Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Stalna služba u Đurđevcu

Đurđevac, Đure Basaričeka 12

Poslovni broj: P-300/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, Stalna služba u Đurđevcu, po sutkinji Marini Rengel Brlečić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branko Rakitničan, odvjetnik u Koprivnici, protiv tuženika Hrvatski telekom d.d., OIB: 81793146560, Zagreb, Radnička cesta 21, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Fingler, odvjetnik u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon glavne javne rasprave zaključene 2. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 30. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha koja se vodi pred FINANCIJSKOM AGENCIJOM temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina broj: Ovrv-63/08 od 30.05.2008.godine pokrenuta zahtjevom za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 protiv tužitelja kao ovršenika OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u odnosu naplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 816,52 kune/108,37 eura tekuće od 22. rujna 2007. do naplate, na iznos od 156,61 kune/20,79 eura tekuće od 23. listopada 2007. do naplate, na iznos od 168,71 kunu/22,39 eura tekuće od 22. studenog 2007. do naplate, na iznos od 211,94 kune/28,13 eura tekuće od 21. prosinca 2007. do naplate, na iznos od 73,74 kune/9,79 eura tekuće od 22. siječnja 2008. do naplate te na iznos od 780,80 kuna/103,63 eura tekuće od 30. svibnja 2008. do naplate.

II. Odbija se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Proglašava se nedopuštenom izvansudska ovrha koja se vodi pred FINANCIJSKOM AGENCIJOM temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina broj: Ovrv-63/08 od 30.05.2008.godine pokrenuta zahtjevom za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja HRVATSKI TELEKOM d.d., Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560 protiv tužitelja kao ovršenika OŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i to u odnosu na potraživanje glavnice u iznosu od 189,47 eura te troškova postupka u iznosu od 103,63 eura i 19,91 euro.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je protiv tuženika dana 24. listopada 2025. podnio tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojoj navodi da je temeljem tuženikovog zahtjeva za naplatu podnesenog Financijskoj agenciji (FINA) dana 10. rujna 2025. radi izravne naplate navodne novčane tražbine tuženika kao ovrhovoditelja prema tužitelju kao ovršeniku na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina broj: Ovrv-63/08 koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 11. srpnja 2008., FINA tužitelju zaplijenila novčana sredstva u visini glavnog duga uvećanog za kamate i troškove u ukupnom iznosu od 787,68 EUR, od čega se na glavni dug odnosi iznos od 189,46 EUR. Protiv označene je izvansudske ovrhe sada tužitelj kao ovršenik naslovnom sudu podnio žalbu kojom je spornu izvansudsku ovrhu zatraženu na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina broj: Ovrv-63/08 kao i sporno rješenje u cijelosti pobijao zbog razloga propisanih čl. 50. st. 1. t. 7. i t.11. OZ-a te je naslovni sud, svojim rješenjem i zaključkom broj: Ovr-597/2025-6 od 8. listopada 2025., a koje je punomoćniku tužitelja kao ovršenika dostavljeno dana 10. listopada 2025., uputio tužitelja kao ovršenika da u roku od 15 dana od dana dostave rješenja i zaključka pokrene parnicu radi proglašenja predmetne izvansudske ovrhe nedopuštenom zbog zastare tražbine.

1.2. Postupajući po prethodno navedenom rješenju i zaključku naslovnog suda, tužitelj u roku određenom tim rješenjem i zaključkom podnosi ovu tužbu jer smatra da tuženik temeljem sporne ovršne isprave, odnosno na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina broj: Ovrv- 63/08 od 30. svibnja 2008. koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 11. srpnja 2008. nije bio ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja jer je nakon pravomoćnosti spornog rješenja o ovrsi, a u vrijeme kada tužitelj kao ovršenik taj razlog nije mogao isticati već u roku za žalbu protiv tog rješenja, nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno predmetnim rješenjem. Kako iz samog rješenja o ovrsi proizlazi da je glavnica spornih tražbina dospjela u periodu od 21. rujna 2007. do 21. siječnja 2008. te kako je predmetno rješenje postalo pravomoćno i ovršno dana 11. srpnja 2008., slijedi da je u trenutku podnošenja tuženikovog zahtjeva za naplatu već istekao propisani zastarni rok te je tuženik zbog nastupanja zastare izgubio pravo prisilne naplate spornih tražbina. Pri tome, tuženik pogrešno smatra da je dostavom pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi FINA-i dana 4. srpnja 2018. prekinuo zastaru, jer je FINA prestala s izvršavanjem tog rješenja kao osnove za plaćanje i isto izbrisala iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje na temelju čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima te se smatra da je ovrha na novčanim sredstvima tužitelja postala nemoguća, tako da je tuženikov zahtjev, zapravo, pravomoćno odbijen. Slijedom navedenog, a temeljem odredbi čl. 241.-243. Zakona o obveznim odnosima, smatra se da prekid zastare u konkretnom slučaju nije niti nastupio.

1.3. Tužitelj smatra da je slijedom navedenog razvidno da tuženik kao ovrhovoditelj nije bio ovlašten tražiti izvansudsku ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika temeljem priloženih isprava kao i da je nastupila zastara tražbine čiju naplatu tuženik zahtijeva, predlaže da sud, nakon provedenog postupka, donese presudu kojom će proglasiti dotičnu izvansudsku ovrhu nedopuštenom.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužitelj pogrešno tvrdi da je nastupila zastara. Naime, tuženik smatra da je pravodobno poduzimao radnje radi naplate predmetnog potraživanja kojima je zastara prekinuta. Predmetno rješenje o ovrsi postalo je pravomoćno 11. srpnja 2008., a tuženik je prethodno 4. srpnja 2018. podnio prijedlog za izravnu naplatu, odnosno dostavio FINA-i pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi. Na taj način zastara je prekinuta i nakon prekida je počela teći iznova. Stoga je prigovor zastare tužitelja neosnovan.

2.2. Slijedom svega iznijetog, a budući da tužitelj u tužbi osim prigovora zastare ne ističe ništa drugo, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, i naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

3. U predmetnom postupku među strankama je sporno da li je nastupila zastara prisilne napate tražbine tuženika prema tužitelju s osnova ovršne isprave - rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina br. Ovrv-63/08 od 30. svibnja 2008. koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 11. srpnja 2008.

4 . Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je proveo dokaze i to čitanjem sadržaja zahtjeva za naplatu (stranica 5-8 spisa), prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (stranica 9-10), izvoda iz poslovnih knjiga (stranica 11), rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-63/08 (stranica 12), potvrde pravomoćnosti i ovršnosti (stranica 13), dopisa tuženika FINI od 3. srpnja 2018. sa ovjerenom punomoći (stranica 20-22), podneska FINE od 2. travnja 2026. (stranica 31), specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (stranica 32), pročitan je ovosudni spis Ovr-597/2025.

5. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), te je utvrdio da tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Čitanjem sadržaja zahtjeva za naplatu (stranica 5-8 spisa) utvrđuje se da je tuženik kao ovrhovoditelj isti podnio FINI dana 10. rujna 2025. protiv tužitelja kao ovršenika i to temeljem ovršne isprave - rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina br. Ovrv-63/08 od 30. svibnja 2008. koje je postalo pravomoćno i ovršno dana 11. srpnja 2008. Tuženik kao ovrhovoditelj pritom je platio predujam naknade za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 19,91 euro.

7. Čitanjem sadržaja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina br. Ovrv-63/08 od 30. svibnja 2008. (stranica 9-10) utvrđuje se kako je isti podnio tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika, radi naplate tražbine u iznosu od 1.427,52 kune s zakonskim zateznim kamatama na iznos od 816,52 kune tekućom od 22. rujna 2007. do isplate, na iznos od 156,61 kune tekućom od 23. listopada 2007. do isplate, na iznos od 168,71 kunu tekućom od 22. studenog 2007. do isplate, na iznos od 211,94 kune tekućom od 21. prosinca 2007. do isplate te na iznod od 73,74 kune tekućom od 22. siječnja 2008. do isplate. Prijedlogom se predlaže ovrha na cjelokupnoj imovini ovršenika.

