REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-4582/2026-2
(prethodno Us I-4005/2025)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Anđele Hambašić kao zapisničarke, u upravnom sporu I. tužiteljice FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice DT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužitelja RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV. tužiteljice TT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po opunomoćenici Blaženki Musulin, odvjetnici u odvjetničkom društvu Musulin i suradnici, Zagreb, Palmotićeva 37/I, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, zastupanog po ZT, službenoj osobi, radi obustave postupka priznavanja prava na inkluzivni dodatak, 30. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-09/25-01/5716, URBROJ: 524-11-01/6-25-3 od 2. listopada 2025.
Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trešnjevka, KLASA: UP/I-551-06/24-09/1713, URBROJ: 139-121- 03-02-25-6 od 28. travnja 2025.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljima troškove upravnog spora u iznosu od 1.625,00 eura u roku od 60 dana.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551-09/25- 01/5716, URBROJ: 524-11-01/6-25-3 od 2. listopada 2025. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trešnjevka, KLASA: UP/I-551-06/24-09/1713, URBROJ: 139-121-03-02-25-6 od 28. travnja 2025. Navedenim prvostupanjskim rješenjem obustavljen je postupak u predmetu priznavanja prava na inkluzivni dodatak ŠT, predniku tužitelja. (prethodno Us I-4005/2025)
2. Tužitelji u tužbi osporavaju zakonitost rješenja tuženika, navodeći u bitnome da nisu bile ispunjene pretpostavke za obustavu postupka. Osporavaju tuženikovo tumačenje članka 39. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09; dalje: ZUP) i smatraju da se u konkretnom slučaju mogao nastaviti postupak u svezi zahtjeva za priznavanje prava na inkluzivni dodatak s nasljednicima umrlog podnositelja. Iako se radi o osobnom pravu, zahtjev podnositelja sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, što opravdava nastavak postupka s nasljednicima. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Sud je riješio spor bez održavanja rasprave (čl. 98. toč. 2. i 5. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“ broj 36/24; dalje: ZUS). Ovaj predmet se rješava na temelju pravomoćne presude donesene u oglednom sporu (Us I - 3006/2025), uzimajući u obzir da je postupak u ovom predmetu bio prekinut rješenjem broj Us I-4005/2025-7 od 27. studenog 2025. do pravomoćnosti presude u oglednom sporu. Osim toga, na temelju stanja spisa može se utvrditi da je pojedinačna odluka javnopravnog tijela nezakonita, a tuženik u odgovoru na tužbu izričito ne traži održavanje rasprave niti predlaže izvođenje dokaza koji bi bio usmjeren na utvrđenje neke konkretne činjenice.
6. Rješenjem ovog suda broj Us I-4005/2025-9 od 23. srpnja 2026. određen je nastavak prekinutog postupka.
7. Prema članku 39. stavku 1. ZUP-a, ako u tijeku postupka stranka umre ili pravna osoba prestane postojati, postupak se može obustaviti ili nastaviti, ovisno o naravi upravne stvari koja je predmet postupka.
8. Prema članku 2. Zakona o inkluzivnom dodatku („Narodne novine“ broj 156/23; dalje: ZID) u provedbi tog Zakona na odgovarajući se način primjenjuju načela Konvencije o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda i načela propisana zakonom kojim se uređuje djelatnost socijalne skrbi.
Prema članku 20. ZID pravo na inkluzivni dodatak priznaje se s danom podnošenja urednog zahtjeva ili pokretanja postupka po službenoj dužnosti.
9. Prema članku 7. stavku 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23 i 156/23; dalje: ZSS) prava u sustavu socijalne skrbi su osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati.
Prema članku 7. stavku 3. ZSS-a dospjele novčane naknade koje nisu isplaćene do smrti korisnika nasljeđuju nasljednici korisnika, prema zakonu kojim se uređuje nasljeđivanje, a ako nema nasljednika, vraćaju se u državni proračun, osim naknade za troškove stanovanja.
10. Iz podataka spisa u bitnome proizlazi da je 18. travnja 2024. povodom zahtjeva ŠT, prednika tužitelja, pokrenut postupak radi priznavanja prava na inkluzivni dodatak, a u propisanom roku iz članka 19. ZID-a nije donesena odluka o tom zahtjevu. Tijekom postupka, dana **.**.2024. preminuo je ŠT, nakon čega je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje o obustavi postupka. Protiv tog (prethodno Us I-4005/2025)
rješenja žalbu su podnijeli tužitelji kao nasljednici, a ista je odbijena ovdje osporenim rješenjem tuženika.
11. U konkretnom slučaju sporna je primjena prava, odnosno sporno je pitanje je li odlučivanje o pravu na inkluzivni dodatak stvar koja je strogo osobne naravi, što onda ima za posljedicu obustavu postupka u slučaju smrti stranke u smislu članka 39. ZUP- a. Isto pravno pitanje je bilo sporno i u predmetu broj Us I-3006/2025 koji je riješen u oglednom sporu.
12. Tuženik u osporenom rješenju navodi da je prvostupanjsko tijelo pravilno odlučilo kada je obustavilo upravni postupak sukladno članku 39. ZUP-a, jer je ŠT preminuo u tijeku postupka i prije donošenja pobijanog rješenja.
13. Suprotno navodima tuženika, sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu koji, iako se odnosi na pravo strogo osobne naravi, u sebi sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, zbog čega se postupak može nastaviti s nasljednicima preminule stranke. Sud polazi od toga da se dan od kojeg pripada pravo na inkluzivni dodatak ne vezuje, primjerice, uz dan donošenja upravnog akta ili uz dan njegove izvršnosti, nego se u smislu članka 20. ZID-a priznaje unatrag od trenutka podnošenja urednog zahtjeva. Posljedično, stranka koja ispunjava propisane pretpostavke može osnovano očekivati da će joj samo pravo, kao i pojedini mjesečni iznosi dodatka koji proizlaze iz tog prava, biti priznati od trenutka podnošenja urednog zahtjeva. Nastavno tome, ako bi u slučaju smrti stranke tijekom postupka došlo do njegove obustave, onemogućilo bi se ostvarenje onoga što logično proizlazi iz uređenja koje priznavanje prava vezuje uz dan podnošenja urednog zahtjeva, tj. onemogućilo bi se da se priznaju oni iznosi dodatka koji se odnose na razdoblje od podnošenja zahtjeva do smrti stranke. U tom kontekstu, zahtjev stranke, iako se odnosi na pravo koje je strogo osobne naravi, u sebi sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, zbog čega ne bi smjelo biti zapreke da se postupak nastavi s nasljednicima stranke. Dodatno se ovdje ne smije zanemariti da je riječ o odnosu iz područja upravnog prava u kojem jedan subjekt (javnopravno tijelo) odlučuje o pravu drugog subjekta koji, nakon što je podnio uredan zahtjev, osnovano očekuje da se u roku iz članka 19. ZID-a donese odluka o zahtjevu. U suprotnom, odnosno u slučaju obustave postupka uslijed smrti stranke, a koja je nastupila nakon proteka roka iz članka 19. ZID-a (što je slučaj s prednicom tužitelja), javnopravno tijelo izvodi korist od vlastitog nepoštivanja propisa, a nasljednik ostaje lišen mogućnosti da se ispita je li njegov prednik ispunjavao sve propisane pretpostavke i ima li on kao nasljednik pravo na pojedine iznose dodatka koji u smislu članka 20. ZID-a pokrivaju razdoblje od dana podnošenja zahtjeva do dana smrti prednika.
14. Sud napominje da se u smislu članka 7. stavka 2. ZSS-a neprenosivost prava iz sustava socijalne skrbi, pa tako i prava na inkluzivni dodatak, odnosi na samo temeljno pravo kao takvo, a ne i na pojedine iznose dodatka koji proizlaze iz tog prava i koji pripadaju od trenutka podnošenja zahtjeva do nekog kasnijeg trenutka (npr. smrti prednika). Što se tiče primjenjivosti stajališta koje je već izraženo u sudskoj praksi (npr. presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3021/2024-2 od 18. prosinca 2024., toč. 14. obrazloženja), nije odlučan naziv pojedinog prava već njegovo zakonsko uređenje. Odredbe članka 7. stavka 2. i 3. ZSS -a u svojoj biti su istovjetne odredbama članka 7. stavka 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 96/25; dalje: ZMO/25), odnosno odredbi članka 4. stavka 1. Zakona o (prethodno Us I-4005/2025)
mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj Narodne novine 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22; dalje: ZMO/13), koje također govore o neotuđivosti i neprenosivosti prava iz mirovinskog osiguranja te nasljedivosti dospjelih novčanih primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika. Stoga, sud ne nalazi zapreke da se kod tumačenja pravila koja se tiču inkluzivnog dodatka primjenjuju stajališta koja su u sudskoj praksi izražena kod tumačenja u bitnome istih pravila glede (ne)prenosivosti i nasljedivosti prava, kao što je to, primjerice, slučaj s navedenim člankom 4. stavkom 1. ZMO/13.
15. Sud napominje da odredbe ZSS-a, za razliku od ranijeg Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“ broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20, 133/20 i 138/20; dalje: ZSS/13), ne sadrže odredbu poput članka 109. ZSS/13 koja je izričito određivala da se postupak obustavlja, ako prije izvršnosti rješenja o priznavanju prava iz socijalne skrbi umre osoba o čijem se pojedinačnom pravu rješava lo na temelju ZSS/13. U okviru tog ranijeg uređenja bilo je izraženo stajalište u sudskoj praksi o potrebi obustave postupka u kojem se odlučuje o pravu stranke na temelju ZSS/13, ako je stranka umrla prije donošenja rješenja o priznavanju prava (npr. presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-423/2020-2 od 19. veljače 2020.). Međutim, kao što je napomenuto, novo zakonsko uređenje ne predviđa odredbu kakva je ranije bila sadržana u članku 109. ZSS/13, slijedom čega otpada zapreka da se u tom novom pravnom kontekstu primijeni stajalište prema kojem se postupak može nastaviti prema pravnim sljednicima umrle osobe, iako se radi o osobnom pravu, kada zahtjev sadrži – po prirodi stvari – i neostvareno imovinsko pravo. Upravo izostavljanje odredbe poput članka 109. ZSS/13 u novom zakonodavnom uređenju govori u prilog tome da se u sustavu socijalne skrbi više nije htjelo uz nastup smrti stranke tijekom upravnog postupka nadovezati obustavu tog postupka kao pravnu posljedicu.
16. Naprijed navedena stajališta izražena su i u presudi ovog suda broj Us I- 3006/2025-8 od 23. siječnja 2025., koja je donesena u oglednom sporu, a u kojem je bilo sporno isto pravno pitanje kao i u ovom predmetu. Stoga je, uvažavajući navedenu presudu i iznesena stajališta, valjalo zaključiti da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer se u konkretnom slučaju ne radi o stvari koja je takve naravi da se postupak ne može nastaviti s nasljednicima umrle stranke. Stoga je osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocjenjeno nezakonitim te su ista poništena pozivom na članak 117. stavak 1. ZUS-a (točka I. izreke presude). Time je, prema ocjeni suda, sporno pitanje nastavka postupka konačno riješeno, a poništavanje navedenih rješenja ima za posljedicu nastavak upravnog postupka u predmetnoj stvari s nasljednicima ŠT. Naime, o obustavi postupka donosi se rješenje (članak 39. stavak 2. ZUP-a), dok se o nastavku postupka nakon smrti stranke – za što su ostvarene pretpostavke kako je naprijed obrazloženo – ne donosi rješenje, nego se podrazumijeva daljnje postupanje prvostupanjskog javnopravnog tijela.
17. Budući da je tužitelj uspio u sporu, sud je pod točkom II. izreke presude naložio tuženiku plaćanje troška po osnovi sastava tužbe kod zastupanja više tužitelja u zatraženom iznosu od 1.300,00 eura, uvećano za PDV-e, što ukupno daje 1.625,00 eura, sukladno čl. 147. st. 1. ZUS-a u svezi Tbr. 27. toč. 1., 40., 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25, dalje: Tarifa).
(prethodno Us I-4005/2025)
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Sudac
Tomislav Krušlin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. opunomoćenica tužitelja
2. tuženik
