Republika Hrvatska

Posl.br: Pp-1880/2026

Općinski sud u Rijeci

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Meliti Šimić, uz sudjelovanje Valnee Car, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika RMO, kojega u postupku brani IMO, zbog prekršaja iz čl. 53. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN RH br.67/08, 48/10, 74/11, 80/13,158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 114/22, 145/24 - u daljnjem tekstu ZSPC), odlučujući o prigovoru okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga MUP, PU PG, Postaje prometne policije Rijeka, Klasa: 211-07/25-4/93464 od 11. rujna 2025., nakon provedenog žurnog postupka, na temelju odredaba čl. .1., čl. . 3. i čl. 183. Prekršajnog zakona (NN RH br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17,118/18, 114/22 - u daljnjem tekstu Prekršajni zakon), 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

okrivljenik RMO, rođen **.**.1999. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], ostali podaci nepoznati,

k r i v  j e

I./što je:

05. studenog 2024. u 02:41 u mjestu Hreljin, općina Bakar, Ulica Meja Gaj kbr. 179, kao vozač vozila N1 marke Peugeot, reg. oznake [registarska oznaka], upravljao navedenim vozilom i kretao se u Hreljinu, iz smjera Crikvenice u smjeru Rijeke, gdje je dopuštena brzina 50 km/h kroz naseljeno mjesto brzinom od 83 km/h, što umanjeno za sigurnosnu razliku od 10 km/h, iznosi 73 km/h, izmjereno mjernim uređajem CORDON M2,

dakle, kretao se vozilom na cesti u naselju brzinom koja je za više od 10 do 30 km/h veća od dopuštene brzine,

čime je postupio protivno odredbi članka čl. 53. st. 1. ZSPC-a i počinio prekršaj iz čl. 53. st. 5. istog Zakona,

pa mu se, temeljem navedene zakonske odredbe,

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 130,00 (sto trideset) eura.

Na temelju odredbe čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan novčanu kaznu platiti u roku od 8 (osam) dana po primitku ove presude.

Ukoliko okrivljenik, u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

II./ Na temelju odredbe čl. . 3. u svezi čl. . 3. i čl. . 10. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 8 (osam) dana po primitku ove presude.

Obrazloženje

1. MUP, PU PG, Postaja prometne policije Rijeka dostavila je ovome Sudu, prigovor okrivljenika, podnesen protiv njihovog obaveznog prekršajnog naloga opisanog u uvodu ove presude, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Razmatrajući dostavljeni prigovor, Sud je utvrdio da je isti pravodoban i dopušten, te da je podnesen zbog poricanja prekršaja.

3. Stoga je, temeljem odredaba čl. . 1., te čl. . 1. t. 6. i čl. 222. Prekršajnog zakona, Sud proveo žurni postupak.

4. U pisanoj obrani okrivljenik je izjavio da se smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret i iskazuje žaljenje zbog istoga, da je apsolutno svjestan pogreške u svom postupanju i preuzima odgovornost za svoj postupak, ali da je, isto tako, izvukao pouku o svom daljnjem postupanju. Ističe da je 01. svibnja 2024. počeo raditi kod poslodavca u Zagrebu i da od zasnivanja radnog odnosa radi na poslovima dostave pekarskih proizvoda, koja dostava se obavljala u ranojutarnjim satima, odnosno, pretežito u razdoblju od 02:00 do 04:00 sata te da je vozio dostavno vozilo koje je bilo u vlasništvu poslodavca, a dostavu je vršio na području Vežice, Hreljina i Krka. Nastavno, navodi da nigdje nije bio postavljen znak za kontrolu brzine; da ga navedeni poslodavac uopće nije obavještavao da su na adresu sjedišta poslodavca stigle obavijesti o počinjenom prekršaju; da se radi o dionici ceste koja je ravna; da se radilo uvijek o dostavi u noćnim satima od 02:00 do 04:00 sata, kada stvarno gotovo da niti nema prometa drugih vozila, dok da su kuće udaljene nekoliko stotina metara od ceste. Navodi da je nesporno da je prekoračio brzinu, ali obzirom na vrijeme i stanje ceste, da svojim postupanjem nije ugrožavao ni ljude ni imovinu. Navodi da je pored jedne te iste kamere mogao proći i više puta u različitim smjerovima zbog više dostava koje je morao obaviti, odnosno dostavnih mjesta na istom području. Navodi da je i dalje zaposlen na poslovima dostave, ali kod drugog poslodavca i da ostvaruje plaću u minimalnom iznosu, dok drugih primanja da nema, a živi sa suprugom i djetetom od tri mjeseca (supruga je inače zaposlena, ali sada je na porodiljinom dopustu). Zaključno, obzirom na sve navedene okolnosti, navodi da se svrha kažnjavanja u ovom predmetu može postići i blažom kaznom od propisane te predlaže Sudu da izrekne kaznu ispod propisane najmanje mjere za tu vrstu kazne jer da iz njegova ponašanja jasno proizlazi da postoje olakotne okolnosti na njegovoj strani, da nema nikakvih posljedica prekršaja i da je očito da će se okrivljenik u budućnosti kloniti počinjenja prekršaja.

5. Kako je Sud utvrdio da je okolnosno priznanje okrivljenika sukladno dokazima u spisu, dokazni postupak proveden je u smislu odredbe čl.171.a st.3. Prekršajnog zakona, dakle, izvedeni su samo dokazi koji se odnose na prekršajno -pravne sankcije i druge mjere.

5.1.Čitanjem potvrde PE Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, utvrđeno prije počinjenja predmetnog prekršaja nije prekršajno kažnjavan za prekršaje iz ZSPC-a, međutim, nakon počinjenja istoga, nastavio je sa činjenjem prekršaja upravljanja vozilom nepropisnom brzinom te je kažnjavan za prekršaje iz članka 53. stavak 4. (u dva navrata), te za prekršaj iz članka 54. stavka 3. ZSPC-a.

6. Odredbom članka 53.st.5. ZSPC-a, propisano je:

"Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 eura, kaznit će se za prekršaj vozač koji se vozilom u naselju kreće brzinom koja je za više od 20 do 30 km na sat veća od dopuštene ili prometnim znakom ograničene brzine."

7. Stoga je Sud – na temelju navoda obrane okrivljenika koji priznaje da je inkriminirane zgode upravljao predmetnim vozilom i kretao se na predmetnom mjestu, izmjerenom brzinom, a što je potkrijepljeno i materijalnim dokazima tužitelja- utvrdio nedvojbeno dokazanim da se okrivljenik inkriminirane zgode kretao vozilom na cesti u naselju, brzinom koja je za više od 10 do 30 km/h veća od dopuštene brzine, čime je postupio protivno odredbi čl. 53. st. 1. i počinio prekršaj iz čl. 53. st. 5. ZSPC-a.

8. Za počinjeni prekršaj okrivljeniku je izrečena novčana kazna u Zakonom utvrđenom iznosu, te stoga nije primijenjena odredba čl. 36. Prekršajnog zakona, odnosno, nije primijenjen institut individualizacije kazne.

9. Kako je okrivljenik proglašen krivim, Sud ga je obvezao na plaćanje paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje postupka.

U Rijeci 30. srpnja 2026.

Sutkinja

Melita Šimić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

DNA:

1. okrivljeniku,

2. tužitelju,

3. braniteljici,

4. u spis.