Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-7694/2008-168

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Galić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Schweizerische Unfallverischerung Anstaldt - SUVA, Švicarska konfederacija, Fluhmattstrasse 1, Luzern, (ranije Dreikoenigstrasse 7, 8022 Zuerich), OIB: 38331191134, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rašica i Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić i Partneri d.o.o., Zagreb, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 05. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Danka Krznar, odvjetnika i punomoćnika tuženika Franje-Krešimira Šenjuga, odvjetnika, dana 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 isplatiti tužitelju Schweizerische Unfallverischerung Anstaldt - SUVA iz Švicarske konfederacije, Fluhmattstrasse 1, Luzern, OIB: 38331191134, ukupni iznos od 22.768,19 CHF u protuvrijednosti valute Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

na iznos od 3.141,60 CHF od 11.11.2005. godine

na iznos od 2.918,48 CHF od 24.12.2005. godine

na iznos od 3.391,50 CHF od 04.02.2006. godine

na iznos od 1.044,23 CHF od 22.02.2006. godine

na iznos od 776,47 CHF od 02.05.2006. godine

na iznos od 1.481,55 CHF od 14.06.2006. godine

na iznos od 1.195,95 CHF od 11.08.2006. godine

na iznos od 1.356,60 CHF od 14.10.2006. godine

na iznos od 410,55 CHF od 08.11.2006. godine

na iznos od 946,05 CHF od 05.01.2007. godine

na iznos od 339,15 CHF od 20.01.2007. godine

na iznos od 1.053,15 CHF od 13.02.2007. godine

na iznos od 216,00 CHF od 22.11.2005. godine

na iznos od 228,00 CHF od 15.11.2005. godine

na iznos od 216,00 CHF od 17.12.2005. godine

na iznos od 216,00 CHF od 07.02.2006. godine

na iznos od 216,00 CHF od 18.03.2006. godine

na iznos od 216,00 CHF od 26.04.2006. godine

na iznos od 216,00 CHF od 03.06.2006. godine

na iznos od 216,00 CHF od 11.07.2006. godine

na iznos od 216,00 CHF od 22.08.2006. godine

na iznos od 216,00 CHF od 05.12.2006. godine

na iznos od 216,00 CHF od 20.01.2007. godine

na iznos od 216,00 CHF od 20.03.2007. godine

na iznos od 216,00 CHF od 23.01.2008. godine

na iznos od 235,18 CHF od 15.12.2005. godine

na iznos od 148,06 CHF od 04.02.2006. godine

na iznos od 106,35 CHF od 21.03.2006. godine

na iznos od 146,15 CHF od 28.04.2006. godine

na iznos od 189,08 CHF od 13.06.2006. godine

na iznos od 144,60 CHF od 19.07.2006. godine

na iznos od 44,60 CHF od 19.09.2006. godine

na iznos od 85,20 CHF od 24.10.2006. godine

na iznos od 194,13 CHF od 28.12.2006. godine

na iznos od 75,85 CHF od 17.02.2007. godine

na iznos od 159,05 CHF od 17.03.2007. godine

na iznos od 52,40 CHF od 24.04.2007. godine

na iznos od 26,95 CHF od 20.11.2007. godine

na iznos od 96,88 CHF od 07.11.2007. godine

na iznos od 67,05 CHF od 12.12.2008. godine

na iznos od 34,58 CHF od 15.12.2005. godine

na iznos od 39,60 CHF od 26.01.2006. godine

na iznos od 47,20 CHF od 19.01.2007. godine, sve do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.12.2007. određuje temeljem čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004), u razdoblju od 01.01.2008. do 31.07.2015. određuje se za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa

koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II.

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12.08.2008. navodi da se dana 13.08.2005. dogodila prometna nesreća na način da je CĆ upravljajući vozilom reg. br. [registarska oznaka] nije držao potreban razmak te radi neprilagođene brzine naletio na stražnji kraj vozila ZH 374705 (CH) kojim je upravljao LĆ koji je u opisanoj prometnoj nesreći zadobio tjelesne povrede, a vozilo reg. br. [registarska oznaka] vlasništvo Vektra Osijek d.o.o. bilo je na dan štetnog događaja osigurano kod tuženika policom autoodgovornosti broj 0809206110. U opisanoj prometnoj nesreći tjelesne ozljede zadobio je LĆ kojem je dijagnosticirana trzajna povreda vratne kralježnice te je primarno zbrinut u KB "Sestre milosrdnice" te je preporučena daljnja kontrola u mjestu boravka tj. Švicarskoj. Tužitelj je snosio za svojeg osiguranika: troškove liječenja u iznosu od 10.736,70 CHF i troškove dnevne naknade u iznosu od 37.252,95 CHF. Ovi troškovi nisu konačni obzirom da se oštećeni LĆ nalazi i dalje pod terapijama. Tužitelj je u mirnom postupku postavio odštetni zahtjev tuženiku, no kako šteta nije regulirana, to je prisiljen podnijeti tužbu te tužitelju tužbi predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 47.989,65 CHF sa pripadajućom zateznom kamatom, te mu naknaditi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 09.10.2008. (datum na omotu) navodi da priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost, ali da osporava visinu tužbenog zahtjeva jer tužitelj istu nije potkrijepio relevantnim dokazima. Nadalje navodi da osporava uzročno posljedičnu vezu između predmetnog ozljeđivanja i štete koju tužitelj potražuje jer trzajna ozljeda vratne kralježnice ne opravdava period bolovanja LĆ, niti postupke liječenja temeljem kojih je izvršeno plaćanje. Stoga, predlaže tužitelja s tužbenim zahtjevom odbiti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tuženik na ročištu od 05.05.2010. navodi da tužitelj nije dao podatke o tome u kojem je periodu osiguranik tuženik bio na bolovanju i na koji način su utvrđeni troškovi dnevne naknade, s tim da tuženik osporava osnovanost potraživanja za takve troškove, jer osiguranik tužitelja nema pravo postaviti takav zahtjev prema tuženiku, pa stoga niti tužitelj stupanjem u prava svog osiguranika ne može prema tuženiku postaviti takav zahtjev. Tuženik prigovara na nalaz i mišljenje vještaka koji je tužitelj dostavio, jer iz medicinske dokumentacije sačinjene u Švicarskoj je razvidno da se smanjenje radne sposobnosti IĆ može teško objasniti na temelju objektivnih pregleda i pretraga, pa su zaključci vještaka protivni tim podacima. Smatra da se treba provesti vještačenje po vještaku medicine rada, jer se radi o ocjeni radne sposobnosti osiguranika tužitelja. Smatra da svi troškovi liječenja nisu povezani isključivo s predmetnim ozljeđivanjem, već i sa nesporno utvrđenim ranijim stanjem teško degenerativno izmijenjene vratne kralješnice osiguranika tužitelja s diskushernijom, pa je to ranije stanje osiguranika tužitelja u velikoj mjeri utjecalo na troškove liječenja. Tuženik ukazuje da bez tog ranijeg stanja, troškovi liječenja ne bi bili niti izbliza onakvi kakvi su bili.

4. Tužitelj na ročištu od 05.05.2010., a očitujući se na gornje navode tuženika, navodi da iz dokumentacije koja prileži spisu, a koju je imao i vještak prilikom izrade nalaza i mišljenja od 30.05.2006., točno proizlazi u kojim je periodima osiguranik tužitelja bio na bolovanju i to pod rubrikom dnevna naknada, pa je očito vještak to imao u vidu. Glede činjenice da svi troškovi liječenja nisu u uzročnoj vezi s prometnom nezgodom, a iz razloga što osiguranik tužitelja već ranije bolovao odnosno imao problema tužitelj navodi da upravo radi toga prometna nesreća pogoršala zdravstveno stanje osiguranika tužitelja koji je radi te prometne nesreće morao imati povećane troškove liječenja, a isto tako i duljinu bolovanja, a što vještak u nalazu i govori. Nadalje, tuženik se na istom ročištu usprotivio provođenju novog vještačenja, troškovi liječenja i dnevne naknade su nastali u Švicarskoj, a kako međudržavni sporazum između RH i Švicarske ukazuje da dvije obveznice socijalnog osiguranja priznaju međusobne troškove, jer su isti nastali po kriterijima u mjestu stanovanja oštećene osobe, to tužitelj smatra da hrvatski vještak iz područja medicine rada ne bi bio ovlašten davati procjenu duljine trajanja bolovanja odnosno dnevne naknade osiguranika tužitelja.

5. Tužitelj u podnesku od 07.07.2010. navodi kako u prilogu dostavlja dokaz kako je plaćana dnevna naknada za osiguranika tužitelja IĆ u ukupnom iznosu od 37.252,95 CHF, a u razdoblju od 16.08.2005. do 21.01.2007., neprekidno.

6. Tuženik na ročištu od 12.11.2010. navodi da i dalje osporava zahtjev s naslova dnevne naknade jer osiguranik tužitelja oštećeni LĆ po ZOO nema pravo od tuženika potraživati dnevnu naknadu jer takvog osnova u ZOO nema, pa stoga niti tužitelj ne može regresno od tuženika to potraživati, a obzirom ulazi u pravnu poziciju svog osiguranika. Smatra da je saslušanjem vještaka dr. Miškulina na tom ročištu potvrđen prigovor tuženika da je ranije stanje IĆ itekako bilo od utjecaja i na period i na troškove liječenja zbog čega je zahtjev tužitelja u svakom slučaju potrebno umanjiti za 50%.

7. Tuženik u podnesku koji je predao na ročištu od 11.02.2011. dodaje da smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan jer tužiteljev osiguranik nema pravo od tuženika tražiti štetu koju potražuje tužitelj. Također, tuženik osporava da bi tužitelj imao regresno pravo prema ovdje tuženiku, jer je tužitelj u ugovornom odnosu sa svojim osiguranikom, naplatio je premiju za ovu štetu, te nema pravo na subrogaciju tih prava prema svom domaćem pravu, niti po pravu RH. Iako se tužitelj ničim nije legitimirao, tuženik ističe da je isti osigurao svog osiguranika policom osiguranja od nezgode te profesionalne bolesti. Osiguravatelj koji je osigurao osobu, a radi se o osiguranju osoba, i koji je isplatio osiguranu svotu – ne može imati ni po kojoj pravnoj osnovi pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje odgovornog slučaja. Isto tako, pravilnom primjenom tereta dokaza, ovaj je zahtjev u potpunosti neosnovan.

8. Tuženik na ročištu od 25.05.2011. dodaje da se predmetna prometna nezgoda dogodila na teritoriju RH, da se na ovaj odnos stranaka ima primijeniti kao mjerodavno pravo RH. Sukladno čl. 948. starog ZOO-a primjenjiv na ovaj slučaj, u osiguranju osoba osiguratelj koji je isplatio osiguranu svotu ne može imati ni po kojoj osnovi pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje osiguranog slučaja. Iz sadržaja spisa proizlazi da bi tužitelj bio strano pravno društvo u kojem se izgleda bavi poslovima osiguranja. Iz sadržaja isplata koje je izvršio, njihove naravi izgleda da je isplatu izvršio po osnovu ugovora o osiguranju osoba, u kojem slučaju mu po mjerodavnom pravu RH ne bi pripadalo pravo na regresnu naplatu od odgovorne osobe za nastupanje slučaja, u ovom slučaju tuženika. Tuženik predlaže sudu da pozove tužitelja da dostavi ugovor o osiguranju na osnovu kojeg je izvršio isplatu radi prepoznavanja vrste osiguranja i prava tužitelja na regresno potraživanje, imajući u vidu da do sada nije dokazao pravni osnov i dužnosti tereta dokazivanja glede istaknutog tužbenog zahtjeva.

9. Tužitelj u podnesku od 02.06.2011. ističe da za razliku od drugih europskih država, u Švicarskoj se u slučaju nezgode ne mogu javljati sa regresnim zahtjevima zdravstvena i mirovinska osiguranja, jer ona u tim slučajevima ne vrše niti nikakova davanja, a to je zakonski riješeno Saveznim zakonom o osiguranju nezgode (UVG) od 20.03.1981. i to u slučaju nezgode na radu ili izvan rada, bilo da se radi o troškovima liječenja, naknade za vrijeme bolovanja, invalidske mirovine i drugo, takova davanja padaju na teret obveznog osiguranja nezgode. Zbog toga se u slučajevima kada treće osobe prouzroče štetu (a to je osiguranik tuženog) sa regresom mogu javiti samo obvezni osiguravatelji nezgode, dok obično zdravstveno i invalidsko osiguranje ne vrši nikakva davanja i ne javljaju se sa regresima prema štetniku odnosno njegovom osiguravatelju od odgovornosti. Kada se govori o SUVI - Schweizerische Unfallverischerung Anstaldt (švicarski zavod za osiguranje nezgode) kao obveznom osiguranju nezgode, ističe se da je ona najveći obvezni osiguravatelj nezgode u Švicarskoj. Sve ovo proistječe i iz odluke Vlade RH od 12.03.1998. kojom je odlukom o obavljanju administrativnog sporazuma o provedbi ugovora između RH i Švicarske konfederacije o socijalnom osiguranju pa se upućuje na čl. 2. u kojem je razvidno da su tijela u Švicarskoj osim švicarske odštetne blagajne u Ženevi te saveznog ureda i SUVA. Prema propisima saveznog zakona o osiguranju (UVG) svi zaposleni radnici u Švicarskoj imaju obvezno osiguranje od nezgode, od profesionalnih bolesti, a 2/3 tih osoba su osigurani kod SUVE. Temeljem čl. 16. UVG kod potpune radne nesposobnosti pripada oštećenima C - dnevna naknada 80% osobnog dohotka (to je 100% - puna radna nesposobnost) dok kod djelomične radne nesposobnosti razmjerno postotku nesposobnosti (50% ili 25%). Dnevna naknada ostvaruje se trećeg dana nakon nezgode kada je nastupila radna nesposobnost. Isplatom naknade od strane SUVE oštećenima na istu temeljem subrogacije prelaze na SUVU po samom zakonu sve izvršene isplate te direktni oštećenik više ne može potraživati naknadu od štetnika a niti njegovog osiguranja. Ugovorom između RH i Švicarske konfederacije o socijalnom osiguranju kao dodatak NN godište V broj 1/14 od 27.12.1996. tužitelj potrebno apostrofira čl. 34. i to st. 1. i 4. ima li osoba kojoj prema pravnim propisima jedne države ugovornice, prema pravnim propisima te druge države, pravo na naknadu protiv treće osobe, odnosno pravo na odštetu, prelazi na nositelja prve države koji je obvezan na davanja prema pravnim propisima koji za njega vrijede, druga država ugovorom priznaje taj "prijelaz."

10. Tužitelj je u podnesku koji je predao na ročištu od 16.09.2011. umanjio tužbeni zahtjev za 50%, a sukladno dopunskom očitovanju vještaka dr. Miškulina, na način da potražuje od tuženika: s osnova troškova liječenja 50% od 10.736,70 CHF, odnosno 5.368,35 CHF, te s osnova dnevne naknade 50% iznosa od 37.252,95 CHF, odnosno 18.626,47 CHF, sveukupno 23.994,82 CHF, te predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 23.994,82 CHF sa pripadajućom zateznom kamatom, te mu naknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate.

11. Tuženik u podnesku koji je predao na ročištu od 13.09.2012. u bitnome navodi da se ne protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, ali traži troškove sukladno vrijednosti predmeta spora do dana smanjenja zahtjeva. Tuženik ističe prigovor izostanka aktivne legitimacije tužitelja, a jer se prometna nezgoda dogodila u RH i mjerodavno je pravo RH. Tužitelj svoje potraživanje naziva regresnim, a zahtjeva plaćanje dnevne naknade u visini od 18.626,47 CHF i troškova liječenja od 5.368,35 CHF. Tuženik smatra da mjerodavno pravo čine odredbe Zakona o osiguranju i Zakona o obveznim odnosima i to čl. 948. st. 1., 2. i 3. ZOO-a. Tuženik ističe da tužitelj nije u tužbi naznačio adresu sjedišta, pa predlaže da sud u smislu čl. 109. st. 1. ZPP-a pozove tužitelja na ispravak tužbe u tom smislu. Nadalje, tuženik navodi da tužitelj ističe da je Švicarski zavod za osiguranje od nezgode, a da za takvu tvrdnju ne prilaže dokaze. Tuženik se protivi da bi se pismeno pod naslovom Savezni zakon o osiguranju u slučaju nezgode, članci 1. – 3. prevedeni po JĆ koristi kao dokaz u ovoj parnici. No, i iz tog pismena proizlazi da je tuženik pravilno ustvrdio da zbog prirode i vrste tužbenog zahtjeva i naknada koje se traže, da se radi o osiguranju osoba, kojima ne pripada regresno pravo po pravu RH. Tuženik nadalje navodi da dostavlja u prilogu informaciju koju su svi poslodavci u Republici Švicarskoj obavezni izvijestiti na vidljivom mjestu u svom poduzeću pod naslovom "Zaštita putem osiguranja suda", a tuženik iz te informacije izdvaja sljedeće upute: "Kao posloprimci ovog poduzeća kod SUVA-e ste automatski osigurani od nezgoda i profesionalnih bolesti. Posebna pravila mogu važiti za građane EU ili Švicarske, te švicarske državljane sa prebivalištem u EU.; 10.2. DJELOVANJE ZAŠTITE PUTEM OSIGURANJA; 10.2.1. Kod nezgoda na radu i profesionalnih bolesti; 10.2.2. Kod nezgoda koje nisu vezane uz rad; Posloprimci čije je tjedno radno vrijeme 8 sati također su osigurani od nezgoda koje nisu vezane uz rad.". Predmetna prometna nezgoda u RH zasigurno nije bila vezana uz rad. Iz izloženog je moguće sa dosta izvjesnosti zaključiti da je: tužiteljeva djelatnost osiguranje od nesreće (nezgode), nesretnog slučaja, da se radi o ugovornom osiguranju, da je ugovaratelj osiguranja poslodavac, da bi eventualno osiguranici bili njegovi zaposlenici, da se radi o osiguranju života, te da tužitelj nema pravo potraživati naknadu temeljem odredbi čl. 939. st. 1. ZOO-a, te da mu temeljem odredbi čl. 948. ZOO ne pripada pravo na naknadu od treće osobe po bilo kom osnovu. Tuženik smatra da tužitelj nije dokazao da je izvršio plaćanja jer priložena dokumentacija ne sadrži dokaz iz kojeg se može utvrditi istinitost takve činjenice. Nema vjerodostojne i valjane financijske dokumentacije iz koje bi se moglo utvrditi kome je, kada i koliko tužitelj platio, pa nema dokaza o visini naknade štete, niti činjenica relevantnih glede prosudbe o tijeku zateznim kamata koje se traže tužbom.

12. Tužitelj u podnesku od 17.09.2012. navodi da pojašnjava stanje u predmetnoj pravnoj stvari na način da navodi da je firma oštećenika AU-Garage Gross GmbH bila poslodavac kod kojega je oštećeni BĆ bio zaposlen od 01.11.1995. Iz dostavljene dokumentacije razvidno je da je firma AU-Garage Gross GmbH prijavila štetu SUVI temeljem UVG zakona o osiguranju od nezgode i to što se navodi u toč. 8 nesreću koja nije profesionalna. Tužitelj naime pojašnjava da se u Švicarskoj u slučaju nezgode ne mogu javljati sa regresnim zahtjevima zdravstvena i mirovinska osiguranja, jer ona u tim slučajevima ne vrše niti nikakva davanja, a to je zakonski riješeno Saveznim zakonom o osiguranju nezgode (UVG) od 20.03.1981. i to u slučaju nezgode na radu ili izvan rada, bilo da se radi o troškovima liječenja, naknade za vrijeme bolovanja ili slično, takova davanja padaju na teret obveznog osiguranja. Zbog toga se u slučajevima kada treće osobe prouzroče štetu (a to je osiguranik tuženog) sa regresom mogu javiti samo obvezni osiguravatelji nezgode, dok obično zdravstveno i invalidsko osiguranje ne vrši nikakva davanja i ne javlja se stoga u regresnim zahtjevima. Kada se govori o SUVI - Schweizerische Unfallverischerung Anstaldt - kao obveznom osiguranju od nezgode, navodi da je u Švicarskoj kod njih osigurano preko 100 000 firmi i 1.800 000 zaposlenih. Sve ovo proističe i iz odluke Vlade RH od 12.03.1998. kojom je donesena odluka o obavljanju administrativnog sporazuma o provedbi ugovora između RH i Švicarske konfederacije o socijalnom osiguranju pa se upućuje na čl. 2. Prema propisima saveznog zakona o osiguranju (UVG) svi zaposleni radnici u Švicarskoj imaju obvezno osiguranje od nezgode i profesionalnih bolesti. Temeljem čl. 16. UVG kod potpune radne nesposobnosti pripada oštećenom C - dnevna naknada 80% osobnog dohotka (to je 100% - puna radna nesposobnost) dok kod djelomične radne nesposobnosti razmjerno postotku nesposobnosti. Dnevna naknada ostvaruje se trećeg dana nakon nezgode kada je nastupila radna nesposobnost. Kada SUVA izvrši isplatu oštećenima na nju zakonskom subrogacijom prelaze sve izvršene isplate te direktni oštećenik u ovom slučaju SĆ više ne može potraživati štetu kako od štetnika tako niti od njegovog osiguranja. Ugovorom između RH i Švicarske konfederacije o socijalnom osiguranju koja je objavljena kao dodatak NN godište V broj 1/14 od 27.12.1996. tužitelj potrebno apostrofira čl. 34. i to st. 1. i 4. Tužitelj dostavlja sudu izvadak iz Saveznog zakona u slučaju nezgode (UVG) i to čl. 41. i 42. istog Zakona temeljem kojeg tužitelj SUVA ima zakonsko pravo na regres (legalna cesija) te čl. 41. istog Zakona, a koji se odnosi na visinu regresa. Tužitelj se također poziva na čl. 28. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima koji regulira izvanugovornu odgovornost.

