opće poslove, Odsjek za pravne i kadrovske poslove te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima – portir u Općim i kadrovskim poslovima što je radnik i prihvatio.
24. Uvidom ugovore u radu radnika koji su ostali zaposleni kod tuženika nakon rekonstrukcije utvrđeno je sljedeće.
24.1. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika EC (list 140-142 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen 28. kolovoza 2023. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika EC, a koji je raspoređen na radno mjesto električara Odjela za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije.
24.2. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika NC (list 143-147 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika NC, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – montera u odjelu za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, Odsjek za projektiranje i ugradnju fotonaponske elektrane te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima – monter u Odjelu za obnovljive izvore energije, što je radnik i prihvatio.
24.3. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika ŽC (list 148-152 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika ŽC, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto Poslovođa u Odjelu za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, Odsjek za projektiranje i ugradnju fotonaponske elektrane te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima – Poslovođa u Odjelu za obnovljive izvore energije, što je radnik i prihvatio.
24.4. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika ŠC (list 153-157 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika ŠC, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – Zamjenika Direktora za razvojne projekte te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima – pomoćnik direktora za pravne poslove, što je radnik i prihvatio.
24.5. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika TC (list 158-162 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika TC, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – Električara u Odjelu za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, Odsjek za projektiranje i ugradnju fotonaponske elektrane te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima – koordinator za operativne poslove u Odjelu za obnovljive izvore energije, što je radnik i prihvatio.
24.6. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika LC (list 163-167 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika LC, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – Zamjenika Direktora za navodnjavanje i ruralni razvoj te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima – Voditelj Odjela u Odjelu za projektiranje, nadzor i navodnjavanje, što je radnik i prihvatio.
24.7. Iz Ugovora o dodatnom radu na neodređeno vrijeme za djelatnika GCV (list 168-172 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika GCV, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – Projektnog inženjera u Odjelu za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, Odsjek za projektiranje i ugradnju fotonaponske elektrane te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima
– inženjer u Odjelu za obnovljive izvore energije, što je radnik i prihvatio.
24.8. Iz Ugovora o dodatnom radu na neodređeno vrijeme za djelatnika AC (list 173-177 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika AC , da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – Projektnog inženjera u Odjelu za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, Odsjek za projektiranje i ugradnju fotonaponske elektrane te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima
– inženjer u Odjelu za obnovljive izvore energije, što je radnik i prihvatio.
24.9. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika Ivana Janića (list 178-182, 229-233 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika Ivana Janića, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – Pomoćnik direktora za financije te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima – zamjenik direktora za operativne poslove, što je radnik i prihvatio.
24.10. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika ČC (list 183-188 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika ČC, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – portira u Odjelu za opće poslove, Odsjek za pravne i kadrovske poslove te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima – portir u Općim i kadrovskim poslovima, što je radnik i prihvatio.
24.11. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika UC (list 189-194 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika UC, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – Projektnog inženjera u Odjelu za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, Odsjek za projektiranje i ugradnju fotonaponske elektrane te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima – inženjer u Odjelu za obnovljive izvore energije, što je radnik i prihvatio.
24.12. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika IC (list 195-199 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika IC , da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – Radnik na održavanju sustava navodnjavanja u Odjelu za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, Odsjek za projektiranje, energetsko certificiranje i navodnjavanje te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima – Radnik na održavanju sustava navodnjavanja u Odjelu za projektiranje, nadzor i navodnjavanje, što je radnik i prihvatio.
24.13. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika PC (list 200-204 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika PC, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – montera u odjelu za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, Odsjek za projektiranje i ugradnju fotonaponske elektrane te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima – pomoćni monter u Odjelu za obnovljive izvore energije, što je radnik i prihvatio.
24.14. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika OC (list 205-210 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika KC, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – Višeg savjetnika u odjelu za razvojne projekte, fondove EU i marketing te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima
– viši savjetnik za pravne poslove, što je radnik i prihvatio.
24.15. Iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za djelatnika DC (list 211-215 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika DC, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – Radnik na održavanju sustava navodnjavanja u Odjelu za energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, Odsjek za projektiranje, energetsko certificiranje i navodnjavanje te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima – Radnik na održavanju sustava navodnjavanja u Odjelu za projektiranje, nadzor i navodnjavanje, što je radnik i prihvatio.
24.16. Iz Ugovora o radu za djelatnika JC od 3. prosinca 2025. (list 224-228 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen 3. prosinca 2025. između ovdje tuženika kao poslodavca i zaposlenika JC, da su ugovorne strane sporazumno utvrdile kako je 14. studenoga 2025. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada poslodavca EKO SUSTAV d.o.o. temeljem kojega je ukinuto dosadašnje radno mjesto radnika – viši savjetnik u Odjelu za razvojne projekte, fondove EU i marketing te je slijedom navedenoga poslodavac ponudio radniku drugo radno mjesto koje odgovara njegovom radnom iskustvu i sposobnostima
– viši savjetnik za operativne poslove u Općim i kadrovskim poslovima, što je radnik i prihvatio
25. Uvidom u Odluku o stavljanju izvan snage Pravilnika o radu od 10. travnja 2026. i Odluku o stavljanju izvan snage Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 10. travnja 2026. (list 221-222 spisa), utvrđeno je da je tuženik svojim odlukama od 10. travnja 2026. stavio izvan snage Pravilnik o radu od 14. studenoga 2025. i Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 14. studenoga 2025.. U navedenim odlukama utvrđeno je da se iste donose zbog smanjenja broja radnika kod Poslodavca, ovdje tuženika, na broj manji od 20 čime je sukladno čl. 26. Zakona o radu prestala zakonska obveza donošenja i posjedovanja Pravilnika o radu i Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta.
26. Iz iskaza tužitelja slijedi da je bio zaposlenik tuženika 1 godinu i 6 mjeseci, da ga je direktor ĆC osobno zvao da dođe raditi jer su imali veliki projekt u tijeku na kojem su trebali raditi svi djelatnici, da mu je on rekao da će projekt trajati 4 mjeseca, a nakon toga će se formirati dalje. To je bio projekt izgradnje solarne elektrane Jabil u Nemetinu. Tužitelj tvrdi da je nakon zasnivanja radnog odnosa kod tuženika radio na tom projektu 4 mjeseca kao pomoćni radnik, nosio je solarne panele, balaste, utege. Nakon toga je tražio razgovor s direktorom, no nije uspio doći do njega. Prema Ugovoru o radu bio je zaposlen u Odjelu za energetsku učinkovitost i EU fondove, ne zna što je po Ugovoru o radu točno trebao sve raditi, ali je obavljao poslove po uputi direktora i drugih nadređenih. Tako je vršio i lektoriranje tekstova, izrađivao web stranicu, uređivao tekstove na web stranici, radio grafički dizajn, logotip, financije, čak i neke pravne dokumente, te prodaju. Napomenuo je da je djelatnik Ivan Janić zaposlen kod tuženika nakon njega te je bio voditelj financija, a nije znao izdati račune u čemu mu je tužitelj pomogao, a Janić je za to bio pohvaljen. Zadnji dan njegovog probnog rada bio je na sastanku s direktorom te su bili nazočni i djelatnici JC, Janić, ŠC, LC. JC je bio voditelj tužiteljevog odjela, a preostala trojica su bili zamjenici direktora. Na tom sastanku direktor mu je prijetio da će mu otkazati ugovor o radu ako ne potpiše novi ugovor koji je za njega nepovoljniji. Tužitelj je naveo da je bio prisiljen potpisati takav ugovor, kojim je prebačen u drugi odjel i imao je niži koeficijent. Shvatio je da direktor određene ljude stavlja u neke odjele koji će biti ukinuti. Napomenuo je da je direktor tuženika ĆC osnivač i prvi predsjednik udruge djece nestalih i poginulih hrvatskih branitelja te je dobro znao što radi jer je jedna od osnovnih zadaća te udruge zaštita prava djeca poginulih branitelja. Otkaz mu je uručio gospodin ŠC na dan naveden u odluci o otkazu, rekao mu je da mu je to dao direktor i da on o tome ne zna ništa. Poznato mu je da su taj dan dobili otkaz on i SC, koja je bila u Odjelu financija. Naveo je da mu prije uručivanja odluke o otkazu nije ništa objašnjeno niti mu je ponuđen neki drugi ugovor. Smatra da je u pozadini ove odluke zapravo politika jer je prošle godine bio kandidat za gradonačelnika Grada Vinkovaca te mu direktor nije odobrio tjedan dana godišnjeg odmora kojeg je tada trebao zbog kampanje pod izgovorom obujma posla no taj tjedan je praktički sjedio u uredu bez nekih zadataka. Od tih izbora je u gradskom vijeću Grada Vinkovaca te trenutno od otkazivanja ugovora o radu ne može pronaći novo zaposlenje. Od djelatnika tuženika koji su prema njegovom saznanju i dalje u radnom odnosu tamo, a čija radna mjesta su usporediva s njegovim su ostali JC, Ivan Janić i MC. Djelatnici JC i MC su bili zaposleni kod tuženika prije tužitelja, a Ivan Janić je zaposlen nakon njega. Tvrdi da su Ivanu Janiću više puta mijenjali ugovor i to od voditelja financija, do pomoćnika direktora i onda zamjenika direktora. Napominje da je prije ovog zaposlenja bio pomoćnik direktora u turističkoj zajednici Grada Vinkovaca te ima takvog radnog iskustva. Naveo je i da kod tuženika nije radio sve isključivo po uputi direktora, nego je radio i samostalno, kada bi vidio da nešto treba ili kada bi ga drugi kolege zamolili za pomoć, a radio je i po uputi voditelja odjela JC, tako da je radio poslove i izvan onih predviđenih ugovorom. Tvrdi da je prva 4 mjeseca radio fizički posao, posao pomoćnog radnika koji nema nikakve veze s njegovim zaposlenjem odnosno radnim mjestom višeg stručnog suradnika. Napominje da su ga nekoliko puta slali i da bude portir na porti. Naveo je i da je njegovom poslodavcu bila poznata činjenica da je on dijete poginulog hrvatskog branitelja jer isti podatak ima u njegovog dosjeu, sudjelovao je s njim u memorijalu njegovog oca te kada ga je zapošljavao rekao je da će radije zaposliti njega koji je dio njegove populacije nego nekog drugog. Prema opisu njegovog radnog mjesta trebao je obavljati administrativne poslove, nadzore te druge poslove po uputi nadređenog. Naveo je da je po struci magistar ekonomije, odnosno menadžmenta javnog sektora. Također je naveo da nije vidio novu sistematizaciju kod tuženika koja je dostavljena u spis stoga ne zna koje bi radno mjesto prema sistematizaciji mogao obavljati, ali tvrdi da bi mogao raditi na bilo kojem mjestu na kojem su ostali zaposleni Janić, JC i MC, no da ne poznaje stupanj obrazovanja Janića, JC i MC. Naveo je da je JC radio na benzinskoj, a za preostale dvoje ne zna koja iskustva imaju, misli da su svi troje završili ekonomiju a za Janića tvrdi da nije znao raditi osnovne stvari dok je bio voditelj financija.
27. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika slijedi da je on direktor tuženika zadnje 3 i pol godine, da je firma Eko-sustav bila u cijelosti na proračunu županije te su se plaće zaposlenika podmirivale subvencijama. U jednom trenutku na skupštini je odlukom predsjednika odlučeno da se plaće više neće subvencionirati u potpunosti iz proračuna županije odnosno subvencijom tako da je firma morala naći načina da poveća obim posla kako bi mogli zaraditi za plaće. Tako je fokus bio na obnovljivim izvorima energije te je uspio pronaći nekoliko većih poslova od kojih su zaradili velike prihode i uspjeli pokriti trošak plaća. Napominje da je bilo zaposleno 32 zaposlenika i da je mjesečni trošak za plaće iznosio 84.000,00 eura. Dolaskom novog župana održana je skupština te je predsjednik skupštine odnosno župan donio odluku da se firma Eko-sustav više neće baviti nekim djelatnostima te je on dobio zadatak da provede rekonstrukciju s novom sistematizacijom što je za posljedicu imalo ukidanje nekih odjela. U studenom 2025. je donesena nova sistematizacija te je u prosincu desetak zaposlenika dobilo otkaz kao tehnološki višak. Pri tome se gledalo koliko koji odjel doprinosi te su ukinuti odjel marketinga i razvojnih projekata i još jedan odjel. Tužitelj je bio zaposlen u odjelu marketinga i razvojnih projekata. Nakon prvog vala otkazivanja u periodu koji je uslijedio došlo je do otpuštanja još 10 zaposlenika te je danas zaposleno 12 zaposlenika. Odluka je predsjednika skupštine odnosno župana da će se firma fokusirati na upravljanje sustavima navodnjavanja te je cilj da bude