Poslovni broj: Us I-1158/2025-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Sanda Jeromela, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ŠP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi inkluzivnog dodatka, 30. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551- 09/24-01/1555, URBROJ: 524-11-02/1-25-3 od 4. ožujka 2025.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda
Koprivnica, KLASA: UP/I-551-06/24-09/2218 URBROJ: 139-037-11/11-24-7 od 16. rujna 2024.
III. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da u roku od šezdeset dana od dostave pravomoćne presude odluči u predmetu priznavanja prava na inkluzivni dodatak RP.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-09/24-01/1555, URBROJ: 524-11-02/1-25-3 od 4. ožujka 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja KLASA: UP/I-551-06/24-09/2218 URBROJ: 139-037-11/11- 24-7 od 16. rujna 2024. kojim je obustavljen postupak u predmetu priznavanja prava na inkluzivni dodatak za RP, čiji je nasljednik tužitelj.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je njegov pokojni otac RP bio korisnik osobne invalidnine koja je s 1. siječnja 2024. postala inkluzivni dodatak te da ima pravo na isplatu zaostataka inkluzivnog dodatka iza pok. oca a koje mu pravo nije priznato za njegovog života zbog sporosti postupanja prvostupanjskog tijela.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao je kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenje te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Kako je sporno pravno pitanje, činjenice su nesporne, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj Sud temeljem odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis predmeta i spis tuženika.
7. Člankom 39. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP) propisano je ako u toku postupka stranka umre postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.
8. Člankom 20. Zakona o inkluzivnom dodatku (Narodne novine broj 156/23) propisano je da se pravo na inkluzivni dodatak priznaje s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
9. Člankom 40. stavkom 5. Zakona o inkluzivnom dodatku propisano je da korisnik prava na osobnu invalidninu priznatog na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23.) i korisnik prava na doplatak za pomoć i njegu priznatog na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17., 98/19., 64/20. i 138/20.) odnosno Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 18/22., 46/22., 119/22. i 71/23.) ostvaruju priznato pravo i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, dok Zavod rješenjem ne utvrdi ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak po ovom Zakonu.
Stavkom 6. istog članka Zakona propisano je da za korisnike prava iz stavka 5. ovoga članka Zavod je dužan po službenoj dužnosti provesti postupak radi utvrđivanja ispunjavaju li uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak na temelju ovoga Zakona najkasnije do 31. prosinca 2024.
Stavkom 7. istog članka Zakona propisano je ako Zavod tijekom postupka iz stavka 6. ovoga članka utvrdi da korisnik iz stavka 5. ovoga članka ispunjava uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak na temelju ovoga Zakona, pravo na inkluzivni dodatak priznat će se korisniku od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Stavkom 9. istog članka Zakona propisano je da za svaki mjesec za koji je korisniku iz stavka 5. ovoga članka isplaćena osobna invalidnina odnosno doplatak za pomoć i njegu, a priznato mu je i pravo na inkluzivni dodatak, iznos inkluzivnog dodatka umanjit će se za iznos osobne invalidnine odnosno doplatka za pomoć i njegu.
10. Člankom 7. stavkom 2. i. 3. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 156/23) propisano je da prava u sustavu socijalne skrbi su osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati te da dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika nasljeđuju nasljednici korisnika, prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje.
11. Iz podataka spisa u bitnom proizlazi da je HP bio korisnik prava na osobnu invalidninu temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb od 26. studenog 2021. a kako je 1. siječnja 2024. stupio na snagu Zakon o inkluzivnom dodatku (Narodne novine broj 156/23), to je po službenoj dužnosti prvostupanjsko tijelo pokrenulo postupak utvrđivanja ispunjava li uvjete za priznavanje prava na inkluzivni dodatak na temelju tog Zakona. U tom smislu zaraženo je od PP dopisima od 13. srpnja 2024. i 5. rujna 2024. da dostavi podatak da li je korisnik prava na osobnu invalidninu priznatog ili korisnik prava na doplatak za pomoć i njegu te eventualno temeljem drugih propisa, kao i da dostavi medicinsku dokumentaciju a što je i dostavljeno 7. kolovoza 2024. od strane snahe ZP obzirom da je isti bio smješten u privatni dom. Međutim, u međuvremenu RP je preminuo **.**.2024. te je prvostupanjskim rješenjem postupak priznanja prava na inkluzivni dodatak obustavljen. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj kao nasljednik, a ista je odbijena ovdje osporenim rješenjem tuženika.
12. U konkretnom slučaju sporna je primjena prava, odnosno sporno je pitanje je li odlučivanje o pravu na inkluzivni dodatak stvar koja je strogo osobne naravi, što onda ima za posljedicu obustavu postupka u slučaju smrti stranke u smislu članka 39. ZUP- a.
13. Sud se ne slaže sa stavom tuženika iz osporenog rješenja da obzirom da je DP preminuo da se postupak ne može nastaviti jer se radi o osobnom, neprenosivom pravu koje se ne može nasljeđivati i da je pravilno obustavljen postupak donesenim prvostupanjskim rješenjem.
14. Suprotno navodima tuženika, sud smatra da predmetni postupak, iako se odnosi na pravo koje je strogo osobne naravi, u sebi sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, zbog čega ne bi smjelo biti zapreke da se postupak nastavi s nasljednicima stranke. Pravo na inkluzivni dodatak u smislu članka 40. stavka 7. Zakona o inkluzivnom dodatku priznaje se unatrag od dana stupanja na snagu Zakona o inkluzivnom dodatku odnosno od 1. siječnja 2024. Posljedično tome, stranka koja ispunjava propisane pretpostavke može osnovano očekivati da će joj samo pravo, kao i pojedini mjesečni iznosi dodatka koji proizlaze iz tog prava a nakon odgovarajućeg odbitka doplatka za pomoć i njegu u smislu članka 40. stavka 9. Zakona o inkluzivnom dodatku, biti priznati od trenutka stupanja na snagu Zakona o inkluzivnom dodatku. Nastavno tome, ako bi u slučaju smrti stranke tijekom postupka došlo do njegove obustave, onemogućilo bi se ostvarenje onoga što logično proizlazi iz uređenja koje priznavanje prava vezuje uz dan stupanja na snagu tog Zakona.
15. Također ne bi trebalo zanemariti da je riječ o odnosu iz područja upravnog prava u kojem jedan subjekt (javnopravno tijelo) odlučuje o pravu drugog subjekta koji, nakon što je pokrenut postupak, osnovano očekuje da se u roku iz članka 40. stavka 6. Zakona o inkluzivnom dodatku donese odluka. U suprotnom, odnosno u slučaju obustave postupka uslijed smrti stranke, nasljednik ostaje lišen mogućnosti da se ispita je li njegov prednik ispunjavao sve propisane pretpostavke i ima li on kao nasljednik pravo na pojedine iznose dodatka, nakon obračuna razlike prema članku 40. stavku 9. Zakona o inkluzivnom dodatku, a koji iznosi pokrivaju razdoblje od stupanja na snagu Zakona o inkluzivnom dodatku, tj. od 1. siječnja 2024., do dana smrti prednika.
16. Sud napominje da se u smislu članka 7. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi neprenosivost prava iz sustava socijalne skrbi, pa tako i prava na inkluzivni dodatak, odnosi na samo temeljno pravo kao takvo, a ne i na pojedine iznose dodatka koji proizlaze iz tog prava i koji pripadaju od 1. siječnja 2024. do nekog kasnijeg trenutka (npr. smrti prednika). U tom kontekstu, na ogovarajući način primjenjivo je stajalište koje je već izraženo u sudskoj praksi (npr. presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3021/2024-2 od 18. prosinca 2024., toč. 14. obrazloženja; pravomoćna presuda ovog suda broj Us I-3006/2025-8 od 23. siječnja 2026., donesena u oglednom sporu). Odredbe članka 7. stavka 2. i 3. Zakona o socijalnoj skrbi u svojoj biti su istovjetne odredbama članka 7. stavka 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 96/25; dalje: ZMO/25), odnosno odredbi članka 4. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj Narodne novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZMO/13), koje također govore o neotuđivosti i neprenosivosti prava iz mirovinskog osiguranja te nasljedivosti dospjelih novčanih primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika. Stoga, sud ne nalazi zapreke da se kod tumačenja pravila koja se tiču inkluzivnog dodatka na odgovarajući način primjenjuju stajališta koja su u sudskoj praksi izražena kod tumačenja u bitnome istih pravila glede (ne)prenosivosti i nasljedivosti prava, kao što je to, primjerice, slučaj s navedenim člankom 4. stavkom 1. ZMO/13.
17. Odredbe Zakona o socijalnoj skrbi, za razliku od ranijeg Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20 i 138/20; dalje: ZSS/13), ne sadrže odredbu poput članka 109. ZSS/13 koja je izričito određivala da se postupak obustavlja, ako prije izvršnosti rješenja o priznavanju prava iz socijalne skrbi umre osoba o čijem se pojedinačnom pravu rješavalo na temelju ZSS/13. U okviru tog ranijeg uređenja bilo je izraženo stajalište u sudskoj praksi o potrebi obustave postupka u kojem se odlučuje o pravu stranke na temelju ZSS/13, ako je stranka umrla prije donošenja rješenja o priznavanju prava (npr. presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-423/2020-2 od 19. veljače 2020.). Međutim, kao što je napomenuto, novo zakonsko uređenje ne predviđa odredbu kakva je ranije bila sadržana u članku 109. ZSS/13, slijedom čega otpada zapreka da se u tom novom pravnom kontekstu primijeni stajalište prema kojem se postupak može nastaviti prema pravnim sljednicima umrle osobe, iako se radi o osobnom pravu, kada ono sadrži – po prirodi stvari – i neostvareno imovinsko pravo. Upravo izostavljanje odredbe poput članka 109. ZSS/13 u novom zakonodavnom uređenju govori u prilog tome da se u sustavu socijalne skrbi više nije htjelo uz nastup smrti stranke tijekom upravnog postupka nadovezati obustavu tog postupka kao pravnu posljedicu.
18. Imajući u vidu sve navedeno, sud smatra da je povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer se u konkretnom slučaju ne radi o stvari koja je takve naravi da se postupak ne može nastaviti s nasljednicima umrle stranke. Stoga su osporavana rješenja nezakonita te je odlučeno na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a.
19. Obzirom da je sud poništio prvostupanjsko i osporeno rješenje, potrebno je provesti upravni postupak i odlučiti u predmetu priznavanja prava na inkluzivni dodatak RP.
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Sutkinja:
Sanda Jeromela
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. tužitelju
2. Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski postupak,
3. U spis
