Poslovni broj: Povrv-2049/2023-10

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista CI, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene CIE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Irena Benić, odvjetnica iz Zagreba, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 30. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Darje Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2A, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1489/2022 od 12. listopada 2022. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 197,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom kako slijedi:

- na iznos od 24,88 EUR od 25.11.2021. godine do isplate,

- na iznos od 29,68 EUR od 22.12.2021. godine do isplate,

- na iznos od 33,46 EUR od 26.01.2022. godine do isplate,

- na iznos od 33,57 EUR od 24.02.2022. godine do isplate,

- na iznos od 27,76 EUR od 24.03.2022. godine do isplate,

- na iznos od 27,70 EUR od 26.04.2022. godine do isplate,

- na iznos od 20,86 EUR od 27.05.2022. godine do isplate,

i to do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o javne bilježnice Darje Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2A, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1489/2022 od 12. listopada 2022. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 53,09 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 12. listopada 2022. godine do isplate.

III Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 145,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. srpnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 53,09 EUR za period od 12.10.2022.g. do 30.07.2026.g., te zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, kao i zahtjev tužene za naknadu troška postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 08. rujna 2022.g. kod javnog bilježnika Darje Bošnjak ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenice, isplatu iznosa od 197,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na određene iznose kako to proizlazi iz ovršnog prijedloga pa do isplate, kao i isplatu troška ovršnog postupka, slijedom čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-1489/2022 dana 12.listopada 2022.g.

2. Tužena je protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnijela prigovor navodeći da se istom protivi u cijelosti, budući da ona vrši povrat računa tužitelja od 2017.g. od kada ni na koji način ne koristi toplinsku energiju sa mjernog mjesta jer je usluga ranijih godina bila iznimno loša pa je ona morala ugraditi dodatno klima uređaje pomoću kojih isključivo grije i hladi prostor. Kako su radijatori uklonjeni iz prostora, tužitelj nezakonito potražuje uslugu koja se uopće ne koristi niti je to fizički moguće jer radijatori već godinama ne postoje u tom prostoru. Ona je izabrala grijanje na struju kao svoje zakonsko pravo ne kršeći ničija tuđa prava, a pritom je sebi osigurala grijanje putem klima uređaja na struju i koje račune uredno podmiruje. Ona se niz puta obraćala tužitelju tražeći izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava no isti se na to oglušio navodeći pritom razne propise i razloge zašto to nije moguće, što je njoj neprihvatljivo jer on uporno naplaćuje uslugu koju ona godinama ne koristi te ona to učinila sama i o svom trošku u cijelosti. Također osporava visinu potraživanja jer nije jasno na koji je način izvršena procjena cijene toplinske energije te pritom formirani računi ako se toplinska energija nije koristila u spornom periodu.

Prigovara i visini troškova javnom bilježniku.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 2049/2023 od 09.09.2024.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1489/2022 od 12. listopada 2022.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješen ju ovog suda od 09.09.2024.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke, a imajući u vidu da su stranke prekludirane u iznošenju daljnjih dokaznih prijedloga u smislu čl. 461.a stavak 8. ZPP-a.

6. Tijekom postupka sud je pregledao Izvadak iz poslovnih knjiga (list 10 spisa), korespondenciju između stranaka (list 43-45 spisa), prijepise utuženih računa (list 47-62 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju . Izvedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu odredbe čl. 8 ZPP-a, te je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

7. Sud je uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa utvrdio da se potraživanje tužitelja u sveukupnom iznosu od 197,91 eura odnosi na usluge isporučene toplinske energije za stambeni prostor na adresi u [adresa], za period od mjeseca listopada 2021.g. do mjeseca travnja 2022.g. u mjesečnim iznosima kako to proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja i utuženih računa. Daljnjim uvidom u citirane isprave, sud je također utvrdio činjenicu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, kao i činjenicu da je tužena naznačena kao potrošač, odnosno kupac toplinske energije za utuženo razdoblje za predmetni prostor pod šifrom potrošača broj: 1048420.

8. Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja i prijepise utuženih računa, sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona i ispunjava sve uvjete iz citirane zakonske odredbe, a uz koje se isprave veže presumpcija istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost za vrijeme trajanja postupka nije ničim dovedena u pitanje.

9. Uz prijedlog za ovrhu priložen je izvadak iz poslovnih knjiga kao vjerodostojna isprava. Odredbom čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. St. 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

10. Odredbom čl. 88. st. 10. Općih uvjeta za opskrbu toplinskom energijom („Narodne novine“ broj 129/06- dalje Opći uvjeti) propisano je da je obveznik plaćanja računa vlasnik nekretnine, a uz vlasnika i korisnik nekretnine kada je vlasnik ugovorom prenio na korisnika nekretnine, pod uvjetom da se s prijenosom obveze plaćanja suglasio distributer toplinske energije. Nadalje, odredbom čl. 42. Općih uvjeta propisano je da je kupac dužan u roku od 8 dana od dana nastale promjene pisanim putem prijaviti distributeru toplinske energije i opskrbljivaču toplinskom energijom svaku promjenu koja je od utjecaja na međusobne ugovorne odnose osobito promjenu vlasništva.

