REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1354/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja ARHITEKTONSKI STUDIO MADUNIĆ d.o.o., Zagreb, Pantovčak 66A, OIB: 20087935732, kojeg zastupa Domagoj Ledić, odvjetnik u Zagrebu, Draškovićeva 53, protiv tuženika TOP MOBILE 5 d.o.o., Zagreb, Primorska ulica 27, OIB: 31364082985, radi isplate, dana 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 11.198,72 EUR s zateznim kamatama od 19. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotn ih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.268,44 EUR s zateznim kamatama od 30. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđene troškove parničnog postupka u iznosu od 1.268,44 EUR, za razdoblje od 30. srpnja 2026. do isplate, u pogledu stope zateznih kamata, u visini razlike između stope po kojoj su zatezne kamate dosuđene stavkom III. izreke ove presude i potraživane stope koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da su stranke 17. listopada 2024. sklopile Ugovor o izvođenju radova 053/24, kojim se je tuženik kao izvođač obvezao izvesti fasaderke radove na stambenoj zgradi u [adresa], koja se je gradila na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a tužitelj kao naručitelj mu se je obvezao isplatiti naknadu, u okviru koje i predujam u iznosu od 20.000,00 EUR, prilikom primitka kojeg da se je tuženik obvezao izdati tužitelju bjanko zadužnicu. Tužitelj da je isplatio tuženiku avans u iznosu od 20.000,00 EUR, ali da mu tuženik nije nikada predao bjanko zadužnicu. Osim toga, tuženik da je do dana podnošenja tužbe samo započeo s izvođenjem fasaderskih radova, da ga je tužitelj pozivao da ih dovrši, ali da se tuženik na te pozive nije odazivao, uslijed čega da nije bilo za očekivati da će tuženik radove dovršiti, slijedom čega da je tužitelj 29. siječnja 2025. raskinuo predmetni ugovor. Tužitelj da je pred ovim sudom pokrenuo postupak sudskog osiguranja dokaza, pod brojem R1-23/2025, u kojem je provedeno građevinsko vještačenje, kojim je utvrđeno da je vrijednost radova koje je izvršio tuženik 8.801,28 EUR. S obzirom da je tuženiku isplaćeno 20.000,00 EUR, to tužitelj u ovom postupku tužbom potražuje povrat razlike u visini od 11.198,72 EUR s zateznim kamatama od 19. listopada 2024. i naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik, iako mu je tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz upozorenje na posljedice propuštanja, dostavljena putem informacijskog sustava e-Komunikacija 11. travnja 2025., nije podnio odgovor na tužbu.

3. Odredbom čl. 331.b st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj:

53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., dalje u tekstu: ZPP) određeno je da će sud donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presudu zbog ogluhe), ako tuženik u određenom roku ne podnese odgovor na tužbu te ako se može utvrditi da su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Iz dostavnice na poleđini lista 60. spisa proizlazi da je tuženik primio predmetnu tužbu s prilozima i poziv za davanje odgovora na tužbu 11. travnja 2025., a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je imao opravdane razloge za propuštanje podnošenja odgovora na tužbu.

5. Napominje se da za donošenje presude zbog ogluhe nije bitno da su dostavljeni dokazi koji podupiru svaki činjenični navod iz tužbe, već da oni dokazi koji jesu dostavljeni nisu u protivnosti s navodima iz tužbe niti s općepoznatim činjenicama.

6. Ovo stoga, što tuženik ne davanjem odgovora na tužbu u stvari priznaje sve činjenice koje se navode u tužbi, a priznate činjenice nije potrebno dokazivati (dokazuju se samo sporne odlučne činjenice, u smislu odredbe čl. 221. ZPP-a).

7. Tužitelj je uz tužbu dostavio Ugovor o izvođenju radova 053/24 na objektu stambene zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sklopljen 17. listopada 2024. između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača (dalje u tekstu: Ugovor o radovima), kojim se je tuženik obvezao izvesti fasaderske radove na predmetnoj zgradi, a tužitelj mu se je obvezao za te radove isplatiti naknadu u iznosu od 45.300,00 EUR (čl. 1. st. 1. i čl. 2. Ugovora o radovima) i to na način da mu odmah po potpisu ugovora isplati avans u iznosu od 20.000,00 EUR, za koji mu se je tuženik obvezao izdati bjanko zadužnicu, a ostatak u iznosu od 25.300,00 EUR mu se je obvezao isplatiti naknadno (po završetku radova ili po dogovoru, ali svakako prije demontaže skele) (čl. 5. st. 1. Ugovora o radovima).

8. Tuženik se je obvezao započeti s izvođenjem radova s danom potpisa Ugovora o radovima, a završiti prema terminskom planu tužitelja (čl. 6. st. 1. Ugovora o radovima).

9. Uz tužbu su dostavljeni i e-mailovi koje je zastupnik po zakonu tužitelja, ZC, poslao ČC, za kojeg je u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, dipl. ing. grad. GC, izrađenog u okviru postupka sudskog osiguranja dokaza ovog suda, poslovnog broja R1-23/2025, navedeno da je osoba čiji je kontakt naveden u ponudi tuženika koja je sastavni dio Ugovora o radovima, dakle, proizlazi da se radi o osobi ovlaštenoj za komunikaciju s tužiteljem po pitanju izvršavanja Ugovora o radovima.

10. Tako je u e-mailu od 4. prosinca 2024. tužitelj upozorio tuženika da ako sljedećeg dana u jutro ne bude bio imenovan voditelj gradilišta i učvršćene skele, da će zatvoriti gradilište kao glavni nadzorni inženjer.

11. Nadalje, u e-mailu od 9. prosinca 2024. tužitelj upozorava tuženika da tog dana, kada je bilo suho vrijeme i temperaturu od 5 stupnjeva, nije bilo nikog na gradilištu, da je u njihovom ugovoru sve jadno definirano, da skela nije dovršena niti pričvršćena u punoj visini, a niti je imenovan voditelj projekta te da će sljedeći korak tužitelja biti pravna zaštita.

12. Konačno, e-mailom od 29. siječnja 2025., upućenim ne samo ČC, već i na e- mail adresu [adresa elektroničke pošte], koja je u sudskom registru navedena kao adresa elektroničke pošte tuženika, tužitelj izjavljuje tuženiku da s obzirom da nije postupio po čl. 5. Ugovora i izdao tužitelju bjanko zadužnicu, da je prekinuo s radovima na više od mjesec dana te je u većem dijelu skinuo postavljenu skelu, da raskida predmetni Ugovor.

13. Dakle, dostavljene isprave podupiru činjenične navode iznijete u tužbi, a tuženik ih ni na koji način ne osporava.

14. Prema odredbi čl. 360. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), u dvostranoobveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

15. Vjerovnik može raskinuti ugovor bez ostavljanja dužniku naknadnog roka za ispunjenje ako iz dužnikova držanja proizlazi da on svoju obvezu neće ispuniti ni u naknadnom roku (čl. 363. ZOO-a).

16. Također, kad je prije isteka roka za ispunjenje obveze očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete (čl. 364. ZOO-a).

17. Iz činjeničnih navoda iz tužbe te iz sadržaja dostavljenih isprava proizlazi da je tužitelj pozivao tuženika na nastavljanje i dovršetak fasaderskih radova, ali da je tuženik prekinuo s izvođenjem radova, skinuo skelu koja mu je bila potrebna za izvođenje fasaderskih radova i prestao se odazivati na pozive tužitelja.

18. Iz takvog postupanja tuženika se je opravdano moglo zaključiti da tuženik nema namjeru izvršiti ugovorene fasaderske radove pa je tužitelj bio ovlašten raskinuti predmetni Ugovor o radovima prije isteka ugovorenog roka (ako isti još nije bio protekao) odnosno bez da je prethodno pozvao tuženika na dovršetak radova u konkretnom naknadnom roku (ako je ugovoreni rok već bio protekao) i bez upozorenja da će se u protivnom ugovor smatrati raskinutim po samom zakonu (čl. 361. ZOO-a).

19. Pravni učinci raskida sastoje se u tome da su obje ugovorne strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete, a ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala, pri čemu je strana koja vraća novac dužna platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila (čl. 368. st. 1., 2. i 5. ZOO-a).

20. Tuženik ne osporava da mu je tužitelj, u skladu s odredbom čl. 5. st. 1. Ugovora o radovima, isplatio avans u iznosu od 20.000,00 EUR, po potpisu predmetnog ugovora (ugovor je potpisan 17. listopada 2024.).

21. Dakle, s obzirom da je Ugovor o radovima raskinut, to bi tuženik trebao tužitelju vratiti primljeni avans s zateznim kamatama od dana kada ga je primio, dok bi mu tužitelj bio dužan vratiti vrijednost primljenih, do tada izvršenih, radova.

22. Iz dostavljenog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, dipl. ing. grad. GC, izrađenog u okviru postupka sudskog osiguranja dokaza ovog suda, poslovnog broja R1-23/2025, proizlazi da je vrijednost izvedenih radova 8.801,28 EUR.

23. Nakon što se od iznosa primljenog avansa za izvođenje fasaderskih radova odbije vrijednost stvarno izvedenih radova, proizlazi da je tuženik dužan tužitelju vratiti primljeni avans u iznosu od 11.198,72 EUR (20.000,00 EUR – 8.801,28 EUR=11.198,72 EUR) s zateznim kamatama od 19. listopada 2024., budući da tuženik ne osporava da mu je do tog dana, koji je uslijedio nakon potpisivanja Ugovora o radovima, isplaćen avans.

24. Zatezne kamate obračunavaju se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora (iako je predmetni Ugovor o radovima raskinut, nedvojbeno je da su stranke trgovci te da je ugovor sklopljen u obavljanju djelatnosti koja je predmet njihova poslovanja ili je u uskoj vezi s takvom djelatnošću, u smislu odredbe čl. 14. st. 2. ZOO-a, slijedom čega je potraživanje povrata avansa koji je plaćen temeljem tog trgovačkog ugovora, potraživanje koje je proizašlo iz trgovačkog ugovora).

25. Stoga iz nespornog u tužbi iznijetog činjeničnog stanja te iz dokaza priloženih uz tužbu proizlazi da je tuženik dužan tužitelju isplatiti iznos od 11.198,72 EUR s zateznim kamatama od 19. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

26. Budući da je u cijelosti uspio u predmetnoj parnici u pogledu glavne stvari, tužitelju pripada naknada troškova ovog parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP -a), ali i troškova prethodno vođenog postupka osiguranja dokaza (čl. 168. ZPP-a).

27. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 11.198,72 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troška za sastav prijedloga za osiguranje dokaza u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 11/1 te Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: OT/), za sudsku pristojbu za prijedlog za osiguranje dokaza u plaćenom iznosu od 73,23 EUR (Tbr. 1/2 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/23/), za predujam za izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem u plaćenom iznosu od 500,00 EUR, za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 46 OT-a), za sudsku pristojbu za tužbu u plaćenom iznosu od 79,22 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe/23) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 115,99 EUR (Tbr. 2/2 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 50/2026./), dakle, ukupno mu pripada 1.268,44 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate, koje se obračunavaju po stopi propisanoj za potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa (čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a), dok je za razliku do potraživane više stope zateznih kamata, zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 30. srpnja 2026.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dostave presude, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.