8. Čitanjem sadržaja izvoda iz poslovnih knjiga tuženika (stranica 11) utvrđuje se kako je isti imao potraživanje prema tužitelju u ukupnom iznosu od 1.427,52 kune i to prema računu br. 5009800201-001-5 s dospijećem dana 21. rujna 2007. u iznosu od 816,52 kune, prema računu br. 5009800201-002-3 s dospijećem dana 22. listopada 2007. u iznosu od 156,61 kune, prema računu br. 5009800201-003-1 s dospijećem dana 21. studenog 2007. u iznosu od 168,71 kune, prema računu br. 5009800201 -004-0 s dospijećem dana 20. prosinca 2007. u iznosu od 211,94 kune i prema računu br. 5009800201-005-8 s dospijećem dana 21. siječnja 2008. u iznosu od 73,74 kune.

9. Čitanjem sadržaja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-63/08 javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina od 30. svibnja 2008. (stranica 12) utvrđuje se kako je javni bilježnik isto rješenje donio usvojivši gore navedeni prijedlog za ovrhu u cijelosti te odredio troškove postupka u iznosu od 780,80 kuna.

10. Čitanjem potvrde pravomoćnosti i ovršnosti (stranica 13) sud utvrđuje da je gore navedeno Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave postalo pravomoćno i ovršno dana 11. srpnja 2008.

11. Čitanjem sadržaja dopisa tuženika FINI od 3. srpnja 2018. sa ovjerenom punomoći (stranica 20-22) sud utvrđuje kako u privitku istog tuženik kao ovrhovoditelj dostavio FINI pravomoćno i ovršno Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina br. Ovrv-63/08 od 30. svibnja 2008. te moli postupanje po istom sukladno s odredbama čl. 4. i 5. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

12. Čitanjem sadržaja podneska FINE od 2. travnja 2026. (stranica 31) utvrđuje se kako je FINA izvjestila sud kako je osnova Ovrv-63/08 zaprimljena u FINU dana 4. srpnja 2018. i isknjižena temeljem čl. 12. ZPONS dana 5. siječnja 2022. Nadalje, da je tuženik kao ovrhovoditelj osnovu aktivirao 10. rujna 2025. te je dugovanje u cijelosti naplaćeno.

13. Čitanjem sadržaja specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (stranica 32) utvrđuje se kako je FINA temeljem osnove za plaćanje Ovrv-63/08 koja je primljena 10. rujna 2025 s računa tužitelja kao ovršenika naplatila ukupni iznos od 789,97 eura i to trošak u iznosu od 19,91 euro, trošak u iznosu od 266,49 eura od čega se iznos od 103,63 eura odnosi na glavnicu i iznos od 162,86 eura na kamatu te iznos od 503,57 eura od čega se iznos od 189,47 eura odnosi na glavnicu i iznos od 314,10 eura na kamatu.

14. Uvidom u ovosudni spis broj Ovr-597/2025 utvrđeno je kako je tužitelj kao ovršenik dana 15. rujna 2025. ovom sudu podnio žalbu i prijedlog za proglašenje ovrhe nedopuštenom u odnosu na izvansudsku ovrhu po osnovi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-63/08 javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina od 30. svibnja 2008. Dana 8. listopada 2025. ovaj sud je donio Rješenje i zaključak br. Ovr-597/2025-6 kojim je prijedlog tužitelja kao ovršenika odbačen kao nedopušten te je isti upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom temeljem rješenja o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina poslovni broj Ovrv- 63/08 od 30. svibnja 2008. zbog zastare tražbine.

15.1. Sukladno odredbi čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) koji propisuje zastaru za tražbine utvrđene pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Međutim, sve povremene tražbine koje proistječu iz takvih odluka ili nagodbe, odnosno javnobilježničkog akta i dospijevaju ubuduće zastarijevaju u roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina.

15.2. Odredba čl. 226. st. 1. ZOO-a koja propisuje zastaru za povremene tražbine, propisuje da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja.

16. Iz provedenih dokaza sud je utvrdio da je tražbina tuženika kao ovrhovoditelja prema tužitelju kao ovršeniku temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-63/08 javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina od 30. svibnja 2008. ovršna dana 11. srpnja 2008. Budući da se radi o tražbini koja je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti (javnog bilježnika kao povjerenika suda), ista sukladno odredbi čl. 233. st. 1. ZOO-a zastarijeva za 10 godina. Tuženik kao ovrhovoditelj je podnošenjem zahtjeva za izravnu naplatu FINI dana 3. srpnja 2018. godine prekinuo tijek zastare, sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Sukladno odredbi čl. 245. st. 1. ZOO-a, nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Stoga u trenutku podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu dana 10. rujna 2025. potraživanje tuženika kao ovrhovoditelja nije bilo u zastari u odnosu na glavnično potraživanje, ali i u odnosu na troškove postupka.

17. Sud je stava da se ne može prihvatiti argument tužitelja kako je tražbina u zastari temeljem čl. 242. st. 2. ZOO-a koji propisuje da se smatra da nije bilo prekida zastare ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage. Činjenica da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen od strane tuženika kao ovrhovoditelja dana 4. srpnja 2018. isknjižen iz Očevidnika FINE dana 5. siječnja 2022. ne može se podvesti pod zakonsku odredbu koja propisuje da prekida zastare nije bilo ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage. Provedenim dokaznim postupkom utvrđeno je da je zahtjev za izravnu naplatu bio prihvaćen od strane FINE te je osnova za postupanje – pravomoćno i ovršno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina br. Ovrv-63/08 od 30. svibnja 2008. bila uknjižena u Očevidnik te se po istoj postupalo, iako bezuspješno, jer tužitelj kao ovršenik očito nije imao sredstava na računu koje bi FINA zaplijenila. Ova je osnova isknjižena iz Očevidnika temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (NN 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20, dalje: ZPONS) koji propisuje da ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti. Iz istoga proizlazi da vjerovnikov zahtjev (tuženikov zahtjev za izravnu naplatu podnesen FINI 4. srpnja 2018.) nije odbačen ili odbijen kako to tumači tužitelj već je FINA po istome postupala te sukladno gore citiranoj zakonskoj odredbi ZPONS isti isknjižila po proteku tom odredbom propisanog roka od 3 godine pa je u to vrijeme tijek zastare bio u prekidu (tako i Vrhovni sud RH, posl. br. Revd-647/2022-2 od 15.02.2023.)

18. Temeljem navedenog sud zaključuje kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan u odnosu na potraživanje glavnice u iznosu od 189,47 eura, ali i troškova postupka u iznosu od 103,63 eura koji se iznos odnosi na troškove postupka iz ovršne isprave - rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-63/08 javnog bilježnika Stjepana Trstenjaka iz Varaždina od 30. svibnja 2008. (780,80 kuna) i 19,91 euro koji se iznos odnosi na predujam naknade za provedbu osnove za plaćanje koji je tuženik kao ovrhovoditelj platio FINI. To stoga što se ovdje ne radi o potraživanju sporednih povremenih tražbina ili kamata već troškova postupka koje je tuženik kao ovrhovoditelj imao u postupku naplate potraživanja i na koja ima pravo jer tužitelj kao ovršenik nije dobrovoljno podmirio svoje dugovanje u roku dospijeća. Stoga je odučeno kao u točki II. izreke presude.

19. Međutim, u pravu je tužitelj kada ističe prigovor zastare u odnosu na kamatu jer se na to potraživanje primjenjuje odredba čl. 226. st. 1. ZOO-a, dakle zastarni rok od tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Temeljem navedene zakonske odredbe presuđeno je kao u točki I. izreke presude.

20. Sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona. Tužitelj je uspio u parnici u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje zakonskih zateznih kamata koje su mu naplaćene u iznosu od 476,96 eura, dok nije uspio s dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na glavnično potraživanje i troškove ovršnog postupka, pa je u tom dijelu u postupku uspio tuženik. Tužitelju je po osnovi glavnog duga i troškova postupka naplaćeno 313,01 euro. Stoga sud zaključuje kako su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa je sukladno odredbi čl. 154. st. 1. riješeno kao u točki III. Izreke presude.

Đurđevac, 30. srpnja 2026.

Sutkinja

Marina Rengel Brlečić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude i rješenja.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda i rješenje objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda i rješenje objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. ZPP-a).

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona.

Rok za žalbu ne teče od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 5. ZPP).

Dostaviti:

1. Odvj. Branko Rakitničan, Koprivnica

2. Odvj. Branimir Fingler, Osijek