11. Nadalje, obveza tužene na podmirivanje svih obveza i tereta u svezi s vlasništvom predmetnog poslovnog prostora propisana i Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17). Naime, prema čl. 85. Zakona o vlasništvu, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine održava taj dio o svome trošku te snosi sve javne obveze i terete u svezi s vlasništvom toga dijela. Nadalje, kad dužnik obveze na povremena davanja za komunalne usluge u svezi s uporabom nekog posebnoga dijela nekretnine (naknade zbog trošenja električne energije, plina, toplinske energije, odvoza otpada i sl.) nije neka druga osoba, suvlasnik na čijem je suvlasničkom dijelu uspostavljeno vlasništvo toga posebnoga dijela nekretnine duguje te naknade dobavljačima odnosno davateljima usluga.

12. Ističe se da je čl. 53. st. 14. Zakona o tržištu toplinske energije Narodne novine br. 80/13, 14/14, 102/14 i 95/15; dalje: ZTTE) propisano da se do sklapanja ugovora o potrošnji toplinske energije od strane ovlaštenog predstavnika suvlasnika i gospodarskog subjekta koji je registriran za obavljanje djelatnosti kupca, za kupca toplinske energije određuje dosadašnji opskrbljivač toplinskom energijom koji opskrbljuje krajnje kupce toplinskom energijom.

13. Dakle, tužena je kod tužitelja nesporno evidentirana kao krajnji kupac toplinske energije te se, prema čl. 2. st. 2. toč. 4. Općih uvjeta krajnjim kupcem smatra pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe, a koju je činjenicu priznala i sama tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi.

14. Slijedom navedenog, budući da tužitelj u odnosu na stambenu zgradu u kojoj se nalazi predmetni stambeni prostor uredno isporučuje toplinsku energiju te da je nesporno da je tužena vlasnica, odnosno korisnica predmetnog stana, neprijeporno su utvrđene aktivna legitimacija tužitelja te pasivna legitimacija tužene.

15. U odnosu na prigovor tužene kako tužena ne koristi toplinsku energiju, te kako nema grijaćih tijela, potrebno je ukazati na članak 53. st. 14. ZTTE-a, kao i čl. 45. Istog zakona koji određuje da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine.

16. Također i Opći uvjeti upućuju u članku 26., na Zakon o tržištu toplinske energije, te određuju kako se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava na način i po postupku propisanom Zakonom o tržištu toplinske energije.

17. Napominje se da čak i kada je izdvajanje provedeno, krajnji kupac koji je izdvojen iz toplinskog sustava dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu sukladno čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije. Dakle, dužan je i dalje plaćati troškove snage i troškove naknada obzirom da su tarifne stavke za snagu, naknada za djelatnost kupca toplinske energije i naknada za opskrbu toplinskom energijom fiksni elementi računa i naplaćuju se krajnjim kupcima neovisno o količini potrošene toplinske energije.

18. Također, za potpuno isključenje iz toplinskog sustava može tražiti samo za cijelu zgradu/građevinu što bi značilo isključenje iz sustava svih samostalnih uporabnih cjelina (stanova, poslovnih prostora) spojenih na zajedničko mjerilo toplinske energije.

19. Dakle, tužena se sukladno zakonskim propisima može izdvojiti iz toplinskog sustava u kojem slučaju ne mora plaćati troškove toplinske energije, no ne može se u potpunosti isključiti iz toplinskog sustava čime bi bi la oslobođena plaćanja i fiksnih troškova budući da nije sama na obračunskom mjernom mjestu, već je jedna od suvlasnika u zgradi te je kao takva dužna snositi fiksne troškove koji se obračunavaju svim suvlasnicima u zgradi spojenoj na toplinski sustav.

20. Naime, zakonom je propisan postupak na koji se temeljem odluke većine suvlasnika može ishoditi pisana suglasnost za izdvajanje s toplinskog sustava. Tužena nije dostavila sudu niti jedan dokaz u smislu čl. 219 ZPP -a iz kojeg bi proizlazilo kako je od suvlasnika pokušala pribaviti suglasnost, niti kako je istu ishodila.

21. Imajući u vidu ranije iznesena utvrđenja iz kojih proizlazi kako je tužena u utuženom razdoblju bila evidentirana kao krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije u skladu sa zakonom, te obzirom da tužena nije podastrla sudu niti jedan dokaz o činjenici da je pribavila suglasnost za izdvajanje s toplinskog sustava, to sud nalazi da je tužitelj dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva a time i obvezu tužene na platež utuženog dugovanja.

22. Slijedom iznijetoga, sud je riješio kako neće provoditi očevid na licu mjesta radi utvrđenja da li tužena u svom prostoru koristi toplinsku energiju obzirom da je uslijed naprijed izloženih razloga irelevantno da li je tužena u spornom periodu imala grijaća tijela u svom prostoru, te obzirom da bi provođenje istog samo stvorilo dodatni trošak strankama i dovelo do odugovlačenja postupka.