oko 8 zaposlenika i da tvrtka bude održiva. Odjel za financije je isto tom sistematizacijom u prosincu 2025. ukinut te je odluka predsjednika skupštine bila da se ukinu svi odjeli koji se bave djelatnostima koje se mogu outsourcati odnosno da ne trebaju imati svoje zaposlenike. Što se tiče konkretno tužitelja, on je radio u odjelu za marketing koji je ukinut te su svi iz odjela bili tehnološki višak. Prilikom donošenja odluke o otkazivanju vodilo se računa o dužini radnog staža, stečenim znanjima i kompetencijama te koliko tko doprinosi u financijskom djelu. Također tužitelj je za vrijeme zaposlenja imao možda godinu dana završen fakultet znači dvije godine je radio sa srednjom stručnom spremom ili višom, a posljednju godinu prije otkazivanja je imao završen fakultet, dok su neki drugi zaposlenici imali završen fakultet više godina od tužitelja, čak i desetak kao i radnog iskustva sa završenim visokim obrazovanjem. Napomenuo je da se ne radi o otkazivanju ugovora samo jednoj osobi nego su svi zaposleni u tom odjelu dobili otkaz. Kada bi uspoređivao tužitelja i zaposlenika Ivana Janića naveo je da je Ivan Janić u firmu Eko-sustav došao s pozicije zamjenika direktora druge županijske tvrtke te iza sebe ima dugogodišnje radno iskustvo te fakultetsko obrazovanje i u ovoj firmi je sada na poziciji zamjenika direktora za operativne poslove. Kad bi uspoređivao tužitelja i zaposlenika JC naveo je da je JC završio poslijediplomski studij ekonomije te ima višegodišnje radno iskustvo sa visokom stručnom spremom, dvadesetak godina je radio u INA-i a u ovu firmu došao je iz druge županijske firme gdje je također obavljao poslove za koje je potrebno višegodišnje iskustvo s visokom stručnom spremom tako da u ovoj firmi sada radi na poziciji višeg savjetnika specijalista za operativne poslove. Zakonski zastupnik tuženika naveo je da tužitelj sa svojim kvalifikacijama i radnim iskustvom ne bi mogao obavljati poslove koje su ostali obavljati zaposlenici Ivan Janić i JC. Naveo je i da je tužitelj kada je došao u firmu bio zaposlen u odjelu za obnovljive izvore energije a zadnjih 6 -7 mjeseci, moguće i godinu dana je bio u odjelu za marketing i razvojne projekte te misli da je djelomično postojao odjel za obnovljive izvore energije u trenutku kada je ukinut odjel za marketing. Napomenuo je da su u odjelu za obnovljive izvore energije ostali zaposleni samo monteri i inženjeri elektrotehnike, te u tom trenutku više nije bilo potrebe za drugim profilom radnika u tom odjelu tako da ni konkretno tužitelj prema svojim kvalifikacijama i radnim iskustvom ne bi mogao ostati ni u tom odjelu. Naveo je da je tužitelj prije otkazivanja ugovora o radi radio na održavanju Internet stranice firme, da je na početku zaposlenja u firmi odlazio na teren i radio pomoćne poslove po potrebi poslodavca. Napomenuo je da tužitelj više nije htio odlaziti na teren te je došlo do promjene njegovog ugovora o radu isključivo na njegov zahtjev pa mu je iz tog razloga i ponuđen i izmijenjen ugovor o radu te je prešao u odjel za marketing. Naveo je i da ne zna kojim su redoslijedom uručeni otkazi ugovora o radu u prosincu 2025., da tada nije bio nazočan, ali je zadužio osobe pravne struke koje su sa svim osobama obavile razgovore o tome da im se otkazuju ugovori o radu poslovno uvjetovanim otkazu i svi ti razgovori su obavljeni u istom danu, ali ne zna kojim redoslijedom. Naveo je da je on potpisao te otkaze, ne zna je li ih potpisao prije ili nakon radnika. Naveo je da je bio upoznat da je tužitelj sin poginulog hrvatskog bran itelja te da ne zna je li Ivan Janić zaposlen u firmi prije ili nakon tužitelja, da je sve vidljivo iz ugovora o radu koji su u spisu. Također je naveo da zna otprilike koje poslove su zaposlenici obavljali prije dolaska u firmu, ali ne zna konkretno kakvi su bili uvjeti za ta radna mjesta pa tako ni za tužitelja odnosno njegovo zaposlenje u turističkoj zajednici.
28. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
28.1. Stavkom 2. toga članka propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
29. Sukladno odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.
30. Nadalje, odredbom čl. 105. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/2017, 98/2019, 84/2021, 156/2023, dalje u tekstu ZHBDR) propisano je da je pravna osoba iz članka 102. ovoga Zakona koja namjerava otkazati više ugovora o radu zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga dužna prilikom otkazivanja djetetu smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, djetetu nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata otkazati ugovor o radu nakon što pod jednakim ili sličnim uvjetima otkaže ugovore o radu drugim radnicima.
30.1. Sukladno članku 102. ZPHBDR radi se o pravnim osobama - Javne službe i javne ustanove kojima je osnivač ili jedan od osnivača Republika Hrvatska, općina, grad, županija, izvanproračunski i proračunski fondovi, pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave i pravne osobe s javnim ovlastima.
31. Tužitelj tijekom postupka nije priložio dokaz kojim bi potvrdio činjenicu da je dijete smrtno stradalog hrvatskog branitelja, no zakonski zastupnik tuženika je prilikom davanja iskaza na poseban upit naveo da mu je ta činjenica bila poznata. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da je tuženik pravna osoba iz. Čl. 102. ZPHBDR, jer mu je osnivač Vukovarsko-srijemska županija, na njega se primjenjuje obveza propisana u čl. 105. ZPHBDR.
32. Cijeneći svaki dokaz pojedinačno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, te primjenjujući citirane zakonske odredbe na konkretan slučaj, stajalište je ovoga suda da tuženik donoseći odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu poslovno uvjetovanim otkazom zbog organizacijskih razloga ovdje tužitelju, nije povrijedio odredbu čl. 105. ZPHBDR te da ta odluka nije nedopuštena.
33. Naime, iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika i priložene materijalne dokumentacije, u vidu Zapisnika sa skupštine TD Eko-sustav d.o.o. od 28. listopada 2025. (list 23-24 spisa), Zapisnika sa skupštine TD Eko-sustav d.o.o. od 9. listopada 2025. (list 25-26 spisa), Pravilnik o radu i plaćama radnika Eko-sustav d.o.o. listopad 2024. (list 58-79 spisa), Pravilnik o radu i plaćama radnika Eko-sustav d.o.o. studeni 2025. (list 80-101 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Eko-sustav d.o.o. listopad 2024. (list 102-124 spisa), Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Eko-sustav d.o.o. studeni 2025. (list 125-136 spisa), koji dokazi su međusobno nadopunjujući i sukladni, slijedi da je tuženik u studenom 2025. započeo proces reorganizacije poslovanja, te smanjenja broja zaposlenika, s ciljem smanjivanja troškova poslovanja i fokusiranja na održivo poslovanje, a sve kao posljedica odluke osnivača kako više neće moći isplaćivati pomoći, subvencije i dotacije, što će dovesti do nemogućnosti isplate plaća zaposlenicima. Tako je tuženik donio novu sistematizaciju radnih mjesta, odnosno donesen je novi Pravilnik o radu, te Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada Eko sustavi d.o.o., kojom prilikom su određeni odjeli kod tuženika ukinuti, i to oni odjeli koji najmanje financijski doprinose, a između ostaloga i Odjel za razvojne projekte, fondove EU i marketing u kojemu je bio zaposlen ovdje tužitelj. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika utvrđeno je da je u prvom navratu došlo do otkazivanja ugovora o radu desetak zaposlenika, a nakon toga je još 10 zaposlenika dobilo je otkaz te je u trenutku davanja iskaza zakonskog zastupnika tuženika kod tuženika zaposleno 12 osoba. Navedeno je dovelo do donošenja Odluke o stavljanju izvan snage Pravilnika o radu od 10. travnja 2026., te Odluke o stavljanju izvan snage Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta od 10. travnja 2026. jer s obzirom na broj zaposlenika koji je kod tuženika preostao, više ne postoji zakonska obveza posjedovanja navedenih pravilnika.
34. Dakle, iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iskaza zakonskog zastupnika tuženika te priložene dokumentacije o reorganizaciji poslovanja, sud je utvrdio da je tuženik proveo opsežnu reorganizaciju poslovanja radi racionalizacije poslovnih procesa i smanjenja broja zaposlenih. U okviru navedene reorganizacije otkaz ugovora o radu dobilo je približno dvadeset radnika, dok je kod tuženika nakon provedene reorganizacije ostalo zaposleno još dvanaest radnika. Sud je nadalje utvrdio da je u okviru navedene reorganizacije u cijelosti ukinut organizacijski odjel u kojem je radio tužitelj, slijedom čega je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta na kojem je tužitelj bio zaposlen.
35. Pored toga, iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika, koji je sud prihvatio kao uvjerljiv i logičan te sukladan ostalim izvedenim dokazima, proizlazi da kod tuženika nakon provedene reorganizacije nije postojalo drugo odgovarajuće radno mjesto na koje bi tužitelj mogao biti raspoređen. Naime, zakonski zastupnik tuženika uvjerljivo je obrazložio da tužitelj, s obzirom na svoju stručnu spremu, dosadašnje radno iskustvo i stečene vještine, nije ispunjavao uvjete za obavljanje poslova na preostalim radnim mjestima.
36. Također je iz materijalne dokumentacije u visu priloženih Ugovora o radu i Aneksa Ugovora o radu (list 138-215 spisa) utvrđeno da su pojedinim radnicima tijekom reorganizacije ponuđeni novi ugovori o radu za druga radna mjesta, međutim riječ je o poslovima drukčije vrste od poslova koje je tužitelj obavljao prije otkaza ugovora o radu. Naime, radi se o monterima, inženjerima, električarima, radnicima na održavanju sustava navodnjavanja, portir, savjetnik za pravne poslove. Sud stoga smatra da navedeni radnici nisu bili u usporedivom položaju s tužiteljem, koji je magistar ekonomije i radio je na poslovima višeg stručnog suradnika u Odjelu za razvojne projekte, fondove EU i marketing, pa sama činjenica da su njima ponuđeni novi ugovori o radu ne upućuje na zaključak da je i tužitelju postojala mogućnost ponuditi odgovarajuće radno mjesto.
37. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je mogao nastaviti raditi na poslovima koje obavljaju radnici JC i Ivan Janić koji su ostali zaposleni kod tuženika i kojima su ponuđeni novi ugovori o radu. Međutim, sud takve navode nije prihvatio. Naime, iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika proizlazi da se radi o radnicima koji raspolažu bitno drukčijim kvalifikacijama, višegodišnjim radnim iskustvom stečenim nakon završenog fakultetskog obrazovanja te specifičnim stručnim znanjima koja su stekli radeći kod drugih trgovačkih društava prije zaposlenja kod tuženika. Sud nije utvrdio da bi tužitelj posjedovao usporediva znanja, stručne kvalifikacije ili radno iskustvo potrebno za obavljanje tih poslova.
38. Nije sporno da je tuženik pravna osoba na koju se primjenjuje članak 102. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji te da je tužitelj dijete smrtno stradalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Međutim, sud ne prihvaća tvrdnju tužitelja da je tuženik donošenjem osporene odluke povrijedio odredbu članka 105. navedenog Zakona.
38.1. Svrha navedene zakonske odredbe jest pružanje posebne zaštite osobama iz njezina dosega prilikom odabira radnika kojima će biti otkazan ugovor o radu u slučaju gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga. Međutim, navedena odredba ne može se tumačiti na način da poslodavcu nameće obvezu zadržavanja u radnom odnosu osobe za koju nakon provedene reorganizacije objektivno ne postoji odgovarajuće radno mjesto niti obvezu raspoređivanja takve osobe na poslove za čije obavljanje ne ispunjava propisane ili stvarno potrebne uvjete.
39. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da je radno mjesto tužitelja ukinuto, da je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj obavljao te da kod tuženika nije postojalo drugo odgovarajuće radno mjesto koje bi, s obzirom na njegovu stručnu spremu, radno iskustvo i stečene kompetencije, mogao obavljati.
39.1. Nadalje, sud nije utvrdio da su radnici koje tužitelj navodi kao usporedive osobe bili u jednakom ili sličnom položaju u odnosu na tužitelja, budući da su obavljali poslove koji zahtijevaju drukčije kvalifikacije i znatno veće stručno iskustvo.
