Poslovni broj: Povrv-137/2025-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja E.ON Energija d.o.o., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 81103558092, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Zec i partneri d.o.o. Osijek, Kardinala A. Stepinca 4, protiv tuženika ANTE PORTAS d.o.o. Split, Domovinskog rata 27, OIB: 13141260951, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Višić i Višić d.o.o. Split, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2026., u nazočnosti zamjenika punomoćnika stranaka, na ročištu određenom radi objave presude, 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Ludvajić iz Solina, poslovnog broja Ovrv-12231/2024 od 5. srpnja 2024., kojim se nalaže tuženiku ANTE PORTAS d.o.o. Split da u roku od osam dana namiri tražbinu tužitelju E.ON Energija d.o.o., Zagreb u iznosu od 3.752,84 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te se tužbeni zahtjev odbija.

II Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 1.791,99 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška postupka preko određenog iznosa od 1.791,99 eura, a do zatraženog iznosa od 2.575,00 eura.

Obrazloženje

1.Tužitelj je pred ovim sudom, kao ovrhovoditelj, podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, odnosno računa, radi isplate iznosa od 3.752,84 eura, koji iznos se odnosi na dospjelu, a neplaćenu novčanu tražbinu na temelju vjerodostojne isprave.

2. Javni bilježnik je pod poslovnim brojem OVRV - 12231/24 od 5. srpnja 2024. donio rješenje o ovrsi. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je, kao ovršenik, podnio prigovor u kojem je naveo da je da ističe prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije i zastare. Tuženik da je podnio zahtjev za raskid ugovora 22. rujna 2022., a prigovor na izdani račun 08. studenog 2022. Ističe da je navedena potrošnja znatno veća od stvarne i da je tužitelj očito paušalno i otprilike određivao potrošnju bez da je utvrđeno stvarno stanje mjerila u tom trenutku. Nakon navedenog prigovora sud je stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha, a postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Sud je u postupku izveo dokaz uvidom u izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga tužitelja ( list spisa 9), prepisku stranaka i pisanu izjavu tuženika o raskidu ugovora, konto karticu, ugovor o opskrbi električnom energijom od 15. listopada 2014. ( l.s. 30- 35, 42 i u sustavu eSpis), podatke Porezne uprave ( l.s. 120-132), izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem ( l.s. 96, 102-106). Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. Prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije nije osnovan jer su stranke nesumnjivo bile u ugovornom odnosu prema ugovoru o opskrbi električnom energijom od 15. listopada 2014., a koji ugovor je raskinut pisanom izjavom tuženika poslanom elektroničkom poštom tužitelju 22. rujna 2022. Prigovor zastare nije osnovan jer prema čl. 228. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, 69/26, u daljnjem tekstu: ZOO) međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. Kako je utuženo razdoblje najranije kolovoz 2022., a prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnesen 05. svibnja 2024., jasno je kako je isti prijedlog podnesen unutar zakonskog roka.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Prema čl. 9. ZOO-a sudionik u obveznom odnosu dužan je izvršiti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Prema čl. 22. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24) ovrha se određuje samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako tim zakonom nije drukčije određeno. Prema čl. 65. st.1. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik je ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

6. Među strankama je nesporno postojanje ugovornog odnosa do raskida, dok je sporna osnova potraživanja i visina po izvatku iz ovjerenih poslovnih knjiga.

7. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tuženik raskinuo ugovor pisanom izjavom poslanom elektroničkom poštom 22. rujna 2022. Vještak za financije i knjigovodstvo je u nalaz u mišljenju naveo kako mu je 22.7.2025. godine, putem e-pošte, punomoćnik tužitelja dostavio traženu dokumentaciju, osim knjigu ( IRA-a) izlaznih ( izdanih) računa, u kojima se vidi da su predmetni računi proknjiženi u navedenim evidencijama konto kartice i knjige IRA-e, uz napomenu da se navedena dokumentacija nalazi u sudskom spisu Ovrv-12231/2024 Općinskog suda u Splitu. Punomoćnik tužitelja u svom dopisu da je vještaku iskazao kako čim dobije knjigu IRA da će je dostaviti. Do izrade nalaza i mišljenja punomoćnik tužitelja nije dostavio traženu knjigu IRA vještaku. Iz navedenog se zaključuje kako je vještak nalaz i mišljenje sačinio isključivo na temelju isprava tuženika, odnosno izdanih računa i izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga, dok mu je određena dokumentacija nedostajala, kako je i naveo u nalazu. Stoga ovaj sud drži da se ne može prihvatiti kao objektivan i mjerodavan takav nalaz jer nije sačinjen na temelju svih potrebnih isprava. Naime, nakon prigovora tuženika kao ovršenika, na tužitelju je teret dokazivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, sukladno čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP). U tom smislu, samo računi i izvadak iz ovjerenih knjiga tužitelja ne mogu biti dovoljan dokaz o nastalom dugu, količini potrošene električne energije i visini potraživanja. Kako je navedeno, ne može biti dovoljan dokaz financijsko-knjigovodstveno vještačenje koje nije obuhvatilo svu potrebnu dokumentaciju, čak ni onu koju se tužitelj obvezao dostaviti, odnosno knjigu ( IRA-a) izlaznih ( izdanih) računa, a što nije napravio. Tužitelj je imao mogućnost predložiti i odgovarajuće vještačenje o količini potrošene električne energije u utuženom razdoblju ( od 01. do 31. kolovoza 2022., od 01. do 30. rujna 2022. te za prvi dio mjeseca listopada 2022.), mjerenju iste i očitanju brojila, ali takav dokaz nije predložio. Nije sporno da je tuženik izdanom računu prigovorio ( putem elektroničke pošte 08. studenog 2022.), ali tužitelj takav prigovor nije prihvatio, odnosno jedino je uputio tuženika obratiti se trgovačkom društvu HEP ODS d.o.o. zbog eventualne korekcije istog dok nije poduzeo bilo kakve druge radnje ( provjeru računa i potrošnje, ponovno očitanje brojila, eventualnu korekciju i slično) i nije postupio ni po vlastitim Uvjetima opskrbljivača E.ON Energija d.o.o. za opskrbu električnom Energijom Krajnjih kupaca kategorije kućanstvo (dostupnima na https://www.eon.hr/content/dam/eon/eon-hr/documents/opci-uvjeti-kolovoz-2022/hh- ee_opciuvjeti.pdf) koji u čl. 12. st. 3. predviđaju da će Opskrbljivač poslati pisanu odluku o prigovoru poštom ili e-mailom u najkraćem mogućem roku, ali najkasnije u roku od 15 dana od primitka urednog prigovora.

8. Iz dopisa Porezne uprave od 08. prosinca 2025. proizlazi da je usporedbom knjige ulaznih računa poreznog obveznika i PDV obrazaca za kolovoz i listopad 2022., ustanovljeno da navedeni računi nisu knjiženi niti je po njima iskazano pravo na pretporez u PDV obrascima za kolovoz i listopad 2022. Prema navodima knjigovodstvenog servisa računi 22-3610-057597 i 22-3610-064092 nisu zaprimljeni ni provedeni u evidencijama. Prema čl. 221. b. st.1 . ZPP-a ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak poreza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. U ovom slučaju ne postoji dokaz da je tuženik uopće primio sporne račune, a očito je da isti nisu knjiženi niti je po njima iskazano pravo na pretporez. S obzirom da je tuženik pisanom izjavom raskinuo predmetni ugovor, nije postojala obveza tuženika obavještavati tužitelja o tome da ne zaprima račune, posebno stoga što je tužitelj zaprimio prigovor tuženika o potrošnji električne energije za koju je tuženik tvrdio da nije ni nastala. Iz svega navedenog za zaključiti je da tuženik nije zaprimio sporne račune i da nije dokazano da je isti potrošio navedenu količinu električne energije niti da je dužan platiti utuženi iznos, odnosno tužbeni zahtjev nije osnovan pa je odlučeno kao u izreci.

9. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. ZPP-a i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo- 429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020.– „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

– članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

10. Zbog svega navedenog tužbeni zahtjev nije osnovan pa je odlučeno kao u izreci.

11. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tuženiku, s obzirom da je uspio u sporu, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi ( odgovor na tužbu) vrijednost od 100 bodova ( Tbr. 8.1.), zastupanje na ročištima od 3. srpnja 2025., 28. studenog 2025. i 28. travnja 2026. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), sastav podnesaka od 10. ožujka 2025., 19. rujna 2025 i 27. ožujka 2026. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 8.1.) što uz PDV od 25% te trošak sudske pristojbe na prigovor ( 41,99 eura), ukupno iznosi 1.791,99 eura. Odbijen je zahtjev za trošak pristupa ročištu za objavu presude jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice. Odbijen je zahtjev za trošak vještačenja jer taj trošak za tuženika nije nastao.

U Splitu, 30. srpnja 2026.

S u d a c

Tomislav Bago

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, pisanim putem, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Tužitelju po punomoćnicima.

2. Tuženiku po punomoćnicima.