REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1519/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Maji Buhin, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. lipnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnice tužitelja Karla Muratagića, odvjetnika i punomoćnice tuženika MH, diplomirane pravnice, 30. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužitelju OH iznos od 4.660,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja:

- na iznos od 3.940,00 EUR teče od 24. lipnja 2024. do isplate i

- na iznos od 720,00 EUR od 30. srpnja 2026. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OH u dijelu u koje traži isplatu zatezne kamate na iznos od 3.940,00 EUR od 14. svibnja 2024. do 23. lipnja 2024. i na iznos od 720,00 EUR od 14. svibnja 2024. do 29. srpnja 2026.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. naknaditi tužitelju OH trošak parničnog postupka u iznosu od 1.112,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 30. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja OH za naknadu troška postupka u iznosu od 1.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe tužitelja OH predložena podneskom od 4. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zrinjevac, Zagreb, Remetinečka cesta 15, na radnom mjestu vozač teretnih vozila i kamiona. Dana 1. veljače 2024. tužitelj je pretrpio ozljedu na radu, kada se ozlijedio tijekom radnog vremena, a prilikom obavljanja svojih redovitih radnih zadataka, točnije prilikom zatvaranja bočne strane tovarnog sanduka, kada je zadobio ozljedu prstiju desne šake. Obzirom da je poslodavac tužitelja sklopio s tuženikom policu osiguranja od odgovornosti za štetu nastalu zaposlenicima prilikom obavljanja poslova svojeg radnog mjesta, to je tuženik pasivno legitimiran i odgovoran za naknadu štete tužitelju. Dana 14. svibnja 2024. tužitelj je podnio odštetni zahtjev tuženiku, kojeg je tuženik zaprimio te je tužitelju isplatio nesporni iznos naknade štete u iznosu od 1.510,00 EUR, a kojim iznosom je obuhvaćena i naknada neimovinske štete i naknada imovinske štete (pružena tuđa pomoć i njega). Međutim, tako isplaćeni nesporni iznos ne predstavlja odgovarajuće obeštećenje za tužitelja obzirom na težinu i narav zadobivenih ozljeda te uzevši u obzir duljinu i tijek liječenja tužitelja. Slijedom svega navedenog, tužitelj potražuje od tuženika isplatu daljnjeg iznosa pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje od 1.350,00 EUR, i to zbog pretrpljenog straha, fizičkih bolova i duševnih boli zbog umanjenja životne i radne aktivnosti, kao i naruženja te daljnji iznos imovinske štete od 150,00 EUR za pruženu tuđu pomoć i njegu, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost. Tuženik osporava visinu tužbe i tužbenog zahtjeva iz razloga što tuženik smatra da je kod tužitelja u objektivnom smislu došlo do povrede prava osobnosti, ali tuženik je stajališta da se radi o povredi takve vrste da tužitelju ne pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu većem od nespornog isplaćenog. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog dijela kao prekomjernu i neprimjerenu ozljedama tužitelja, po svim osnovama potraživanja. Tuženik osporava i zatraženi tijek kamata te ističe da tužitelju ne pripada pravo na kamate od podnošenja tužbe, već od dana kada je liječenje završeno. Slijedom svega prethodno navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim, preko isplaćenog nespornog dijela.

3. Tužitelj je podneskom od 4. ožujka 2026., nakon provedenog medicinskog vještačenja, konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je povećao prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja preinaku tužbe. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 190. stavka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem medicinske dokumentacije (str. 4, 9-17 spisa), Prijave o ozljedi na radu (str. 5-8 spisa), Obavijesti o likvidaciji (str. 18 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Igoru Stipančiću (str. 36-39 spisa) te je saslušan tužitelj OH (str. 72-73 spisa).

5. Na ročištu održanom 15. lipnja 2026., punomoćnici stranaka su naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost punomoćnika stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete kao posljedice ozljede na radu pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 1. veljače 2024.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost te da su tuđu pomoć tužitelju pružali ukućani.

9. Sporne je osnova i visina tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata.

10. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

11. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Tijekom postupka saslušan je tužitelja OH kao stranka u postupku koji je u svom iskazu naveo da mu je, nakon štetnog događaja, pomagala supruga u vidu oblačenja, obavljanja osobne higijene i slično jer je u predmetnom štetnom događaju ozlijedio desnu ruku kojom se primarno koristi. Također je iskazao da je izgubio sigurno 50% snage u desnoj ruci te da sada mora koristiti više lijevu ruku, iako je dešnjak (tako npr. ne može stisnuti kliješta desnom rukom, ne može koristiti čekić desnom rukom i slično). Za ožiljak na desnom dlanu, tužitelj je naveo da je isti posljedica operacije iz 2014. te, također, kako je nakon navedene operacije peti prst bio ravan, a da mu je zadnji članak malog prsta bio malo "skvrčen", a da je nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, isti gotovo cijeli "skvrčen".

12.1. Sud u cijelosti vjeruje iskazu tužitelja jer je isti iskazivao životno, logično i uvjerljivo te u skladu s dokumentacijom priloženom u sudski spis.

13. Sud je na ročištu održanom 15. lipnja 2026. izvršio uvid i u naruženje tužitelja te je utvrdio da mu je mali prst desne ruke "skvrčen" te se isti ne može ispraviti.

14. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po medicinskom vještaku prof. prim. dr. sc. Igoru Stipančiću. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 19. veljače 2026., prof. prim. dr. sc. Igor Stipančić je utvrdio da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju od 1. veljače 2024. zadobio ozljede i to: natučenje petog prsta desne šake te puknuće tetive koja ispruža peti prst desne šake. Ove ozljede su mu utvrđene na dan štetnog događaja u KB “Dubrava“. Liječenje je uključivalo imobilizaciju petog prsta kroz 8 tjedana i dva ciklusa fizikalne terapije. Predložena mu je i kirurška terapija kojoj nije bio sklon. Liječenje je završeno zadnjim pregledom specijalista plastične i nekonstruktivne kirurgije 24. lipnja 2024. Tužitelj ima ograničenu funkciju 4. i 5. prsta desne šake: ne može ih potpuno ispružiti, pri čemu je ograničenje veće kod 5. prsta nego kod 4. prsta. Postoji fleksijska kontraktura oba prsta (skvrčenost), tako da je 5. prst u položaju fleksije od 0° do 80°, a 4. prst od 50°. Fleksija oba prsta je ograničena i u gornjem i u donjem zglobu članaka ta dva prsta. Za pravilnu procjenu zaostalih posljedica ovog događaja treba uzeti u obzir da je tužitelj prije imao ozljedu tetive pregibača 5. prsta, zbog čega je operiran dva puta 2014. godine. U ovom događaju zadobio je izoliranu ozljedu samo 5. prsta, pa se ograničenje funkcije 4. prsta može uzročno povezati isključivo s ranijom ozljedom i operacijom iz 2014. godine. Štoviše i ograničenje funkcije 5. prsta uglavnom je također posljedica te ranije ozljede i operacije, a ne trenutnog događaja. Vrsta i težina ozljede u ovom događaju ne mogu opravdati trenutni klinički nalaz i funkcijski deficit 4. i 5. prsta desne šake. Izolirana ozljeda 5. prsta u ovom događaju ne može uzrokovati fleksijsku kontrakturu i ograničenja funkcije 4. prsta, jer nema anatomsko-funkcionalne povezanosti između ta dva prsta u kontekstu opisane ozljede. Kod 5. prsta, postojeća ranija ozljeda tetive pregibača (s dvjema operacijama 2014.) nedvojbeno je glavni uzrok ograničenja, jer takva povijest često dovodi do trajnih kontraktura i gubitka pokretljivosti zglobova – što se podudara s kliničkim nalazom. Dokumentacija ne sadrži podatke o funkciji prstiju prije ovog događaja, ali težina izolirane ozljede u ovom događaju ne objašnjava stupanj oštećenja takav da se sve zaostale posljedice ne mogu pripisati ovoj ozljedi. Štoviše i liječenje koje je provodio nakon ove nezgode je dobrim dijelom posljedica ranijeg stanja i pokušaj da ne nastane veća kontraktura od one koju je imao prije ovog događaja. Na temelju analize medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja mišljenja sam da zbog zadobivenih ozljeda u ovom događaju smanjenje životne aktivnosti iznosi 2%. Tužitelj je trpio bol i strah te trebao tuđu pomoć zbog privremene nesposobnosti obavljanja svakodnevnih životnih aktivnosti kako slijedi. Dolje navedene ocjene su kumulativne. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je trpio 3 dana, srednjeg oko 6 dana i manjeg oko mjesec dana. Bol jakog intenziteta je imao 4 dana, srednjeg oko 7 dana, a manjeg još do 5 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć mu je bila sveukupno potrebna u trajanju od 2 mjeseca 2 h na dan zbog otežanog služenja desnom dominantom šakom koliko je imao udlagu. Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 4 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog priprema i nabavka hrane. Naruženje zbog izgleda IV i V prsta desne šake je srednjeg stupnja. Međutim ovakav izgled nije posljedica ozljede u ovom događaju već ranije postojeće deformacije koja je nastala nakon ranije operacije tetiva koje pregibaju peti prst. Da li je predmetno ozljeđivanje povećalo naruženost nije moguće sa sigurnošću utvrditi iz razloga što nije poznato kakav je klinički status bio prije ovog događaja. Vještak dopušta mogućnost većeg „skvrčavanja“ petog prsta koji je i prije ovog događaja već bio „skvrčen“.

15. Stranke nisu prigovarale na citirani nalaz i mišljenje vještaka niti su predlagale da vještak usmeno na raspravi iznese svoj nalaz i mišljenje.

16. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Igora Stipančića budući je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke i medicinske znanosti, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju i pregleda tužitelja.

17. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO-a.

18. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

19. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 2%, da je tužitelj trpio bol ukupno 46 dana, od čega bol jačeg i srednjeg intenziteta 11 dana i slabijeg intenziteta 35 dana, da je tužitelj trpio sekundarni strah ukupno 39 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 9 dana, a slabijeg intenziteta 30 dana te da je tužitelj u trenutku nastupa štetnog događaja imao 44 godine, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 5.450,00 EUR. Sud je prilikom dosuđivanja prethodno navedene pravične novčane naknade uzeo u obzir i da je uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, došlo do pogoršanja naruženja tužitelja i to konkretno malog prsta desne dominantne ruke. Iako je vještak u nalazu i mišljenju naveo da naruženje zbog izgleda IV i V prsta desne šake nije posljedica ozljede u ovom događaju već ranije postojeće deformacije koja je nastala nakon ranije operacije tetiva koje pregibaju peti prst. Međutim, u nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je ostavio mogućnost da je predmetno ozljeđivanje povećalo naruženost, a sve iz razloga što vještaku nije poznato kakav je klinički status bio prije ovog događaja. Stoga je vještak dopustio mogućnost većeg „skvrčavanja“ petog prsta koji je i prije ovog događaja već bio „skvrčen“. Sud je na ročištu izvršio uvid u naruženje tužitelja te je iz iskaza tužitelja, kojem sud vjeruje, utvrdio da je mali prst bio i ranije "skvrčen" uslijed operacije iz 2014., a da mu je, zbog predmetnog ozljeđivanja, mali prst sada jače "skvrčen" čime se povećala naruženost u odnosu na stanje prije predmetnog štetnog događaja.

20. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je sud prilikom utvrđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2022. godine.

21. Na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO-a i članka 1089. stavka 2. ZOO-a, tužitelju za 144 sata potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. ZPP-a, u traženom iznosu od 5,00 EUR po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužitelja. Stoga tužitelju pripada naknada u iznosu od 720,00 EUR.

22. Dakle, sud je utvrdio da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć pripada naknada štete u iznosu od 6.170,00 EUR.

23. Tuženik je u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 1.510,00 EUR pri čemu tuženik nije specificirao koji dio se odnosi na neimovinsku štetu, a koji dio na imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći. Slijedom navedenog, sud je tužitelju dosudio daljnji iznos od 4.660,00 EUR na ime pravične novčane naknade.

24. Odredbom članka 1086. ZOO-a propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1103. ZOO-a propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući je stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da je liječenje tužitelja završeno 24. lipnja 2024. to je ocjena ovog suda da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja na iznos neimovinske štete teče od dana kada je liječenje završilo, odnosno od 24. lipnja 2024.

25. Na imovinsku štetu za tuđu pomoć zatezne kamate teku od donošenja presude prvog stupnja budući da ista nije reparirana te dospijeva tek donošenjem prvostupanjske presude kada je tuženiku poznata visina štete. Slijedom navedenog tužitelju na imovinsku štetu pripadaju kamate od donošenja presude prvog stupnja.

26. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. ZOO-a.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

28. Sud je odbio zahtjev tužitelja u djelu u kojem traži isplatu zateznih kamata na iznos 3.940,00 EUR (neimovinska štete) koje teku od 14. svibnja 2024. do 23. lipnja 2024., te na iznos od 720,00 EUR (imovinska šteta) od 14. svibnja 2024. do 29. srpnja 2026.

29. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

30. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.660,00 EUR.

31. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 12. kolovoza 2025. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 6. listopada 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 5. studenoga 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00

EUR;

- zastupanje na ročištu 15. lipnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR; što ukupno iznosi 650,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (162,50 EUR). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 812,50 EUR.

32. Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelju su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 1.112,50 EUR te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

33. Tužitelju nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva i podneska od 5. lipnja 2026. jer isti nisu priloženi u sudski spis, dok trošak sastava podneska od 26. rujna 2025. nije priznat jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Također nije priznat niti trošak pristupa na ročište za objavu jer isti nije niti nastao. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

34. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

35. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

36. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku