REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pr-214/2024-51
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužiteljice SZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika LumeNNice d.o.o., [adresa], OIB: 23868928071, koga zastupa punomoćnica Maruška Ujević, odvjetnica u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i isplate, te u pravnoj stvari tužitelja LumeNNice d.o.o., [adresa], OIB: 23868928071, koga zastupa punomoćnica Maruška Ujević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice SZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zrinka Prlić, odvjetnica u Zagrebu, radi sudskog raskida, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. srpnja 2026., u prisutnosti tužiteljice, zamjenice punomoćnice tužiteljice Albine Bradarić Hrlić, odvjetnice i zamjenice punomoćnice tuženika Jelene Grbešić, odvjetnice, 30. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da Odluka o otkazu ugovora o radu radi nezadovoljavanja zaposlenice na probnom roku od 30. siječnja 2024. nije dopuštena te da radni odnos tužiteljice SZL kod tuženika LumeNNice d.o.o. nije prestao.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice SZL koji glasi:
"Nalaže se tuženiku LumeNNice d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23868928071 da tužiteljicu SZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na posao i rasporedi ju na radno mjesto više savjetnice za pripremu i provedbu EU projekata, a sve u roku od 15 dana."
III Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 22. rujna 2023. sklopljen između tužiteljice SZL i tuženika LumeNNice d.o.o. s danom 30. srpnja 2026.
IV Nalaže se tuženiku LumeNNice d.o.o. naknaditi tužiteljici SZL štetu u iznosu 5.275,08 EUR (slovima: pet tisuća dvjesto sedamdeset pet eura i osam centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V Nalaže se tuženiku LumeNNice d.o.o. isplatiti tužiteljici SZL iznos 18.460,51 EUR (slovima: osamnaest tisuća četiristo šezdeset eura i pedeset jedan cent), te zatezne kamate, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom brutoiznosu, koje teku na iznos:
- 1.758,36 EUR od 16. travnja 2024. do isplate,
- 1.758,36 EUR od 16. svibnja 2024. do isplate,
- 1.921,97 EUR od 16. lipnja 2024. do isplate,
- 1.921,97 EUR od 16. srpnja 2024. do isplate,
- 1.921,97 EUR od 16. kolovoza 2024. do isplate,
- 1.921,97 EUR od 16. rujna 2024. do isplate,
- 1.807,60 EUR od 16. listopada 2025. do isplate,
- 1.921,97 EUR od 16. studenog 2025. do isplate,
- 1.921,97 EUR od 16. prosinca 2025. do isplate,
- 1.921,97 EUR od 16. siječnja 2026. do isplate,
- 1.921,97 EUR od 16. veljače 2026. do isplate,
- 1.921,97 EUR od 16. ožujka 2026. do isplate,
- 1.921,97 EUR od 16. travnja 2026. do isplate,
- 1.921,97 EUR od 16. svibnja 2026. do isplate,
- 1.921,97 EUR od 16. lipnja 2026. do isplate,
po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VI Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice SZL za iznos 29.453,60 EUR (slovima: dvadeset devet tisuća četiristo pedeset tri eura i šezdeset centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:
- 1.277,15 EUR od 16. ožujka 2024. do isplate,
- 1.671,82 EUR od 16. listopada 2024. do isplate,
- 1.612,96 EUR od 16. studenog 2024. do isplate,
- 1.612,96 EUR od 16. prosinca 2024. do isplate,
- 1.612,96 EUR od 16. siječnja 2025. do isplate,
- 1.612,96 EUR od 16. veljače 2025. do isplate,
- 1.612,96 EUR od 16. ožujka 2025. do isplate,
- 1.418,73 EUR od 16. travnja 2025. do isplate,
- 1.418,73 EUR od 16. svibnja 2025. do isplate,
- 1.418,73 EUR od 16. lipnja 2025. do isplate,
- 1.418,73 EUR od 16. srpnja 2025. do isplate,
- 1.418,73 EUR od 16. kolovoza 2025. do isplate,
- 1.418,73 EUR od 16. rujna 2025. do isplate.
VII Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice SZL u dijelu potraživanja po osnovi zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.
VIII Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika LumeNNice d.o.o. koji glasi:
"I. Raskida se Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 22. rujna 2023., sklopljen između tužiteljice-protutuženice SZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika-protutužitelja Lumennice d.o.o. iz [adresa], OIB: 00461373453, temeljem kojeg je tužiteljica- protutuženica obavljala poslove radnog mjesta više savjetnice za pripremu i provedbu EU projekata, s danom 6. svibnja 2024. kao danom podnošenja sudu zahtjeva (protutužbe) tuženika-protutužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu.
II. Nalaže se tužiteljici-protutuženici SZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku- protutužitelju Lumennice d.o.o. iz [adresa], OIB: 00461373453 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana"
r i j e š i o j e
I Dopušta se preinaka tužbe predložena podneskom tužiteljice SZL od 17. lipnja 2026.
II Nalaže se tuženiku LumeNNice d.o.o. naknaditi tužiteljici SZL trošak parničnog postupka u iznosu 1.322,50 EUR (slovima: tisuću tristo dvadeset dva eura i pedeset centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 30. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužiteljice SZL za naknadu troška postupka u preostalom iznosu 2.677,50 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate te troška sudskih pristojbi po eventualnoj odluci suda.
IV Odbija se zahtjev tuženika LumeNNice d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu 5.625,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 15. veljače 2024. u bitnome navodi da je s tuženikom 22. rujna 2023. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova na radnom mjestu više savjetnice za pripremu i provedbu EU projekata s probnim rokom u trajanju od šest mjeseci, da je s radom započela 2. studenog 2023., da joj je tuženik 30. siječnja 2024. uručio Odluku o otkazu ugovora o radu radi nezadovoljavanja na probnom roku, protiv koje je 31. siječnja 2024. elektroničkom poštom uputila tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika navodeći da je Odluka o otkazu nezakonita jer je tužiteljica trudna, da je istog dana primila odgovor tuženika u kojem tuženik navodi da je Odluka zakonita, da je putem punomoćnika 6. veljače 2024. uputila dopunu Zahtjeva za zaštitu prava kojom je osporila navode tuženika o navodnom nezadovoljavanju na probnom radu, na koju je tuženik odgovorio 13. veljače 2024. Navodi da je 22. siječnja 2024. usmenim putem obavijestila tuženika o trudnoći pa je Odluka o otkazu od 30. siječnja 2024. ništetna i nezakonita zbog apsolutne zabrane otkaza trudnoj radnici, a tuženik je takvom Odlukom postupao diskriminatorno prema tužiteljici. Osporava navode iz Odluke o otkazu da nije zadovoljila na probnom radu, da nije samostalno i u skladu s pravilima struke obavljala poslove, da bi na bilo koji način oštetila tuženika, da zadatke nije izvršila u roku. Navodi da je sve radne zadatke obavljala u skladu s pravilima struke i u dogovoru s tuženikom, da je na sličnim poslovima kakve je radila kod tuženika radila i kod drugih poslodavaca u razdoblju od četiri godine pa ima iskustva s takvim radom, da je tuženik prilikom zapošljavanja tužiteljice proveo pisano i usmeno testiranje i nije imao nikakve primjedbe na tužiteljicu, već ju je odlučio zaposliti s obzirom na uspješno odrađeno testiranje, da je dogovor između tužiteljice i tuženika bio da će tužiteljica odslušati samo dijelove edukacije prema pozivu tuženika, koji nikada nije primila, da se e-mail od 10. siječnja 2024. nije odnosio na nezadovoljstvo tuženika radom tužiteljice. Osporava navode da se neprimjereno ponašala prema kolegama i kolegicama, nadređenima i imovini tuženika, da je sa službenog prijenosnog računala vršila brisanje službenih dokumenata, da je neovlašteno promijenila lozinku na računalu te privremeno otuđila isto računalo. Konačno uređenim tužbenim zahtjevima iz podneska od 17. lipnja 2026. predlaže utvrditi da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu radi nezadovoljavanja zaposlenice na probnom roku od 30. siječnja 2024., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na posao i rasporedi je na radno mjesto više savjetnice za pripremu i provedbu projekata EU, naložiti tuženiku po osnovi naknade plaće isplatu iznosa 47.914,11 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako je to specificirano citiranim podneskom, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate. Podredno, ukoliko sud utvrdi da tuženik nema radno mjesto na koje bi tužiteljicu mogao rasporediti, umjesto naloga za vraćanje na posao, predlaže raskinuti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 22. rujna 2023. s danom donošenja presude te naložiti tuženiku naknaditi štetu tužiteljici u visini tri ugovorene mjesečne plaće u iznosu 5.275,08 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
2. Tuženik odgovorom na tužbu od 6. ožujka 2024. osporava u cijelosti tužbu te tužbene zahtjeve tužiteljice, glavni i podredni. Predlaže odbiti tužbu i tužbene zahtjeve te dosuditi tuženiku trošak parničnog postupka.
3. Tuženik je podneskom od 6. svibnja 2024. podnio protutužbu navodeći da u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje opravdano ukazuju da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć, odnosno da postoje okolnosti koje opravdavaju sudski raskid ugovora o radu, ukoliko sud zaključi da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena. Navodi da je izgubio povjerenje u tužiteljicu budući da je na njegovu štetu počinila kazneno djelo na način da je trajno i namjerno obrisala i time uništila računalne podatke koji su bili pohranjeni na službenom prijenosnom računalu u vlasništvu tuženika, što je učinila prije nego je vratila službeno prijenosno računalo koje je prije toga bez dopuštenja i znanja tuženika otuđila iz poslovnih prostorija, znajući da će otvoriti bolovanje, te je na njemu promijenila lozinku čime je dodatno nanijela štetu tuženiku koji nije mogao koristiti vlastitu imovinu, da je zbog navedenog tuženik 6. svibnja 2024. protiv tužiteljice podnio kaznenu prijavu Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu, da je tužiteljica kršila obveze iz radnog odnosa na način da se neprimjereno ponašala prema kolegama i kolegicama, nadređenima i imovini pa je stoga u više navrata usmeno opomenuta na neadekvatno omalovažavajuće ponašanje, a 10. siječnja 2024. je, nakon opetovanog neprimjerenog ponašanja, dobila i pisanu opomenu, ali ni tada nije svoje ponašanje uskladila s očekivanim ponašanjem na radnom mjestu, da je neprestano prigovarala zbog ružnih tanjura, po njenim standardima jeftine tipkovnice, ružnog ormara, ružne slavine i slično, da se prema kolegama u više navrata odnosila bez poštovanja i omalovažavajući ih, da se tužiteljica 20. prosinca 2023. za vrijeme sudjelovanja na edukaciji izrade proračuna u trajanju od dva sata neprimjereno ponašala i komunicirala te svojim komentarima omalovažila rad i znanje kolege SZ zbog čega je dobila usmeno upozorenje, da unatoč referencama u navedenim u životopisu, tužiteljica tijekom rada kod tuženika niti jedan od poslova koji joj je dan u zadatak nije bila u mogućnosti samostalno obaviti, a ispostavilo se da engleski jezik ne zna dovoljno dobro, da iz navedenog proizlazi da je lažno prikazala svoje kompetencije i reference što je posljedično dovelo do gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu, ali i do poremećaja u procesu rada budući da su ostali djelatnici morali obavljati njezine radne zadatke. Smatra da ima pravo od svih svojih djelatnika očekivati i zahtijevati da savjesno ispunjavaju svoje radne obveze, da se ponašaju disciplinirano i profesionalno, odnosno da dosljedno poštuju propisani proces i organizaciju rada, vode brigu o ugledu poslodavca i njegove djelatnosti te stjecanju i zadržavanju njegova povjerenja, osobito u sadašnjim uvjetima u gospodarstvu. Slijedom navedenog, kako je tužiteljica počinila ozbiljne povrede radne obveze koje su dovele do gubitka povjerenja tuženika u tužiteljicu zbog čega nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć, predlaže, u slučaju da sud utvrdi da je Odluka o otkazu nedopuštena, raskinuti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između stranaka 22. rujna 2023. s danom 6. svibnja 2024., uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate.
4. U situaciji kada se tuženik koristio svojim procesnim ovlaštenjem iz članka 189. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP) i podnio protutužbu, tuženik ne mijenja svoju ulogu u ovom predmetu i ne postaje protutužitelj, a tužiteljica samim time ne postaje protutuženica. Stoga, kako ne postoji procesna uloga protutužitelja i protutuženika, stranke će dalje u tekstu biti naznačene sukladno svojim prvotnim procesnim ulogama (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju od 5. studenog 2025. poslovnog broja Revd-3771/2025.)
5. Budući da je tužiteljica podneskom od 17. lipnja 2026., nakon provedenog financijskog vještačenja, povećala prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, na temelju odredbe članka 190. stavaka 2. i 4. ZPP, odlučeno je kao stavku I izreke ovog rješenja.
6. Tužiteljici je 30. siječnja 2024. uručena Odluka o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja zaposlenice na probnom roku, protiv koje je 31. siječnja 2024. elektroničkom poštom podnijela zahtjev za zaštitu prava (list 15 spisa), a 6. veljače 2024. Dopunu zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava radnika (list 16-20 spisa). Tuženik se na zahtjev tužiteljice za zaštitu prava i njegovu dopunu očitovao putem elektroničke pošte 31. siječnja 2024. (list 23-24 spisa) i dopisom od 13. veljače 2024. (list 36-71 spisa). Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 15. veljače 2024., ocjena je ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR).
7. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Odluke o otkazu ugovora o radu radi nezadovoljavanja zaposlenice na probnom roku od 30. siječnja 2024. (list 12-14 spisa), e-mail korespondencije (list 15, 23-24, 35, 138, 170-174, 189, 244 spisa), Dopune zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava radnika od 6. veljače 2024. (list 16-20 spisa), izvješća o privremenoj nesposobnosti/spriječenosti za rad (list 21-22 spisa), Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. rujna 2023. (list 25-27 spisa), elektroničkog zapisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 29-33 spisa), medicinske dokumentacije (list 34, 87-89, 180 spisa), Odgovora na zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava radnika i dopunu zahtjeva od 13. veljače 2024. (list 36-71 spisa), mišljenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike (list 72-76 spisa), dokumentacije o znanju i stručnosti tužiteljice (list 90-94, 97 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu od 7. srpnja 2023. (list 95-96 spisa), kaznene prijave od 6. svibnja 2024. (list 102-105 spisa), Izvansudskog informatičkog vještačenja – izoliranje dokaza od 28. veljače 2024. (list 106-117 spisa), certifikata iz područja javne nabave (list 136-137 spisa), računa (list 152-169 spisa), liječničke potvrde (list 239 spisa), rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 26. rujna 2024. (list 240- 242 spisa), podataka o utvrđenoj nadoknadi plaće za M-4P (list 243, 278, 296 spisa), potvrda o plaći (list 245-248 spisa), obračunskih isprava za isplatu plaća i naknada tužiteljice (list 279-281, 283-285 spisa), obrasca eM-2P (list 282 spisa), saslušani su tužiteljica SZL (list 207-2010 spisa), zastupnice po zakonu tuženika NZ (list 211-213, 215-217 spisa) i ČZ (list 217- 220 spisa), svjedoci BZ (list 228-229 spisa), SZ (list 229- 230 spisa), ĆZ (list 231-232 spisa) i DZ (list 232-233 spisa) te je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (list 269-272, 303-306 spisa).
8. Tuženik je na ročištu održanom 2. srpnja 2026. odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje PZ, slijedom čega sud navedeni dokaz nije izvodio.
9. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi tužiteljice djelomično osnovani, a protutužbeni zahtjev tuženika nije osnovan.
10. Predmet spora su zahtjevi tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o otkazu ugovora o radu radi nezadovoljavanja zaposlenice na probnom roku od 30. siječnja 2024., da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, naloga tuženiku da tužiteljicu vrati na posao i rasporedi je na radno mjesto više savjetnice za pripremu i provedbu projekata EU, naloga tuženiku za isplatu naknade plaće u iznosu 47.914,11 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne mjesečne iznose teku kako je to specificirano citiranim podneskom, uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, podredno postavljeni tužbeni zahtjev umjesto naloga za vraćanje na posao, za raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. rujna 2023. s danom donošenja presude te naloga tuženiku za naknadu štete tužiteljici u visini tri ugovorene mjesečne plaće u iznosu 5.275,08 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, kao i zahtjev tuženika za raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. rujna 2023. sklopljenog između tužiteljice i tuženika s danom podnošenje protutužbe, odnosno 6. svibnja 2024.
11. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika od 2. studenog 2023. do 7. veljače 2024. na radnom mjestu više savjetnice za pripremu i provedbu EU projekata te da je tuženika 22. siječnja 2024. usmenim putem obavijestila o činjenici trudnoće.
12. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, primjenjuje li se u konkretnom slučaju apsolutna zabrana otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici, kao trudnoj radnici, te visina tužbenog zahtjeva po osnovi naknade plaće.
13. Sporno je i postojanje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika nije moguć.
14. Odredbom članka 53. stavka 8. ZR propisano je da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada. Stavkom 9. citiranog članka propisano je da se na otkaz iz stavka 8. tog članka ne primjenjuju odredbe Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavka 1. i članka 125. Zakona o radu.
15. Odredbom članka 34. stavka 1. ZR propisano je da za vrijeme trudnoće, korištenja rodiljnog, roditeljskog, posvojiteljskog, očinskog dopusta ili dopusta koji je po sadržaju i načinu korištenja istovjetan pravu na očinski dopust, rada s polovicom punog radnog vremena, rada s polovicom punog radnog vremena radi pojačane njege djeteta, dopusta trudne radnice, dopusta radnice koja je rodila ili radnice koja doji dijete te dopusta ili rada s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, odnosno u roku od 15 dana od prestanka trudnoće ili prestanka korištenja tih prava u skladu s propisom o rodiljnim i roditeljskim potporama, poslodavac ne smije otkazati ugovor o radu trudnici i osobi koja se koristi nekim od tih prava. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da je otkaz iz stavka 1. toga članka ništetan, ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti iz stavka 1. ovoga članka ili ako radnik u roku od petnaest dana od dostave otkaza obavijesti poslodavca o postojanju okolnosti iz stavka 1. ovoga članka te o tome dostavi odgovarajuću potvrdu ovlaštenog liječnika ili drugog ovlaštenog tijela.
16. Odredbom članka 95. stavka 3. ZR propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Stavkom 8. citiranog članka propisano je da je naknada plaće, u smislu toga Zakona, naknada plaće u brutoiznosu koja se sastoji od iznosa za isplatu i javnih davanja iz plaće u skladu s posebnim propisima.
17. Uvidom u Odluku o otkazu ugovora o radu radi nezadovoljavanja zaposlenice na probnom roku od 30. siječnja 2024. utvrđeno je da su stranke 22. rujna 2023. sklopile Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s probnim rokom od šest mjeseci za radno mjesto više savjetnice za pripremu i provedbu EU projekata, da je tužiteljica započela s radom kod tuženika 2. studenog 2023., da je u razdoblju od početka rada do otkaza pripremila i održala jednodnevnu radionicu o mogućnostima financiranja ljudskopravaških tema te donatorskih sredstava za organizacije civilnog društva za klijenta Udruga RODA – Roditelji u akciji, započela je pripremu trogodišnjeg strateškog plana za klijenta Udruga za kreativni socijalni rad te je pripremila projektnu prijavu za javni poziv za klijenta Hrvatski savez za rijetke bolesti, da, iako je u životopisu i na intervjuu za posao navela da je samostalno pripremala projektne prijedloge za prijavu na pozive iz NPOO, Erasmus programa, ESA, NATO PDD, Interreg programa i sl., pregledavala natječajnu dokumentaciju, pratila Q&A, komunicirala s partnerima, izrađivala proračun, planirala pokazatelje, usklađivala cjelokupnu dokumentaciju projektnog prijedloga, tijekom rada kod tuženika niti jedan od poslova koji joj je dan u zadatak nije bila u mogućnosti samostalno obaviti bez pomoći iskusnih kolega, da je tijekom pripreme projektnog prijedloga za Hrvatski savez za rijetke bolesti tuženika dovela u rizik nepoštivanja ugovorne obveze prema klijentu jer je nakon dva tjedna rada na pripremi projektnog prijedloga izradila tek tablicu s popisom aktivnosti i nepotpuni proračun bez raspisa i jednog poglavlja projektnog prijedloga, da je 22. siječnja 2024., svega osam radnih dana prije kraja roka za predaju projektnih prijedloga obavijestila tuženika da neće stići posao obaviti u zadanim rokovima pa je tuženik morao reorganizirati poslovanje i dio zadataka tužiteljice preraspodijelio drugim zaposlenicima, da je tuženik nakon pregleda prve inačice dijela projektnog prijedloga koji je izradila tužiteljica istoj dao mnogobrojne komentare za unaprjeđenje projektnog prijedloga s obzirom da je kvaliteta istog bila nezadovoljavajuća, da se pokazalo kako tužiteljica ne razlikuje osnovne pojmove potrebne za pripremu projektnih prijedloga financiranih sredstvima Europske unije, da ne poznaje pravila izrade proračuna, nije samostalna u radu i nije u mogućnosti posao obaviti u zadanim rokovima koji su iskusnim stručnjacima više nego dovoljni za obaviti zadatak takve vrste složenosti, da je tužiteljica odbila pridružiti se edukaciji iz područja pripreme projekata financiranih sredstvima Europske unije ustvrdivši da vlada materijom, što se poslije pokazalo netočnim, da, s obzirom da je tuženik zaposlio tužiteljicu na radnom mjestu više savjetnice za pripremu i provedbu EU projekata s ciljem da samostalno priprema projektne prijedloge i provodi odobrene projekte, poznavanje metodologije rada i osnovnih pojmova su uvjeti bez kojih rad na predmetnom radnom mjestu nije moguć, da je, s obzirom da je tuženik tijekom probnog roka ocijenio da tužiteljica nema stručne i organizacijske sposobnosti potrebne za radno mjesto na koje je zaposlena zbog čega nastavak radnog odnosa nije moguć, zbog nezadovoljavanja na probnom radu je iniciran predmetni redoviti otkaz Ugovora o radu, da otkazni rok iznosi sedam dana i počinje teći danom dostave predmetne Odluke do uključivo 7. veljače 2024., da će tužiteljica za vrijeme trajanja otkaznog roka koristiti razmjerni dio godišnjeg odmora od šest dana, da je tužiteljica vratila tuženiku u ispravnom stanju svu opremu koju je koristila tijekom rada kod tuženika te da stranke nemaju nikakvih međusobnih potraživanja niti dugovanja osim isplate plaće, naknade za prijevoz, topli obrok, dopunsko zdravstveno osiguranje za razdoblje do 7. veljače 2024.
18. Uvidom u liječničku potvrdu od 14. travnja 2025. utvrđeno je da je tužiteljica od 30. siječnja 2024. do 29. veljače 2024. bila na bolovanju zbog komplikacija u trudnoći.
19. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 26. rujna 2024. utvrđeno je da je tužiteljici odobreno pravo na roditeljsku poštedu u razdoblju od 6. rujna 2024. do 5. rujna 2025. u kojem razdoblju joj je isplaćivana novčana naknada u iznosu od 70% proračunske osnovice mjesečno na teret sredstava državnog proračuna, na temelju odredbe članka 40. stavka 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine" broj: 152/22) te da je u razdoblju od 4. ožujka 2024. tužiteljica prijavljena u evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
20. Uvidom u podatke o utvrđenoj nadoknadi plaće za M-4P utvrđeno je da je tužiteljici u razdoblju od 30. siječnja 2024. do 7. veljače 2024. isplaćena naknada plaće na teret HZZO, a u razdoblju od 6. rujna 2024. od 5. rujna 2025. na teret proračunskih sredstava Republike Hrvatske.
21. Iz iskaza tužiteljice SZL u bitnome proizlazi da je za vrijeme rada kod tuženika radila na tri zadatka (priprema i provedba radionice za Udrugu RODA i Udrugu za kreativni socijalni rad, priprema poslovnog plana za Udrugu za kreativni socijalni rad, priprema projekta prijave za Hrvatski savez za rijetke bolesti), da je od ta tri zadatka prvi u cijelosti dovršila, drugi nije odradila do kraja jer nije došlo vrijeme za dovršetak tog poslovnog plana, a treći je dovršila nekih 90%, da je te radne zadatke u određenoj mjeri samostalno napravila, ali ne u potpunosti jer je kod tuženika to bilo organizirano na način da su zastupnice po zakonu tuženika provjeravale zadatke koje su odradili novi zaposlenici, da su u istoj situaciji bile kolegice ĆZ i DZ, da je zastupnice po zakonu tuženika 22. siječnja 2024. obavijestila o trudnoći i zamolila ih preraspodjelu posla za projekt Udruge za rijetke bolesti jer je uvidjela da isti neće u potpunosti moći dovršiti, da su zastupnice po zakonu tuženika na tu njenu molbu rekle da je to u redu i dogovorile su se o preraspodjeli poslova, da ČZ nikada nije prigovorila kvaliteti odrađenog posla, da je prisustvovala jednoj internoj radionici s područja pripreme projekata financiranih sredstvima EU koja se održavala kod tuženika i to iz razloga što je ista bila organizirana za zaposlenike bez iskustva i znanja iz tog područja, a ona je završila edukaciju za voditeljicu priprema i provedbe EU projekata za što ima certifikat i iskustva, da se za vrijeme svog rada kod tuženika nije neprimjereno ponašala prema kolegama i prema nadređenim, već je s istima imala korektan odnos bez sukoba i razmirica, da je jednom prilikom komentirala s ČZ uređenje i stvari unutar poslovnog prostora tuženika, na način što joj se sviđa, što ne jer su i inače znali komentirati unutarnje uređenje interijera, da je sa službenog prijenosnog računala obrisala neke dokumente kao što su nacrti, prve verzije nekakvih dokumenata, kopije, duplikate, neke osobne dokumente (nalaze), ali ne podatke koji bi mogla naštetiti tuženiku u bilo kojem smislu, da su zastupnice po zakonu tuženika bile upoznate s činjenicom da nosi službeno prijenosno računalo kući i na njemu tamo radi, da nije mislila da treba tražiti odobrenje tuženika za promjenu lozinke na službenom računalu te da je o promjeni lozinke obavijestila NZ **.**.2024. kada ju je ista kontaktirala,
22. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice budući da je iskazivala uvjerljivo te u bitnome u suglasnosti s iskazima svjedokinja ĆZ i DZ, kojima je sud u cijelosti povjerovao.
23. Iz iskaza zastupnica po zakonu tuženika NZ i ČZ u bitnom proizlazi da je tuženik prilikom zapošljavanja tužiteljice ispitivao samo njena teoretska znanja, da, iako je tužiteljica u svom životopisu navela da je samostalno pripremala 20-ak projekata iz svih vrsta fondova, su ubrzo uvidjeli da nije baratala osnovnim pojmovima i da nije samostalno radila niti na jednom projektu, da nije posao odrađivala u zadanim rokovima i zadovoljavajuće, da se tužiteljica neprimjereno ponašala prema NZ kada je jednom prilikom odbila napraviti kratku prezentaciju edukacije koju je trebala održati Udruzi RODA, da je ČZ na sastanku pred klijentom s visoka rekla "ti ćeš mene sad provjeravati?", da se projekti pišu na engleskom jeziku i klijent Hrvatski savez za rijetke bolesti nije tražio da se projekt napiše na hrvatskom jeziku, to je bila isključivo inicijativa tužiteljice, da je često komentirala uređenje poslovnog prostora tuženika (socijalističke ormare, zatvorsko suđe koje je kupljeno u IKEI, pitala je kakav je to miš, nije bila zadovoljna s tipkovnicom koju je imala, žalila se na slavinu), da je kvarila raspoloženje u uredu i omalovažavala imovinu tuženika, da se kolegi ZZ obraćala s visoka, često omalovažavajućim tonom koji je inače kod nje stalno bio prisutan, da ju je na takvo ponašanje upozorila ČZ pa se tužiteljica ispričala ZZ, da kada ih je tužiteljica obavijestila da je osoba s invaliditetom da je tuženik njen ugovor o radu prilagodio toj činjenici i uvijek joj izlazio u susret što se tiče nekih traženja s obzirom na njen invaliditet, da je tužiteljica imala sve potrebne uvjete za rad, da zaposlenici na probnom radu kod tuženika nisu nosili službena prijenosna računala nakon radnog vremena kući niti su radili od kuće, a ni za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, da je tuženik, nakon obavijesti tužiteljice o njenoj trudnoći 22. siječnja 2024. sam na sebe preuzeo veliki broj zadataka i to nije inicirala tužiteljica, da je tužiteljica bez znanja tuženika uzela službeno prijenosno računalo kući, promijenila lozinku na istom i za to nije nikome rekla, da mijenjanje lozinke na službenom računalu nije praksa kod tuženika, da je NZ dva puta tražila tužiteljicu da joj da novu lozinku za službeno prijenosno računalo, što je tužiteljica odbila i tek joj je dala novu lozinku kada joj je NZ rekla da će joj plaća biti isplaćena 15., a ne 1. u mjesecu, da je tuženik prilikom povrata dokumentacije koju je tužiteljica obrisala iz službenog prijenosnog računala pronašao pregršt poslovnih, povjerljivih podataka od ranijeg poslodavca tužiteljice za što tužiteljica nije imala dopuštenje da otuđi i pohrani kod drugog poslodavca, da je tužiteljica uz tu dokumentaciju obrisala još i svoje privatne nalaze, razne radne verzije dokumenata na kojima su radile i zastupnice po zakonu tuženika dajući svoje komentare i naputke, da se dio tih dokumenata odnosio i na projekt koji je propao jer nije bilo nekih dokumenata za koje smatraju da trebaju postojati pa se tuženik obvezao klijentu da će ponovno odraditi taj posao koji vrijedi 7.500,00 EUR, da je ČZ donosila odluku o odobrenju zahtjeva radnika za prekovremeni rad, da nije bilo potrebe za prekovremenim radom tužiteljice, da se tužiteljica za vrijeme radnog vremena bavila istraživanjem stvari vezanih za privatne interese, da tužiteljica u 20 dana rada na projektu za Hrvatski savez za rijetke bolesti nije odradila ništa, da su isti projekt potom u prekovremenom radu odradile zastupnice po zakonu tuženika, da nije točno da tužiteljica nije bila upozorena na kvalitetu svoga rada jer ju je NZ na to upozorila, da odluka o otkazu nije bila potaknuta činjenicom trudnoće tužiteljice, već je donesena ranije, a potaknuta je ranijim opomenama, nekvalitetom rada tužiteljice i njenim ponašanjem, da je tužiteljica 25. siječnja 2024. na kraju radnog vremena došla u ured ČZ i rekla da ne može ostati prekovremeno raditi, na što joj je ČZ rekla da je to u redu i da pošalje e- mail u kojem će reći želi li da ona završi posao na tom projektu i pošalje ga klijentu, da je nakon toga počelo neugodno ponašanje tužiteljice na način da je tužiteljica počela plakati, vikati, zatvarati vrata u uredu, govoriti da radi u uvjetima u kojima nitko ne bi trebao raditi, iskazivala nezadovoljstvo novim radnim vremenom i rekla da će od sada ona odlučivati kako će raditi, da joj je ČZ rekla da se smiri i da nema potrebe za takvim ponašanjem.
24. Sud nije povjerovao iskazima zastupnica po zakonu tuženika u dijelovima u kojima navode da se tužiteljica prema njima neprimjereno ponašala, da je kvarila atmosferu u uredu i omalovažavački se odnosila prema kolegama, da zaposlenici na probnom roku nisu nosili službena prijenosna računala kući, da je tužiteljica bez odobrenja tuženika uzela službeno prijenosno računalo kući jer isto ne proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedoka SZ, ĆZ i DZ koji su bili zaposleni kod tuženika u isto vrijeme kada i tužiteljica, da se dio obrisanih dokumenata od strane tužiteljice odnosio i na projekt koji je propao jer nije bilo nekih dokumenata za koje smatraju da trebaju postojati pa se tuženik obvezao klijentu da će ponovno odraditi taj posao koji vrijedi 7.500,00 EUR jer je isto tužiteljica osporila, a od strane zastupnica po zakonu tuženika je to paušalno navedeno i nije dokazano nekim drugim (materijalnim dokazima), da odluka o otkazu nije bila potaknuta činjenicom trudnoće tužiteljice, već je donesena ranije, a potaknuta je ranijim opomenama, nekvalitetom rada tužiteljice i njenim ponašanjem jer nije životno logično da zastupnice po zakonu tuženika o tome ne bi obavijestile tužiteljicu 22. siječnja 2024. kada ih je obavijestila o trudnoći ili ranije, a pobijana Odluka o otkazu je donesena 30. siječnja 2024., dakle nakon saznanja istih za činjenicu trudnoće tužiteljice. Sud je u preostalim dijelovima povjerovao iskazima zastupnica po zakonu tuženika budući da su iskazivale uvjerljivo te u bitnome u suglasnosti s iskazima svjedoka AZ, SZ, ĆZ i DZ.
25. Sud nije ocjenjivao iskaz zastupnice po zakonu tuženika ČZ glede događaja koji se navodno dogodio 25. siječnja 2024. jer isto nije navedeno kao otkazni razlog niti razlog zbog kojeg je podnesena protutužba.
26. Sud nije ocjenjivao dijelove iskaza tužiteljice i zastupnice po zakonu tuženika koji su međusobno proturječni, a odnose se na odrađivanje posla tužiteljice na tri projekta na kojima je za vrijeme svog rada kod tuženika radila (kvalitetu i kvantitetu svakog odrađenog posla, tko je što bio dužan odraditi, je li projekt za klijenta Hrvatski savez za rijetke bolesti trebalo pisati na hrvatskom ili engleskom jeziku i tko je isto tražio) te tko je inicirao preraspodjelu poslova tužiteljice nakon što je tuženika obavijestila o svojoj trudnoći budući da isto nije relevantno za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Naime, kako to kasnije iz obrazloženja presude proizlazi, poslodavac ima autonomno pravo ocijeniti je li radnik koji ima ugovoren probni rad udovoljio zahtjevima radnog mjesta, odnosno ostvario rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa i sud to nije ovlašten preispitivati.
27. Iz iskaza svjedoka AZ u bitnome proizlazi da su ga zastupnice po zakonu tuženika angažirale početkom veljače 2024. radi izrade vještačenja, odnosno izoliranja dokaza i povrata brisanih datoteka, da je tom prilikom utvrdio da je korisnik ženskog imena s dva prezimena samovoljno obavio brisanje datoteka te ispraznio koš za smeće u kojem su bile te obrisane datoteke, da se radilo o maloj količini datoteka koje su bile obrisane (ispod 100 datoteka), da nije otvarao te datoteke, ali imena tih datoteka su imala poveznice s projektima, da je bilo i par privatnih datoteka što se po imenima tih datoteka moglo zaključiti, da je brisanje datoteka mogla učiniti osoba koja je imala pristupi korisničkom imenu i lozinci korisnika, te je pri tom mogla imati ili daljinski ili fizički pristup.
28. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu navedenog svjedoka budući da je iskazivao uvjerljivo te u suglasnosti s materijalnom dokumentacijom u spisu (list 106-117 spisa).
29. Iz iskaza svjedoka SZ, bivšeg zaposlenika tuženika na radnom mjestu stručnjaka za provedbu projekata i javnu nabavu, u bitnome proizlazi da je s tužiteljicom imao korektnu suradnju, iako nije s njom previše surađivao, da je na jutarnjim sastancima zaključio da tužiteljica kasni u poslu s rokovima, da mu se na jednom sastanku nakon njegovog odgovora tužiteljica posprdno obratila "Sinko, ne znam gdje si ti provodio projekte, ali to ti nije točno", na što on nije reagirao, ali je ČZ koja je zbog toga usmeno upozorila tužiteljicu, da se tužiteljica nakon toga ispričala ČZ i njemu, da je tužiteljica često pružala otpor u radu, komentirala uredski namještaj koji joj se nije sviđao, da je negodovala zbog prekovremenog rada, da je svjedočio jednoj prilici kada su ĆZ, DZ i tužiteljica zamoljene od strane ČZ da prijenosno računalo ne nose kući budući da su na probnom roku, da se kod tuženika nikada nije radilo kada su zaposlenici bili na bolovanju ili bili bolesni, da bez dopuštenja poslodavca nisu smjeli mijenjati šifru na računalu.
30. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka SZ u dijelu u kojem navodi da je svjedočio jednoj prilici kada su ĆZ, DZ i tužiteljica zamoljene od strane ČZ da prijenosno računalo ne nose kući budući da su na probnom roku jer suprotno proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedokinja ĆZ i DZ, kojima je sud u cijelosti povjerovao. U preostalom dijelu sud je povjerovao iskazu navedenog svjedoka budući da je iskazivao uvjerljivo te u bitnome u suglasnosti s iskazima tužiteljice, zastupnica po zakonu tuženika i svjedokinja ĆZ i DZ.
31. Iz iskaza svjedokinja ĆZ i DZ, bivših zaposlenica tuženika, u bitnome proizlazi da su bile zaposlene kod tuženika na radnom mjestu savjetnice, odnosno više savjetnice za pripremu i provedbu EU projekata u približno isto vrijeme kao u tužiteljica, da je ĆZ u svom poslu surađivala s tužiteljicom s kojom je imala kolegijalan odnos, da je ĆZ bila prisutna jednom sastanku u prisutnosti SZ, ČZ i tužiteljice kada se razgovaralo o opravdavanju troškova za projekte kojom prilikom je tužiteljica rekla da koliko je projekata odradila ona, a koliko SZ, nakon čega se tužiteljica ispričavala i opravdavala zbog načina reakcije ČZ i ZZ, da je tužiteljica znala negativno komentirati uredski namještaj i imovinu tuženika, da je tužiteljica kasnila u poslu s rokovima, da su smjeli službena prijenosna računala nositi kući za vrijeme probnog rada, da je ĆZ postavila lozinku na službenom prijenosnom računalu jer je prije nije bilo i o tome je obavijestila ČZ, da je tužiteljica znala ostati u uredu nakon što su njih dvije otišle na kraju radnog dana, da DZ nije u potpunosti samostalno odrađivala projekte kod tuženika.
32. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima svjedokinja ĆZ i DZ budući da su iskazivale uvjerljivo te u bitnome u suglasnosti jedna s drugom te s iskazima tužiteljice, zastupnica po zakonu tuženika i svjedoka SZ.
33. Poslodavcu koji tijekom probnog rada utvrdi da radnik ne zadovoljava kriterije zbog provjere kojih je ugovorio takav rad ili ne ostvaruje očekivane rezultate rada, zbog prirode probnog rada i njegove svrhe, pripada pravo otkazati ugovor istekom ugovorenog roka probnog rada, ali i prije isteka toga roka, već i samo pozivom na to što je utvrdio. Takav otkaz jedino ne smije biti diskriminirajući, šikanozan ili rezultat ugovaranja probnog rada protivno svrsi zbog koje je propisan.
34. Autonomno je pravo poslodavca da ocijeni je li radnik koji ima ugovoren probni rad udovoljio zahtjevima radnog mjesta, odnosno ostvario rezultate koji bi bili dostatni za nastavak radnog odnosa. Stoga sud nije ovlašten ocjenjivati pravilnost ocjene poslodavca o radu radnika tijekom probnog rada (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama od 9. ožujka 2021. poslovnog broja Rev 861/2020, od 4. veljače 2014. poslovnog broja Revr 276/2013, od 9. listopada 2019. poslovnog broja Revr 793/2018).
35. Poslodavac je, također, ovlašten samostalno odrediti način na koji će pratiti i ocjenjivati radnika na probnom radu kako bi mogao ocijeniti je li radnik zadovoljio na istom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama od 22. travnja 2020. poslovnog broja Rev 2094/2018, od 29. listopada 2014. poslovnog broja Revr 1423/2012, od 2. listopada 2019. poslovnog broja Revr 793/2018).
36. U konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog suda, tuženik je dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu tužiteljice zbog nezadovoljavanja na probnom radu.
37. Iako tužiteljica u tužbi navodi da je pobijanom Odlukom o otkazu tuženik postupao diskriminatorno prema njoj, tužiteljica ne navodi osnovu po kojoj smatra da je diskriminirana niti detaljnije obrazlaže navodnu diskriminaciju. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da je predmetni navod tužiteljice paušalan i samim time neosnovan.
38. Međutim, budući da je Republika Hrvatska 1. srpnja 2013. postala punopravnom članicom Europske unije, od tada pravo Europske unije čini dio njezinog pravnog poretka i sudovi su dužni primjenjivati i to pravo, koje je nadređeno nacionalnom pravu.
39. Pitanje zaštite trudnica za vrijeme trajanja radnog odnosa jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je Direktivom Vijeća 92/85 EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ, dalje: Direktiva Vijeća 92/85/EEZ).
40. Člankom 10. Direktive Vijeća 92/85/EEZ propisano je da su države članice dužne poduzeti sve potrebne mjere kako bi zabranile otpuštanje radnica tijekom razdoblja od početka njihove trudnoće do kraja rodiljnog dopusta iz članka 8. stavka 1. Direktive, osim u izvanrednim slučajevima nevezanim za njihovo stanje koje dopušta nacionalno zakonodavstvo i/ili praksa, pri čemu prema potrebi, svoj pristanak mora dati nadležno tijelo kojim bi se trudnicama zajamčilo korištenje prava na sigurnost i zaštitu zdravlja.
41. Tumačeći nacionalno pravo u duhu prava Europske unije, ocjena je ovoga suda da se probni rad na način kako je uređen odredbama ZR ne može podvesti pod pojam "izvanrednog slučaja" zbog kojeg bi u smislu članka 10. Direktive Vijeća 92/85/EEZ bilo dopušteno otkazati ugovor o radu trudnoj radnici.
42. Stoga, neovisno o postojanju opravdanog razloga za otkazivanje ugovora o radu, uključujući nezadovoljavanje radnika na probnom radu, odluka poslodavca kojom bi isti otkazao ugovor o radu trudnici bila bi ništetna (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenje od 24. ožujka 2021. poslovnog broja Rev-507/18).
43. Slijedom navedenog, kako je tuženik Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja zaposlenice na probnom roku od 30. siječnja 2024. otkazao tužiteljici Ugovor o radu, iako je 22. siječnja 2024. saznao za činjenicu trudnoće tužiteljice, pobijana Odluka o otkazu je ništetna.
44. Budući da je tužiteljica tužbenim zahtjevom predložila da se Odluka o otkazu utvrdi nedopuštenom, a posljedice su u konkretnom slučaju iste (sudski raskid ugovora o radu), na temelju članka 2. stavka 1. ZPP, odlučeno je kao u stavku I izreke presude.
45. Budući da iz odredbe članka 53. stavka 9. ZR proizlazi da se na otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu ne primjenjuje odredba članka 124. ZR, odbijen je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev kojim tužiteljica predlaže naložiti tuženiku vraćanje na posao i raspoređivanje na radno mjesto više savjetnice za pripremu i provedbu EU projekata. Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke presude.
46. Na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR, prihvaćen je podredni tužbeni zahtjev tužiteljice za sudski raskid Ugovora o radu od 22. rujna 2023. sklopljenog između stranaka s danom donošenja prvostupanjske presude, odnosno 30. srpnja 2026. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude
47. S obzirom da iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 22. rujna 2023. proizlazi da je ugovorena mjesečna plaća tužiteljice za vrijeme trajanja probnog roka iznosila 1.758,36 EUR (članak 7.), tužiteljici je, na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR, dosuđena naknada štete u visini od tri mjesečne bruto plaće, što ukupno iznosi 5.275,08 EUR. Pritom je uzeto u obzir trajanje radnog odnosa tužiteljice kod tuženika (3 mjeseca), njena dob u trenutku otkazivanja Ugovora o radu (32 godine) te činjenica da je tijekom postupka dobila dijete za koje je životno logično pretpostaviti da ga mora uzdržavati. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke presude.
48. Na dosuđeni iznos naknade štete, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).
49. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva po osnovi naknade plaće, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o.
50. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića iz trgovačkog društva Ručević vještačenja d.o.o. od 22. rujna 2025. proizlazi da pretpostavljena neto plaća koja bi tužiteljici pripadala da joj nije prestao radni odnos kod tuženika, od kojih dobivenih iznosa su umanjeni iznosi neto porodiljne naknade, iznosi ukupno 18.597,18 EUR neto.
51. Tuženik nije imao primjedbi na citirani nalaz i mišljenje vještaka.
52. Tužiteljica je podneskom od 13. listopada 2025. prigovorila nalazu i mišljenju vještaka u bitnome navodeći da vještak u svom nalazu i mišljenju potraživanje tužiteljice nije prikazao u brutoiznosu razlike za isplatu koju je tuženik dužan isplatiti tužiteljici ta da nije naveo brutoiznose za mjesec srpanj, kolovoz i rujan 2025.
53. Stranke su se suglasile da se sudski vještak na prigovore tužiteljice pisano očituje.
54. Sudski vještak je u pisanom dopunskom nalazu i mišljenju od 2. veljače 2026. naveo kako je u Tabeli 1 osnovnog nalaza i mišljenja prikazana ukupna pretpostavljena bruto plaća koju bi tužiteljica ostvarila u utuženom razdoblju, a prilikom izračuna u obzir su uzeti osobni porezni odbitak tužiteljice (koeficijent 1,3), alikvotno razdoblju obračuna kao i diferencirane stope poreza na dohodak važeće u pojedinim godinama s obzirom na prebivalište tužiteljice ([adresa], stopa 23,6% do zaključno siječnja 2025. te 23,00% od veljače 2025. do konca izračuna), kao što je i navedeno u osnovnom nalazu i mišljenju, koji iznosi su također prikazani u Tabeli 1 osnovnog nalaza i mišljenja. Sudski vještak je također izradio dopunu osnovnog nalaza i mišljenja zaključno s dostavljenim podacima za rujan 2025. kad je izrađen osnovni nalaz i mišljenje u ovom predmetu.
55. Stranke nisu imale primjedbi na dopunski nalaz i mišljenje niti su prigovarale matematičkom izračunu istog.
56. Ovaj sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Zrinka Ručevića iz trgovačkog društva Ručević vještačenja d.o.o. u dijelu izračuna koji se odnosi na pretpostavljenu bruto plaću tužiteljice, s obzirom na odredbu članka 95. stavka 8. ZR, jer je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju u spisu. U preostalom dijelu izračuna sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, s obzirom na odredbu članka 95. stavka 8. ZR.
57. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 95. stavka 3. ZR i članka 95. stavka 8. ZR, tužiteljici je dosuđena naknada plaće u brutoiznosu prema tablici pretpostavljene bruto plaće tužiteljice iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. za razdoblje od ožujka do kolovoza 2024. te za razdoblje od 6. rujna 2025. do svibnja 2026. budući da je u tom razdoblju tužiteljica bila nezaposlena i bez primanja (list 238-243, 274-278 spisa). Stoga je odlučeno kao u stavku V izreke presude.
58. Na dosuđene mjesečne iznose naknade plaće, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od 16. u svakom pojedinom mjesecu za protekli mjesec do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO i članka 92. stavka 3. ZR.
59. Budući da je uvidom u materijalnu dokumentaciju koja je priložena spisu (list 238-243, 278, 296 spisa) utvrđeno da je tužiteljica u razdoblju od 30. siječnja 2024. do 29. veljače 2024. bila privremeno nesposobna za rad radi komplikacija u trudnoći, a u razdoblju od 6. rujna 2024. do 5. rujna 2025. joj je bilo odobreno pravo na roditeljsku poštedu od rada, prema ocjeni ovog suda, tužiteljica nema pravo potraživati naknadu plaće za navedeno razdoblje od tuženika budući da u tom razdoblju nije došlo do prekida rada tužiteljice zbog krivnje tuženika, kao poslodavca, već je riječ o razdoblju u kojem je tužiteljica iz drugih razloga bila spriječena raditi (trudnoća i porod djeteta).
60. Naime, odredbom članka 41. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13, 98/19, 33/23) propisano je da se naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti i komplikacija u vezi s trudnoćom i porodom te za vrijeme korištenja prava na rodiljni dopust osiguraniku isplaćuje iz sredstava Zavoda od prvog dana korištenja tog prava, a člankom 40. stavka 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama ("Narodne novine" broj: 152/22) propisano je da se novčana naknada za pravo na roditeljsku poštedu od rada isplaćuje na teret sredstava državnog proračuna.
61. Slijedom navedenog je za zaključiti da tuženik nije pasivno legitimiran za isplatu naknade plaće tužiteljice u predmetnom razdoblju.
62. Stoga je, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odlučeno kao u stavku VI izreke presude.
63. Odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu potraživanja po osnovi zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim brutoiznosima naknade plaće jer, prema odredbi članka 22. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunava zatezna kamata jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto naknada plaće. Stoga je odlučeno kao u stavku VII izreke presude.
64. Protutužbeni zahtjev tuženika odbijen je kao neosnovan budući da tuženik tijekom postupka nije dokazao da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nije moguć.
65. Naime, tuženik tijekom postupka nije dokazao da je tužiteljica počinila kazneno djelo protiv računalnih sustava, programa i podataka – oštećenjem računalnih podataka, već da je tuženik (istoga dana kada je podnio i protutužbu) podnio kaznenu prijavu Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Iz iskaza tužiteljice i zastupnica po zakonu tuženika nije utvrđeno da je tužiteljica obrisala podatke ili dokumente koji su bili potrebni u daljnjem radu tuženiku ili brisanjem kojih bi nastala šteta za tuženika. Naime, tužiteljica osporava da je takvo što učinila, a u svom iskazu navodi da je obrisala neke privatne dokumente i nacrte dokumenata na kojim je kod tuženika radila. Iz nalaza i mišljenja te iskaza izv. prof. dr. sc. AZ nije moguće utvrditi koje je točno dokumente tužiteljica obrisala, a utvrđeno je da je tužiteljica datoteke brisala i ranije (17. siječnja 2024. i 28. studenog 2023.) iz čega je za zaključiti da nije s namjerom da ošteti tuženika brisala datoteke koje će biti potrebne u daljnjem radu tuženiku, već je periodično brisala datoteke koje joj više nisu bile potrebne. Sud nije povjerovao iskazu zastupnice po zakonu tuženika NZ da se dio obrisanih dokumenata od strane tužiteljice odnosio i na projekt koji je propao jer nije bilo nekih dokumenata za koje smatraju da trebaju postojati pa se tuženik obvezao klijentu da će ponovno odraditi taj posao koji vrijedi 7.500,00 EUR jer je isto tužiteljica osporila, a od strane zastupnica po zakonu tuženika je to paušalno navedeno i nije dokazano nekim drugim (materijalnim dokazima), a logično je za pretpostaviti da bi o tome postojala određene materijalna dokumentacija.
66. Nadalje, tijekom postupka nije utvrđeno da tužiteljica nije smjela nositi kući službeno prijenosno računalo i da bi ga privremeno otuđila jer suprotno proizlazi iz iskaza tužiteljice i svjedokinja ĆZ i DZ, koje su bile u sličnom radnopravnom statusu kao i tužiteljica i nisu imale saznanja da ne smiju službeno prijenosno računalo nositi kući, a što bi bilo logično za pretpostaviti da je takav bio slučaj. Također se navodi da iz Odluke o otkazu proizlazi da je tužiteljica u trenutku uručenja Odluke o otkazu vratila svu opremu tuženiku koju je u svom radu koristila, uključujući i službeno prijenosno računalo (list 14 spisa) pa nisu osnovani navodi tuženika da bi isto otuđila.
67. Tijekom postupka je iz iskaza tužiteljice i zastupnice po zakonu tuženika NZ utvrđeno da je tužiteljica dala novu, promijenjenu lozinku tuženiku po njegovom zahtjevu pa sama činjenica eventualne neovlaštene promjene lozinke na službenom prijenosnom računalu u vlasništvu tuženika, prema ocjeni ovog suda, ne predstavlja okolnost koja opravdano upućuje na to da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika više nije moguć.
68. Tijekom postupka iz iskaza tužiteljice i svjedoka SZ, ĆZ i DZ nije utvrđeno da se tužiteljica neprimjereno ponašala prema kolegama i nadređenima. Utvrđeno je da je tužiteljica s kolegama imala kolegijalan odnos, a za jedan slučaj nekolegijalnog ponašanja prema kolegi ZZ tužiteljica se odmah ispričala njemu i zastupnici po zakonu tuženika. Stoga isto, prema ocjeni ovog suda, ne predstavlja okolnost koja opravdano upućuje na to da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika više nije moguć.
69. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužiteljica znala na neprimjeren način komentirati uređenje i imovinu tuženika, za što je bila i opomenuta od strane zastupnice po zakonu tuženika i u svom iskazu je navela da su to kasnije jednim duljim razgovorom riješile. Navedeno, prema ocjeni ovog suda, predstavlja iznošenje mišljenja tužiteljice (ništa ozbiljnije ili grublje nije tijekom postupka utvrđeno) pa, iako možda nije bilo izneseno na primjeren način, ne predstavlja okolnost koja opravdano upućuje na to da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika više nije moguć.
70. Tijekom postupka nije utvrđeno da je tužiteljica lažno prikazivala kompetencije i reference te da ne zna engleski jezik jer je spisu priložena dokumentacija koja osporava isto (list 90-94, 97 spisa), a tuženik nije tijekom postupka predložio dokaze kojima bi isto osporio.
71. U odnosu na navode tuženika da tužiteljica nije poslove obavljala samostalno, navodi se da je iz iskaza svjedokinje DZ, koja je bila zaposlena na istom radnom mjestu kao i tužiteljica, utvrđeno kako ni ona kod tuženika nije poslove obavljala u potpunosti samostalno, a što je logično i za pretpostaviti budući da su obje tek nekoliko mjeseci bile zaposlene kod tuženika. Stoga navedeno, prema ocjeni ovog suda, ne predstavlja okolnost koja opravdano upućuje na to da nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika više nije moguć.
72. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 125. stavka 2. ZR, odlučeno je kao u stavku VIII izreke presude.
73. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
74. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 2. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema konačno postavljenoj vrijednosti predmeta spora u iznosu 47.914,11 EUR.
75. Tužiteljici je, u granicama postavljenog zahtjeva, dosuđen trošak sastava tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7/1), sastava podnesaka od 18. lipnja 2024. (kojim se očitovala na protutužbu tuženika), od 28. kolovoza 2024., 18. travnja 2025. i 13. listopada 2025. (kojima se očitovala na navode tuženika, po nalogu suda i na nalaz i mišljenje vještaka) od 4x100 bodova (Tbr. 8/1), sastava podneska od 17. lipnja 2026. (kojim se očitovala na dopunski nalaz i mišljenje vještaka i konačno uredila tužbeni zahtjev od 100 bodova (Tbr. 8/3), pristupa na ročišta održana 12. rujna 2024., 16. prosinca 2024., 17. prosinca 2024., 3. travnja 2025. i 2. srpnja 2026. od 5x100 bodova (Tbr. 9/1), što sve, uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 2.750,00 EUR.
76. Tužiteljici, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, nije dosuđen trošak sastava podnesaka od 29. travnja 2024. (kojim se očituje na paušalni odgovor na tužbu tuženika i ponavlja već iznesene navode), od 5. prosinca 2024., 16. prosinca 2024. i 3. ožujka 2026. (kojima uređuje tužbene zahtjeve, ali ne konačno) jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice. Tužiteljici, također, nije dosuđen trošak sudskih pristojbi po eventualnoj odluci suda jer tužiteljica nije predmetni trošak određeno zatražila (članak 164. stavak 2. ZPP).
77. Tužiteljica je uspjela u osnovi svog zahtjeva u cijelosti, a što se tiče visine zahtjeva uspjela je sa 39% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužiteljicu, što se tiče visine tužbenog zahtjeva, uspio sa 61%. Uzimajući u obzir omjer 100:39% u odnosu na 0:61%, tužiteljica je uspjela u sporu 69,5%, a tuženik 30,5%. Stoga je valjalo naložiti tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u omjeru od 39%, a što odgovara iznosu 1.072,50 EUR.
78. Tužiteljici je, također, dosuđen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 250,00 EUR, budući da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva.
79. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku II i III izreke rješenja.
80. Na dosuđeni trošak parničnog postupka, tužiteljici su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.
81. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu 5.625,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP.
82. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke rješenja.
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Sutkinja
Mateja Cvitić Gašparac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).
DNA:
1. Tužiteljici po pun.
2. Tuženiku po pun.