40. Naime, iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika, kojemu je sud poklonio vjeru jer je bio uvjerljiv, logičan i u skladu s ostalim provedenim dokazima, proizlazi da navedeni radnici nisu bili u usporedivom položaju s tužiteljem niti su obavljali poslove za koje bi tužitelj ispunjavao propisane uvjete. Tako je za zaposlenika Ivana Janića zakonski zastupnik tuženika iskazao da je isti prije zaposlenja kod tuženika obnašao dužnost zamjenika direktora druge županijske tvrtke, da iza sebe ima dugogodišnje radno iskustvo na rukovodećim poslovima te završen fakultetski studij. Nadalje je naveo da navedeni radnik kod tuženika obavlja poslove zamjenika direktora za operativne poslove, a za koje je sistematizacijom radnih mjesta (Prema Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada iz studenoga 2025., list 125-136 spisa) kao uvjet propisano najmanje pet godina radnog iskustva na poslovima za koje se zahtijeva visoka stručna sprema. Nasuprot tome, zakonski zastupnik tuženika je u svom iskazu naveo da je tužitelj visoko obrazovanje završio tek oko godinu dana prije donošenja osporene odluke o otkazu, a da je prije toga radio sa srednjom ili višom stručnom spremom. Navedenu činjenicu tužitelj nije osporio, te je sud utvrdio da iz navedenih razloga tužitelj ne ispunjava uvjete za obavljanje navedenih poslova. Navode tužitelja o tome da Ivan Janić nije znao raditi osnovne stvari dok je bio voditelj financija sud nije uzeo kao relevantne budući da je to tužiteljevo osobno viđenje, koje ne utječe na utvrđene činjenice ispunjavanja formalnih uvjeta za navedeno radno mjesto.
41. Jednako tako, za zaposlenika JC, koji je bio nadređen tužitelju, kako to slijedi iz iskaza samog tužitelja, zakonski zastupnik tuženika iskazao je da je završio poslijediplomski sveučilišni studij ekonomije te da ima višegodišnje radno iskustvo na poslovima za koje se zahtijeva visoka stručna sprema i to da je dvadesetak godina radio u INA-i, nakon čega je zaposlen kod druge županijske tvrtke, a potom je prešao raditi kod tuženika, gdje obavlja poslove višeg savjetnika specijalista za operativne poslove. Prema iskazu zakonskog zastupnika, riječ je o poslovima koji zahtijevaju specifična stručna znanja i dugogodišnje iskustvo stečeno na poslovima odgovarajuće razine složenosti, kojima tužitelj nije raspolagao.
42. Sud prihvaća navedeni iskaz zakonskog zastupnika tuženika jer tužitelj tijekom postupka nije ponudio dokaze kojima bi doveo u sumnju njegove tvrdnje niti je dokazao da je ispunjavao uvjete za obavljanje poslova navedenih radnih mjesta. Sama okolnost da su navedeni radnici nakon reorganizacije ostali u radnom odnosu ili da su im ponuđeni novi ugovori o radu ne znači da su se nalazili u jednakom ili sličnom položaju kao tužitelj u smislu članka 105. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.
42.1. Slijedom navedenog, sud zaključuje da tuženik nije bio u mogućnosti tužitelju ponuditi navedena radna mjesta niti ga zadržati na poslovima koje su obavljali navedeni radnici, budući da tužitelj nije ispunjavao uvjete za njihovo obavljanje s obzirom na svoju stručnu spremu, duljinu radnog iskustva i stečene stručne kompetencije.
43. Sud je prilikom ocjene iskaza tužitelja imao u vidu činjenicu da tužitelj tijekom saslušanja nije mogao jasno i određeno opisati poslove koji su prema ugovoru o radu ulazili u djelokrug njegova rada. Nadalje, tužitelj je prilikom iskazivanja naveo da je bio zaposlen u Odjelu za energetsku učinkovitost i EU fondove, no iz priložene i pročitane materijalne dokumentacije Odjel pod takvim nazivom nije postojao kod tuženika. Navedeno upućuje na zaključak da tužitelj nije imao jasna saznanja o organizacijskoj strukturi tuženika niti o vlastitom ustrojenom radnom mjestu dodatno umanjuju dokaznu snagu njegova iskaza u dijelu u kojem tvrdi da je ispunjavao uvjete za obavljanje poslova drugih radnih mjesta. Stoga sud iskaz tužitelja, u dijelu u kojem tvrdi da je mogao obavljati poslove drugih zaposlenika te da je za njega postojala mogućnost rasporeda na druga radna mjesta, nije prihvatio kao uvjerljiv. Naime, takvi navodi nisu potkrijepljeni drugim provedenim dokazima, a u suprotnosti su s iskazom zakonskog zastupnika tuženika i dokumentacijom o organizaciji rada i sistematizaciji radnih mjesta, kojima je sud poklonio vjeru kao logičnim, životnim i međusobno podudarnim dokazima.
43.1. Naime, sam tužitelj je tijekom saslušanja iskazao da nije imao uvid u novu sistematizaciju radnih mjesta tuženika te da nije upoznat s radnim mjestima koja su nakon reorganizacije ustrojena niti s uvjetima propisanim za njihovo obavljanje. Nadalje, naveo je da ne zna na koje bi konkretno radno mjesto prema novoj sistematizaciji mogao biti raspoređen, ali je unatoč tome tvrdio da bi mogao obavljati poslove radnih mjesta na kojima su zaposlene osobe koje je tijekom postupka naveo kao usporedive radnike. Takav iskaz sud nije prihvatio kao uvjerljiv. Naime, budući da sam tužitelj priznaje da nije upoznat s novom sistematizacijom radnih mjesta niti s uvjetima propisanim za pojedina radna mjesta, kao ni da ne zna točno kakvo obrazovanje i radna iskustva imaju ti radnici, njegova tvrdnja da bi mogao obavljati poslove navedenih radnih mjesta predstavlja isključivo njegovu subjektivnu procjenu.
43.2 Nasuprot tome, sud je prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tuženika, koji je detaljno obrazložio uvjete propisane za pojedina radna mjesta, stručne kvalifikacije i radno iskustvo zaposlenika koji su na tim radnim mjestima ostali raditi te razloge zbog kojih tužitelj nije ispunjavao uvjete za njihovo obavljanje. Takav iskaz potkrijepljen je ostalim provedenim dokazima i sud ga ocjenjuje uvjerljivim, logičnim i životno prihvatljivim.
43.3. Također sud nije mogao prihvatiti kao istinite navode tužitelja da mu je direktor prijetio da će mu otkazati ugovor o radu ako ne potpiše novi ugovor koji je za njega nepovoljniji, te je bio prisiljen potpisati ugovor kojim je prebačen u drugi odjel i imao je niži koeficijent. Naime, zakonski zastupnik tuženika u svom je iskazu naveo da je tužitelj na početku zaposlenja u firmi odlazio na teren i radio pomoćne poslove po potrebi poslodavca, a što proizlazi i iz iskaza samog tužitelja. Nadalje je zakonski zastupnik tuženika naveo da tužitelj više nije htio odlaziti na teren pa je došlo do promjene njegovog ugovora o radu isključivo na njegov zahtjev iz kojeg razloga mu je razloga ponuđen i izmijenjen ugovor o radu te je prešao u odjel za marketing te je prije otkazivanja ugovora o radu radio na održavanju Internet stranice firme.
44. Stoga, sud smatra da tuženik nije povrijedio obvezu iz članka 105. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, budući da u konkretnim okolnostima nije postojala stvarna mogućnost zadržavanja tužitelja u radnom odnosu na nekom od preostalih radnih mjesta. Posebice je ovdje imao u vidu i iskaz zakonskog zastupnika tuženika iz kojega slijedi da će se firma Eko sustav d.o.o. fokusirati na upravljanje sustavima navodnjavanja te je cilj da bude oko 8 zaposlenika i da tvrtka bude održiva.
45. Kako je tijekom postupka dokazano da je reorganizacija poslovanja bila stvarna, da je ukinuto radno mjesto tužitelja, da je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj obavljao te da kod tuženika nije postojalo drugo odgovarajuće radno mjesto na koje bi tužitelj mogao biti raspoređen, sud ocjenjuje da je osporena odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donesena u skladu s odredbama Zakona o radu.
46. Slijedom svega navedenoga, sud je utvrdio da osporena odluka o otkazu ugovora o radu nije nedopuštena, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan. S obzirom na navedeno, odbijen je i tužbeni zahtjev za vraćanje tužitelja na rad i priznavanje svih prava iz radnog odnosa i po osnovi rada, a osnovom Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23.09.2024., kao i zahtjev za isplatom neisplaćenih pripadajućih mjesečnih plaća.
47. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) tako da je tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku odmjerena nagrada u visini od 250 bodova odnosno jednokratna nagrada sukladno Tbr.7.t.2. Tarife, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 500,00 eura, uvećano za PDV od 25% odnosno 125,00 eura što sveukupno iznosi 625,00 eura.
47.1. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 9/14. i 55/16. – dalje: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.
48. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.
U Vukovaru 30. srpnja 2026.
Sudac:
Marija Knežević Karamijatović
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojemu se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a presudu će sud istaknuti na internetskoj stranici e-oglasnoj ploči sudova, dok ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. st. 9., 10. i 11. ZPP -a). Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojemu se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (čl. 335. st.11. ZPP-a)
Dostaviti:
1. Tužitelju putem punomoćnika
2. Tuženiku putem punomoćnika
