REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2061/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mariji Jukić Jurišić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. lipnja 2026., u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenice punomoćnice tužitelja IŠ, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika UŠ, diplomirane pravnice, 30. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. isplatiti tužitelju KŠ iznos od 1.060,00 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 5. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja KŠ u dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 680,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 21. kolovoza 2025. do isplate te isplatu zateznih kamata na iznos od 1.060,00 EUR od 21. kolovoza 2025. do 4. studenoga 2025.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva KŠ koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate na nesporno plaćeni iznos naknade štete od 1.000,00 € od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 21.08.2025. g. do dana isplate 30.08.2025.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.07. te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

IV. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranju d.d. naknaditi tužitelju KŠ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.024,38 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 30. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja KŠ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 713,12 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe tužitelja KŠ predložena podneskom od 23. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 27. ožujka 2025. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, kada je sakupljao otpad na javnoj površini. Tužitelj je pao i ozlijedio lijevi gležanj. Tužitelju je priznata ozljeda na radu 7. svibnja 2025. Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti. Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo, i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. S obzirom na navedeno, tužitelj je podnio tuženiku odštetni zahtjev dana 21. kolovoza 2025., a tuženik mu je u predmetu 70 IMOD 3756 2025 isplatio na ime naknade štete dana 31. kolovoza 2025. iznos od 1.000,00 EUR, a koji iznos za tužitelja ne predstavlja pravični iznos naknade štete. Slijedom navedenog, kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pa na ime naknade neimovinske i imovinske štete potražuje iznos od 2.740,00 EUR, što umanjeno za nesporno isplaćenih 1.000,00 EUR, iznosi 1.740,00 EUR.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je u trenutku štetnog događaja poslodavac tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. – Podružnica Čistoća imao s tuženikom zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja], sastavni dio koje su police i Uvjeti za osiguranje od (javne) izvanugovorne odgovornosti u primjeni od 1. siječnja 2023. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu. Nadalje, tuženik osporava zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koju tužitelj potražuje na ime tuđe pomoći i njege. Ovo iz razloga što tužitelj nije dostavio dokaz da je istu plaćao te se pretpostavlja da su mu istu pružali ukućani. Dakle, obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zakonske zatezne kamate mogu se na istu računati jedino od dana kada njena visina bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj je podneskom od 23. ožujka 2026. preinačio tužbu na način da sada, uz naknadu neimovinske i imovinske štete, traži i isplatu zatezne kamate na nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 1.000,00 EUR od dana 21. kolovoza 2025. (dana podnošenja odštetnog zahtjeva) do 30. kolovoza 2025. Tuženik se navedenoj preinaci nije protivio te je na temelju odredbe članka 190. stavka 3. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP), odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

3.1. Tužitelj je podneskom od 23. ožujka 2026., nakon provedenog medicinskog vještačenja, uredio tužbeni zahtjev na način da je smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što sukladno članku 193. ZPP-a predstavlja djelomično povlačenje tužbe za iznos od 142,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 21. kolovoza 2025. do isplate (tako i VSRH u rješenju od 6. rujna 2022. poslovnog broja Rev-899/2022). S obzirom da se tuženik u podnesku od 2. travnja 2026. protivio djelomičnom povlačenju tužbe, sud je odlučivao o cjelokupnom tužbenom zahtjevu tužitelja uređenom u tužbi od 5. studenoga 2025.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem medicinske dokumentacije (str. 5-7 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad (str. 8 spisa), Prijave o ozljedi na radu (str. 9-13 spisa), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću (str. 25-25 spisa) te je saslušan tužitelja KŠ (str. 52 spisa).

5. Na ročištu održanom 15. lipnja 2026. zamjenica punomoćnika tužitelja i punomoćnica tuženika navele su da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložile da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost punomoćnika stranaka, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

6. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao posljedice ozljede na radu pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 27. ožujka 2025. te zahtjev za isplatu zatezne kamate na isplaćeni iznos naknade štete od 1.000,00 EUR.

8. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost osiguranika tuženika.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te tijek zatezne kamate.

10. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22.; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

11. Člankom 25. stavkom 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12. Tijekom postupka nije bilo sporno da se tužitelj ozlijedio 27. ožujka 2025. za vrijeme radnog vremena kod poslodavca ZAGREBČAKI HOLDING d.o.o., Podružnica Čistoća, kada je prilikom obavljanja poslove skupljanja otpada na javnoj površini, pao i ozlijedio gležanj.

13. Tijekom postupka saslušan je tužitelj koji je iskazao da je na dan štetnog događaja bio zaposlen kod osiguranika tuženika – Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnice Čistoća. Nakon ozljeđivanja u štetnom događaju, tuđu pomoć su mu pružali ukućani s kojima živi u zajedničkom kućanstvu i to majka, otac, brat i sestra. Pomoć se sastojala kod oblačenja, obavljanja higijene i slično jer se zbog longete otežano kretao.

