REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-579/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ITX Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, Avenija Dubrovnik 16, OIB: 48857810659, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. srpnja 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Antonia Zuića, odvjetnika, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10.02.2026. tuženika ITX Hrvatska d.o.o., OIB: 48857810659, Avenija Dubrovnik 16, Zagreb kojom je tužiteljici CO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 07.08.2024. i da tužiteljici radni odnos kod tuženika nije prestao.

II./ Nalaže se tuženiku ITX Hrvatska d.o.o., OIB: 48857810659, Avenija Dubrovnik 16, Zagreb da tužiteljicu CO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] vrati na rad na radno mjesto – Voditelja prodaje temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 07.08.2024., u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 10.2.2026. primila Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10.02.2026. godine, u kojoj je navedeno da se tužiteljici izvanredno otkazuje Ugovor o radu sklopljen 07.08.2024. godine zajedno sa svim pripadajućim aneksima i dodacima, zbog osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa bez obveze poštivanja otkaznog roka, te radni odnos Radnice i Poslodavca prestaje danom dostave ove Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. U obrazloženju pobijane Odluke u bitnom je navedeno da je poslodavac 29. siječnja 2026. godine zaprimo e- mail u kojem je dobio informaciju o nestanku Nike tenisica iz sef sobe, a koje je u sef sobi poslodavca ostavio i zaboravio jedan od kupaca, stoga su bile pohranjene u sef sobi poslodavca, da je poslodavac na temelju relevantnih informacija utvrdio da su se tenisice u sef sobi nalazile od početka siječnja 2026., ali da se 13. siječnja više nisu tamo nalazile. Nadalje je navedeno da je voditelj trgovine po povratku s godišnjeg odmora 20.01.2026. godine, a nakon što je primijetio da se tenisice više ne nalaze u sef sobi, krenuo istraživati gdje se nalaze, da je porukom upitao ostale radnike da se izjasne o tome gdje su tenisice, da se tada radnica o tome nije izjasnila, da je poslodavac na temelju snimki videonadzora utvrdio da je tenisice iz sobe iznijela i otuđila radnica 12.01.2026. g. iako da se na prethodno pitanje voditelja trgovine ista izjasnila kako nema saznanja o tome gdje se iste nalaze. U odnosu na obranu tužiteljice u pobijanoj Odluci je navedeno da je tužiteljica 06.2.2026.g. dostavila pisanu obranu u kojoj nije osporila da je uzela tenisice, da je uobičajena praksa da se zaboravljeni predmeti podijele između radnika, i da s voditeljem nije razgovarala o nestanku tenisica, koja obrana je u pobijanoj Odluci ocijenjena kao neživotna i nelogična uz navod da radnica nije dostavila dokaz koji bi opravdao njezino postupanje. Zaključno, u pobijanoj odluci je navedeno da je poslodavac utvrdio da je radnica počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i da nastavak radnog odnosa više nije moguć. U odnosu na obvezu savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom u Odluci je paušalno navedeno da je isto provedeno, bez konkretiziranja kada je isto provedeno i kakav je bio stav povjerenika. Protiv navedene Odluke tužiteljica je dana 25. veljače 2026. godine po punomoćnici sukladno čl. 133. st. 1. Zakona o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava. Navedeni zahtjev tuženik je primio 27.02.2026. godine, no na isti nije odgovorio. Članak 116. Zakona o radu propisuje da se Ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Iz obrazloženja pobijane Odluke proizlazi da je voditelj trgovine dana 20. siječnja 2026. godine, po povratku s godišnjeg odmora, utvrdio da se predmetne tenisice više ne nalaze u sef sobi poslovnice te je započeo provjeru okolnosti njihova nestanka. Već iz samog obrazloženja proizlazi da je tada pokrenuta provjera događaja te je voditelj trgovine uputio poruku radnicima s upitom o saznanjima gdje se tenisice nalaze. Nadalje, navedeno je da je tuženik uvidom u snimke videonadzora utvrdio da je tenisice iz se sobe iznijela tužiteljica dana 12.01.2026. godine te da je poslodavcu da snimka bila dostupna, a voditelj trgovine kao osoba na rukovodećoj funkciji imao je mogućnost odmah izvršiti uvid u istu. Iz pobijane Odluke nije razvidno tko je navodno dana 29.01.2026. godine poslao e-mail poslodavcu o nestanku tenisica. Međutim, neovisno o tome, voditelj trgovine kao osoba na rukovodećoj funkciji kod poslodavca i njegov predstavnik već je dana 20. siječnja 2026. godine imao saznanja o tome da se tenisice ne nalaze u sef sobi, kao i o tome tko ima pristup istoj. Neživotno je i nelogično da bi voditelj trgovine tek dana 29. siječnja 2026. godine izvršio uvid u video nadzor te tek tada ustanovio tko je uzeo tenisice iz sef sobe, osobito imajući u vidu da se dana 25. siječnja 2026. godine tužiteljica vratila s godišnjeg odmora te je upravo toga dana razgovarala s voditeljem trgovine koji je već tada imao saznanja o činjenici da je tužiteljica iznijela tenisice iz sef sobe. Slijedom navedenog, proizlazi da je tuženik već 20. siječnja 2026. godine imao sva potrebna saznanja o događaju koji je kasnije poslužio kao razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog čega tužiteljica smatra da je pobijana Odluka donesena nakon proteka zakonskog roka od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. S obzirom na gore izneseno, pobijana Odluka tuženika nezakonita je prije svega iz razloga što je donesena nakon proteka zakonskog i prekluzivnog roka za izvanredni otkaz ugovora o radu. Osim toga, tuženik je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno zaključio da bi postupanje tužiteljice predstavljalo osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja bi opravdavala izvanredni otkaz ugovora o radu. Tužiteljica je u svojoj pisanoj obrani navela da je predmetne tenisice uzela u uvjerenju da se radi o stvari koju je kupac ostavio i zaboravio te koja se dulje vrijeme nalazila u prostoriji poslovnice, pri čemu je navela da je u praksi kod tuženika uobičajeno da se takvi zaboravljeni predmeti, ukoliko ih vlasnik ne preuzme kroz određeno vrijeme, podijele među radnicima. Tužiteljica nije postupala s namjerom protupravnog prisvajanja niti je tuženik zbog navedenog pretrpio bilo kakvu štetu. Također je potrebo istaknuti da tužiteljica je kod tuženika zaposlena dugi niz godina, odnosno još od 2012. godine, te tijekom cijelog razdoblja rada nije počinila nikakvu povredu radnih obveza niti joj je izrečena bilo kakva disciplinska mjera. Uzimajući u obzir dugogodišnji rad tužiteljice bez ikakvih prigovora poslodavca, okolnosti konkretnog događaja te činjenicu da se radi o pojedinačnom događaju koji nije uzrokovao štetu poslodavcu, jasno je da eventualno postupanje tužiteljice ne može predstavljati osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja bi opravdavala najstrožu mjeru - izvanredni otkaza ugovora o radu, osobito imajući u vidu načelo razmjernosti između težine povrede i posljedice prestanka radnog odnosa. Sve navedeno je tuženik bio dužan uzeti u obzir prilikom donošenja odluke o eventualnoj povredi radne obaveze i izboru mjere. Poruku voditelja trgove poslanu u grupu radnika podnositeljica zahtjeva je previdjela, a voditelj trgovine joj se u niti jednom trenutku nije obratio usmeno na tu temu. Da je do takvog razgovora doista došlo, tužiteljica ne bi imala nikakav razlog osporavati navedenu činjenicu, jer se radilo o uobičajenoj praksi radnika. Narav navodne povrede, imajući u vidu uobičajenu praksu koja je poznata i samom voditelju trgovine, ne može se smatrati osobito teškom povredom niti predstavlja razlog zbog kojeg bi nastavak radnog odnosa bio nemoguć. Tužiteljica je mišljenja da su postupanjem tuženika kako je gore izloženo povrijeđena njezina prava. Stoga tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da je pobijani otkaz nedopušten i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te daju tuženik vrati na rad, kao u izreci presude, uz naknadu parničnog troška sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik je uredno zaprimio tužbu s prilozima i rješenjem kojim se poziva na podnošenje odgovora na tužbu dana 31.3.2026., ali odgovor na tužbu nije podnio, te nije osporio tužbeni zahtjev, te se je tijekom postupka državo pasivno.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u povratnicu i Zahtjev za zaštitu prava (list 6-9 spisa), Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10.2.2026. (list 10-12 spisa), te je saslušao svjedoka RO i tužiteljicu (list 16-17 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Na ročištu 8.7.2026. koje je održano u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, punomoćnik tužitelja je izjavio da nema daljnjih dokaznih prijedloga, odustao je od drugih dokaznih prijedloga, te je predložio zaključenje glavne rasprave, pa je sud zaključio glavnu raspravu.

6. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10.2.2026. proizlazi da je tuženik tužiteljici izvanredno otkazao Ugovor o radu sklopljen dana 07.08.2024. zajedno sa svim pripadajućim aneksima i dodacima zbog osobito teške povrede radne obveze iz radnog odnosa. U obrazloženju je naveo da je Poslodavac dana 29. siječnja 2026. zaprimio e-mail u kojem je dobio informaciju o nestanku Nike tenisica iz sef sobe, a koje Nike tenisice je u sef sobi Poslodavca ostavio i zaboravio jedan od kupaca Poslodavca, stoga su predmetne tenisice bile pohranjene u sef sobi Poslodavca. Nadalje, Poslodavac je na temelju relevantnih informacija utvrdio da su se predmetne Nike tenisice u sobi nalazile od početka siječnja 2026., ali se 13. siječnja 2026. više nisu tamo nalazile. Nadalje, Voditelj trgovine je po povratku s godišnjeg odmora dana 20. siječnja 2026., nakon što je primijetio da se Nike tenisice više ne nalaze u sef sobi, krenuo istraživati gdje se iste nalaze. Također, tom prilikom je Voditelj trgovine porukom upitao ostao radnike, uključujući i C, da se izjasne o tome znaju li gdje se tenisice nalaze, te se tom prilikom R o istome nije izjasnila. Nakon što Voditelj trgovine nije otkrio gdje se nalaze predmetne Nike tenisice, Poslodavac je na temelju snimki videonadzora utvrdio da je predmetne Nike tenisice iz sef sobe iznijela i otuđila R **.**.2026., lako se na prethodno pitanje Voditelja trgovine ista izjasnila kako nema saznanja o tome gdje se Nike tenisice nalaze. Nadalje, sukladno članku 119. stavak 2. Zakona o radu, poslodavac je dužan prije redovnog ili izvanrednog otkazivanja ugovora o radu omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. S tim u skladu, Poslodavac je dana 5. veljače 2026. godine uručio Š poziv na iznošenje obrane. Radnica je dana 6. veljače 2026. dostavila svoju obranu u kojoj priznaje da je iz sef sobe iznijela i otuđila predmetne Nike tenisice te R u jednom trenutku to u svojoj pisanoj obrani nije osporila. Međutim, R ističe kako joj se nitko nije prethodno obratio u vezi predmetnih Nike tenisica te je zaključila kako se radi o predmetu koji je ondje ostavljen duži vremenski period. Nadalje, R u svojoj pisanoj obrani navodi da je uobičajena praksa da se zaboravljeni predmeti nakon proteka određenog vremena podijele među radnicima. Također, ističe kako u ovom slučaju nije postojala nikakva obavijest, zabrana ili upozorenje da se predmet ne smije uzeti, niti da ju je itko od voditelja poslovnice naknadno pitao ili obavijestio o eventualnom nestanku tenisica. Navodi kako je postupala prema vlastitoj procjeni i dosadašnjoj praksi u ovakvim situacijama. Poslodavac je ocijenio da dostavljena pisana obrana E nije životna niti logična, uzimajući u obzir gore opisane okolnosti ovog slučaja, niti je R dostavila bilo kakav dokaz koji bi opravdao njezino postupanje. Sukladno svemu gore navedenom, Poslodavac je u konkretnom slučaju utvrdio da je Radnica počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa na način da je iz sef sobe Poslodavca neovlašteno otuđila predmetne Nike tenisice koje istoj ne pripadaju, odnosno koje pripadaju kupcu Poslodavca, a koje otuđenje Radnica priznaje i ne spori u dostavljenoj pisanoj obrani. Poslodavac navodi kako obrana E nije životna niti logična te je bez bilo kakvih dokaza koje opravdavaju njezino postupanje, stoga takva pisana obrana nema utjecaj na odluku Poslodavca budući da se nedvojbeno radi o osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa kojim je trajno narušeno povjerenje između Radnice i Poslodavca. Prema tome, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć te je Š otkazan Ugovor o radu bez prava na otkazni rok i otpremninu. Prije donošenja ove Odluke, Poslodavac je proveo savjetovanje sa sindikalnim povjerenikom koji je ustrojen kad Poslodavca. Zbog naprijed navedenih razloga donijeta je ova odluka, a radni odnos E prestaje danom dostave ove odluke.

7. Protiv pobijane odluke o izvanrednom otkazu od 10.2.2026., tužiteljica je preporučenom poštanskom pošiljkom podnijela zahtjev za zaštitu prava dana 25.2.2026. i koji je tuženik zaprimio 27.2.2026., što je vidljivo iz povratnice na listu 6 spisa, te tuženik na isti nije odgovorio, pa je tužiteljica podnijela predmetnu tužbu dana 12.3.2026., čime je tužiteljica postupila u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14, 127/17. i 98/19. i 151/22), a što niti tuženik nije osporavao, a niti dokazao suprotno.

8. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona radila kod tuženika kao voditelj dječjeg odjela na poziciji menadžer. Kako se je u sef sobi prikupilo puno stvari, odlučila je istu raspodijeliti među djelatnicima i menadžmentom, a što je bila praksa kod tuženika, te je jednu vrećicu uzela sebi, a što je sve bilo uobičajena praksa. Nakon toga je otišla na godišnji odmor, te je voditelj poslao poruku u whatsapp grupu te je pitao da li netko zna gdje su Nike tenisice, ali ona tu poruku nije primijetila jer je bila izvan RH odnosno u BIH i nije primala poruke, te kada se nakon tjedan dana vratila sa godišnjeg, voditelj ju nije ništa pitao, te je nastavila raditi, te su ju zatim preselili u drugi dućan, te su ju zatim pozvali da iznese obranu u vezi otuđenja tenisica. U obrani je priznala da je uzela te tenisice određenog datuma, ali je također navela da je to bila uobičajena praksa da se izgubljene stvari iz sef sobe podijele među djelatnicima i menadžmentom, te je to bila neslužbena praksa, te su na taj način uvijek postupali. Nadređena osoba voditelj poslovnice je bio ŠO, te je i on znao sudjelovati u podjeli tih izgubljenih stvari, te je jednom i on sa njom sudjelovao u tome, ali ovaj put nije sudjelovao jer je bio na godišnjem.

9. Iz iskaza svjedokinje RO proizlazi da je ona radila kod tuženika od 2009. do 2017. kao glavni blagajnik, te dok je radila kod tuženika, bila je praksa da ako se pronađu neke izgubljene stvari, da se to prijavi voditelju ili odgovornoj osobi u smjeni, te su se te stvari čuvale u sef sobi kojoj imaju pristup odgovorne osobe, te ako se javi osoba da je izgubila neku stvar, onda bi joj se ta stvar vratila, a ako se ne javi, te stvari su tamo stajale, te ih je zatim odgovorna osoba podijelila među djelatnicima i menadžmentom, te nema pravila koliko dugo te stvari stoje u sef sobi. Tužiteljica je bila odgovorna osoba menadžer, te je ona imala pristup sef sobi i pravo da te izgubljene stvari podijeli među djelatnicima i menadžmentu, te je to bila praksa kod tuženika.

10. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice i svjedokinje EO budući su jasni i uvjerljivi te su međusobno suglasni, te je temeljem istih utvrdio da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika kao voditelj dječjeg odjela na poziciji menadžera, da je kod tuženika bila uobičajena praksa da se izgubljene stvari čuvaju u sef sobi neko vrijeme, te ako se javi osoba da je izgubila neku stvar, onda se ta stvar vraća, a ako se ne javi, onda se te stvari nakon određenog vremena podijele među djelatnicima i menadžmentom, te je to bila uobičajena praksa, te su na taj način uvijek postupali. Tako se je u sef sobi prikupilo puno stvari, te je tužiteljica odlučila iste raspodijeliti među djelatnicima i menadžmentom, te je iste raspodijelila, a jednu vrećicu je uzela sebi, a što je sve bilo uobičajena praksa, te je i nadređeni, voditelj poslovnice ŠO znao sudjelovati u podjeli tih izgubljenih stvari.

11. Prema čl. 116. st. 1. ZR-a ugovor o radu se može izvanredno otkazati ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema čl. 116. st. 2. ZR ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

12. Prema čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

13. Kako je ovaj sud izvedenim dokazima utvrdio da je tužiteljica kao osoba na poziciji menadžera bila ovlaštena podijeliti izgubljenu robu iz sef sobe koju nitko nije tražio među radnicima i menadžmentom, te je u konkretnom slučaju tužiteljica prilikom podjele te robe, uzela za sebe jednu vrećicu za tenisicama, a što je bila uobičajena praksa kod tuženika, te se je tako i inače postupalo, to ovaj sud ocjenjuje da tužiteljica nije počinila osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, a koja bi opravdavala donošenje pobijane odluke o izvanrednom otkazu u smislu čl. 116. st. 1. ZR-a.

14. Tuženik, na kojem je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz, nije ničim dokazao da je imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a niti je osporavao tužbeni zahtjev i navode tužiteljice.

15. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je pobijani izvanredni otkaz ugovora o radu nedopušten i da radni odnos tužiteljice kod tuženika temeljem istoga nije prestao pa je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na rad temeljem čl. 124. st. 1. ZR-a, kao u izreci presude.

16. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, te su troškovi odmjereni prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, to je isti dužan tužiteljici naknaditi parnični trošak. Tako je tužiteljici priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak po Tbr. 7/2 - 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 500,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 625,00 eura. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. srpnja 2026.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjerka u roku 15 dana.

Dna:

1. Pun. tužiteljice

2. Tuženiku

3. spis