Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca 3

53000 Gospić

Poslovni broj Pl-70/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, po sucu Jurici Bakmazu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko građansko državno odvjetništvo u Gospiću, Trg A. Stepinca 3, protiv tuženice FŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, izvan rasprave, 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici FŽ da tužiteljici Republici Hrvatskoj isplati iznos od 226,63 eura (slovima: dvjestodvadesetšesteuraišezdesettricenta) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 31. prosinca 2018. do isplate, a koje se izračunavaju od 31. prosinca 2018. do 31. prosinca 2022., za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica Republika Hrvatska od tuženice FŽ traži isplatu preostalog utuženog iznosa od 824,38 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate.

III. Nalaže se tužiteljici Republici Hrvatskoj od tuženice FŽ nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3,66 eura (slovima:trieuraišezdesetšest centa) u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu se zahtjev za naknadu troškova odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 13. ožujka 2023. podnijela prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi prisilne naplate iznosa od 1.051,01 eura uvećanog za zakonske zatezne kamate uz naknadu troškova postupka. Spis je dostavljen sudu jer ovršenica, sad tuženica nema prijavljeno prebivalište u [adresa], pa se prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave smatra tužbom s prijedlogom za izdavanjem platnog naloga za skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“, br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, „Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP) na temelju čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 114/22).

2. Sud nije prihvatio prijedlog za izdavanje platnog naloga i odlučio je nastaviti postupak po tužbi rješenjem Pl-70/2025-2 od 5. veljače 2025. (str. 46. – 48. spisa)

3. Tužitelj je podneskom od 4. ožujka 2025. (str. 53. i 54. spisa) pojasnio tužbeni zahtjev i naveo da je uvidom u analitičku karticu Središnjeg ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje utvrđeno da korisnica, ovdje tuženica, nije podmirila dugovanje s osnove najma stambene jedinice. Tuženici i članovima njezine obitelji je Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva 24. ožujka 2011. izdalo suglasnost za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu, na adresi [adresa], ukupne površine 51,33 m[2] , koji je 12. srpnja 2011. predan tuženici, o čemu je sastavljen zapisnik. Naknadno je s tuženicom sklopljen ugovor o najmu stana od 2. siječnja 2019. Tužena nije podmirila dugovanje s osnove najma u ukupnom iznosu od 7.926,01 kuna, odnosno 1.051,96 eura.

4. Tuženica je u odgovoru na tužbu (str. 65. i 66 spisa) navela da je netočno da je tuženica zaključila ugovor o najmu 1. siječnja 2019. jer ga nije potpisala, a tužitelj je napravio navedeni ugovor i dostavio ga tuženoj uz tužbu. Tužitelj ne može ništa potraživati na osnovu nepotpisanog ugovora. Tuženica je istaknula prigovor zastare jer je tužba podnijeta 2025. za obveze koje su dospijevale od 1. listopada 2014. do 2. siječnja 2019. Ugovor o najmu nije potpisan, a stan nije korišten. Prigovara i da izvadak iz poslovnih knjiga nije vjerodostojna isprava jer njen sadržaj ne odgovara pravnom i stvarnom stanju.

5. Tijekom postupka su pročitani su dopis ODO u Gospiću od 27. veljače 2023. (str. 6. spisa), suglasnost za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u području posebne područne skrbi od 24. ožujka 2011. (str. 7. i 8. spisa), ugovor o najmu od 2. siječnja 2019. (str. 9. -.12. spisa), izračun visine najamnine na području posebne državne skrbi i potpomognutim područjima za obiteljsku kuću ili stan u državnom vlasništvu (str. 13. spisa), obračun obveza i otpis potraživanja s osnova najma (str. 14. i 15. spisa), odluka Središnjeg državnog ureda za obnovu i zbrinjavanje od 28. veljače 2020. (str. 16. -18. spisa), službena bilješka Središnjeg državnog ureda za obnovu i zbrinjavanje, Područna služba Zadar od 2. studenog 2022. (str. 19. spisa), opomena tuženici od 17. prosinca 2021. (str. 20 i 21. spisa), opomena tuženici od 4. prosinca 2020. (str. 22. i 23. spisa), zapisnik o primopredaji obiteljske kuće u državnom vlasništvu od 12. srpnja 2011. (str. 24. spisa), zapisnik o primopredaji stana Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 16. srpnja 2021. (str. 25. spisa), nalog za pokretanje sudskog postupka od 26. siječnja 2023. (str. 26. i 27. spisa), službena bilješka uvid u Jedinstveni registar računa od 23. veljače 2023. (str. 28. i 29. spisa), službena bilješka o uvidu u podatke o visini dohodaka i primitaka od 23. veljače 2023. (str. 30. i 31. spisa), analitička kartica Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje za tuženicu (str. 32. spisa) i uvid u podatke jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske za tuženicu od 3. ožujka 2025. (str. 55. spisa).

6. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. U postupku nije sporno da je tuženica s troje članova svoje obitelji, i to suprugom LŽ i djecom SŽ i IŽ dobila u postupku stambenog zbrinjavanja suglasnost za privremeno stambeno zbrinjavanje u predmetnoj nekretnini na adresi [adresa] koji je u vlasništvu tužiteljice.

8. Sporno je je li tuženica ikad uselila u taj stan, odnosno je li ga koristila, je li ikad sklopljen ugovor o najmu tog stana i je li nastupila zastara potraživanja.

9. Sud nije u postupku održao ročište jer to nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka niti je ijedna stranka podnijela obrazloženi prijedlog da se održi ročište. (čl. 461.a st. 4. ZPP-a).

10. Iz suglasnosti za privremeno stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana na području posebne državne skrbi je vidljivo da je tuženica zajedno sa suprugom LŽ i djecom SŽ i IŽ podnijela zamolbu za stambeno zbrinjavanje davanjem u najam stana u državnom vlasništvu. U tom trenutku su boravili na adresi [adresa], u [adresa] (BiH). Odobreno im je pravo na stambeno zbrinjavanje u [adresa], u [adresa], o čemu će se sastaviti zapisnik o uvođenju u posjed u trenutku završetka obnove stana. Svrha suglasnosti je privremeno stambeno zbrinjavanje privremenih korisnika do utvrđivanja titulara vlasništva na navedenom stanu. Evidentiranjem stana u bazi državne imovine izdat će se suglasnost za stambeno zbrinjavanje radi zaključivanja ugovora o najmu. Suglasnost je potpisao " IŽ" **.**.2011.

11. U ugovoru o najmu od 2. siječnja 2019. je razvidno da tuženica ima utvrđenu obvezu u iznosu od 7.926,01 kuna za razdoblje od 1. listopada 2014. do datuma izdavanja ugovora. Predmetni ugovor je potpisao državni tajnik PŽ, ali nije potpisala najmoprimka, ovdje tuženica FŽ.

12. Iz obračuna obveza i otpisa potraživanja s osnova najma je razvidno da je Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje utvrdio da je tuženica ušla u nekretninu 12. srpnja 2011., te joj je otpisan dug od 5.973,00 kuna za razdoblje od 12. srpnja 2011. do 30. rujna 2019., dok je zadužena za razdoblje od 1. listopada 2014. do 31. prosinca 2018., ukupno 51 mjesec, za stan stambene površine od 57,56 m[2] , po cijeni od 2,7 kuna po kvadratu, ukupno za cijelo razdoblje 7.926,01 kunu.

13. Iz odluke Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 28. veljače 2020. je vidljivo da je utvrđena ukupna obveza za najam tuženici za razdoblje od 12. srpnja 2011. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 13.899,01 kunu, da je otpisan dio od 5.973,00 kune za razdoblje od 12. srpnja 2011. do 13. prosinca 2018., dok se i dalje potražuje 7.926,01 kuna za razdoblje najma od 1. listopada 2014. do 31. prosinca 2018.

14. Iz službene bilješke Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Područna služba Zadar je vidljivo da je 20. listopada 2020. u područnoj službi zaprimljena neuručena odluka Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 28. veljače 2020., pa je oglašena na oglasnoj ploči Područne službe Zadar od 24. listopada 2022. do 31. listopada 2022. čime je dostavljena sukladno članku 91. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku.

15. Iz zapisnika o primopredaji obiteljske kuće u državnom vlasništvu od 12. srpnja 2011. je vidljivo da je predmetna nekretnina na temelju suglasnosti za stambeno zbrinjavanje predana u posjed korisnicima, od kojih je prisutan bio LŽ, suprug tuženice. Na dan primopredaje je stanje električnog brojila po stavci prvoj bilo 7,82, a po stavci drugoj 0,8, dok je stanje brojila za vodu bilo 0 m[3] . Zapisnik je potpisao LŽ.

16. Iz zapisnika o primopredaji stana Središnjem državnom uredu za obnovu i stambeno zbrinjavanje od 16. srpnja 2021. je vidljivo da je predmetna nekretnina iseljena 16. srpnja 2021. Stanje brojila za električnu energiju je bilo po prvoj stavci 196, a po drugoj stavci 67. Stanje brojila za vodu je bilo 42,933 m[3] . Zapisnik je potpisao SŽ, sin tuženice.

17. Iz ispisa iz Jedinstvenog registra osoba Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske je vidljivo da je tuženica imala prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] od 9. svibnja 2011. do 8. prosinca 2016. Njezino sljedeće evidentirano prebivalište je u [adresa] na adresi [adresa] od 23. srpnja 2021. pa nadalje.

18. Iz svih izvedenih dokaza je vidljivo da nije točna tvrdnja tuženice da u stan nikad nije korišten. Prvenstveno, zapisnikom o primopredaji od 12. srpnja 2011., a kojeg je potpisao tuženičin suprug LŽ, je utvrđeno da je predmetni stan predan tuženici i članovima njezine obitelji u posjed. U tom trenutku stanje brojila za vodu je bilo 0 m[3] , dok je stanje električnog brojila bilo po prvoj stavci 7,82, a po drugoj stavci 0,8. Drugi zapisnik, onaj od 16. srpnja 2021., svjedoči o povratu stana u posjed tužiteljice. Stanje brojila za vodu je poraslo na 42,933 m[3] , a električnog brojila na 196 (po prvoj stavci), odnosno 67 (po drugoj stavci). Taj zapisnik je potpisao tuženičin sin SŽ. Iz činjenice da su tuženičin suprug, odnosno tuženičin sin potpisali dva priložena zapisnika o stupanju u posjed i vraćanju posjeda, a iz kojih je vidljiva potrošnja struje i vode, sud zaključuje da je tuženica, odnosno da su članovi njezine obitelji koristili predmetnu nekretninu u razdoblju od 10 godina, a u koju ulazi i utuženo razdoblje od 2014. do 2018. godine. S tim treba povezati podatak iz Jedinstvenog registra osoba prema kojem je tuženica imala prijavljeno prebivalište u [adresa] upravo na adresi predmetne nekretnine, dok je sljedeće evidentirano prebivalište u [adresa] prijavljeno 23. srpnja 2021., osam dana nakon što je predmetni stan vraćen u posjed Republici Hrvatskoj. Dakle, tuženica, odnosno članovi njezine obitelji su u tom desetogodišnjem razdoblju koristili predmetni stan.

19. Međutim, u pravu je tuženica kada ističe da nikad nije sklopljen ugovor o najmu između nje i tužiteljice, iako je priložen predmetnom spisu. Ugovor od 2. siječnja 2019. je potpisao državni tajnik, ali ga nije potpisala tuženica. Taj zaključak podupire i službena bilješka Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, Područne službe Zadar od 2. studenog 2022. iz koje je vidljivo da se odluka Središnjeg državnog ureda za obnovu i zbrinjavanje od 28. veljače 2020., a kojom je otpisan dio duga tuženice s osnove najma predmetne nekretnine, morala tuženici dostaviti putem oglasne ploče područne službe. To znači da tužiteljica nije mogla stupiti u kontakt s tuženicom koja je od 2016. imala odjavljeno prebivalište s adrese [adresa]. Ako joj nije mogla do 2022. dostaviti odluku na tu adresu, nije joj mogla dostaviti niti ugovor, pa isti nije mogao ni biti sklopljen. Međutim, ugovor se ne odnosi na utuženo razdoblje, već na slijedeće razdoblje koje počinje 2. siječnja 2019.

20. Kako je tuženica koristila taj stan kao privremeno zbrinuta osoba , dužna je tužiteljici kao vlasnici stana platiti naknadu za korištenje u utuženom razdoblju. Zbog toga što tad nije postojao ugovor, pravna osnova tužiteljičinog zahtjeva počiva na odgovornosti za izvanugovorne odnose propisane pravilima Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) o stjecanju bez osnove.

21. Čl. 1120. ZOO-a propisuje da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe. Predmetni stan je tuženici i članovim njezine obitelji bio dan na privremeno korištenje do sklapanja ugovora o najmu. To je jasno ne samo iz Suglasnosti za privremeno zbrinjavanje od 24. ožujak 2011., već i iz samo Zakona o područjima posebne državne skrbi („Narodne novine“, br. 86/08, dalje: ZPPDS). ZPPDS u čl. 8. st. 1. toč. 1. propisuje da će se povratak i ostanak te naseljavanje stanovništva na područjima posebne državne skrbi poticati i stambenim zbrinjavanjem davanjem u najam obiteljske kuće ili stana u državnom vlasništvu, dok čl. 11. st. 1. ZPPDS-a propisuje da korisnik koji se stambeno zbrinjava načinom iz čl. 8. toč. 1. ZPPDS-a sklapa s Ministarstvom ugovor o najmu sukladno odredbama Zakona o najmu stanova (»Narodne novine«, br. 91/96., 48/98., 66/98. i 22/06.) s tim da korisnik plaća zaštićenu najamninu na ukupnu stambenu površinu. Kako je za cijelo vrijeme trajanja korištenja stana stan korišten bez sklopljenog ugovora o najmu, osnova za naknade koristi za korištenje leži u čl. 1120. ZOO-a. Stoga je tuženica dužna vratiti stečenu korist koja je jednaka mjesečnom iznosu najamnine koja je, nesporno, utvrđena u iznosu od 2,70 kn/m[2] za stan površine 57,56 m , za što sud izračunava da je ukupno 155,41 kunu mjesečno, odnosno 20,63 eura mjesečno u današnjoj valuti.

22. Iako dug tuženice postoji, njezin prigovor zastare potraživanja je djelomično osnovan. Čl. 214. st. 1. i 2. ZOO-a propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Zastarni rok počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO -a).

23. Tužba u ovom predmetu je podnijeta 13. ožujka 2023., što znači da sve tražbine koje su dospjele više od pet godina prije podnošenja tužbe zastarjele. Na predmetnu tražbinu vraćanja koristi stečene bez osnove se primjenjuje opći zastarni rok propisan čl. 225. ZOO-a, a koji iznosi pet godina. Utuženi period se odnosi na koristi u iznosu mjesečne najamnine za razdoblje od listopada 2014. do prosinca 2018., ukupno 51 mjesec. To znači da je najmlađa tražbina koja je dospjela manje od pet godina prije podnošenja tužbe ona za mjesec veljaču 2018., a koja dospijeva tek sa završetkom ožujka 2018. Naime, čl. 6. (u utuženom periodu važećeg) Pravilnika o najmu stambenih jedinica („Narodne novine", br. 54/14) propisivao je da je za korištenje stana najmoprimac dužan ugovorenu najamninu i druge troškove nastale u vezi s korištenjem stana, zajedničkih prostorija i uređaja u zgradi platiti do zadnjeg dana u mjesecu za protekli mjesec. Dakle, obveza tuženice da tužiteljici nadoknadi korist za veljaču 2018. je dospjela tek 31. ožujka 2018., manje od pet godina prije podnošenja tužbe 13. ožujka 2023. Podnošenje tužbe je došlo do prekida t ijeka zastarnog roka (čl. 241. ZOO-a) za nezastarjele tražbine. Po mjesečnom iznosu od 20,63 eura mjesečno, ukupni dužni iznos koji nije zastario za 11 mjeseci (od veljače do prosinca 2018.) je 226,63 eura, koji iznos je i dosuđen tužiteljici.

24. Tuženica je djelomično i u većoj mjeri uspjela u sporu, pa ima pravo na naknadu troškova u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP-a. Tražila je naknadu za sastav odgovora na tužbu od 300,00 eura, ali za taj zahtjev nema pravne osnove. Nagrada za sastavljanje odgovora na tužbu se isplaćuje odvjetnicima i drugim osobama kojima zakon priznaje pravo na nagradu u skladu s čl. 155. st. 2. ZPP-a, a ne samoj stranci. Također, tuženica je tražila naknadnu troškova poštarine od 10,00 eura, ali je s poštanske marke na omotnici u kojoj je dostavljen odgovor na tužbu vidljivo da poštarina iznosi 12,60 konvertibilnih maraka u Bosni i Hercegovini, što po fiksnom tečaju konverzije od 1,95583 iznosi 6,44 eura. Od utuženog iznosa od 1.051,01 eura, tužiteljica je uspjela sa 226,63 eura ili 21,56%, pa je uspjeh tuženice u sporu 78,44%. Kad se oduzme postotak stranke koja je manje uspjela u parnici od postotka stranke koja je uspjela više, dobije se 56,88%, koliki dio priznatog troška će se dosuditi tuženici, odnosno 3,66 eura.

25. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Gospiću 30. srpnja 2026.

Sudac

Jurica Bakmaz

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Žalba ne odgađa ovrhu. (čl. 467.a ZPP-a)

DNA:

1. Tužiteljici po ODO u Gospiću, uz odgovor na tužbu od 10. svibnja 2025.

2. Tuženici po pun. za primanje pismena