23. Odredbom čl. 13. st. 1. Općih uvjeta za isporuku toplinskom energijom ("Narodne novine" broj 35/14. i 129/15. – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz čl. 12. st. 1. i 3. ovih Općih uvjeta za isporuku te odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije. Iz prijepisa računa razvidno je da su isti formirani sukladno odredbama čl. 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15, 124/15).

24. Naime, iz prijepisa računa vidljivo je da se za predmetni stambeni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 2EG (prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije,), odnosno da se računi za isporučenu toplinsku energiju fakturiraju na temelju potrošnje toplinske energije, pojedinačno za svaki stambeni prostor. Za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten je model 2S prema kojem se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Raspodjela toplinske energije vrši se prema površ ini prostora tuženika, a fiksni elementi računa se obračunavaju i naplaćuju neovisno o količini potrošene toplinske energije..

25. Nadalje, kako je iz prijepisa utuženih računa razvidna činjenica izvršenja usluge tužitelja, kao i količina navodno isporučene toplinske energije, datum očitanja, datum prethodnog očitanja, prethodno stanje, potrošnja u razdoblju, kao i podaci za raspodjelu isporučene toplinske energije na obračunskom mjernom mjestu, kao i način obračuna utroška za toplinsku energiju i naknada, kao i jedinične cijene za poslovni prostor koji je predmet ovog postupka to je sud ujedno utvrdio i visinu tužbenog zahtjeva, kako to proizlazi iz utuženih računa.

26. Naime, u konkretnoj i činjeničnoj pravnoj situaciji kada tužitelj dostavlja obimnu dokumentaciju glede stanje glavnog brojila, potrošnje toplinske energije, kao i način obračuna naknade za isporučenu i potrošenu toplinsku energiju po brojilu koji je predmet ovog postupka, a koje je isprave, račune i izvod iz poslovnih knjiga u svrhu dokaza, u cijelosti prihvatio, obzirom da isti predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, dok je tužena samo paušalno osporila potraživanje tužitelja, onda sud sa stajališta ocjene na kojoj je stranci teret dokaza glede visine tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 219 st. 1. ZPP -a, smatra da je upravo tužena bila dužna dokazati svoje navode kojima tijekom postupka osporava svoje potraživanje prema tužitelju (poput vještačenja po vještaku odgovarajuće struke), a što imenovana do okončanja ovog postupka nije učinila.

27. Temeljem svega ranije navedenog, a kako tužena nije podastrla sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podmirila sporno potraživanje, dok je tužitelj za razliku od tužene dostavio sudu izvadak iz poslovnih knjiga kao dokaz neplaćenog dugovanja, to je sud neprijeporno utvrdio da je tužena sukladno citiranim zakonskim odredbama u obvezi platiti navedeni iznos za isporučenu toplinsku energiju za utuženo razdoblje u sveukupnom iznosu od 197,91 eura sa pripadajućom zateznom kamatom, te je stoga valjalo održati na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi za predmetni iznos i odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

28. Tužitelju je dosuđena zakonska zatezna kamata primjenom zakonske odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje osim glavnice i zateznu kamatu utvrđenu zakonom, kao i sukladno odredbi čl. 183 st. 1. ZOO-a kojom je određeno da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje. Slijedom iznijetoga, a imajući u vidu da su utuženi računi dospijevali određenog dana u mjesecu za prethodni mjesec, to je tužitelj pravilno potraživao platež zatezne kamate počev od slijedećeg dana iza dana dospijeća svakog pojedinog iznosa kako to proizlazi iz točke I izreke presude. Visina stope zatezne kamate određena je po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Tužitelju je priznat nastali trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu čl. 154 st. 1 ZPP -a. Trošak se odnosi na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05) te na trošak određen važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr. 11 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak ovršnog postupka odnosi se na trošak sastava prijedloga za ovrhu temeljem Tbr 7 toč.1 u iznosu od 33,18 eura, predujam naknade javnog bilježnika i ostatak naknade u sveukupnom iznosu od 19,91 eura, što ukupno iznosi 53,09 eura. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi od 12.10.2022.g. koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, slijedom čega je o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su - IV-204/17 od 02. lipnja 2017., Županijski sud u Splitu Gž -976/17, Županijski sud u Varaždinu Gž-1370/17, Gž-1505/17, Županijski sud u Dubrovniku Gž-566/16 i dr.).

30. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 23.10.2024.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 53,09 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 145,59 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO -a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

31. Obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 53,09 EUR za period od 12.10.2022.g. do 30.07.2026.g. Sud mu također nije dosudio daljnji zatraženi trošak za podnesak od 23.10.2024.g. od 100 bodova, obzirom da sukladno vrijednosti predmeta spora visine parnične radnje iznosi 25 bodova, te je stoga odlučeno kao u točci IV izreke presude.

32. Kako je tužena izgubila spor u smislu odredbe čl. 154 st. 1 ZPP -a, valjalo je odbiti njezin zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 EUR

2. tuženoj po punomoćniku

U Zagrebu, 30. srpnja 2026. godine