13. Tužitelj u podnesku od 03.10.2013. navodi da je nakon primitka Diplomatske note Ministarstva pravosuđa i policije Švicarske Konfederacije od 21.03.2012. na internetskim stranicama koje se navode u dopisu utvrdio koji su upravo članci zakona na koja se poziva tužitelj presudni za donošenje odluke, odnosno u svojem podnesku od 17.09.2012. Zakonski propisi pod 832.20 UVG-a odnose se upravo na tužitelja SUVA-u, a kako je zakon UVG-a pod brojem 820.20 vrlo opširan to je tužitelj s Googla napravio neslužbeni prijevod koji je vrlo loš, no prevesti cijeli zakon je upravo besmisleno. Stoga se tužitelj poziva na 1. poglavlje – obvezna osiguranja i to čl. 17a koji govori da su obvezno osigurani na temelju ovog zakona svi zaposlenici u Švicarskoj (ovu činjenicu je tužitelj dokazao). Čl. 16 – odnosi se na Taggeld odnosno novčanu naknadu za vrijeme nesposobnosti za rad (i ovo je već tužitelj ranije dokazao). Čl. 45 – propisuje da poslodavac mora odmah prijaviti nesreću koja zahtijeva liječenje (i ovo je tužitelj dokazao i to prijavom poslodavca SUVI i to kako nesreću a ne profesionalno oboljenje). Čak štoviše, čl. 46. govori o neugodnostima koje firma ima ako se nezgoda ne prijavi. Čl. 54 – odnosi se na troškove liječenja. Čl. 59 – odnosi se na SUV-u kao obveznog osiguravatelja te se potom ostali članci odnose na SUVU i njezino ustrojstvo. Ostale članke tužitelj smatra nebitnima. Vezano za 832.20 tužitelj također navodi da je iz vrlo opširnog propisa sudu dostavio meritorne članke koji reguliraju u 1 glavi: čl. 2 – prostorno važenje, čl. 3 – početak, kraj i mirovanje osiguranja i čl. 36 – koji regulira poklapanje raznih uzroka štete, te Glava 4: regres, čl. 41. i 42. S obzirom na sve navedeno tužitelj smatra da je dokazao svoja potraživanja, a ako tuženik smatra da se treba pozvati na neke druge članke spomenutih zakona, tada je na tuženiku teret dokaza. Osim svega tužitelj u prilogu dostavlja referat održan na jednom od seminara Hrvatskog ureda za osiguranje na kojem je bio prisutan i tuženik, a koji je obrađivao posebno regrese SUVA-e.

14. Tuženik u podnesku od 25.11.2014. u bitnome navodi da se tužitelj u prilog svoje procesne legitimacije u ovoj pravnoj stvari poziva na ugovor sklopljen između Republike Hrvatske i Švicarske konfederacije od 27.12.1996. Tuženik međutim smatra da se navedeni ugovor ne može primjenjivati na pravne odnose između tužitelja i tuženika iz ove parnice. Radi se naime o međunarodnom ugovoru o socijalnom osiguranju koji regulira pravna pitanja iz socijalnog područja izričito navedena u predmetnom ugovoru. S obzirom da je u predmetnom ugovoru izričito navedeno u čiju nadležnost spada tumačenje ugovora i procedura tumačenja, tuženik predlaže sudu da odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da su iste pravne posljedice predviđene kod tumačenja ugovora u Zakonu o obveznim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme nastanka prometne nezgode (NN 53/91, 7/96, 112/99). Tužitelj tijekom ovog postupka navodi da je poslodavac IĆ bio na dan nastanka prometne nezgode osiguranik tužitelja. Tužitelj tvrdi da su na njega temeljem čl. 34. Ugovora između RH i Švicarske konfederacije prešla prava njegovog osiguranika. Tuženik smatra da su u predmetnom slučaju materijalno pravne odredbe domaćeg prava mjerodavne za utvrđivanje eventualnog postojanja prava tužitelja. Tuženik međutim ističe da niti jednom odredbom nije propisano pravo poslodavca na povrat nadoknada plaće njegovom radniku od osobe odgovorne za štetu. Slijedom navedenog, na tužitelja nije moglo prijeći nikakvo pravo, jer osiguranik tužitelja nije imao nikakvih prava potraživanja u odnosu na tuženika. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da se u konkretnom slučaju radilo o obveznom osiguranju od nezgode, a pri tom se poziva na odredbu iz čl. 34. Ugovora između RH i Švicarske konfederacije koji regulira prijelaz prava na naknadu štete. Članak 34. glasi: ''1. Ima li osoba, kojoj prema pravnim propisima jedne države ugovornice pripadaju davanja za štetu nastalu na području druge države ugovornice, prema pravnim propisima te druge države pravo na nadoknadu štete protiv treće osobe, pravo na odštetu prelazi na nositelja prve države koji je obvezan na davanja prema pravnim propisima koji za njega vrijede; druga država ugovornica priznaje taj prijelaz.'' Vidljivo je i iz radova koje dostavlja tužitelj da je on predmetna potraživanja utvrđivao hipotetski, pri tom računajući svaki kalendarski dan, pa je stoga razvidno da se radi o osiguranju osoba, a za koja potraživanja tužitelj nema pravo.

15. U prilog svojih tvrdnji, tuženik u nastavku citira odredbe Zakona o obveznim odnosima vezanima za osiguranje osoba - članak 942. ''U ugovorima o osiguranju osoba (osiguranje života i osiguranje od nesretnog slučaja), visina osiguranog iznosa koji je osiguratelj dužan isplatiti kad nastupi osigurani slučaj utvrđuje se u polici prema sporazumu ugovornih strana."; Kumuliranje naknade i osigurate svote, članak 948. ''U osiguranju osoba osiguratelj koji je isplatio osigurani iznos ne može imati ni po kojoj osnovi pravo na naknadu od treće osobe odgovorne za nastupanje osiguranog slučaja.''. Slijedom navedenog, s obzirom da je i samom tužitelju nesporno da se radi o osiguranju od nesretnog slučaja / nezgode tužitelju ne pripadaju nikakva prava u odnosu na tuženika. U svakom slučaju, tuženik ponavlja da je na tužitelja subrogacijom moglo prijeći samo onoliko prava koliko ih je imao i njegov osiguranik, pa slijedom navedenog, ukoliko je i LĆ eventualno bio osiguranik tužitelja, na tužitelja su mogla prijeći samo ona prava koja je i on imao prema tuženiku. Ne bi trebalo biti sporno da je LĆ u slučaju eventualne štete postaviti prema tuženiku svoj zahtjev na ime naknade štete zbog izgubljene zarade i opravdanih troškova liječenja. Kako je LĆ u parnici broj Pn- 5594/05 pravomoćno odbijen sa svojim potraživanjem naknade štete na ime izgubljene zarade, tuženik ističe prigovor presuđene stvari u odnosu na tužbeni zahtjev na ime troškova dnevne naknade, te predlaže tužitelja odbiti u cijelosti s tim zahtjevom. Tužitelj ističe u ovoj parnici da je svom osiguraniku snosio troškove dnevne naknade zbog nesposobnosti za rad u periodu od godinu i pol dana. Tužitelj naime tvrdi da je radi lakih tjelesnih ozljeda koje je zadobio LĆ u predmetnom štetnom događaju istom isplaćivao naknadu zbog nesposobnosti za rad u periodu od čak godinu i pol dana. Iako, s obzirom na prigovor presuđene stvari jer je LĆ pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom na ime izgubljene zarade tuženik smatra da je potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovano. O navedenom svjedoči i činjenica da je i sam LĆ u gore navedenoj parnici potraživao naknadu štete zbog izgubljene zarade za period od 4 mjeseca, a s kojim zahtjevom ga je sud odbio s obzirom da nije uopće dokazao da bi bio na bolovanju. Slijedom navedenog, tuženik ustraje u prijedlogu da se izvede dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada, a koji je jedino kompetentan za tu vrstu vještačenja. Naime, vještaci u predmetu po tužbi tužitelj LĆ su tako utvrdili potpuni povratak radne sposobnosti istekom 2005. godine, a što potvrđuje i sam LĆ sa postavljenim zahtjevima samo u tom periodu.

16. Tuženik osporava u cijelosti i zahtjev tužitelja za isplatom zakonskih zateznih kamata kako je to postavio u tužbi. Prvenstveno, isti je nelogičan s obzirom da tužitelj u parnici tvrdi da mu pripadaju prava po švicarskom materijalnom pravu, dok zahtjev za naknadom zateznih kamata temelji iako na pogrešan način po hrvatskom materijalnom pravu. Pogrešku čak i na način po hrvatskom pravu kako to navodi tužitelj, tuženik vidi u tome da isti nije postavljen na način kako bi trebao biti s obzirom da je obveznopravni odnos nastao u vrijeme tada važećeg Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 7/96, 112/99). U svakom slučaju tuženik ističe da tužbeni zahtjev nije dokumentiran, pa je tužitelju i iz tog razloga neosnovan zahtjev za isplatom zateznih kamata. Naime, uz činjenicu da je tužitelj tek podneskom od 09.09.2011. dostavio podatke kod kojeg je poslodavca LĆ bio zaposlen, tužitelj nije dostavio izvješća o bolovanju, dokaze o isplati i ostalu dokumentaciju potrebnu radi raspravljanja spornih činjenica. Slijedom navedenog, osporava se osnovanost, visina tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva i predlaže da sud odbije tužitelja u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

17. Tužitelj u podnesku od 26.11.2014. navodi da dostavlja izvod iz Trgovačkog registra Luzern iz kojeg je razvidno da je svrha upisa u trgovački registar osiguranje radnika organizacija koje su raspoređene prema propisima Saveznog zakona o osiguranju (UVG). Tužitelj navodi da je već ranije dostavio dokaz da je i to podneskom od 17.09.2012. ozlijeđeni ĐĆ bio zaposlen u firmi AU-Garage G.m.b.H i to od 01.11.1995., a isto je temeljem Saveznog zakona o osiguranju (UVG) čl. 66. st. 1. bilo osigurano kod SUVE. Stoga polica osiguranja ne postoji jer se radi o obveznom osiguranju temeljem zakona. Potom Savezni zakon o Općem dijelu prava socijalnog osiguranja (ATSG) u čl. 1. i 2. određuje područje primjene i područje važenja i odnosa prema pojedinim zakonima socijalnog osiguranja pa tako u čl. 2. toč. d. uređuje regres socijalnih osiguranja trećem, a u čl. 2. određuje da su odredbe

1 0

ovog Zakona primjenjive na socijalna osiguranja regulirana Saveznim zakonom (što je SUVA) kad i ukoliko to pojedini zakoni socijalnog osiguranja predviđaju. Temeljem čl. 72. ATSG propisano je načelo prava regresa prema trećima. U st. 1. ovog čl. 72. propisana je subrogacija prava tj. da nositelj osiguranja stupa u času događaja u zahtjeve osigurane osobe i članova njezine obitelji do visine zakonskih davanja. St. 3. čl. 72. propisuje zastaru, a koji članak navodi da za nositelja osiguranja počinju teći relativni rokovi tek sa saznanjem njegovih davanja i osobe obvezne na naknadu. St. 4. čl. 72. propisuje da ako postoji direktno pravo potraživanja oštećene osobe prema osiguravatelju od odgovornosti, tada to isto pravo ima i nositelj osiguranja.

18. Na ročištu od 15.01.2015. tuženik u bitnome ponavlja da je pravomoćno odbijen zahtjev osiguranika tužitelja s naslova izgubljene zarade zbog bolovanja, jer nije dokazao da je bio na bolovanju. Tuženik, stoga smatra da subrogacijom na tužitelja nisu mogla preći prava koje nema, odnosno koja nisu priznata osiguraniku tužitelja. Tuženik u podnesku koji je predan na ročištu od 15.01.2015. u bitnome navodi da osporava pravo tužitelja na naknadu štete na ime dnevne naknade i to iz razloga što je LĆ pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom za naknadom izgubljene zarade ili kako se to u pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Zagrebu Gžn-1636/10 od 12.10.2010. izričito navodi: "Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da bi se zbog posljedica predmetnog ozljeđivanja nalazio na bolovanju odnosno, da je zbog toga gubio na zaradi niti koliko bi eventualno njegova izgubljena zarada iznosila. Tužitelj tijekom postupka, osim dostave medicinske dokumentacije i isplatnih lista tužitelja iz kojih nije vidljivo da li se on nakon predmetnog štetnog događaja nalazio na bolovanju, te da li mu je zbog eventualnog bolovanja umanjena plaća, na tu okolnost nije predlagao izvođenje adekvatnih dokaza, pa sud prvog stupnja pravilno, primjenom pravila o teretu dokazivanja koja je na strani tužitelja taj dio zahtjeva tužitelja odbio." Slijedom navedenog, kako je LĆ pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom za naknadom štete na ime izgubljene zarade u cijelosti, jasno je da je i zahtjev tužitelja za isplatom dnevne naknade u cijelosti neosnovan. Tuženik stoga i ustraje na istaknutom prigovoru presuđene stvari – res iudicata. U svakom slučaju tuženik ponavlja da tužitelj nije dokazao da je izvršio bilo kakva plaćanja, pa stoga tuženi spori istinitost interne dokumentacije tužitelja. Tuženik osporava naime vjerodostojnost dostavljene dokumentacije, a osobito kad se uzme kontradiktornost s činjenicom da je LĆ pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevom za naknadom štete na ime izgubljene zarade s obzirom da uopće nije dokazao da je bio na bolovanju. U svakom slučaju tuženik ističe prigovor zastare potraživanja, odnosno prekluzije prava.

19. Tužitelj u podnesku od 29.04.2015. u bitnome navodi da je izvršio uvid u priležeći spis Pn-5594/05 u kojem predmetu je tužitelj LĆ (osiguranik tužitelja) potraživao naknadu neimovinske i imovinske štete protiv ovdje tuženika. Tužitelj nadalje navodi da je točno da je LĆ u predmetu Pn-5594/05 potraživao izgubljenu zaradu, no isti je s ovim dijelom tužbenog zahtjeva pravomoćno odbijen s obzirom da je isti svoju dokumentirao isključivo izlistima plaće. Isti nije niti mogao dokumentirati svoju izgubljenu zaradu, a iz razloga što je naknadu za vrijeme bolovanja dobivao od ovdje tužitelja. Dakle, ne može se niti u kojem slučaju govoriti o presuđenoj stvari jer je tužitelj istu potraživao i za ovaj dio zahtjeva pravomoćno odbijen. Tužitelj je kako je već elaborirano ranije u tijeku postupka plaćao naknadu za vrijeme nesposobnosti za rad dnevnu naknadu, a temeljem zakonskih propisa u

1 1

Švicarskoj. Iz podneska tužitelja od 07.07.2010. proizlazi kontinuitet u isplatama te postotak radne sposobnosti 100%, 80%, 70% itd.), a o čemu ovisi i visina dnevne naknade koja se isplaćuje. Iz liste plaćanja te podneska tužitelja od 07.07.2010. proizlazi da je u periodu od 23.01.2006. – 14.05.2006. utvrđeno smanjenje radne sposobnosti od samo 30%, a sve očito radi činjenice što je EMG nalaz od 28.03.2006. bio uredan.

20. Tužitelj u podnesku od 21.10.2016. u bitnome navodi da je sukladno dokumentaciji koju tužitelj prilaže tj. L (specifikacija u svrhu regresa) razvidno je da je tužitelj snosio troškove liječenja u iznosu od 12.401,00 EUR no kako je tužitelj utužio iznos od 10.736,70 EUR, to su ostali troškovi u iznosu od 1.664,30 EUR sada u zastari, te ostaje kod utuženih 10.736,70 EUR (u omjeru od 50% to je 5.368,35 EUR). Posebno napominje da tužitelj s obzirom na jednostavnost specificira kamatu od zadnje izvršene isplate (prvi stupac datum izdavanja, a ispod je datum plaćanja), a sve prema specificiranim godinama izvršenih isplata (prema specifikaciji u svrhu regresa – Borderau), pa navodi:

Troškovi liječenja:

za 2005. – 3.245,00 CHF u omjeru od 50% - 1.622,90 CHF s kamatom od 01.01.2006.

za 2006. – 5.922,90 CHF u omjeru od 50% - 2.961,45 CHF s kamatom od 01.01.2007.

za 2007. – 1.568,00 CHF u omjeru od 50% - 784,00 CHF s kamatom od 01.01.2008., odnosno ukupno 5.368,35 CHF.

Troškovi dnevne naknade (izgubljene naknade):

14.404,95 CHF - u omjeru od 50% - 7.202,47 CHF s kamatom od 01.01.2006. 21.884,10 CHF - u omjeru od 50% - 10.942,05 CHF s kamatom od 01.01.2007. 963,90 CHF - u omjeru od 50% - 481,95 CHF s kamatom od 01.01.2008., odnosno ukupno 18.626,47 CHF.

21. Stoga, u podnesku od 21.10.2016. tužitelj predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 23.994,82 CHF sa pripadajućom zakonskom kamatom tekućom:

- na iznos od 1.622,90 CHF od 01.01.2006. do isplate,

- na iznos od 2.961,45 CHF od 01.01.2007. do isplate,

- na iznos od 784,00 CHF od 01.01.2008. do isplate,

- na iznos od 7.202,47 CHF od 01.01.2006. do isplate,

- na iznos od 10.942,05 CHF od 01.01.2007. do isplate,

- na iznos od 481,95 CHF s kamatom od 01.01.2008. do isplate,

te da mu naknadi troškove parničnog postupka sa kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

22. Na ročištu od 07.11.2016. tuženik je predložio sudu da tužitelja, sukladno načelu o teretu dokaza, odbije sa tužbenim zahtjevom. Navodi da je iz očitovanja vještaka dr. Miškulina s tog ročišta razvidna opravdanost prigovora tuženika da taj vještak nije specijaliziran za utvrđivanje radne sposobnosti, te da uopće nije utvrđivao konkretne dokaze vezano za stvarno liječenje, odnosno stvarnu štetu. Tuženik nije suglasan da se u ovoj parnici koriste nalaz i mišljenje tužiteljevog cenzora.

23. Tuženik u podnesku koji je predan na ročištu od 07.11.2016. u bitnome dodaje da iz dokumentacije koju tužitelj dostavlja razvidno da je tužitelj navodno "dnevnu

1 2

naknadu" isplaćivao i za neradne dane, a iz tužbe i dokaza iz predmeta Pn-5594/05 je razvidno da je gospodin LĆ bio radno nesposoban samo u periodu od mjesec dana nakon štetnog događaja. Tako se u nalazu mr. sc. FĆ od 29.12.2008., a koji je tuženik već dostavio u predmet izričito navodi: "Prema osobnom kazivanju tijekom liječenja radno nesposoban mjesec dana, Schantzov ovratnik nosio je mjesec dana." Slijedom navedenog osporava osnovanost i visinu tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva te predlažu sudu da tužitelja odbije u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku. Tuženik osporava da bi tužitelj kako to navodi u tužbi "snosio" troškove liječenja i dnevne naknade. Tužitelj naime nije dostavio nikakvih dokaza da bi bilo što platio, a tuženik osporava istinitost interne dokumentacije koju dostavlja tužitelj, a koja je uostalom kontradiktorna s utvrđenim činjeničnim stanjem u predmetu Pn-5594/05 koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Slijedom navedenog predlaže sudu da odbije tužitelja cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku.

24. Na ročištu od 12.03.2020. tuženik ističe da je iz dopisa koji je zaprimio sud od Ministarstva pravosuđa razvidno da se radilo o osiguranju osoba, odnosno osiguranju od nezgode, te da tužitelj temeljem odredbi čl. 948. ZOO-a nema pravo na regres s obzirom da se uopće ne radi o pravno priznatom obliku štete, a napose vezano za troškove dnevne naknade. Tuženik ističe da tužitelj nije dokazao stvarnu štetu troškova liječenja, odnosno konkretne troškove liječenja, a što je potvrdio vještak na ročištu od 07.11.2016., te također ističe da se iz dokaza u spisu i pravomoćno okončanog postupka koji je vodio osiguranik tužitelja vidi kako osiguranih tužitelja uopće nije bio na bolovanju, a u tom smislu čak tužitelj nije predložio ni adekvatne dokaze. Tužitelj nije dokazao da bi bilo što platio, te se ističe da interna dokumentacija nema karakter javnih isprava, te tuženik ustraje na osporavanju istinitosti i vjerodostojnosti interne dokumentacije koja je uostalom u koliziji i sa činjenicama utvrđenim pravomoćnom presudom u postupku koji je vodio osiguranik tužitelja.

25. Na istom ročištu, tužitelj, a očitujući se na gornje navode tuženika, navodi da nositelji socijalnog osiguranja svake od država ugovornica utvrđuju opseg i visinu zahtjeva za naknadu štete, svaka na temelju svog nacionalnog zakonodavstva, a kako to proizlazi iz čl. 34. ugovora između RH i Švicarske konfederacije o socijalnom osiguranju od 13.12.1996. Odredba čl. 34. naprijed navedenog sporazuma kao odredba međunarodnog ugovora ima prednost u primjeni pred nacionalnim propisima, pa tako i pred primjenom ZOO-a. Što se tiče javnih isprava, tužitelj ističe da odredbom čl. 231. ZPP-a određeno da inozemne javne isprave propisno ovjerene imaju istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.

26. Tuženik u podnesku od 09.09.2021. ponavlja istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Naime, s obzirom da tužitelj svoje potraživanje u odnosu na tuženika temelji na ugovoru o osiguranju za vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], ne bi trebalo biti sporno da su u odnosu na tuženika, kao lex specialis, mjerodavne odredbe Zakona o osiguranju koje su bile na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Člankom 86. Zakona o osiguranju je propisano da je društvo za osiguranje obvezno pravnoj osobi koja obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju

1 3

troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni u skladu s propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (NN 46/1997). Tuženik smatra da tužitelj nije uopće aktivno legitimiran za bilo kakva potraživanja od tuženika, s obzirom da navedenom odredbom nije propisana nikakva obveza društva za osiguranje prema stranim pravnim osobama koje obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja, a niti je tužitelj pružio bilo kakvih dokaza da bi on uopće i bio pravna osoba koja obavlja poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja. Dapače, iz dokaza koje dostavlja tužitelj proizlazi da se on bavi osiguranjem od nezgode (osiguranje od nezgode), pa stoga uopće ne ulazi u krug pravnih osoba koje obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja. Slijedom navedenog, kako ne bi trebalo biti sporno da se u ovoj pravnoj stvari, prema načelu lex loci delicti commissi ima primijeniti domaće materijalno pravo i to odredbe iz članka 87. Zakona o osiguranju (NN 46/1997), kao odredbe lex specialis u odnosu na tuženika, jasno je da tužitelj nije aktivno legitimiran za bilo kakva potraživanja od tuženika. Također, uz činjenicu da tužitelj nije dokazao stvarne troškove liječenja, prema mišljenju tuženika nekakvi troškovi C – dnevne naknade koje je tužitelj utvrđivao temeljem svojih nekakvih svojih privatnih izračuna i koji obuhvaćaju i neradne dane i nedjelje ne mogu potpasti pod „druge nužne troškove“ kako je to propisano odredbama iz članka 86. Zakona o osiguranju. Tuženik ističe da se uopće ne može preispitati pravna narav tužiteljeva potraživanja, niti je tužitelj predložio adekvatnih dokaza vezano za svoje navode o navodnoj 20 %-tnoj radnoj nesposobnosti. Slijedom navedenog, osporava se tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti, te se predlaže sudu da tužitelja odbije uz naknadu parničnih troškova.

27. Tuženik osporava odgovornost za štetu, kao i uzročnu vezu između potraživanja tužitelja i predmetnog štetnog događaja, te se predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti uz naknadu parničnih troškova. Uz činjenicu da tužitelj nije predložio adekvatnih dokaza (vještačenje po vještaku medicine rada) vezano za svoje potraživanje tuženik smatra da tužitelj nije dokazao da bi predmetna prometna nesreća bila prevladavajući i pravno-relevantni uzrok djelomične nesposobnosti njegovog osiguranika (navodna 20 % radna nesposobnost kako to tvrdi tužitelj) zbog čega je isplaćivao dnevnu naknadu – Taggeld. Naime, i neadekvatnim dokaznim sredstvom na što je tuženik ukazivao (nalaz i mišljenje vještaka ortopeda dr. Miškulina, koji je na ročištu od 12.11.2010. naveo: ''U osobnoj praksi, a i praksi koja je uvrijeđena u sudsko medicinskim vještačenjima kod ovakvih stanja ocjena trajnih posljedica se umanjuje za 50 % od kojih 50 % otpada na degenerativne promjene dok ostalih 50 % na stanje uzrokovano štetnim događajem.'') je utvrđeno da je 50 % uzrok bolest. Kako tužitelj nije sa sigurnošću dokazao svoje potraživanje to se predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti sukladno načelu o teretu dokaza.

28. Tuženik smatra da se u svakom slučaju, tvrdnje tužitelja da je on navodno stupio u pravnu poziciji pravnu poziciju svog navodnog osiguranika uopće se ne mogu preispitati. Naime, temeljem dostavljenih i predloženi dokaza ne može se uopće preispitati kakva je pravna pozicija osiguranika tužitelja bila neposredno prije štetnog događaja (opseg i visina tih prava). S obzirom da se temeljem dostavljenih dokaza uopće ne može preispitati je li osiguranik tužitelja bio zaposlen neposredno prije štetnog događaja, kakav je bio njegov radno-pravno status (rad na određeno/neodređeno), visina plaće, to tuženik predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti sukladno načelu o teretu dokaza. Kako se uopće ne može preispitati

1 4

tužiteljev zahtjev dnevne naknade – Taggeld koji tužitelj utvrđuje svojim internim pravilima i za neradne dane, te kraj nesporne činjenice da je osiguranik tužitelja cijelo vrijeme i nakon štetnog događaja radio, te se uopće ne može preispitati je li mu plaća bila manja nakon nesreće i u kojem iznosu, to tuženik predlaže sudu da tužitelja s zahtjevom za „dnevnu naknadu“ u svakom slučaju odbije sukladno načelu o teretu dokaza. Kako tužitelj nije predočio niti predložio adekvatnih dokaza, to se osporava osnovanost i visina tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva, te se predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti, sukladno načelu o teretu dokaza, uz naknadu parničnih troškova. U prilog svojih tvrdnji da pravna pozicija neposrednog oštećenika uopće ne opravdava potraživanje tužitelja iz ove pravne stvari razvidno je iz razloga pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gžn-1636/10-2, od **.**.2010. (LĆ c/a Euroherc osiguranje d.d. Zagreb). Da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije dokazao niti stvarne troškove liječenja, niti stvarne i opravdane troškove bolovanja razvidno je iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Mladena Miškulina s ročišta od 07. studenog 2016. godine gdje vještak izričito navodi: „Na pitanje da li imam podatak o tome koliko je g. LĆ bio na bolovanju, odgovaram da takav podatak nije dostavljen s medicinskom dokumentacijom“, „Na pitanje da li mogu razlučiti troškove liječenja g. LĆ s naslova hernije diska, odgovaram da to nije moj zadatak, te da bi za to trebao provesti novo medicinsko vještačenje, ali i pregledati g. LĆ. Na poseban upit da li sam vještačio konkretne troškove liječenja g. LĆ izjavljujem da nisam, obzirom da to nije bio moj zadatak.“ Slijedom navedenog, tuženik osporava osnovanost i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, te se predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

29. U svakom slučaju tuženik ističe da je neosnovano potraživanje tužitelja troškova liječenja koje je njegov osiguranik navodno imao u Švicarskoj koji troškovi i prema mišljenju vještaka Miškulina znatno premašuju cijenu troškova liječenja istih ozljeda u Republici Hrvatskoj. Nelogično bi i nezakonito bilo naime da se tužitelj u ovoj pravnoj stvari poziva na Sporazum o socijalnom osiguranju između Hrvatske i Švicarske kojim je omogućeno cjelokupno liječenje osiguraniku tužitelja u Republici Hrvatskoj gdje osiguranik tužitelja prema dokumentaciji koju dostavlja sam tužitelj ima i prebivalište (zapisnik o očevidu – Gorjanska broj 1, Bestovje), a da se tužitelju dosuđuju troškovi liječenja nastali u Švicarskoj koji prema nalazu i mišljenju vještaka Miškulina znatno premašuju troškove koji bi nastali za liječenje tih ozljeda u Republici Hrvatskoj. U prilog svojih tvrdnji tuženik u nastavku citira navode vještaka Miškulina s ročišta od 07. studenog 2016. g.: „Na pitanje da li postoje u RH ustanove koje uspješno liječe ozljedu istegnuća mišića vrata, odgovaram da naravno da postoje. Ne radi se o ozljedi koja bi iziskivala neki poseban medicinski tretman od uobičajenih, a što se uglavnom odnosi na fizikalnu terapiju. Na pitanje da li su troškovi liječenja g. LĆ s naslova ozljede istegnuća mišića vrata u iznosu od 10.000 švicarskih franaka, a što je protuvrijednost od cca 70.000 kn veći od onih uobičajenih u RH za ovu ozljedu. U RH za liječenje ovakvih ozljeda uglavnom manji od ovog iznosa.“

30. Tuženik, a u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića od 07. siječnja 2021. godine, prvenstveno ističe da iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlaze činjenični navodi tužitelja da on navodno stupa u pravnu poziciju svog osiguranika s obzirom da, izuzev par stavki, niti jedna stavka se ne odnosi na navodne isplate osiguraniku tužitelja (IĆ) – tako su isplate koje vještak navodi navodno vršene - „AU-GARAGE GROSS GMBH, Zurcher Kantonalbank i sl.“.

1 5

Slijedom navedenog, temeljem dokaza koje je dostavio tužitelj u spisu uopće se ne može preispitati pravna narav tih navodnih isplata, ali jedino što je sigurno da se gotovo niti jedna ne odnosi na isplatu IĆ. Slijedom navedenog, osporava se osnovanost i visina tužbe, te se predlaže sudu da tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom. U svakom slučaju tuženik prigovara mišljenju vještaka da iz dokaza koji se nalaze u spisu proizlazi da je bilo što plaćeno. Vještak naime navodi kako je tužitelj evidentirao isplate, iz čega proizlazi da se radi o internim evidencijama tužitelja. Slijedom navedenog predlaže se sudu da pozove vještaka da usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje, te da se između ostalog očituje da li u spisu postoje uredno ispunjene i potpisane od strane ovlaštene osobe bankarske potvrde kao dokaz da bi tužitelj bilo što platio. Tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju tužitelj dostavlja u predmet. Tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost rješenja koje tužitelj dostavlja s obzirom da iz istih ne proizlazi da su ista priznata u postupku priznanja stranih sudskih odluka pred nadležnim sudom u Republici Hrvatskoj.

31. Tužitelj u podnesku od 10.09.2021., a o osnovanosti i visini tužbe i tužbenih zahtjeva, navodi da s obzirom na činjenicu da hrvatski sudovi sude na temelju Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14), zakona Republike Hrvatske i međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka, ne bi trebalo biti sporno da je u konkretnoj pravnoj stvari početno polazište upravo Ugovor između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije o socijalnom osiguranju, koji je objavljen kao dodatak Narodnih novina godište V, broj 1/14 od 27. prosinca 1996. godine (dalje u tekstu: Ugovor). Naime, člankom 134. najviše rangiranog propisa – Ustava Republike Hrvatske – jasno je propisano da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni (a što Ugovor nedvojbeno jest) čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske i po pravnoj snazi su iznad zakona. U 4. odjeljku provedbene odredbe čl. 34. Ugovora predviđena je mogućnost regresa socijalnog osiguranja prema štetniku. Prema tome, nije sporno da postoji pravni osnov za regres švicarskih osiguravatelja od obveznog osiguranja nezgode, jer pravo regresa riješeno je u švicarskom zakonu, kao i međunarodnom ugovoru koji je sklopljen na neodređeno vrijeme i koji je stupio na snagu danom objavljivanja u Narodnim novinama. Nadalje, članak 2. Administrativnog sporazuma o provedbi Ugovora između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije o socijalnom osiguranju navodi da je upravo tužitelj tijelo koje je određeno za osiguranja u slučaju nesreće na poslu i izvan posla, te profesionalne bolesti.

32. Tužitelj dodaje da je dana 28. listopada 2019. godine dostavio sudu ovjereni prijevod švicarskog Federalnog ureda za pravosuđe Švicarske konfederacije o primjeni prava iz kojeg jasno proizlazi da su svi tuženikovi prigovori neosnovani i usmjereni na odugovlačenje postupka. Tužitelj dostavlja ispravljeni ovjereni prijevod obavijesti o pravu Švicarske Konfederacije s obzirom da je utvrđeno da je u prethodnom ovjerenom prijevodu utvrđen manji nedostatak. Predmetnim dopisom švicarskog Federalnog ureda za pravosuđe potvrđeni su svi navodi koje je tužitelj isticao tijekom cijelog postupka, stoga će tužitelj u nastavku navesti najvažnije dijelove dopisa o mjerodavnom pravu:

- prema Saveznom zakonu o osiguranju nezgode (dalje: UVG) od 20. ožujka 1981. godine svi radnici zaposleni u Švicarskoj su osigurani od nezgode (čl 1. stav 1 Bst a UVG).

1 6

- obvezna zaštita osiguranja nezgode se po UVG odnosi na profesionalne nezgode i ukoliko radno vrijeme radnika kod poslodavca iznosi najmanje 8 sati tjedno, i na neprofesionalne nezgode (u slučaju nezgode u slobodno vrijeme radnika i nezgode na praznicima) (čl. 13. st. 1. Uredbe o osiguranju nezgode, UVV).

- obvezno osiguranje u Švicarskoj provodi tužitelj i drugi osiguratelji nezgode, a tužitelj je najveći osiguratelj nezgoda u Švicarskoj.

- tužitelj je obvezni osiguratelj nezgode AU-Garage GmbH, čime je tužitelj obvezni osiguratelj zdravlja zaposlenika gospodina VĆ. Samim time, zaposlenik tvrtke AU-Garage GmbH g. VĆ je bio obvezno osiguran kod tužitelja od nezgode za vožnju autom u Republici Hrvatskoj.

- Savezni zakon u općem dijelu prava socijalnog osiguranja (dalje: ATSG) u članku 1. uređuje regres socijalnog osiguranja protiv trećeg, koji odgovara za osigurani slučaj i subrogaciju te navodi da nositelj osiguranja stupa u zahtjeve osigurane osobe i njezinih članova obitelji do visine zakonskih davanja.

- Člankom 72. ATSG određeno je da nositelj osiguranja prema trećem, koji odgovara za osigurani slučaj, u času događaja stupa do visine zakonskih davanja u zahtjeve osigurane osobe. Ova odredba vrijedi za sve grane socijalnog osiguranja u Švicarskoj.

- Zakonskom subrogacijom na temelju članka 72. stavka 1. ATSG-a prelaze i sva prava prednosti oštećene osobe na nositelja osiguranja. To vrijedi na temelju članka 72. stavka 4. ATSG-a isključivo za direktno pravo potraživanja oštećene osobe prema osiguratelju odgovornosti. Slijedom navedenog, tužitelj može u obimu svojih izvršenih zakonskih davanja, direktno regresirati na osiguratelje odgovornosti.

- Regres osiguratelja nezgode je moguć samo za one kategorije zahtjeva od odgovornosti za koje osiguratelj sam daje davanja osiguranja, poput troškova liječenja (čl. 72. st. 2 Bst a ATSG), dnevne naknade i naknade za radnu nesposobnost (članak 74. st. 2. Bst b ATSG), itd.

- Dnevnom naknadom plaća se odšteta za gubitak plaće, koju osigurana osoba trpi zbog radne nesposobnosti, uvjetovane nesrećom na svom dosadašnjem radnom mjestu. Dnevna naknada počinje 3. dan nakon nezgode i plaća se tako dugo, dok traje radna nesposobnost ili dok se isplaćuje renta ili smrću osigurane osobe (čl. 16. UVG-a). Visina dnevne naknade iznosi kod pune radne nesposobnosti 80% osigurane zarade, kod djelomične radne nesposobnosti ona se odgovarajuće smanjuje (čl. 17. UVG)

- Kao osigurana zarada za određivanje dnevne naknade važi plaća primljena prije nezgode (čl. 15. st. 2. UVG). Maksimalni iznos osigurane zarade kreće se CHF 148.200 godišnje ili CHF 400 dnevno (čl. 2. st. 1. UVG)

- Visina dnevne naknade se određuje prema osiguranoj zaradi i prema stupnju radne nesposobnosti (čl. 15. st. 1. i 2., čl. 17. UVG, čl. 22. i čl. 25. st. 1. UVV). Stupanj radne nesposobnosti određuje liječnik koji pacijenta liječi ili liječnici tužitelja.

- Kao radna nesposobnost važi potpuna ili djelomična nesposobnost, uvjetovana oštećenjem tjelesnog, duševnog ili psihičkog zdravlja, za obavljanje prihvatljivog posla u dosadašnjem zanimanju ili području zadataka. Stupanj radne nesposobnosti odnosi se dakle uglavnom na djelatnost koja je konkretno obavljana prije nezgode i kao što je spomenuto, u kojem obimu se ona ne može više obavljati zbog oštećenja uvjetovanih nezgodom.

- Dnevne naknade se kao periodična novčana davanja u pravilu isplaćuju mjesečno (čl. 19. st. 1. ATSG).

1 7

- Regresno pravo nositelja socijalnog osiguranja za liječničke troškove liječenja se temelji na članku 74. stavku 2 a ATSG.

- Ne postoje nikakvi konkretni pravni propisi, kako i sa kojim sredstvima treba uložiti dokaz za davanja, koja je izvršio nositelj osiguranja. Na temelju iskustva sa švicarskim izricanjem pravorijeka može se međutim reći da predočenje L tužitelja, iz kojeg proizlaze izvršena plaćanja dnevne naknade za određeno razdoblje, isto kao i Borderau sa specifikacijom plaćenih troškova liječenja, su priznati kao dokazno sredstvo i redovito su dovoljni da budu uvjerljiv dokaz.

- Za tužitelja ne postoji formalni unos u registar. Kod tužitelja se radi o autonomnom zavodu javnog prava sa vlastitom pravnom osobnošću, koja je regulirana u člancima 61-67a UVG kao zakonska institucija. Činjenica njezinog ustrojstva i legitimacije za provođenje UVG i vođenje postupka proizlazi iz zakona. Obveza registriranja postoji samo za ostale osiguravajuće tvrtke, osiguravajuće blagajne nezgode i bolesničke blagajne.

33. Tužitelj još jednom ponavlja da osiguranje vrijedi ne samo na području Švicarske, već i u inozemstvu, bez obzira da li radnik, u ovom slučaju g. LĆ, ide poslovno ili privatno u inozemstvo. Navodi tuženika kako tužitelj nema pravo ni na kakvo potraživanje od tuženika, kako tužiteljevo potraživanje uopće ne predstavlja pravno priznati oblik štete, kako niti jednom odredbom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nije propisana niti jedna obveza tuženika prema stranom nositelju socijalnog osiguranja u potpunosti su irelevantne za ovaj postupak, jednako kao i brojna sudska praksa i stručna literatura koju tuženik citira u tijeku postupka, a koja je u potpunosti neprimjenjiva na predmetni slučaj, te isto može predstavljati jedino tuženikov pokušaj zbunjivanja suda i odugovlačenja predmetnog postupka. Tužitelj napominje da se u Švicarskoj u slučaju nezgode ne mogu javljati s regresnim zahtjevima zdravstvena i mirovinska osiguranja jer oni ne vrše davanja, već isključivo obvezna osiguranja, u ovom slučaju tužitelj. Zbog toga se u slučajevima kada treće osobe prouzroče štetu (a to je osiguranik tuženika) sa regresnim zahtjevom može javiti samo obvezni osiguratelj nezgode, ali ne i obično zdravstveno i invalidsko osiguranje jer oni ne vrše davanja. Pitanje prava na regresno potraživanje tužitelja, kao i opseg štete, odnosno mjerodavno pravo na utvrđivanje visine naknade štete, je potrebno gledati kroz prizmu švicarskog prava. Sukladno gore navedenom, mjerodavno pravo za rješavanje konkretne pravne stvari upravo je švicarsko pravo, a ne kako to tuženik pogrešno zaključuje pravo RH. Tužitelj dostavlja potvrdu o ispravku ovjerenog prijevoda OV-44/20 u kojem je kao zanimanje HĆ navedeno psihoterapeut, umjesto ispravnog zanimanja diplomirana fizioterapeutkinja.

34. Na temelju navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju ukupni iznos od 23.994,82 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.622,90 CHF od 1. siječnja 2006. do isplate,

- na iznos od 2.961,45 CHF od 1. siječnja 2007. do isplate,

- na iznos od 784,00 CHF od 1. siječnja 2008. godine do isplate,

- na iznos od 7.202,47 CHF od 1. siječnja 2006. do isplate,

- na iznos od 10.942,05 CHF od 1. siječnja 2007. do isplate,

1 8

- na iznos od 481,95 CHF od 1. siječnja 2008. godine do isplate, te kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

35. Tuženik u podnesku od 11.11.2021. osporava istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 13. srpnja 2020. godine, te ističe da je ista dokumentacija kontradiktorna navodima tužitelja iz dopisa tužitelja od 19.09.2006. godine. Tuženik predlaže sudu da obveže tužitelja da na uvid sudu i tuženiku predoči izvornike dokumentacije dostavljene uz podnesak od 13. srpnja 2020. godine (uredno potpisane od strane ovlaštene osobe i ovjerene službenim žigom). Tuženik ističe da tužitelj u spis nije dostavio ni policu osiguranja, a koju se obvezao dostaviti na ročištu od 16. rujna 2011. godine, pa tuženik predlaže sudu da obveže tužitelja da dostavi u spis presliku police osiguranja, a da izvornik police predoči na ročištu na uvid sudu i tuženiku.

36. Tužitelj je u podnesku od 04.10.2023. i kasnije u podnesku od 05.06.2024. konačno postavio tužbeni zahtjev navodeći da je iznose iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka umanjio za 50%, s time da posebno napominje da je tužitelj iznos od 8.568,00 CHF isplaćen dana 10.11.2005. AU-GARAGE GROSS GMBH umanjio prvo za 50% čime je dobio iznos od 4.284,00 CHF i onda je tako dobiveni iznos umanjio za iznos od 1.142,40 CHF koji predstavlja povrat sredstava tužitelju isplaćen od strane AU-GARAGE GROSS GMBH, čime se u konačnici dobio iznos od 3.141,60 CHF.

37. Tužitelj u podnesku od 05.06.2024.(list 856 - 860 spisa) konačno postavlja tužbeni zahtjev, te predlaže donošenje sljedeće presude:

''I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužitelju SUVA iz Švicarske, Fluhmattstrasse 1, Luzern, OIB: 38331191134, ukupni iznos od 22.768,19 CHF u protuvrijednosti valute Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan plaćanja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom do 31. 12. 2007. po stopi utvrđenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 3.141,60 CHF od 11.11.2005. godine

1 9

- na iznos od 2.918,48 CHF od 24.12.2005. godine

- na iznos od 3.391,50 CHF od 04.02.2006. godine

- na iznos od 1.044,23 CHF od 22.02.2006. godine

- na iznos od 776,47 CHF od 02.05.2006. godine

- na iznos od 1.481,55 CHF od 14.06.2006. godine

- na iznos od 1.195,95 CHF od 11.08.2006. godine

- na iznos od 1.356,60 CHF od 14.10.2006. godine

- na iznos od 410,55 CHF od 08.11.2006. godine

- na iznos od 946,05 CHF od 05.01.2007. godine

- na iznos od 339,15 CHF od 20.01.2007. godine

- na iznos od 1.053,15 CHF od 13.02.2007. godine

- na iznos od 216,00 CHF od 22.11.2005. godine

- na iznos od 228,00 CHF od 15.11.2005. godine

- na iznos od 216,00 CHF od 17.12.2005. godine

- na iznos od 216,00 CHF od 07.02.2006. godine

- na iznos od 216,00 CHF od 18.03.2006. godine

- na iznos od 216,00 CHF od 26.04.2006. godine

- na iznos od 216,00 CHF od 03.06.2006. godine

- na iznos od 216,00 CHF od 11.07.2006. godine

- na iznos od 216,00 CHF od 22.08.2006. godine

- na iznos od 216,00 CHF od 05.12.2006. godine

- na iznos od 216,00 CHF od 20.01.2007. godine

- na iznos od 216,00 CHF od 20.03.2007. godine

- na iznos od 216,00 CHF od 23.01.2008. godine

- na iznos od 235,18 CHF od 15.12.2005. godine

- na iznos od 148,06 CHF od 04.02.2006. godine

- na iznos od 106,35 CHF od 21.03.2006. godine

- na iznos od 146,15 CHF od 28.04.2006. godine

- na iznos od 189,08 CHF od 13.06.2006. godine

- na iznos od 144,60 CHF od 19.07.2006. godine

- na iznos od 44,60 CHF od 19.09.2006. godine

- na iznos od 85,20 CHF od 24.10.2006. godine

- na iznos od 194,13 CHF od 28.12.2006. godine

- na iznos od 75,85 CHF od 17.02.2007. godine

- na iznos od 159,05 CHF od 17.03.2007. godine

- na iznos od 52,40 CHF od 24.04.2007. godine

- na iznos od 26,95 CHF od 20.11.2007. godine

- na iznos od 96,88 CHF od 07.11.2007. godine

- na iznos od 67,05 CHF od 12.12.2008. godine

- na iznos od 34,58 CHF od 15.12.2005. godine

- na iznos od 39,60 CHF od 26.01.2006. godine

- na iznos od 47,20 CHF od 19.01.2007. godine,

pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.''

2 0

38. Na ročištu od 30.10.2023. tuženik je u bitnome ustrajao kod prijedloga da sud obveže tužitelja na dostavu izvornika, originala potvrda i isprava na koje se poziva u svom podnesku od 13.07.2020., kao u i izvornik police osiguranja, a kao što mu je naložio sud tijekom postupka. Tužitelj, a očitujući se na gornje navode tuženika i pozivanje tuženika da dostavi daljnju dokumentaciju, navodi da je tužitelj dostavio u spis svu dokumentaciju s kojom raspolaže, a o polici osiguranja tužitelj se detaljno očitovao u svom podnesku od 10.09.2021., ističe da je sve originale isprava dostavio u spis. Nadalje, tuženik smatra da iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka jasno proizlazi kako u spisu nema vjerodostojne financijske, odnosno knjigovodstvene dokumentacije, pa je to već razlog da se tužitelj odbije sukladno načelu o teretu dokaza. Tužitelj ukazuje da je vještak za financije u svom nalazu i mišljenju od 16.12.2022. jasno utvrdio da su utužena potraživanja isplaćena i da je u spis dostavljena potrebna vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija. Tuženik osporava navode tužitelja, te ističe da tužitelj nije u spis dostavio izvornike, a što se može provjeriti i u sudskom spisu, nego je dostavljao preslike, a koje tuženik izričito osporio, kako istinitost, tako i vjerodostojnost u podnesku od 11.11.2021. Tuženik ističe da i sam vještak izričito navodi kako u spisu nije priložena vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija, pa tuženik predlaže sudu da tužitelja, a s obzirom da isti ne želi dostavljati izvornike osporene dokumentacije na uvid, odbije sukladno načelu o teretu dokaza. Tužitelj, a očitujući se na gornje navode tuženika, ističe da su isti tendenciozni i usmjereni na odugovlačenje postupka, te u slučaju potrebe, a na zahtjev suda, tužitelj će dostaviti dodatne izvornike potvrda. Tuženik osporava da bi se radilo o prigovorima na način kako to tužitelj iznosi s obzirom da je tuženik još u svom odgovoru na tužbu izričito predlagao da tužitelj na uvid dostavi sve račune temeljem kojih su navodno vršene isplate.

39. Zaključno, tužitelj predlaže usvojiti konačno postavljeni tužbeni zahtjev kao u podnesku tužitelja od 05.06.2024., dok tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

40. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u situacijski plan nezgode od 13.08.2005. (list 3 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 30.05.2006. na ime izvršenih isplata za IĆ na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 4 – 5, 24 – 26 i list 50 – 86 spisa) medicinsku dokumentaciju LĆ na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 6 – 17 i 27 – 42 spisa), nalaz KB Sestre milosrdnice od 14.08.2005. za LĆ (list 18 spisa), dopis tuženika upućen društvu AVUS Graz (list 19 spisa), obračun tužitelja na ime isplaćene dnevne naknade od 16.10.2010. za obračunsko razdoblje od 16.08.2005. do 27.01.2007. na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 104 - 105 spisa), dopis tužitelja upućen AVUS-u 15.07.2011. na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 125 – 126 spisa), potvrdu AU Garage Gross GmbH o zaposlenju BĆ na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 128 – 129 spisa), prijavu štete poslodavca BĆ Au-Garage Gross GmbH tužitelju na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik upućenu tužitelju dana 29.08.2005. (list 129 i 134 - 136 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gžn-1636/10-2 od 12.10.2010. (list 298 - 301 i list 661 - 664 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dr. Maje Roje Novak i dr. AĆ izrađen u predmetu ovoga suda

2 1

posl.br. Pn-5594/05 od 21.05.2007. (list 302 - 303 spisa), izvadak iz trgovačkog registra kantona Luzern za ovdje tužitelja na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 313 – 331 spisa), spis ovoga suda posl.br. Pn-5594/05 (koji prileži ovome spisu), dopis OB Zadar, Služba za kirurgiju upućen tuženiku od 28.10.2015. (list 361 spisa), specifikacija tužitelja u svrhu regresa sa stanjem na dan 05.03.2015. na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 369 - 375 spisa), dopis AVUS-a upućen tuženiku od 19.09.2006. (list 394 – 395 i list 691 – 692 spisa), zapisnik ovog suda u predmetu posl.br. Pn-3769/08 od 07.10.2014. (list 416 – 417 spisa), dokumentaciju o isplatama na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik dostavljenu uz podnesak tužitelja od 13.07.2020. sačinjenu od strane Post Finance AG iz Berna (list 516 – 628 spisa), obračun dnevnica izrađen po tužitelju na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik dostavljen uz podnesak tužitelja od 13.07.2020. (list 630 – 633 spisa), potvrdu o ispravku ovjerenog prijevoda knjigovodstvene dokumentacije stalne sudske tumačice za njemački jezik Nike Misija (list 677 spisa), dokaz o vlasništvu bankovnog računa tužitelja u PostFinance AG na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 717 – 719 spisa), potvrdu o primitku uplate fizioterapeutkinji HĆ od 08.03.2022. na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 720 – 726 spisa), potvrde o plaćanju AU Garage Gross GmbH od 08.03.2022. i potvrdu o primitku uplate na račun liječničke ordinacije dr. EĆ u ovjerenom prijevodu sa njemačkog na hrvatski jezik (list 727 – 739 spisa), računovodstveni ispis PostFinance o uplatama (list 740 – 743 spisa) i u dokument sastavljen po tužitelju naslovljen: "Bordereau za potrebe regresa" na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 744 – 750 spisa).

41. Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu, spec. ortopedije i traumatologije od 20.10.2009. (list 94 - 97 spisa) te je vještaka dr. Miškulina saslušao na ročištu od 12.11.2010. (list 107 spisa). Sud je proveo dopunsko medicinsko vještačenje po istom vještaku dr. Miškulinu od 23.05.2016. (list 345 – 352 spisa), te je vještaka dr. Miškulina saslušao na ročištu od 07.11.2016. (list 385 - 386 spisa).

42. Sud je izvršio uvid u dopis vještaka Zrinka Ručevića iz Ručević vještačenja d.o.o. od 02.06.2020. (list 494 spisa). Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb od 10.01.2021. (list 639 - 642 spisa), dopunska financijska vještačenja po istom vještaku od 19.12.2022. (list 753 - 756 spisa) i od 07.06.2023. (list 773 spisa), te vještaka Zrinka Ručevića saslušao na ročištu od 12.11.2021. (list 693 - 694 spisa) i na ročištu od 30.10.2023. (list 786 - 787 spisa).

43. Sud je pribavio putem Ministarstva pravosuđa RH podatak o sadržaju materijalnog prava Švicarske Konfederacije kojim se uređuje sustav socijalnog osiguranja, a osobito savezni Zakon o osiguranju od nezgode kao i podatak o izvodu iz registra za tužitelja (list 164- 168, 460 – 465, 468 – 477 spisa).

44. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) te primjenjujući materijalno pravo

2 2

na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev postavljen u podnesku tužitelja od 05.06.2024. osnovan.

45. Sud nije cijenio članak naslova "Regresi švicarskog socijalnog osiguranja s posebnim osvrtom na SUVA-u" autora ĆĆ sa seminara Hrvatskog ureda za osiguranje u travnju 2003. (list 270 - 287 spisa) koji je dostavio tužitelj primjenom odredbe čl. 5. Zakona o sudovima (''Narodne novine'' broj 28/2013, 33/2015, 82/2015, 82/2016, 67/2018, 126/2019, 130/2020, 21/2022, 60/2022, 16/2023, 155/2023, 36/2024 i 136/25).

46. Uvidom u situacijski plan nezgode od 13.08.2005. (list 3 spisa) i u spis ovoga suda posl.br. Pn-5594/05 (koji prileži ovome spisu), a isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio da se dana 13.08.2005. dogodila prometna nesreća u mjestu Lug, prije graničnog prijelaza Bregana, na način da je CĆ upravljajući vozilom reg. br. [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika policom autoodgovornosti broj 0809206110, radi toga jer nije držao potreban razmak, te radi neprilagođene brzine naletio na stražnji kraj vozila ZH 374705 (CH) kojim je upravljao LĆ, koji je u opisanoj prometnoj nesreći zadobio tjelesne povrede. Dakle, među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja – prometne nezgode od 13.08.2005. u kojoj je ozlijeđen LĆ, a za nastanak koje nezgode je odgovoran osiguranik tuženika.

47. Uvidom u medicinsku dokumentaciju LĆ na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 6 – 17 i 27 – 42 spisa), nalaz KB Sestre milosrdnice od 14.08.2005. za LĆ (list 18 spisa) i u spis ovoga suda posl.br. Pn-5594/05 (koji prileži ovome spisu) sud je utvrdio da je LĆ nakon ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nezgodi od 13.08.2005. inicijalno pregledan i obrađen u KB Sestre milosrdnice, Zagreb, a nakon toga je LĆ svoje liječenje nastavio u Švicarskoj, gdje je on u trenutku nezgode živio i radio.

48. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gžn-1636/10-2 od 12.10.2010. (list 298 - 301 i list 661 - 664 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dr. Maje Roje Novak i dr. AĆ izrađen u predmetu ovoga suda posl.br. Pn-5594/05 od 21.05.2007. (list 302 - 303 spisa) i u spis ovoga suda posl.br. Pn-5594/05 (koji prileži ovome spisu) sud je utvrdio:

- da je LĆ u predmetu ovoga suda Pn-5594/05 podnio tužbu protiv ovdje tuženika radi naknade štete koju je pretrpio uslijed ozljeđivanja u prometnoj nezgodi od 13.08.2005.,

- da u predmetu ovoga suda Pn-5594/05 provedeno medicinsko vještačenje po vještacima dr. Maji Roje Novak i dr. AĆ, a koje je obnovljeno provođenjem novog medicinskog vještačenja po vještacima dr. Igoru Stipančiću i dr. FĆ, te su sva četiri vještaka u konačnici dala objedinjeni nalaz iz kojeg proizlazi da je LĆ u prometnoj nezgodi od 13.08.2005. zadobio sljedeće ozljede: istegnuće mišića vrata, natučenje glave, natučenje leđa, natučenje lijevog ručnog zgloba, a radi čega je trpio jake bolove 1 dan, srednje jake bolove 15 dana, a manje bolove još 60 dana, pretrpio je strah jačeg intenziteta koji je trajao 1 dan, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta još 30 dana, a tzv. kasni strah trajao je još 30 dana, te radi čega je kod LĆ zaostalo umanjenje životne

2 3

aktivnosti od 5%, te da mu je tuđa pomoć bila potrebna tijekom prva dva tjedna po 2 sata na dan, a još po 1 sat dnevno narednih dva tjedna,

- da je presudom ovoga suda posl.br. Pn-5594/05 od 25.02.2010., a koja je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gžn-1636/10-2 od 12.10.2010. (list 298 - 301 i list 661 - 664 spisa), naloženo tuženiku isplatiti LĆ iznos od 16.030,00 kn na ime naknade neimovinske štete s naslova pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, te imovinska šteta zbog tuđe pomoći i njege, dok je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva za naknadu imovinske štete s naslova izgubljene zarade zbog bolovanja, jer je utvrđeno da LĆ tijekom postupka nije dokazao da bi se zbog ozljeđivanja nalazio na bolovanju, odnosno da je zbog toga gubio na zaradi, a niti koliko bi njegova izgubljena zarada iznosila.

49. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja sa stanjem na dan 30.05.2006. na ime izvršenih isplata za IĆ na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 4 – 5, 24 – 26 i list 50 – 86 spisa) sud je utvrdio da je u svojoj poslovnoj evidenciji ovdje tužitelj zabilježio da je za troškove liječenja i za troškove dnevne naknade, a za svog osiguranika ĐĆ isplatio: 3.245,80 CHF na ime troškova liječenja tijekom 2005., 3.724,85 CHF na ime troškova liječenja tijekom 2006., odnosno ukupno na ime troškova liječenja 6.970,65 CHF, na ime dnevne naknade u 2005. iznos od 14.404,95 CHF i u 2006. iznos od 10.424,40 CHF, odnosno ukupno na ime dnevne naknade 24.829,35 CHF, tj. za troškove liječenja i dnevnu naknadu ukupno 31.800,00 CHF.

50. Uvidom u dopis tuženika upućen društvu AVUS Graz (list 19 spisa) sud je utvrdio da ovim dopisom tuženik obavještava AVUS Graz da je odštetni zahtjev SUVA osiguranja (Hađar) zaprimio, te pod kojim brojem ga vodi, te da moli AVUS Graz da dostavi specificiran odštetni zahtjev, kao i cjelokupnu medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na ozljede gospodina IĆ i dokaze o isplati.

51. Uvidom u obračun tužitelja na ime isplaćene dnevne naknade od 16.10.2010. za obračunsko razdoblje od 16.08.2005. do 27.01.2007. na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 104 - 105 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj u svojoj poslovnoj dokumentaciji u ovim ispravama zabilježio da je na ime dnevne naknade za ĐĆ u trajanju od 16.08.2005. do 27.01.2007. isplatio ukupno 37.252,95 CHF.

52. Uvidom u dopis tužitelja upućen AVUS-u 15.07.2011. na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 125 – 126 spisa) sud je utvrdio da istim dopisom ovdje tužitelj dostavlja AVUS-u potvrdu poduzeća kod kojeg je zaposlen gospodin ĐĆ i tužitelj potvrđuje da je za osiguranika preko poslodavca postojalo osigurateljno pokriće kod SUVA-e u trenutku nezgode.

53. Uvidom u potvrdu AU Garage Gross GmbH o zaposlenju BĆ na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 128 – 129 spisa) sud je utvrdio da je gospodin ĐĆ zaposlen kod AU Garage Gross GmbH od 01.11.1995. kao automehaničar, a od 01.01.2001. pa do dana sastavljanja te potvrde (28.06.2011.) kao šef radionice.

2 4

54. Uvidom u prijavu štete poslodavca BĆ Au-Garage Gross GmbH tužitelju na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik upućenu tužitelju dana 29.08.2005. (list 129 i 134 - 136 spisa) sud je utvrdio da je Au-Garage Gross GmbH, a kao poslodavac ozlijeđenog ĐĆ, prijavio štetu ovdje tužitelju dana 29.08.2005., a radi se o štetnom događaju – prometnoj nezgodi od 13.08.2005. u kojoj je ozlijeđen LĆ, te uslijed koje je on nesposoban za rad od 15.08.2005. s predviđenim trajanjem nesposobnosti za rad dužim od mjesec dana.

55. Uvidom u izvadak iz trgovačkog registra kantona Luzern za ovdje tužitelja na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 313 – 331 spisa) sud je utvrdio da je ovdje tužitelj upisan u trgovački registar kantona Luzern, a kao javnopravni zavod čija je svrha: "Osiguranje radnika organizacija, koje su mu podređene prema propisima Saveznog zakona o osiguranju nezgode od 20.03.1981. protiv profesionalnih nesreća, neprofesionalnih nesreća i profesionalnih bolesti; nadležni za osiguranje nezgode nezaposlenih; organizacija osiguranja prema načelu uzajamnosti; vođenje vojnog osiguranja kao vlastitog socijalnog osiguranja s posebnih računom; izvršenje odredbi o sprečavanju profesionalnih nesreća i profesionalnih bolesti u organizacijama, koje su mu pripojene; upravljanje premijskim dodatkom od osiguranja za sprječavanje profesionalnih nesreća i profesionalnih bolesti; vođenje arhive za statistike osiguranja nezgode; izvođenje raznih funkcija, koje su mu dodijeljene zakonom i propisom u službi švicarskog zdravstva i sigurnosti na radu".

56. Uvidom u dopis OB Zadar, Služba za kirurgiju upućen tuženiku od 28.10.2015. (list 361 spisa) koji je dostavio tuženik sud nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu činjenicu za ovaj spor, a jer se ovaj dopis odnosi na liječenje ozlijeđenih CĆK i KĆ, a koje osobe nisu u nikakvoj vezi s predmetom ovog spora.

57. Uvidom u specifikaciju tužitelja u svrhu regresa sa stanjem na dan 05.03.2015. na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 369 - 375 spisa) sud je utvrdio da je ovdje tužitelj u svojoj poslovnoj evidenciji s danom 05.03.2015. zabilježio da je na ime troškova liječenja i dnevne naknade za LĆ tijekom 2005., 2006. i 2007. ukupno isplatio 49.653,95 CHF.

58. Uvidom u dopis AVUS-a upućen tuženiku od 19.09.2006. (list 394 – 395 i list 691 – 692 spisa) sud je utvrdio da se u istom dopisu navodi da AVUS u prilogu dostavlja tuženiku popis izdataka SUVA-e ("Bordereau") kao i medicinsku dokumentaciju, te da se velik dio potraživanja odnosi na "Taggeld" za vrijeme trajanja bolovanja, a za isti se ne mogu predočiti pojedinačni dokazi o isplati.

59. Uvidom u zapisnik ovog suda u predmetu posl.br. Pn-3769/08 od 07.10.2014. (list 416 – 417 spisa), a koji je dostavio tuženik, sud nije mogao utvrditi niti jednu odlučnu činjenicu, jer nije jasno u kakvoj vezi su predmet spora u predmetu ovoga suda posl.br. Pn-3769/08 (tužitelja SUVA-e i tuženika Jadransko osiguranje d.d., a povodom ozljeđivanja osiguranika tužitelja ČĆ).

60. Uvidom u dokumentaciju o isplatama na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik dostavljenu uz podnesak tužitelja od 13.07.2020.

2 5

sačinjenu od strane Post Finance AG iz Berna (list 516 – 628 spisa) i potvrdu o ispravku ovjerenog prijevoda knjigovodstvene dokumentacije stalne sudske tumačice za njemački jezik Nike Misija (list 677 spisa) sud je utvrdio da se radi o dokumentaciji koju je sastavio Post Finance AG iz Berna, te je u istoj opisano 39 isplata u razdoblju od 21.11.2005. do 13.08.2009., a za koje tužitelj tvrdi da se radi o isplatama dnevne naknade i isplatama s naslova troškova liječenja za LĆ, no iz iste dokumentacije nije vidljivo tko je vlasnik računa s kojeg su vršene isplate, a niti je vidljiva svrha isplata, već su vidljivi primatelji isplata, a to su Au-Garage Gross GmbH, HĆ, dipl. fizioterapeutkinja, UBS AG i Zurcher Kantonal Bank.

61. Uvidom u obračun dnevnica izrađen po tužitelju na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik dostavljen uz podnesak tužitelja od 13.07.2020. (list 630 – 633 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj u svojoj poslovnoj evidenciji zabilježio da je na ime dnevnica za ĐĆ od 16.08.2005. do 21.07.2007. isplatio ukupno 37.252,95 CHF.

62. Uvidom u dokaz o vlasništvu bankovnog računa tužitelja u PostFinance AG na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 717 – 719 spisa) sud je utvrdio da se u potvrdi poslovnog odnosa (list 718 spisa) u bitnome navodi da banka PostFinance AG potvrđuje da je ovdje tužitelj SUVA vlasnik računa broj CH23 0900 0000 6000 070 6 CHF u toj banci.

63. Uspoređujući broj računa tužitelja u PostFinance AG banci naveden u potvrdi poslovnog odnosa (list 718 spisa) sa dokumentacijom o isplatama na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik dostavljenu uz podnesak tužitelja od 13.07.2020. sačinjenu od strane Post Finance AG iz Berna (list 516 – 628 spisa) sud je utvrdio da su isplate opisane u dokumentaciji na listovima 516 – 628 spisa izvršene s računa ovdje tužitelja.

64. Uvidom u potvrdu o primitku uplate fizioterapeutkinji HĆ od 08.03.2022. na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 720 – 726 spisa) sud je utvrdio da se u istoj potvrdi, a koja je sastavljena dana 08.03.2022., navodi da dipl. fizioterapeutkinja HĆ potvrđuje primitak uplate tužitelja od ukupno 5.640,00 CHF od SUVA-e u odštetnom zahtjevu 07.52375. **.**.2005. ĐĆ LĆ, događaj od 13.08.2005.

65. Uvidom u potvrde o plaćanju AU Garage Gross GmbH od 08.03.2022. i potvrdu o primitku uplate na račun liječničke ordinacije dr. EĆ u ovjerenom prijevodu sa njemačkog na hrvatski jezik (list 727 – 739 spisa) sud je utvrdio:

- da AU Garage Gross GmbH potvrdom od 08.03.2022. potvrđuje u odštetnom zahtjevu 07.52375. **.**.2005. ĐĆ LĆ, događaj od 13.08.2005. primitak dnevnica od SUVA-e u visini od 37.625,55 CHF, te da taj iznos uključuje 1% naknade za poslodavca za akontaciju dnevnica gospodinu ĐĆ LĆ u iznosu od 37.252,95 CHF,

- da dr. EĆ potvrdom od 07.03.2022. potvrđuje primitak uplata u ukupnom iznosu od 3.543,00 CHF od SUVA-e u odštetnom zahtjevu 07.52375. **.**.2005. ĐĆ LĆ, nesreća od 13.08.2005.

2 6

66. Uvidom u računovodstveni ispis PostFinance o uplatama (list 740 – 743 spisa) sud je utvrdio da su u istom dokumentu popisane isplate Klinik Hirslanden Zurich, dr. EĆ, dr. ŠĆ, dr. MĆ, MRI Zentrum Schlieren i Spital Ummattal, no iz istog dokumenta nije vidljivo tko je uplatitelj.

67. Uvidom u dokument sastavljen po tužitelju naslovljen: "Bordereau za potrebe regresa" na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 744 – 750 spisa) sud je utvrdio da je u istom dokumentu tužitelj opisao sve isplate na ime troškova liječenja i dnevnice za LĆ, a sve u ukupnom iznosu od 49.653,95 CHF.

68. Dovodeći u vezu ranije utvrđenja suda na temelju uvida u gore opisanu i ocijenjenu dokumentaciju, i to:

- da su isplate dipl. fizioterapeutkinji HĆ, AU Garage Gross GmbH i dr. EĆ opisane u dokumentaciji na listovima 516 – 628 spisa izvršene s računa ovdje tužitelja,

-da dipl. fizioterapeutkinja HĆ potvrđuje primitak uplate tužitelja od ukupno 5.640,00 CHF u odštetnom zahtjevu 07.52375. **.**.2005. VĆ, događaj od 13.08.2005.,

- da AU Garage Gross GmbH potvrđuje primitak uplate tužitelja od 37.625,55 CHF u odštetnom zahtjevu 07.52375. **.**.2005. VĆ, događaj od 13.08.2005. , a koji iznos uključuje 1% naknade za poslodavca za akontaciju dnevnica gospodinu VĆ,

- da dr. EĆ potvrđuje primitak uplata tužitelja u ukupnom iznosu od 3.543,00 CHF u odštetnom zahtjevu 07.52375. **.**.2005. VĆ, nesreća od 13.08.2005., to je sud utvrdio da je ovdje tužitelj na ime troškova liječenja VĆ i na ime dnevnih naknada isplaćenih VĆ isplatio: dipl. fizioterapeutkinji HĆ iznos od 5.640,00 CHF, poslodavcu VĆ AU Garage Gross GmbH iznos od 37.625,55 CHF (a koji iznos uključuje 1% naknade za poslodavca za akontaciju dnevnica ZĆ) i dr. EĆ iznos od 3.543,00 CHF.

69. Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Mladenu Miškulinu, spec. ortopedije i traumatologije od 20.10.2009. (list 94 - 97 spisa) koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo da je gospodin LĆ u predmetnom štetnom događaju zadobio sljedeću ozljedu: istegnuće paravertebralne muskulature vrata. Vještak smatra da je kod gospodina BĆ uslijed štetnog događaja došlo do pogoršanja već postojećeg stanja tj. degenerativnih promjena vratne kralježnice s diskus hernijom C5/6. Smatra da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja te pogoršanja zdravstvenog stanja gospodina BĆ. Štetni događaj (udar u stražnji dio automobila kojim je upravljao gospodin BĆ) uzrokovao je pogoršanje stanja od prije promijenjene vratne kralježnice gospodinu BĆ (navedeno se može zaključiti iz dokumentacije koja je priložena spisu a posebice iz nalaza od 16.10.2006.), a koje se je iskazivalo u vidu bolne simptomatologije, ograničenja pokretljivosti vratne kralježnice kao i do povremenih "kočenja" iste: prisutne su bile i glavobolje, parastezije te svi ostali problemi za opisanu kliničku sliku. LĆ je liječen konzervativno medikamentozno i fizikalnom terapijom koja je postepeno dovela do umanjenja problema i njihovu stabilizaciju na razini prije prometne nezgode. Obzirom na navedeno smatra da je liječenje koje je gospodin LĆ proveo opravdano te da je

2 7

liječen po svim pravilima struke. Također, smatra da u navedenom periodu gospodin LĆ nije bio u stanju obavljati poslove na svom redovitom radnom mjestu - automehaničar - obzirom da posao automehaničara vrlo često iziskuje prisilne položaje vratne kralježnice te bi takovo opterećenje uzrokovalo produženje liječenja.

70. Tužitelj nije imao primjedbi na ovo vještačenje, te smatra da iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da su svi utuženi troškovi liječenja i dnevne naknade bili opravdani, dok je tuženik istome prigovorio na ročištu od 05.05.2010. u bitnome navodeći da se iz medicinske dokumentacije IĆ teško može objasniti smanjenje radne sposobnosti osiguranika tužitelja opisano po vještaku, te da svi troškovi liječenja nisu povezani isključivo s predmetnim ozljeđivanjem, već sa nesporno utvrđenim ranijim degenerativnim promjenama vratne kralježnice s diskus hernijom.

71. Radi očitovanja na prigovore tuženika i radi usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja sud je na ročištu od 12.11.2010. saslušao vještaka dr. Mladena Miškulina (list 107 spisa) te je on tom prilikom naveo: "Nakon pregleda medicinske dokumentacije ostajem pri već sačinjenom nalazu od 20.10.2009. kojim sam već opisao da su tegobe poradi kojih je tužitelj liječen nakon štetnog događaja uzrokovane štetnim događajem, ali i prijašnjim stanjem vratne kralježnice tj. poradi opisanih degenerativnih promjena. Tijek liječenja je uvjetovan štetnim događajem ali stanjem vratne kralježnice koja je prethodila štetnom događaju. Nažalost nemamo nikakvu medicinsku dokumentaciju da bi mogli znati kakvo je stanje vratne kralježnice prije štetnog događaja, no iz nove medicinske dokumentacije nakon štetnog događaja vidi se da je tužitelj imao naglašene degenerativne promjene. U osobnoj praksi, a i praksi koja je uvrijeđena u sudsko medicinskim vještačenjima kod ovakvih stanja ocjena trajnih posljedica se umanjuje za 50% od kojih 50% otpada na degenerativne promjene dok ostalih 50% na stanje uzrokovano štetnim događajem. Smatram da se za ozljedu koju je tužitelj pretrpio ne može reći da je atipična. Ista je ozljeda distenzije muskulature vrata uslijed prometne nezgode, a kao takva može se klasificirati u različitim stupnjevima, najčešće upotrebljavana QTF klasifikacija, koju u ovom slučaju ne možemo u cijelosti primijeniti obzirom da se ne radi o kralježnici bez prijašnjih tegoba već da se radi o kralježnici s degenerativnim promjenama koje su postojale i prije štetnog događaja. Stoga smatram da navod iz ovjerenog prijevoda medicinske dokumentacije od 28.03.2006., da se radi o atipičnoj kraniocervikalnoj ozljedi smatram da nije od prevelikog utjecaja na sve do sada rečeno.".

72. Tužitelj je predložio pribaviti spis ovog suda posl.br. Pn-5594/05, a radi uvida u medicinsku dokumentaciju DĆ koja prileži tom spisu i radi dodatnog očitovanja vještaka dr. Miškulina glede potraživanih troškova liječenja i duljine trajanja nesposobnosti LĆ, i to imajući u vidu medicinsku dokumentaciju LĆ koju je tužitelj dostavio u ovom predmetu i onu koja prileži spisu ovoga suda posl.br. Pn-5594/05, s tim da se tuženik protivio saslušanju dr. Miškulina, navodeći da on uopće nije kompetentan utvrđivati opravdanost bolovanja, te da ukoliko sud smatra da treba provesti taj dokaz, predlaže provesti vještačenje po vještaku medicine rada.

73. Sud je je nakon pribavljanja spisa ovog suda posl.br. Pn-5594/05, a na prijedlog tužitelja proveo dopunsko medicinsko vještačenje po istom vještaku dr. Miškulinu od 23.05.2016. (list 345 – 352 spisa) koji je u svom zaključku u bitnome naveo da nakon pregleda medicinske dokumentacije iz spisa Pn-7694/08 kao i

2 8

medicinske dokumentacije iz spisa Pn-5594/05 smatra da postoji uzročno- posljedična veza između štetnog događaja, zadobivenih ozljeda i tijeka liječenja gospodina IĆ. LĆ je liječen konzervativno medikamentozno i fizikalnom terapijom po svim pravilima struke. Obzirom na nalaze iz oba spisa, a posebice nalaze od 25.09.2006. iz spisa Pn-5594/05 te 16.10.2006. iz spisa Pn-7694/08 smatra da gospodin LĆ nije bio u stanju obavljati poslove na svom redovitom radnom mjestu -automehaničar - za period liječenja potkrijepljen medicinskom dokumentacijom, obzirom da posao automehaničara vrlo često iziskuje prisilne položaje vratne kralježnice te bi takovo opterećenje uzrokovalo produženje liječenja.

74. Tužitelj nije imao primjedbi na provedeno dopunsko medicinsko vještačenje, dok je tuženik istome prigovorio u podnesku od 11.07.2016. u bitnome navodeći da vještak nije pregledao BĆ, da se upustio u vještačenje koje ne spada u područje njegova stručnog znanja, a jer dr. Miškulin kao spec. traumatologije i ortopedije nije kompetentan za vještačenje radne sposobnosti/nesposobnosti, jer to spada u područje stručnog znanja liječnika spec. medicine rada, da činjenično stanje koje opisuje vještak dr. Miškulin ne odgovara stvarnom stanju, te da navodi vještaka demantiraju navodi BĆ i nalazi i mišljenja vještaka iz predmeta Pn-5594/05, te da je sam BĆ u tom predmetu postavio tužbeni zahtjev navodeći da je bio radno nesposoban od srpnja 2005. do prosinca 2005., no da je pravomoćno odbijen s ovim zahtjevom, jer nije dokazao da je bio na bolovanju u tom razdoblju.

75. Radi očitovanja na primjedbe tuženika iz podneska od 11.07.2016., te radi usmenog obrazlaganja svog dopunskog nalaza i mišljenja sud je vještaka dr. Miškulina saslušao na ročištu od 07.11.2016. (list 385 – 386 spisa), te je on naveo: "Nakon što sam izvršio uvid u podnesak tuženika izjavljujem slijedeće. Vještak je izvršio zadatak datu mu po nalogu suda, a koji nije obuhvaćao pregled ozlijeđene osobe g. BĆ LĆ. Nadalje, u vještvu je ozlijeđena osoba ponovno praćena po liječnicima koji su ga pratili i cijenili njegovu radnu sposobnost tijekom perioda liječenja i podredno izražavali postotcima i obrazloženjima, tako da u istu vještak ne mora sumnjati. Kako sam već rekao, nisam imao u zadatku pregledati g. IĆ, tako da ne mogu suditi o vlastitim navodima g. IĆ, pogotovo ne o onima koje je iskazao kod pregleda kod vještaka dr. Vuletić Srećka od 29.12.2008.g. Iz med. dokum. vidljivo je da je po ozljeđivanju redovito praćen po liječnicima na području boravka, te da je svaki puta izraženo izričito dobro njegovo fizičko stanje, te je ocjenjivana kako sam rekao njegova radna sposobnost u postocima, tako je 17.09.2005.g. izrađeno da je njegova radna sposobnost u postocima umanjena za 100%. Nadalje, 13.12.2005.g. da se može uključiti u posao s 50%. 17.03.2006.g. da mu je radna sposobnost također umanjena, te se preporučuje mjesec dana po tom pregledu probati sa 100%-tnim radnim opterećenjem, te je 22.08.2005.g. rečeno da je radna sposobnost dovedena na umanjenje od 20% iste, dok je 09.02.2007.g. izraženo da radna sposobnost od 19.06.2006.g. iznosi 20%. Stoga, u cijelosti ostajem pri svemu što sam naveo u NIM." Na poseban upit punomoćnika tuženika kakva je ozljeda po svojoj kvalifikaciji koju je zadobio g. LĆ, vještak dr. Mladen Miškulin je odgovorio: "Radilo se o lakoj tjelesnoj ozljedi. Na pitanje koliko je propisana duljina trajanja bolovanja za tu ozljedu prema Pravilniku HZZO-a, odgovaram da je na takav upit ne mogu odgovoriti, obzirom da nisam liječnik primarne prakse koji u ovakvim slučajevima određuje bolovanje i zna više-manje propise HZZO-a. Nisam siguran da postoji pravilnik koji u apsolutnom

2 9

iznosu može odrediti trajanje bolovanja u određenim slučajevima, obzirom da se razlikuju kako povreda, tako i tijek liječenja od jedne do druge osobe, te mislim, a iz moje dosadašnje prakse to mogu potvrditi, da se liječnici opće prakse u RH uglavnom vode preporukama specijalista određenog područja. Na pitanje da li imam podatak o tome koliko je g. LĆ bio na bolovanju, odgovaram da takav podatak nije dostavljen s med. dokum. Na pitanje da li mogu razlučiti troškove liječenja g. LĆ s naslova hernije diska, odgovaram da to nije bio moj zadatak, te da bi za to trebao provesti novo med. vještačenje, ali i pregledati g. LĆ. Na pitanje da li postoje u RH ustanove koje uspješno liječe ozljedu istegnuće mišića vrata, odgovaram da naravno da postoje. Ne radi se o ozljedi koja bi iziskivala neki posebni med. tretman od uobičajenih, a što se uglavnom odnosi na fizikalnu terapiju. Na pitanje da li su troškovi liječenja g. LĆ s naslova ozljede istegnuća mišića vrata u iznosu od 10.000,00 švicarskih franaka, a što je protuvrijednost od cca 70.000,00 kn već od onih uobičajenih u RH za ovu ozljedu, odgovaram da iz mog iskustva i kroz moju osobnu praksu mislim da su prosječni troškovi u RH za liječenje ovakvih ozljeda uglavnom manji ovog iznosa. Na posebni upit da li sam vještačio konkretne troškove liječenja g. LĆ, izjavljujem da nisam, obzirom da to nije bio moj zadatak. Pojašnjavam gornji iskaz, liječnici koji su davali ocjenu o preostaloj radnoj sposobnosti g. LĆ su liječnici koji su pratili g. LĆ tijekom njegovog liječenja u svrhu ocjene napretka liječenja, a samim time i radne sposobnosti."

76. Nakon saslušanja vještaka dr. Miškulina na ročištu od 07.11.2016. tuženik je naveo da iz očitovanja vještaka na tom ročištu je razvidna opravdanost prigovora tuženika da vještak nije specijaliziran vezano za utvrđivanje radne sposobnosti, a da uopće nije utvrđivao konkretne dokaze vezano za stvarno liječenje, odnosno stvarnu štetu, a tuženik nije suglasan da se u ovoj parnici koristi nalaz i mišljenje tužiteljevog cenzora.

77. Sud je u cijelosti prihvatio provedeno medicinsko vještačenje po dr. Mladenu Miškulinu, jer je isto provedeno stručno, savjesno, objektivno i na temelju sve raspoložive dokumentacije koja prileži ovom spisu, a vještak je prilikom saslušanja tuženikove prigovore otklonio kao neosnovane odgovarajući na pitanja tuženika detaljno, precizno i argumentirano. Osima toga, vještak dr. Miškulin je liječnik specijalist traumatologije i ortopedije, pa on u svom radu liječi pacijente od ozljeda upravo onakvih kakve je zadobio LĆ u predmetnom štetnom događaju, pa je stoga jasno da je neosnovan prigovor tuženika da ovaj vještak nije kompetentan za vještačenje u ovom predmetu. Stoga, a temeljem svog ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a sud je na ročištu od 12.03.2020. odbio dokazni prijedlog tuženika za određivanjem medicinskog vještačenja po specijalistu medicine rada.

78. Sud je provođenjem medicinskog vještačenja u ovom predmetu utvrdio da je kod LĆ uslijed štetnog događaja došlo do pogoršanja već postojećeg stanja uslijed degenerativnih promjena s diskus hernijom C5/6, da je liječenje LĆ opisano u njegovoj medicinskoj dokumentaciji koja prileži ovome spisu i spisu ovoga suda posl.br. Pn-5594/05 provedeno sukladno pravilima struke i u očekivanom trajanju, s tim da se može smatrati da 50% otpada na degenerativne promjene dok ostalih 50% na stanje uzrokovano štetnim događajem.

79. Na ročištu od 12.03.2020. tužitelj je predložio provođenje financijskog vještačenje na okolnost visine isplaćenih iznosa od strane tužitelja, a kojem

3 0

prijedlogu se tuženik usprotivio, prvenstveno iz razloga što tužitelj u spis nije dostavio adekvatne dokaze na temelju kojih bi se uopće moglo provesti vještačenje (bankarske potvrde). Sud je raspravnim rješenjem od 12.03.2020. na prijedlog tužitelj odredio provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. iz Zagreba sa zadatkom vještaku da prouči dokumentaciju koja prileži spisu, te se nakon toga očituje na okolnost visine isplaćenih iznosa od strane tužitelja. Nakon što je sud rješenjem od 18.03.2020. pozvao vještaka Ručević vještačenja d.o.o. na preuzimanje spisa i izradu nalaza i mišljenja, vještak Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. dostavio je sudu dopis od 02.06.2020. (list 494 spisa) u kojem u bitnome navodi kako je pregledom spisa vještak utvrdio kako istom za sada nije priložena sva dokumentacija potrebna za davanje odgovora na postavljeni zadatak. Naime, tužitelj visinu potraživanja potkrepljuje izvatcima iz svojih poslovnih knjiga, što je dokumentacija koju tuženik izrijekom ne priznaje, pa s obzirom da je navedeno među strankama sporno, potrebno je od tužitelja pribaviti cjelokupnu dokumentaciju povezanu sa spornim plaćanjima (izvaci o žiro računu, doznake, poštanske uputnice, specifikacije plaćanja i dr.). Alternativno, moguće vještačenje poslovnih knjiga u sjedištu tužitelja, što je vještak u mogućnosti obaviti, no to bi iziskivalo značajne dodatne troškove (putni troškovi, dnevnice, troškovi smještaja, utrošeno vrijeme vještaka i dr.). Stoga, vještak vraća sudu spis bez izrađenog nalaza i mišljenja na daljnje postupanje.

80. Nakon što je tužitelj uz podnesak od 13.07.2020. dostavio dodatnu dokumentaciju na okolnost isplata koje je vršio tužitelj (list 516 – 633 spisa), sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb od 10.01.2021. (list 639 - 642 spisa), te vještak u svom nalazu u bitnome navodi: podneskom od 13. srpnja 2020. tužitelj je prigovorio očitovanju vještaka od 2. lipnja 2020., a na stavljene prigovore vještak se očituje kako slijedi: prvi prigovor tužitelja odnosi se na konstataciju vještaka kako izvadci iz poslovnih knjiga tužitelja nije među strankama nesporna dokumentacija, iz čega tužitelj izvlači zaključak kako se vještak stavio u ulogu suda. U odgovoru na navedeno, vještak ističe da se niti jednim svojim navodom nije stavio u ulogu suda, kako to pogrešno, ničim potkrijepljeno i neutemeljeno navodi tužitelj. Naime, vještak je samo naveo notornu činjenicu (da je navedena dokumentacija nesporna, ne bi bilo potrebno knjigovodstveno – financijsko vještačenje). Drugi prigovor tužitelja odnosi se na to kako je zadatak vještaka bio isključivo davanje odgovora na postavljeno pitanje suda koje glasi: „Proučiti dokumentaciju koja je priložena spisu predmeta te se nakon toga očitovati na okolnost visine iznosa koje je isplatio tužitelj“. Vještak ističe kako je upravo na temelju postavljenog zadatka proučio spis predmeta i cjelokupnu dokumentaciju priloženu istome, te je u skladu s pravilima struke, nepristrano i objektivno zaključio kako se na temelju takve dokumentacije ne može očitovati o postavljenom zadatku (ne radi se o vjerodostojnoj knjigovodstvenoj dokumentaciji). Tužitelj je uz svoj podnesak dostavio dodatnu dokumentaciju, koja nije bila dostavljena ranije tijekom postupka (dio dokumentacije na koju je vještak i ukazao u svojem očitovanju od 2. lipnja 2020.), pa je vještak na temelju iste u nastavku dao očitovanje o postavljenom zadatku. Na stranicama 516. – 598 spisa priložena je dokumentacija o tužiteljevoj evidenciji isplata naknada troškova liječenja, dok je na stranicama spisa od 600 – 633 spisa priložena dokumentacija o tužiteljevoj evidenciji isplata dnevnih naknada, pa je vještak na temelju tih podataka u nastavku sačinio tabelarni pregled s navođenjem isplaćenih iznosa, datuma isplata i primateljima pojedinih isplata (Tabela 1 za dnevne naknade, Tabela 2 za troškove

3 1

liječenja). Na temelju pregleda spisa predmeta i priložene dokumentacije, vještak je mišljenja kako slijedi: tužitelj je u razdoblju od 10. studenoga 2005. do 23. ožujka 2007. evidentirao isplate u iznosu od ukupno 37.636,95 CHF na ime dnevnih naknada, a isplate su evidentirane na račun društva AU-GARAGE GROSS GMBH; specifikacija pojedinih plaćanja dana je u Tabeli 1 iz nalaza, a tužitelj je u razdoblju od 21. studenoga 2005. do 13. kolovoza 2009. evidentirao isplate u iznosu od ukupno 12.401,00 CHF na ime troškova liječenja, a isplate su evidentirane na račune raznih primatelja; specifikacija pojedinih plaćanja dana je u Tabeli 2 iz nalaza.

81. Tužitelj u podnesku od 17.02.2021. navodi da tužitelj nema primjedbi na zaprimljeni nalaz i mišljenje Ručević vještačenja d.o.o. te smatra da je isti napravljen nepristrano i u skladu s pravilima struke. Vještak Ručević je na temelju pregleda spisa predmeta i priložene dokumentacije utvrdio:

- da je tužitelj u razdoblju od 10. studenog 2005. godine do 23. ožujka 2007. godine evidentirao isplate u iznosu od ukupno 37.636,95 CHF na ime dnevnih naknada, a isplate su evidentirane na račun društva AU-GARAGE GROSS GmbH, kod kojeg je LĆ zaposlen.

- da je tužitelj u razdoblju od 21. studenog 2005. godine do 13. kolovoza 2009. godine evidentirao isplate u iznosu od ukupno 12.401,00 CHF na ime troškova liječenja.

Nalazom i mišljenjem vještaka Ručevića je potvrđeno ono što je tužitelj isticao kako u odštetnom zahtjevu tako i tijekom ovog postupka, odnosno vještačenjem je nedvojbeno potvrđena osnovanost tvrdnji tužitelja:

- da mu pripada pravo na dnevnu naknadu i trošak liječenja

- da osnovano potražuje utužene iznose na ime dnevne naknade i troška liječenja

- da je isplatio utužene iznose na ime dnevne naknade i troška liječenja, čime su u potpunosti otklonjeni kao neosnovani i paušalni prigovori istaknuti od strane tuženika. S obzirom na sve gore navedeno, tužitelj predlaže Naslovnom sudu da usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu nastalih parničnih troškova tužitelju.

82. Tuženik je u podnesku od 09.09.2021. naveo da je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića od 07. siječnja 2021. godine te se na isti očituje kako slijedi. Prvenstveno, tuženik ističe da iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlaze činjenični navodi tužitelja da on navodno stupa u pravnu poziciju svog osiguranika s obzirom da, izuzev par stavki, niti jedna stavka se ne odnosi na navodne isplate osiguraniku tužitelja (IĆ) – tako su isplate koje vještak navodi navodno vršene - „AU-GARAGE GROSS GMBH, Zurcher Kantonalbank i sl.“. Slijedom navedenog, temeljem dokaza koje je dostavio tužitelj u spisu uopće se ne može preispitati pravna narav tih navodnih isplata, ali jedino što je sigurno da se gotovo niti jedna ne odnosi na isplatu IĆ. Slijedom navedenog, osporava se osnovanost i visina tužbe, te se predlaže sudu da tužitelja odbije s tužbom i tužbenim zahtjevom. U svakom slučaju tuženik prigovara mišljenju vještaka da iz dokaza koji se nalaze u spisu proizlazi da je bilo što plaćeno. Vještak naime navodi kako je tužitelj evidentirao isplate, iz čega proizlazi da se radi o internim evidencijama tužitelja. Slijedom navedenog predlaže se sudu da pozove vještaka da usmeno obrazloži svoj nalaz i mišljenje, te da se između ostalog očituje da li u spisu postoje uredno ispunjene i potpisane od strane ovlaštene osobe bankarske potvrde kao dokaz da bi tužitelj bilo što platio. Tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju tužitelj dostavlja u predmet. Tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost rješenja koje tužitelj

3 2

dostavlja s obzirom da iz istih ne proizlazi da su ista priznata u postupku priznanja stranih sudskih odluka pred nadležnim sudom u Republici Hrvatskoj.

83. Tuženik u podnesku od 11.11.2021. dodaje da tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 13. srpnja 2020. godine, te ističe da je ista dokumentacija kontradiktorna navodima tužitelja iz dopisa tužitelja od 19.09.2006. godine. Tuženik predlaže sudu da obveže tužitelja da na uvid sudu i tuženiku predoči izvornike dokumentacije dostavljene uz podnesak od 13. srpnja 2020. godine (uredno potpisane od strane ovlaštene osobe i ovjerene službenim žigom). Tuženik ističe da tužitelj u spis nije dostavio ni policu osiguranja, a koju se obvezao dostaviti na ročištu od 16. rujna 2011. godine, pa tuženik predlaže sudu da obveže tužitelja da dostavi u spis presliku police osiguranja, a da izvornik police predoči na ročištu na uvid sudu i tuženiku.

84. Radi očitovanja na primjedbe tuženika iz podneska 09.09.2021., te radi usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja, sud je vještaka Zrinka Ručevića saslušao na ročištu od 12.11.2021. (list 693 - 694 spisa), te je on tom prilikom naveo: "Ja sam proučio podnesak tuženika od 09.09.2021. te se na isti očitujem kako slijedi:

Tuženik je predmetnim podneskom predložio dopunsko očitovanje, a u pogledu prigovora kako iz dokaza priloženih spisu predmeta ne bi proizlazilo da je bilo što isplaćeno, u pogledu čega mogu reći kako u danom nalazu i mišljenju niti na jednom mjestu nisam naveo da je bilo što isplaćeno, pa je prigovor tuženika potpuno promašen. Naime, ja sam u danom nalazu i mišljenju detaljno objasnio koja dokumentacija bi bila potrebna kako bi se ja mogao očitovati o tome jesu li i koji iznosi plaćeni, u kojem smislu sam dani nalaz i mišljenje sačinio na temelju tužiteljevih evidencija isplata, i upravo u tom smislu sam i u mišljenju naveo kako se radi o tužiteljevim evidencijama, u kojem smislu u cijelosti ostajem kod danog nalaza i mišljenja. Na upit tuženika da se očitujem postoje li u spisu uredno ispunjene i propisane bankarske potvrde kao dokaz da je tuženik nešto platio, mogu reći da sam odgovor na pitanje dao na prvoj stranici nalaza i mišljenja (posljednji odlomak) gdje sam naveo kako spisu predmeta nije priložena vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija na temelju koje bi mogao zaključiti je li i kada nešto plaćeno. Slijedom iznesenog, u cijelosti ostajem kod nalaza i mišljenja." Na posebna pitanja punomoćnika tužitelja vještak je odgovorio: "Na pitanje da pojasnim dio mišljenja, prva točka, odgovaram kako je tužitelj u svojim poslovnim knjigama evidentirao predmetne isplate, no i dalje spisu predmeta nisu priloženi dokazi o isplaćenim iznosima. Na pitanje da li bankovna potvrda predstavlja dokaz o izvršenoj isplati, te da se očitujem na bankovne potvrde dostavljene u prilogu podneska tužitelja od 13.07.2020. (list 516 - 633 spisa), odgovaram da se radi o dokumentima koje je isto stavila Post Finance AG za što tužitelj kaže da je poslovna banka tužitelja, a u prijevodu radi se o dokumentima s nazivom "Knjigovodstveni dokaz" iz kojih bi proizlazilo terećenje određenog žiro računa iznosima kako su isti navedeni u potvrdama, a radi se ujedno o iznosima koje sam ja naveo u danom nalazu i mišljenju. Ističem kako je u smislu vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava dokaz o provedenom plaćanju izvadak o prometu po žiro računu u konkretnom slučaju tužitelja, gdje se vide sve transakcije provedene u nekom danu, pa se može identificirati i svaka predmetna pojedina transakcija. S druge strane, moguće je od institucije koja vodi platni promet, što bi u konkretnom slučaju bila banka Post Finance AG zatražiti izvadak koji sadrži samo transakcije koje su predmet postupka, pa ako sud utvrdi da su predmetni "knjigovodstveni dokazi" upravo takvi izvaci,

3 3

odnosno potvrde o terećenju žiro računa tužitelja, tada bi to po mom mišljenju bila vjerodostojna dokumentacija koja dokazuje tužiteljevu isplatu. Dodatno napominjem da bi na takvom izvatku bilo potrebno imati podatke o vlasniku žiro računa isplatitelja, kao i o primatelju svakog pojedinog iznosa, što se iz predmetnih prevedenih potvrda ne vidi na svakoj od njih. Na pitanje da se očitujem na dokument koji prileži podnesku tužitelja od 13.07.2020., a nalazi se na listu 516 - 519 spisa, odgovaram kako se radi o specifikaciji pojedinih isplaćenih iznosa koji je izradila i ovjerila Post Finance AG, a iznosi s navedene specifikacije mogu se povezati sa pojedinim "knjigovodstvenim dokazom" priloženim u prijevodu na listovima 560 - 628 spisa. Na pitanje da li se ja mogu očitovati za koju od isplata navedenih u specifikaciji na listu 516 - 519 spisa postoje dokazi o isplatama sa vidljivim primateljem, odgovaram kako na nekim od "knjigovodstvenih dokaza" je naveden primatelj npr. psihoterapeutkinja za prve dvije uplate iz specifikacije, a nakon toga slijede tri uplate za koje se ne vidi tko je primatelj. Npr. na listu 564 i 565 spisa navodi se kao primatelj UBS AG, a to je banka u Švicarskoj, ali ne znamo tko je krajnji primatelj sredstava. Na pitanje da li sam ja bio u mogućnosti pozvati tužitelja da dostavi daljnju dokumentaciju, a s tim da se konstatira da se pun. tuženika protivi ovom pitanju, a sutkinja ga dopušta, odgovaram kako sam dopisom od 02.06.2020. zatražio dokumentaciju, odnosno sudu sam naveo što bi bilo potrebno pribaviti.".

85. Nakon saslušanja vještaka Ručevića na ročištu od 12.11.2021. sud je na zahtjev tužitelja ostavio tužitelju rok od 60 dana radi dostave daljnje dokumentacije o isplatama koje su predmet ovog postupka, te je tužitelj uz podnesak od 27.06.2022. dostavio daljnju dokumentaciju o isplatama (list 717 – 750 spisa), nakon čega je sud rješenjem od 19.07.2022. pozvao vještaka Zrinka Ručevića da se pisanim putem očituje na ovu novodostavljenu dokumentaciju, te je vještak sačinio dopunsko financijsko vještačenje od 19.12.2022. (list 753 - 756 spisa), a u kojem nalazu vještak u bitnome navodi: podneskom od 27. lipnja 2022. tužitelj je predložio očitovanje vještaka o većem broju pitanja, o kojima se vještak očituje kako slijedi:

- Je li dokumentacija koju je dostavio tužitelj vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija na temelju koje bi se moglo zaključiti je li, kada i kome tužitelj nešto platio? - U odgovoru na navedeno, vještak, kao i u dosadašnjim očitovanima, ističe kako spisu predmeta nije priložena vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija iz koje bi se moglo odgovoriti na postavljena pitanja (je li, kada i kome tužitelj nešto platio). Naime, kako je to vještak više puta naveo u svojim dosadašnjim očitovanjima, izvaci iz poslovnih knjiga ne predstavljaju vjerodostojnu knjigovodstvenu dokumentaciju, u smislu primjenjivih knjigovodstvenih i računovodstvenih propisa, pravila struke i računovodstvenih standarda.

- Je li izvadak o prometu žiro računa jedina isprava koja može poslužiti kao dokaz o provedenom plaćanju u smislu vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava? Mora li se uopće raditi o izvatku o prometu po žiro računu da bi se utvrdilo da je tužitelj nešto platio? Predstavlja li sva dostavljena dokumentacija tužiteljevu internu evidenciju isplata ili pak ima dokumentacije koja predstavlja bankovne potvrde o isplaćenim iznosima? - Vještak se ne može očitovati o tome koje bi dokaze sud mogao prihvatiti kao vjerodostojne u pogledu potvrđivanja pojedinih plaćanja, jer se radi o pravnom pitanju. Međutim, što se tiče primjenjivih knjigovodstvenih i računovodstvenih propisa, pravila struke i računovodstvenih standarda, temeljna vjerodostojna knjigovodstvena isprava kojom se dokazuje da je nastao poslovni događaj plaćanja s jednog računa na drugi račun je upravo izvadak o prometu po žiro računu. Osim tog temeljnog vjerodostojnog knjigovodstvenog dokumenta, kao posredni dokaz nastanka

3 4

poslovnog događaja prijenosa sredstava s jednog na drugi račun može se prihvatiti nalog za isplatu / prijenos sredstava, koji je kao dokument ispostavila poslovna banka isplatitelja, i ovjerila ga kao potvrdu da je transakcija provedena. Vještak ističe kako takvih naloga ima u ranije dostavljanoj dokumentaciji, no iz istih nije razvidno da se radi o plaćanjima obavljenima sa žiro računa tužitelja, ili se ne vidi naziv primatelja na kojega se uplata odnosi ili nisu vidljive poveznice (u smislu toga da se isplate odnose upravo na predmetni štetni događaj).

- Predstavlja li bankovna potvrda PostFinance dokaz o isplati koju je izvršio tužitelj? - Kako je to navedeno u odgovoru na prethodna pitanja, ovjerena bankovna potvrda može predstavljati dokaz nastanka poslovnog događaja prijenosa sredstava s jednog na drugi račun, no u istoj moraju biti naznačeni najmanje sljedeći podaci: isplatitelj sredstava (naziv), broj računa isplatitelja, primatelj sredstava (naziv), broj računa isplatitelja, datum isplate, isplaćeni iznos i osnova na temelju koje se isplata obavlja. Kako je to već više puta obrazloženo, dostavljene preslike bankovnih potvrda falične su za najmanje jedan, a u pravilu i više, navedenih podataka. Tužitelj je uz svoj podnesak dostavio dodatnu dokumentaciju, koja nije bila dostavljena ranije tijekom postupka, a radi se o potvrdi i ovjerenom prijevodu, kojom PostFinance potvrđuje kako se žiro račun broj CH23 0900 0000 6000 0700 6 CHF odnosi upravo na tužitelja. Osim toga, dostavljana su potvrdama, i ovjereni prijevodi istih, kojima primatelji sredstava potvrđuju kako su od tužitelja zaprimili sredstva povezana s predmetnim štetnim događajem od 13. kolovoza 2005. i oštećenikom LĆ

Hadjarom, i to kako slijedi:

- HĆ, dipl. fizioterapeutkinja, Urdorf, Švicarska, potvrđuje kako je primila uplate u ukupnom iznosu od 5.640,00 CHF,

- Au-Garage Gross GmbH, Adliswill, Švicarska, potvrñuje kako je primio uplate u ukupnom iznosu od 37.625,55 CHF, u što je uključeno 1 % naknade poslodavca za akontaciju dnevnica VĆ, koje su iznosile ukupno 37.252,958 CHF,

- Liječnička ordinacija Dr. Ilic AG, Schlieren, Švicarska, potvrđuje kako je primila uplate u ukupnom iznosu od 3.543,00 CHF.

Na temelju utvrđenja i izračuna iz osnovnog nalaza i mišljenja, imajući u vidu novo dostavljene potvrde primatelja sredstava, vještak u tabelarnim pregledima u nastavku daje specifikacije tužiteljevih plaćanja, koja plaćanja se mogu povezati s predmetnim štetnim događajem i oštećenikom VĆ. U Tabeli 1 obrađuju se doznake poslodavcu VĆ (Au-Garage Gross GmbH), na ime plaćenih dnevnica, u Tabeli 2 obrađuju se doznake fizioterapeutkinji I, dok se u Tabeli 3 obrađuju doznake liječniku Dr. Ilic AG.

86. Slijedom iznesenog, a na temelju ponovnog uvida u spisa predmeta i priloženu dokumentaciju, vještak je mišljenja da iz iste proizlazi kako je tužitelj po osnovi predmetnog štetnog događaja, za oštećenog VĆ isplatio ukupno

46.435,95 CHF, što se odnosilo na:

- 37.252,95 CHF isplata u razdoblju od 10. studenoga 2005. do 23. ožujka 2007., na ime dnevnih naknada isplaćenih poslodavcu VĆ, društvu Au-Garage Gross GmbH; specifikacija pojedinih plaćanja dana je u Tabeli 1 iz tog dodatnog nalaza,

- 5.640,00 CHF isplata u razdoblju od 21. studenoga 2005. do 22. siječnja 2008., koliko je isplaćeno HĆ, dipl. fizioterapeutkinji; specifikacija pojedinih plaćanja dana je u Tabeli 2 iz tog dodatnog nalaza,

3 5

- 3.543,00 CHF isplata u razdoblju od 14. prosinca 2005. do 11. prosinca 2008., koliko je isplaćeno liječničkoj ordinaciji Dr med. Dragan EĆ, a specifikacija pojedinih plaćanja dana je u Tabeli 3 iz tog dodatnog nalaza.

87. Tužitelj je u podnesku od 22.02.2023. predložio da sud pozove vještaka da se dodatno pisanim putem očituje o pojedinim isplatama tužitelja, te je sud rješenjem od 13.03.2023. pozvao vještaka da se o istome očituje, te je vještak dana 07.06.2023. sudu dostavio dopunsko financijsko vještačenje (list 773 spisa) u kojem u bitnome navodi: podneskom od 22. veljače 2023. tužitelj je predložio očitovanje vještaka o tome je li tužitelj isplatio 11 isplata na ime troškova liječenja, u pogledu čega vještak ističe kako je za tri isplate u opisu plaćanja naveden ĐĆ, i to:

- iznos od 69,15 CHF plaćen 14. prosinca 2005. (list 568. spisa),

- iznos od 79,20 CHF plaćen 25. siječnja 2006. (list 571. spisa),

- iznos od 94,40 CHF plaćen 18. siječnja 2007. (list 587. spisa),

dočim za ostale uplate za koje je tužitelj postavio upit vještak iz dokumentacije priložene spisu predmeta ne može dati očitovanje odnose li se na plaćanja obavljena u svezi s predmetnim štetnim događajem, kao niti tko su primatelji tih uplata. Slijedom iznesenoga, u cijelosti se ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.

88. Sud je radi usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja i očitovanja na pitanja i primjedbe stranaka saslušao vještaka Zrinka Ručevića na ročištu od 30.10.2023. (list 786 - 787 spisa), te je on tom prilikom naveo: "Ja sam prije današnjeg ročišta proučio primjedbe tužitelja, te sam se na iste očitovao u svojim pisanim očitovanjima kod kojih ostajem u cijelosti. Ostajem kod svog osnovnog pisanog nalaza i mišljenja. Na posebna pitanja punomoćnika tuženika, vještak je odgovorio: "Na pitanje da li je spisu priložena vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija, s tim da se konstatira da se pun. tužitelja protivi ovom pitanju jer se vještak na isto očitovao pisanim putem, a sutkinja dopušta ovo pitanje, odgovaram da mogu reći kako sam se o istom očitovao u svom dopunskom nalazu i mišljenju od 16.12.2022. Na pitanje da se očitujem o vjerodostojnosti dokumentacije koju je tužitelj dostavio nakon 16.12.2022., odgovaram da sam se o istome očitovao u dopunskom nalazu i mišljenju od 07.06.2023., a koji očitom omaškom nosi također datum 16.12.2022., no naziva je "Drugo dodatno…". Na pitanje da li je tužitelj dostavio u spis izvadak o prometu po žiro računu nakon 07.06.2023. odgovaram da nije."

89. Na ročištu od 30.10.2023. tuženik je ustrajao na prijedlogu da sud obveže tužitelja da dostavi na uvid izvornike potvrda na koje se poziva u svom podnesku od 13.07.2020., kao i izvornik police osiguranja, a što mu je naložio još i sud tijekom postupka, te je tuženik dodao da ustraje kod svih ranije istaknutih dokaznih prijedloga, te da smatra da kako iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka jasno proizlazi kako u spisu nema vjerodostojne financijske odnosno knjigovodstvene dokumentacije, pa da je to već razlog da se tužitelj odbije sukladno načelu o teretu dokaza, no da tuženik u svakom slučaju, a radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i činjenicu da je vještak neutemeljeno i mijenjao svoje navode i mišljenja, predlaže da se u ovoj pravnoj stvari izvede i dokaz novim financijskim vještačenjem po drugom vještaku. Tužitelj je, a očitujući se na gornje navode tuženika i pozivanje tuženika da dostavi daljnju dokumentaciju, naveo da je tužitelj dostavio u spis svu dokumentaciju s kojom raspolaže, a o polici osiguranja tužitelj se detaljno očitovao u svom podnesku

3 6

od 10.09.2021., tužitelj je ponovio da je sve originale isprava dostavio u spis., a u odnosu na ostale dokazne prijedloge tuženika ukazuje da je sud rješenjem od 12.03.2020. već odbio prijedlog tuženika za provođenjem medicinskog vještačenja po vještaku medicine rada, stoga tužitelj se i dalje protivi njegovom provođenju s obzirom da isto nije potrebno i doprinijelo bi odugovlačenju ovog postupka koji već predugo traje, a protivi se i provođenju novog financijskog vještačenja, te ukazuje da je vještak za financije u svom nalazu i mišljenju od 16.12.2022. jasno utvrdio da su utužena potraživanja isplaćena i da je u spis dostavljena potrebna vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija.

90. Sud je ročištu od 30.10.2023. odbio sve dokazne prijedloge tuženika, a temeljem svog ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP-a. Neosnovano tuženik predlaže da tužitelj dostavi na uvid izvornike potvrda na koje se poziva u svom podnesku od 13.07.2020., kao i izvornik police osiguranja, a jer da tužitelj nije dostavljenom dokumentacijom dokazao isplate na koje se poziva u ovom postupku. Naime, tužitelj je dostavom dokumentacije tijekom ovog postupka, a osobito dostavom dokumentacije uz podnesak tužitelja od 13.07.2020. i od 27.06.2022. na pouzdan i adekvatan način dokazao da je ovdje tužitelj na ime troškova liječenja VĆ i na ime dnevnih naknada isplaćenih VĆ isplatio: dipl. fizioterapeutkinji HĆ iznos od 5.640,00 CHF, poslodavcu VĆ AU Garage Gross GmbH iznos od 37.625,55 CHF (a koji iznos uključuje 1% naknade za poslodavca za akontaciju dnevnica VĆ) i dr. EĆ iznos od 3.543,00 CHF, a sve kako gore obrazloženo, pri čemu je sud imao u vidu i postojanje zakonske obveze tužitelja na plaćanje troškova liječenja VĆ i dnevnih naknada isplaćenih VĆ (kako će u nastavku biti obrazloženo). Stoga, sud je odbio prijedlog tuženika da sud obveže tužitelja da dostavi na uvid izvornike potvrda na koje se poziva u svom podnesku od 13.07.2020., kao i izvornik police osiguranja.

91. Nadalje, a u odnosu na prijedlog tuženika za provođenjem novog financijskog vještačenja po drugom vještaku, sud je utvrdio da je da za to nema uvjeta iz čl. 261. st. 2. i 3. ZPP-a za određivanje novog financijskog vještačenja, a sve stoga jer je vještak Zrinko Ručević iz Ručević vještačenja d.o.o. svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, savjesno i objektivno, a na temelju sve raspoložive dokumentacije u spisu, te se vještak više puta pisanim putem i prilikom saslušanja detaljno, precizno i argumentirano očitovao na dodatno dostavljenu dokumentaciju u i na sve primjedbe stranaka, te je na taj način primjedbe stranaka otklonio kao neosnovane, pa je stoga sud provedeno financijsko vještačenje prihvatio u cijelosti.

92. Što se tiče prijedloga tuženika za određivanje medicinskog vještačenja u ovom predmetu po specijalistu medicine rada, sud ističe da je već jednom, na ročištu od 12.03.2020., odbio ovaj dokazni prijedlog tuženika, a sud je gore obrazložio svoje razloge za ovu odluku - u bitnome jer je sud prihvatio provedeno medicinsko vještačenje po dr. Mladenu Miškulinu, spec. traumatologije i ortopedije u cijelosti kao stručno, savjesno, objektivno, i kao adekvatno za dokazivanje činjenice da je liječenje VĆ Hađara provedeno sukladno pravilima struke i u očekivanom trajanju, s tim da 50% otpada na degenerativne promjene dok ostalih 50% na stanje uzrokovano štetnim događajem - a kod kojih razloga je sud ostao i kad je na ročištu od 30.10.2023. odbio ponovni prijedlog tuženika za određivanjem medicinskog

3 7

vještačenja u ovom predmetu po specijalistu medicine rada, a sve primjenom odredbe čl. 220. st. 2. ZPP-a.

93. Dakle, a na temelju ovako provedenih i ocijenjenih dokaza sud je utvrdio:

- da je LĆ VĆ ozlijeđen (kako vozač vozila) u prometnoj nesreći dana 13.08.2005., a za nastanak koje nezgode je odgovoran osiguranik tuženika,

- da je kod LĆ uslijed ozljeđivanja u štetnom događaju od 13.08.2005. došlo do pogoršanja već postojećeg stanja uslijed degenerativnih promjena s diskus hernijom C5/6, da je liječenje LĆ opisano u njegovoj medicinskoj dokumentaciji koja prileži ovome spisu i spisu ovoga suda posl.br. Pn-5594/05 provedeno sukladno pravilima struke i u očekivanom trajanju, s tim da se može smatrati da 50% otpada na degenerativne promjene dok ostalih 50% na stanje uzrokovano štetnim događajem,

- da je tužitelj po osnovi predmetnog štetnog događaja, za oštećenog VĆ isplatio ukupno 46.435,95 CHF, što se odnosilo na: iznos od 37.252,95 CHF isplata u razdoblju od 10. studenoga 2005. do 23. ožujka 2007., na ime dnevnih naknada isplaćenih poslodavcu VĆ, društvu Au-Garage Gross GmbH, a specifikacija pojedinih plaćanja dana je u Tabeli 1 iz dopunskog financijskog vještačenja od 19.12.2022. (list 753 - 756 spisa), iznos od 5.640,00 CHF isplata u razdoblju od 21. studenoga 2005. do 22. siječnja 2008., koliko je isplaćeno HĆ, dipl. fizioterapeutkinji, specifikacija pojedinih plaćanja dana je u Tabeli 2 iz dopunskog financijskog vještačenja od 19.12.2022. (list 753 - 756 spisa), iznos od 3.543,00 CHF isplata u razdoblju od 14. prosinca 2005. do 11. prosinca 2008., koliko je isplaćeno liječničkoj ordinaciji Dr med. Dragan EĆ, a specifikacija pojedinih plaćanja dana je u Tabeli 3 iz dopunskog financijskog vještačenja od 19.12.2022. (list 753 - 756 spisa).

94. Tužitelj je uz podneske od 02.06.2011. i od 17.09.2012. dostavio dijelove Saveznog zakona Švicarske konfederacije od 20.03.1981. o osiguranju za slučaj nezgode (UVG) na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 119 -123 i 148 - 156 spisa), uz podnesak od 03.10.2013. dostavio je prijevod na hrvatski jezik Saveznog zakona Švicarske konfederacije od 20.03.1981. o osiguranju za slučaj nezgode (UVG) (list 173 – 213 spisa) i Saveznog zakona ŠK od 18.03.1994. o zdravstvenom osiguranju (KVG) (list 214 – 269 spisa), te je tužitelj uz podneske od 26.11.2014. i od 21.10.2016. dostavio ovjereni prijevod dijelova Saveznog zakona ŠK od 20.03.1981. o osiguranju za slučaj nezgode - UVG (list 307 – 310 i list 378 – 384 spisa), Saveznog zakona o općem dijelu prava socijalnog osiguranja od 06.10.2000. -ATSG (list 311 – 314 i list 376 – 377 spisa) i internetski izvod iz Trgovačkog registra kantona Luzern za tužitelja (list 315 – 331 spisa), dok je tuženik uz podnesak od 07.11.2016. dostavio dio Saveznog zakona Švicarske konfederacije od 20.03.1981. o osiguranju od ozljeda – LAA (list 400 – 402 spisa), a stranke ne osporavaju vjerodostojnost prijevoda gore navedenih zakona i izvoda iz registra Švicarske konfederacije na hrvatski jezik.

95. Sud je pribavio putem Ministarstva pravosuđa RH podatak o sadržaju materijalnog prava Švicarske Konfederacije kojim se uređuje sustav socijalnog osiguranja, a osobito savezni Zakon o osiguranju od nezgode kao i podatak o izvodu iz registra za tužitelja (list 164 spisa), te se u dopisu Ministarstva pravosuđa i policije Švicarske Konfederacije od 21.03.2012. navodi: U dopisima od 12.03.2012. zamolili ste dostavu Saveznog zakona ŠK od 20.03.1981. o osiguranju za slučaj nezgode

3 8

(UVG), Saveznog zakona ŠK od 02.04.1908. o ugovoru o osiguranju (VVG) te Saveznog zakona ŠK od 18.03.1994. o zdravstvenom osiguranju (KVG). Ovim putem Vas obavješćujemo kako su ovi zakoni dostupni na stranici Savezne uprave ŠK (www.admin.ch) Možete ih pronaći pod naslovom "Dokumention" u Sistematskoj zbirci Saveznog prava pod SR-brojem 832.20 (UVG), SR-brojem 221.229.1 (VVG) i SR-brojem 832.10 (KVG). Uz to tražili ste propise kojima se regulira pravni status Švicarskog osiguravajućeg društva za osiguranje za slučaj nezgode (SUVA). U svezi s tim, upućujemo Vas na članke 61. ff UVG. Zamolili ste i dostavu izvatka iz službenog popisa SUVA-e. Moramo Vas obavijestiti kako se takav popis ne vodi.

96. Sud je zamolnicom od 26.02.2019., a putem Ministarstva pravosuđa RH, zatražio podatke o sadržaju materijalnog prava Švicarske konfederacije kojim se uređuje sustav socijalnog osiguranja, a osobito savezni Zakon o osiguranju od nezgode, a osobito podatke o slijedećem:

- što je SUVA u pravnom sistemu Švicarske konfederacije ( upisana u trgovački registar kantona Luzern), te po kojim propisima saveznog zakona djeluje,

- da li je SUVA obvezni zdravstveni osiguravatelj radnika ozlijeđenih u prometnim i drugim nezgodama, a koji su bili zaposleni u firmama u Švicarskoj konfederaciji, te temeljem kojih zakonskih propisa,s tim da je u konkretnom slučaju ozlijeđeni u prometnoj nesreći u Republici Hrvatskoj bio je zaposlenik firme AU-Garage G.m.b.H.

- pitanje regresa potraživanja SUVE prema obveznom osiguravatelju krivca za prometnu nesreću,

- savezni zakon u općem dijelu prava soc.osiguranja (ATSG) u čl. 1 utvrđuje regres socijalnih osiguranja prema trećem koji odgovara za osigurani slučaj te subrogaciju i navodi da nositelj osiguranja stupa do visine zakonskih davanja u zahtjeve osigurane osobe i članove njihove obitelji,

- potrebno je da se očituje i obrazloži čl.72. st. 4 ASTG te posebno na činjenicu da li ako postoji direktno pravo potraživanja oštećene osobe prema osiguravatelju od odgovornosti (kod prometne nesreće) tada na to ima pravo i nositelj osiguranja ( SUVA konkretno) stupa u njezina prava,

- što je dnevna naknada Tegesgeld - za koji period nesposobnosti za rad se isplaćuje te temeljem kojeg zakonskog propisa ( čl.16 UVG-a) te koji je princip isplate,

- po kojim mjerilima se utvrđuje nesposobnost za rad ( npr. 100%, 80% - malo smanjuje pa moguće opet povećava) te da li se prema postotku radne nesposobnosti smanjuju iznosi dnevne naknade. Temeljem kojih zakonskih članaka je uređen princip isplate te visina dnevne naknade,

- temeljem kojeg zakonskog članka se regresiraju troškovi liječenja,

- da li je Borderau - specifikacija u svrhu regresa troškova liječenja i dnevne naknade, a koja je valjano potpisana i pečatom ovjerena javna isprava u smislu švicarskih pravnih propisa pravovaljan dokaz o datumima izvršenih isplata te temeljem kojeg pravog propisa,

kao i pribavljanje od nadležnog švicarskog tijela izvoda o registraciji tužitelja SUVA-e.

97. U dopis Federalnog ureda za pravdu Švicarske konfederacije od 31.07.2019. na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 461 – 465, 468 - 477 i list 671 - 676 spisa) navodi se u bitnome kako slijedi. Na postavljena pitanja zauzimamo sljedeći stav pri čemu se zauzimanje stava temelji na odgovarajućim provedbama Saveznog ureda za zdravlje (BAG), Sekcija osiguranja nezgode, Sprječavanja nezgode i vojnog osiguranja.