14. Sud vjeruje iskazu tužitelja jer je životan i logičan i u skladu s dokumentacijom priloženom u spis.

15. Radi utvrđivanja kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete i potrebe za tuđom pomoći, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Zvonimiru Lovriću. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 18. ožujka 2026. sudski vještak prof. dr. sc. Zvonimir Lovrić je utvrdio da je, prema medicinskoj dokumentaciji, tužitelj zadobio ozljedu uganuća lijevog gležnja. Ozljede koje je tužitelj zadobio su posljedica predmetnog štetnog događaja. Tužitelj je liječen konzervativno te se držao uputa liječnika. Liječenje je završeno u lipnju 2025. Kod tužitelja je došlo do povrede prava osobnosti, a prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i prema prirodi predmetne ozljede, vještak je utvrdio da kod tužitelja nije zaostalo trajno smanjenje opće, životne i radne sposobnosti. Kod tužitelja se pojavio strah i to tzv. primarni strah koji se javlja u trenutku ugroženosti i ozljeđivanja te je bio kratkotrajan i intenzivan. Tzv. sekundarni strah koji proizlazi iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica, kao i ugroze, bio je jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta kroz 5 dana i manjeg intenziteta kroz još 8 dana. Tužitelj je pretrpio tzv. kasni strah u vidu nelagode i bojazni za vrijeme liječenja ove ozljede oko 14 dana. Fizička bol jakog intenziteta trajala je 1 dan, srednjeg intenziteta oko 8 dana, te manjeg intenziteta još oko 45 dana. Tuđu pomoć i njegu nakon predmetnog ozljeđivanja, tužitelj je trebao po 1 sat dnevno kroz 8 dana (vrijeme mirovanja).

16. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Zvonimira Lovrića.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka prof. dr. sc. Zvonimira Lovrića budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis, a na temelju pregleda tužitelja.

18. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.; dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju članka 1100. stavka 1. ZOO-a.

19. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

20. Budući iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio bol ukupno 54 dana, od čega bol jakog i srednjeg intenziteta u trajanju od 9 dana, a slabijeg intenziteta 45 dana, da je tužitelj trpio sekundarni strah ukupno 28 dana, od čega strah jakog i srednjeg intenziteta 6 dana, a slabijeg intenziteta 22 dana, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO-a, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 2.000,00 EUR.

21. Napominje se da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., pa je sud prilikom utvrđenja pravične novčane naknade tužitelju uzeo u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2022. godine.

22. Na temelju članka 1095. stavka 1. ZOO i članka 1089. stavka 2. ZOO-a, tužitelju za 8 sati potrebne tuđe pomoći pripada pravična novčana naknada. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi članka 223. ZPP-a, u traženom iznosu od 5,00 EUR po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužitelja. Stoga tužitelju pripada naknada u iznosu od 40,00 EUR.

23. Tuženik je u mirnom postupku isplatio tužitelju iznos od 1.000,00 EUR i to 940,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 60,00 EUR na ime imovinske štete za tuđu pomoć, čime je tuženik u cijelosti podmirio imovinsku štetu na ime tuđe pomoći, dok je tužitelju valjalo dosuditi daljnji iznos od 1.060,00 EUR na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

24. Odredbom članka 1086. ZOO propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući je sudski vještak u nalazu i mišljenju naveo da je liječenje završeno u lipnju 2025., a da tužitelj nije dokazao da je odštetni zahtjev podnesen 21. kolovoza 2025., ocjena ovog suda je da tužitelju pripadaju zatezne kamate od 5. studenoga 2025. (dana podnošenja tužbe) do isplate.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

26. Tužbeni zahtjev tužitelja u iznos od 680,00 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete zajedno sa zateznom kamatom valjalo je odbiti kao neosnovan, budući je zatražen u previsokom iznosu. Također je odbijen i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.060,00 EUR od 21. kolovoza 2025. do 4. studenoga 2025. iz razloga navedenih u točki 24. obrazloženja presude.

27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

28. Člankom 943. stavkom 1. i 2. ZOO-a propisano je da kad se dogodi osigurani slučaj, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u ugovorenom roku koji ne može biti dulji od četrnaest dana, računajući otkad je osiguratelj dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ali ako je za utvrđivanje postojanja osigurateljeve obveze ili njezina iznosa potrebno stanovito vrijeme, osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu određenu ugovorom u roku od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva ili ga u istom roku obavijestiti da njegov zahtjev nije osnovan. Tužitelj u tužbi navodi da je odštetni zahtjev podnesen 21. kolovoza 2025., a da mu je tuženik na ime neimovinske i imovinske štete isplatio iznos od 1.000,00 EUR i to 30. kolovoza 2025. Kako je prema navodima tužitelja, tuženik isplatio nesporni dio naknade štete u rokovima propisanim čl. 943 ZOO-a to je valjalo odbiti dio tužbenog zahtjeva u kojem tužitelj traži isplatu zatezne kamate na iznos od 1.000,00 EUR od 21. kolovoza 2025. do 30. kolovoza 2025.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

30. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

31. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.740,00 EUR.

32. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 5. studenoga 2025. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 5. veljače 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 26. veljače 2026. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 EUR;

- sastav podneska od 23. ožujka 2026. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 15. lipnja 2026. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu za objavu 30. srpnja 2026. (Tbr. 9/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR;

što ukupno iznosi 950,00 EUR. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (237,50 EUR). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.187,50 EUR.

33. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 61% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 39%. Uzimajući u obzir omjer 100:61% u odnosu na 0:39%, tužitelj je uspio u sporu 80,50%, a tuženik 19,50%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u omjeru od 61%, a što odgovara iznosu od 724,38 EUR.

34. Tužitelju je, neovisno o uspjehu u sporu, priznat trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, budući da je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelju su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 1.024,38 EUR. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki

IV. izreke ove presude.

35. Tužitelju nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva jer isti nije priložen u sudski spis. U preostalom djelu odbijen je zahtjev za naknadu troška budući je isti zatražen u prekomjernom iznosu. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki V. izreke ove presude.

36. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

37. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.-a

38. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 30. srpnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku