REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-4358/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Anđele Hambašić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ER, [adresa], zastupan po opunomoćeniku Stjepanu Babiću, odvjetniku u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, Zagreb, Trg Narodne zaštite 1, OIB: 36162371878, kojeg zastupa CR, službena osoba, radi napuštanja Europskog gospodarskog prostora, 30. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-04/25-02/1323, URBROJ: 511-19-32-25-1 od 20. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći u ovom sporu uz isplatu troškova zastupanja odvjetniku Stjepanu Babiću.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VI. Policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-04/25-02/1323, URBROJ: 511-19-32-25-1 od 20. listopada 2025. utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i ostavljen mu je rok za dragovoljno napuštanje Europskog gospodarskog prostora (dalje: EGP) u roku od 30 dana, uz prijetnju prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP-e u ostavljenom roku.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatra pogrešnim zaključak tuženika da nezakonito boravi u [adresa] i ukazuje da je 23. travnja 2025. podnesen novi zahtjev za odobrenje privremenog boravka (dozvola za boravak i rad) temeljem zaposlenja u društvu TREGER STUDIO USLUGE j.d.o.o. Smatra da ima pravo boraviti u [adresa] dok se taj postupak ne okonča, odnosno do pravomoćnosti rješenja o odbijanju. Stoga je tuženik bio dužan obustaviti postupak povratka do okončanja postupka izdavanje dozvole za boravak i rad. Predlaže poništiti osporeno rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 2. srpnja 2026.

6. Prema članku 54. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj 133/20, 151/22 i 40/25; dalje: ZS) državljanin treće zemlje može boraviti u [adresa] na kratkotrajnom boravku, privremenom boravku, dugotrajnom boravištu ili stalnom boravku.

Prema članku 57. stavku 1. toč. 7. ZS-a privremeni boravak odobrava se državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u [adresa] u svrhu rada.

Prema članku 57. stavku 2. privremeni boravak u svrhu rada iz stavka 1. točke 7. članka 57. ZS-a izdaje se kao dozvola za boravak i rad.

Prema članku 184. stavku 1. ZS-a državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako:

1. nije na kratkotrajnom boravku

2. nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak

3. nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita

4. nije državljanin treće zemlje iz članka 58. stavka 4., članka 62. stavka 2., članka 129. stavka 2. i članka 156. stavka 1. ZS-a,

5. se kreće izvan područja na kojem mu je ograničeno kretanje na temelju bilateralnog međunarodnog ugovora,

6. nije obuhvaćen programom mobilnosti iz članka 73. stavka 5. ili članka 74. stavaka 3. i 12. ovoga Zakona.

Prema članku 186. stavku 1. ZS-a državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku.

7. Prema podacima spisa nedvojbeno proizlazi da je tužitelju dana 11. srpnja 2024. ukinuta dozvola za boravak i rad, odobrena od Policijske uprave varaždinske za rad u društvu BOXMARK LEATHER d.o.o. U takvom slučaju, tužitelj kao državljanin treće države nema pravo na boravak u Republici Hrvatskoj u smislu članka 54. ZS -a, budući da mu je od 11. srpnja 2024. prestalo pravo na privremeni boravak u svrhu rada (članak 57. stavak 1. toč. 7. u svezi članka 57. stavka 2. ZS -a). Kod takvog stanja stvari, opravdan je zaključak tuženika da se tužitelj od 11. srpnja 2024. pa nadalje, odnosno do donošenja osporenog rješenja nalazi u nezakonitom boravku. Očigledno je da tužitelj nema valjano odobrenje za privremeni boravak u smislu članka 184. stavka 1. toč. 2. ZS-a, a nema naznaka niti tužitelj ističe i dokazuje da bi postojala neka od osnova iz članka 184. stavka 1. ZS-a koje mu daju pravo na boravak (npr. okolnost da je na kratkotrajnom boravku u Republici Hrvatskoj). Stoga je u smislu članka 186. stavka 1. i 2. ZS-a opravdano od strane tuženika doneseno rješenje o povratku tužitelja uz određivanje roka za dragovoljno napuštanje EGP-a.

8. U odnosu na tužbene navode, napominje se da samo podnošenje zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, i to nakon prestanka važenja ranije izdane dozvole za boravak i rad, ne daje pravo na boravak na području Republike Hrvatske. Osim toga, iz pribavljenih podataka (očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Službe za državljanstvo i strance, KLASA: 001-01/26-01/422, URBROJ: 511-19-23-26-225 od 29. lipnja 2026.) proizlazi da je obustavljen postupak po zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad u odnosu na tužitelja, a u svrhu rada za društvo TREGER STUDIO USLUGE j.d.o.o.

9. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS).

10. Tužitelj nema pravo na naknadu troška, zatraženog na raspravi, jer nije uspio u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS). Nadalje, u smislu članka 3. stavka 2. i 4. u svezi članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povratka ("Narodne novine" broj 132/21; dalje: Pravilnik) priznavanje prava na besplatnu pravnu pomoć, uz isplatu naknade troškova zastupanja izravno odabranom odvjetniku, podrazumijeva da se odvjetnik kojem je izdana punomoć nalazi na listi pružatelja pravne pomoći (članak 4. Pravilnika). Međutim, u ovom sporu je punomoć za zastupanje izdana odvjetniku koji se ne nalazi na javno objavljenoj listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku povratka (https://mup.gov.hr/projekt-besplatna-pravna-pomoc-u- postupku-povratka-liste-pruzatelja-besplatne-pravne-pomoci-294030/294030). Stoga, nije bilo osnove za priznavanje prava na besplatnu pravnu pomoć, uz isplatu naknade troškova zastupanja izravno odvjetniku Stjepanu Babiću, po osnovi Pravilnika.

11. Uvažavajući navedeno, odlučeno je kao u točki II. i III. izreke.

U Zagrebu 30. srpnja 2026.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. opunomoćenik tužitelja

2. tuženik – putem sudske dostave