3 9

Pitanje 1: Što je SUVA u pravnom sistemu Švicarske konfederacije (upisano u Trgovački registar Kantona Lucern) i po kojim propisima Saveznog zakona djeluje?'' - Mjerodavan je Savezni zakon o osiguranju nezgode od 20.03.1981. (UVG, Sistematska pravna skupština SR 832 20). Prema UVG su svi radnici, koji su zaposleni u Švicarskoj, prema UVG, osigurani od nezgode (čl. 1. stav 1 Bst a UVG). Obvezna zaštita osiguranja nezgode po UVG odnosi se pritom na profesionalne nezgode i ukoliko radno vrijeme radnika kod poslodavca iznosi najmanje 8 sati tjedno i na neprofesionalne nezgode, tj. i slučajeve nezgode u njegovo slobodno vrijeme i nezgode na praznicima (čl. 13. st. 1. Uredbe o osiguranju nezgode; UVV; SR 832.202). Obvezno osiguranje nezgode provodi u Švicarskoj SUVA i drugi osiguratelji nezgode registrirani u Registru Saveznog ureda za zdravlje (BAG) (čl. 58 i 68 UVG). SUVA je najveći osiguratelj nezgode u Švicarskoj. Ona je kao samostalna institucija u UVG zakonski regulirana i posjeduje djelomični monopol, u kojem sva poduzeća i svi zaposlenici, koji izvode posebno opasne radove, moraju zbog zakona biti osigurani od nezgode kod SUVA-e.

Pitanje 2 "Da li je SUVA obvezni osiguratelj zdravlja radnika, ozlijeđenih u prometnim nesrećama i drugim nesrećama, koji su bili zaposleni u tvrtkama u Švicarskoj konfederaciji i na temelju kojih zakonskih propisa, time, da je u konkretnom slučaju, ozlijeđeni u prometnoj nesreći u Republici Hrvatskoj bio zaposlenik tvrtke AU Garage GmbH?'' - Kao što je navedeno u odgovoru 1 u Švicarskoj su svi zaposlenici obvezno osigurani od nezgode, bilo kod SUVA-e ili kod nekog drugog osiguratelja od nezgode (čl. 58 UVG). SUVA je očito obvezni osiguratelj nezgode AU Garage GmbH. Time je SUVA "Obvezni osiguratelj zdravlja zaposlenika (gospodin VĆ). Kao što je već upravo objašnjeno u odgovoru 1, obvezno osiguranje ne pokriva samo profesionalne nezgode, već – ukoliko je najmanje radno vrijeme od 8 sati tjedno kod poslodavca ispunjeno – također sve neprofesionalne nezgode i nezgode u slobodno vrijeme. Utoliko je zaposlenik tvrtke AU Garage GmbH bio obvezno osiguran kod SUVA-e od nezgode za vožnju autom u Republici Hrvatskoj.

Pitanja 3, 4. i 5. "Pitanje regresa SUVA-e prema obveznom osiguratelju štetnika za prometnu nesreću'' - Savezni zakon utvrđuje u općem dijelu prava socijalnog osiguranja ( ATSG) u čl. 1. regres socijalnog osiguranja protiv trećeg, koji odgovara za osigurani slučaj i subrogaciju i navodi da nositelj osiguranja stupa u zahtjeve osigurane osobe i njezinih članova obitelji do visine zakonskih davanja. Zakonskom subrogacijom na temelju čl. 72. st. 1. ATSG prelaze i sva prava prednosti oštećene osobe na nositelja osiguranja. Pitanje 6. "Što je dnevna naknada – za koje se razdoblje plaća radna nesposobnost i na temelju kojeg zakonskog propisa (čl. 16 UVG) i po kojem principu plaćanja?" - S dnevnom naknadom se plaća odšteta za gubitak plaće, koju osigurana osoba trpi zbog radne nesposobnosti, uvjetovane nesrećom na svom dosadašnjem radnom mjestu. Dnevna naknada počinje 3. dan nakon nezgode i plaća se tako dugo, dok traje radna nesposobnost ili dok se isplaćuje renta ili smrću osigurane osobe (čl. 16. UVG). Visina dnevne naknade iznosi kod pune radne nesposobnosti 80% osigurane zarade. Kod djelomične radne nesposobnosti ona se odgovarajući smanjuje (čl. 17 UVG).

Pitanje 7 "Prema kojim mjerilima se utvrđuje radna nesposobnost? (na npr. 100%, 80% - malo smanjeno i možda ponovno povećano) i da li se prema postotku radne nesposobnosti smanjuju dnevni iznosi. Na temelju kojeg zakonskog člana je reguliran princip isplate i visina dnevne naknade?'' – Kao što je već navedeno u odgovoru 6 visina dnevne naknade se određuje prema osiguranoj zaradi i prema stupnju radne nesposobnosti (čl. 15. st. 1. i 2. i čl. 17 UVG, čl. 22. i čl. 25. st. 1. UVV).

4 0

Stupanj radne nesposobnosti određuje liječnik koji pacijenta liječi ili liječnici SUVA-e (okružni liječnici, specijalisti direkcije). Pritom se periodički ispituje medicinski razvoj pacijenta i usklađuje odgovarajući sa stupnjem radne nesposobnosti. Dnevne naknade se kao periodična novčana davanja u pravilu isplaćuju mjesečno (čl. 19. st. 1. ATSG).

Pitanje 8 "Na temelju kojeg zakonskog člana su regresirani troškovi liječničkog liječenja?''- Kao što je već navedeno u odgovoru 5 regresno pravo nositelja socijalnog osiguranja za liječničke troškove liječenja se temelji na članu 74 stav 2. slovo a ATSG.

Pitanje 9 "Da li je Bordero – specifikacija u svrhu regresa liječenja i troškova dnevne naknade, koja je važeći potpisana i žigom ovjerena javna isprava u smislu švicarskih pravnih propisa, pravovaljani dokaz o podacima izvršenih plaćanja i na temelju kojih pravnih propisa?'' - Ne postoji nikakvi konkretni pravni propisi, kako i sa kojim sredstvima treba uložiti dokaz za davanja koje je izvršio nositelj osiguranja. Obveza je suca, da dužnom procjenom odluči, da li se njemu predočena dokazna sredstva smatraju kao dovoljna. Na temelju iskustva sa švicarskim izricanjem pravorijeka može se međutim reći, da predočenje Borderoa SUVA-e, iz koje proizlaze izvršena plaćanja dnevne naknade za određeno razdoblje, isto kao i Bordero sa specifikacijom plaćenih troškova liječenja su priznati kao dokazno sredstvo i redovito su dovoljni za uvjerljivi dokaz.

Pitanje 10 "Molimo također za dostavu izvoda iz Registra za tužitelja SUVA-u" - Za SUVA-u ne postoji formalni unos u registar. Kod SUVA-e se radi o autonomnom zavodu javnog prava sa vlastitom pravnom osobnošću koja je regulirana u članovima 61 – 67 a UVG kao zakonska institucija. Činjenica njezinog ustrojstva i legitimacije za provođenje UVG i vođenje postupka proizlazi iz zakona.

98. Odredbom čl. 34. st. 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije o socijalnom osiguranju potpisanim u Bernu 9. travnja 1996. godine i potvrđenog Odlukom Sabora Republike Hrvatske o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije o socijalnom osiguranju od 13. prosinca 1996. (''Narodne novine'' broj 14/1996) određeno je da ima li osoba, kojoj prema pravnim propisima jedne države ugovornice pripadaju davanja za štetu nastalu na području druge države ugovornice, prema pravnim propisima te druge države pravo na nadoknadu štete protiv treće osobe, pravo na odštetu prelazi na nositelja prve države koji je obvezan na davanja prema pravnim propisima koji za njega vrijede; druga država ugovornica priznaje taj prijelaz.

99. Odredbom čl. 2. Administrativnog sporazuma o provedbi Ugovora između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije o socijalnom osiguranju (''Narodne novine'' broj 05/98) određeno je da su tijela za vezu prema Ugovoru između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije o socijalnom osiguranju (''Narodne novine'' broj 14/1996) u Švicarskoj:

i. Švicarska odštetna blagajna u Ženevi (u daljnjem tekstu »Švicarska odštetna blagajna«) - za starosno osiguranje, osiguranje nadživjelih članova obitelji i invalidsko osiguranje,

ii. Švicarski zavod za osiguranje u slučaju nesreće u Luzernu (u daljnjem tekstu »Suva«) - za osiguranje u slučaju nesreće na poslu i izvan posla, te profesionalne bolesti, i

iii. Savezni ured za socijalno osiguranje u Bernu - za sve ostale slučajeve.

4 1

100. Imajući u vidu ovjereni prijevod internetskog izvoda iz Trgovačkog registra kantona Luzern za tužitelja (list 315 – 331 spisa), koji je dostavio tužitelj, a kojemu se prijevodu tuženik nije usprotivio, kao i navode iz dopisa Federalnog ureda za pravdu Švicarske konfederacije od 31.07.2019. na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 461 – 465, 468 - 477 i list 671 - 676 spisa), sud je utvrdio da je ovdje tužitelj najveći osiguratelj od nezgode u Švicarskoj, koji djeluje kao samostalna institucija prema Saveznom zakonu Švicarske konfederacije o osiguranju nezgode (dalje: UVG) od 20. ožujka 1981., posjeduje djelomični monopol, u kojem sva poduzeća i svi zaposlenici, koji izvode posebno opasne radove, moraju zbog zakona biti osigurani od nezgode kod SUVA-e, tj. tužitelja.

101. Prema UVG-u su svi radnici, koji su zaposleni u Švicarskoj, prema UVG-u, su osigurani od nezgode (čl. 1. stav 1 Bst a UVG), a obvezna zaštita osiguranja nezgode po UVG odnosi se pritom na profesionalne nezgode i ukoliko radno vrijeme radnika kod poslodavca iznosi najmanje 8 sati tjedno i na neprofesionalne nezgode, tj. i slučajeve nezgode u njegovo slobodno vrijeme i nezgode na praznicima, temeljem čl. 13. st. 1. Uredbe o osiguranju nezgode (dalje UVV).

102. Uvidom u potvrdu AU Garage Gross GmbH o zaposlenju BĆ na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik (list 128 – 129 spisa) i u prijavu štete poslodavca BĆ Au-Garage Gross GmbH tužitelju na njemačkom jeziku i u ovjerenom prijevodu na hrvatski jezik upućenu tužitelju dana 29.08.2005. (list 129 i 134 - 136 spisa) sud je utvrdio da je na dan štetnog događaja (**.**.2005.) VĆ bio zaposlen kod AU Garage Gross GmbH, a da je ovdje tužitelj bio obvezni osiguratelj od nezgode poslodavca AU-Garage GmbH. Kako je tužitelj bio obvezni osiguratelj od nezgode AU-Garage GmbH, to je temeljem gore citirani odredbi čl. 1. stav 1 Bst a UVG i 13. st. 1. UVV, GĆ bio obvezno osiguran kod tužitelja od nezgode za vožnju autom u Republici Hrvatskoj na dan štetnog događaja (13.08.2005.).

103. Nadalje, Savezni zakon Švicarske konfederacije u općem dijelu prava socijalnog osiguranja (dalje: ATSG) u članku 1. uređuje regres socijalnog osiguranja protiv trećeg, koji odgovara za osigurani slučaj i subrogaciju te navodi da nositelj osiguranja stupa u zahtjeve osigurane osobe i njezinih članova obitelji do visine zakonskih davanja. Člankom 72. ATSG određeno je da nositelj osiguranja prema trećem, koji odgovara za osigurani slučaj, u času događaja stupa do visine zakonskih davanja u zahtjeve osigurane osobe. Ova odredba vrijedi za sve grane socijalnog osiguranja u Švicarskoj. Zakonskom subrogacijom na temelju članka 72. stavka 1. ATSG-a prelaze i sva prava prednosti oštećene osobe na nositelja osiguranja. To vrijedi na temelju članka 72. stavka 4. ATSG-a isključivo za direktno pravo potraživanja oštećene osobe prema osiguratelju odgovornosti. Slijedom navedenog, tužitelj može u obimu svojih izvršenih zakonskih davanja, direktno regresirati na osiguratelje odgovornosti. Regres osiguratelja nezgode je moguć samo za one kategorije zahtjeva od odgovornosti za koje osiguratelj sam daje davanja osiguranja, poput troškova liječenja (čl. 72. st. 2 Bst a ATSG), dnevne naknade i naknade za radnu nesposobnost (članak 74. st. 2. Bst b ATSG), itd. Dnevnom naknadom plaća se odšteta za gubitak plaće, koju osigurana osoba trpi zbog radne nesposobnosti, uvjetovane nesrećom na svom dosadašnjem radnom mjestu. Dnevna naknada počinje 3. dan nakon nezgode i plaća se tako dugo, dok traje radna nesposobnost ili

4 2

dok se isplaćuje renta ili smrću osigurane osobe (čl. 16. UVG-a). Visina dnevne naknade iznosi kod pune radne nesposobnosti 80% osigurane zarade, kod djelomične radne nesposobnosti ona se odgovarajuće smanjuje (čl. 17. UVG). Kao osigurana zarada za određivanje dnevne naknade važi plaća primljena prije nezgode (čl. 15. st. 2. UVG). Maksimalni iznos osigurane zarade kreće se CHF 148.200 godišnje ili CHF 400 dnevno (čl. 2. st. 1. UVG). Visina dnevne naknade se određuje prema osiguranoj zaradi i prema stupnju radne nesposobnosti (čl. 15. st. 1. i 2., čl. 17. UVG, čl. 22. i čl. 25. st. 1. UVV). Stupanj radne nesposobnosti određuje liječnik koji pacijenta liječi ili liječnici tužitelja. Kao radna nesposobnost važi potpuna ili djelomična nesposobnost, uvjetovana oštećenjem tjelesnog, duševnog ili psihičkog zdravlja, za obavljanje prihvatljivog posla u dosadašnjem zanimanju ili području zadataka. Stupanj radne nesposobnosti odnosi se dakle uglavnom na djelatnost koja je konkretno obavljana prije nezgode i kao što je spomenuto, u kojem obimu se ona ne može više obavljati zbog oštećenja uvjetovanih nezgodom. Dnevne naknade se kao periodična novčana davanja u pravilu isplaćuju mjesečno (čl. 19. st. 1. ATSG). Regresno pravo nositelja socijalnog osiguranja za liječničke troškove liječenja se temelji na članku 74. stavku 2 a ATSG.

104. Dakle, a temeljem gore citiranih odredbi, a osobito temeljem čl. 34. st. 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije o socijalnom osiguranju potpisanim u Bernu 9. travnja 1996. godine i potvrđenog Odlukom Sabora Republike Hrvatske o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije o socijalnom osiguranju od 13. prosinca 1996. (''Narodne novine'' broj 14/1996) i čl. 74. stavku 2 a ATSG-a, kao i temeljem čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), a suprotno tvrdnjama tuženika, tužitelj ima regresno pravo prema tuženiku za troškove liječenja i troškove dnevne naknade koje je tužitelj isplatio svom osiguraniku.

105. Stoga, a kako je sud utvrdio (a kako je gore obrazloženo) da je kod osiguranika tužitelja LĆ uslijed ozljeđivanja u štetnom događaju od 13.08.2005. (za nastanak kojeg je isključivo odgovoran osiguranik tuženika) došlo do pogoršanja već postojećeg stanja uslijed degenerativnih promjena s diskus hernijom C5/6, te da je liječenje LĆ opisano u njegovoj medicinskoj dokumentaciji koja prileži ovome spisu i spisu ovoga suda posl.br. Pn-5594/05 provedeno sukladno pravilima struke i u očekivanom trajanju, s tim da se može smatrati da 50% troškova liječenja otpada na degenerativne promjene dok ostalih 50% na stanje uzrokovano štetnim događajem, te kako je sud utvrdio da je tužitelj po osnovi predmetnog štetnog događaja, za oštećenog VĆ isplatio ukupno 46.435,95 CHF, što se odnosilo na: iznos od 37.252,95 CHF isplata u razdoblju od 10. studenoga 2005. do 23. ožujka 2007., na ime dnevnih naknada isplaćenih poslodavcu VĆ, društvu Au-Garage Gross GmbH, a specifikacija pojedinih plaćanja dana je u Tabeli 1 iz dopunskog financijskog vještačenja od 19.12.2022. (list 753 - 756 spisa), iznos od 5.640,00 CHF isplata u razdoblju od 21. studenoga 2005. do 22. siječnja 2008., koliko je isplaćeno HĆ, dipl. fizioterapeutkinji, specifikacija pojedinih plaćanja dana je u Tabeli 2 iz dopunskog financijskog vještačenja od 19.12.2022. (list 753 - 756 spisa), iznos od 3.543,00 CHF isplata u razdoblju od 14. prosinca 2005. do 11. prosinca 2008., koliko je isplaćeno liječničkoj ordinaciji Dr med. Dragan Ilic, a specifikacija pojedinih plaćanja dana je u Tabeli 3 iz dopunskog financijskog vještačenja od 19.12.2022. (list

4 3

753 - 756 spisa), to je sud primjenom gore citiranih zakonskih odredbi, a osobito temeljem čl. 34. st. 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije o socijalnom osiguranju potpisanim u Bernu 9. travnja 1996. godine i potvrđenog Odlukom Sabora Republike Hrvatske o potvrđivanju ugovora između Republike Hrvatske i Švicarske Konfederacije o socijalnom osiguranju od 13. prosinca 1996. (''Narodne novine'' broj 14/1996), čl. 74. stavku 2 a ATSG-a, kao i temeljem čl. 27. st. 1. ZOOP-a i čl. 154. st. 1., čl. 178. st. 2., čl. 394. i čl. 395. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 96/26 - dalje u tekstu: ZOO/05) utvrdio da je tuženik dužan isplatiti tužitelju 50 % (jer se samo 50% troškova liječenja VĆ i dnevne naknade odnosi može smatrati posljedicom predmetnog štetnog događaja od 13.08.2005.) od iznosa koji je tužitelj platio na liječenja VĆ i dnevne naknade isplaćene VĆ. Stoga i temeljem čl. 2. st. 1. ZPP-a sud je utvrdio da je u cijelosti osnovan zahtjev tužitelj postavljen u podnesku od 05.06.2024., te je stoga isti zahtjev i usvojio odlučivši kao u izreci ove presude u točci I., dok se odluka o visini stope zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO/05, jer se radi o ''ostalim'' odnosima i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (''Narodne novine'' broj 153/2004).

106. Primjenom odredbe čl. 154. st. 4. i čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je odlučio kao u izreci ove presude u točci II., a kada je odlučio da svaka stranka snosi svoj parnični trošak ovog postupka. Naime, tužitelj je tužbu u ovom predmetu podnio 12.06.2008., a tuženik od odgovora na tužbu od 09.10.2008. (datum na omotu), predlaže da tužitelj dostavi izvornike svih računa temeljem kojih su vršene isplate, te prigovara da tužitelj nije dostavio adekvatne dokaze o isplatama koje je vršio na ime troškova liječenja i dnevne naknade VĆ. Tužitelj je tek uz podneske od 13.07.2020. i 27.06.2022. dostavio svu dokumentaciju potrebnu za provođenje financijskog vještačenja u ovom predmetu, te dokumentaciju iz koje je sud na pouzdan i adekvatan način mogao utvrditi među strankama sporne činjenice o tome da li je tužitelj vršio isplate, i ako da kome, kada, u kojem iznosu i s kojeg osnova, a sve na ime troškova liječenja i dnevne naknade VĆ, pri čemu sud iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz podneske od 13.07.2020. i 27.06.2022. zaključuje da je ista u bitnome nastala u razdoblju od 2005. do 2008., pa je jasno da je tužitelj do podnošenja tužbe već raspolagao sa svom tom dokumentacijom. Stoga, sud smatra da je ovakvim postupanjem tužitelj u bitnome odgovoran za dužinu trajanja i složenost ovog postupka.

U Zagrebu, dana 30. srpnja 2026. godine

Sutkinja

Ivana Galić

4 4

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 4 primjerka.

DNA:

1. Pun. tužitelja – uz rješenje – nalog tužitelju za plaćanje sudske pristojbe za presudu u iznosu od 364,08 EUR

2. Pun. tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte