Poslovni broj: UsI-2589/2024-16

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Radojki Ćupurdija, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1) SČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], DE-10627 Berlin, Kantstr 60, pod 2) MČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 3) ĐČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupaju odvjetnici Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Varaždin, Pavliska 5, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, Uprave za poljoprivredno zemljište, biljnu proizvodnju i tržište, OIB: 76767369197, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, radi naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev, poništava rješenje tuženika Klasa: UP/II -320- 02/24-21/12, Urbroj: 525-06/195-24-3 od 25. rujna 2024. i rješenje prvostupanjskog tijela Zadarske županije, Upravnog odjela za poljoprivredu, ribarstvo i EU fondove, Odsjeka za vodno gospodarstvo, lovstvo i šumarstvo Klasa: UP/I-320-02/20-02/1052, Urbroj: 2198-14-02/4-23-6 od 11. prosinca 2023. i predmet vraća tomu tijelu na ponovni postupak

II. U ponovnom postupku, prvostupanjsko tijelo je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dana dostave ove presude i povrata spisa tuženiku.

III. Nalaže se tuženiku da, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o naknadi troška ovoga spora, isplati tužiteljima pod 1), 2) i 3) iznos 2.500,00 eur na ime naknade troška ovoga spora, a za više traženo preko toga iznosa zahtjev tužitelja pod 1), 2) i 3) za naknadu troška ovoga spora se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Navedenim rješenjem tuženika (dalje: osporeno rješenje), odbijena je žalba tužitelja pod 1), 2) i 3) (dalje: tužitelji) protiv navedenoga rješenja prvostupanjskoga tijela (dalje: prvostupanjsko rješenje) kojim je tužiteljima, kao investitorima izgradnje građevine stambene namjene-2.b skupine sa šest stambenih jedinica-tip B, GBP 701,01 m[2] i građevine stambene namjene (pomoćna), 2.b skupine - dva otvorena bazena, na novoformiranoj građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] (nastala od dijela 9269/1) k. o. [katastarska općina], katastarske kulture oranica, za površinu predmetne čestice 965 m[2] , određena naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, u iznosu 8.885,38 EUR/66.946,87 HRK odnosno svakom investitoru u iznosu po 2.961,79 EUR/ 22.315,62 HRK (fiksni tečaj konverzije 1 EUR= 7,53450 HRK).

2. Tužitelji, u pravodobnoj tužbi, u podnescima i na raspravi, prigovaraju kako se izlaže u nastavku obrazloženja ove presude. Tužbenim zahtjevom traže poništenje osporenog rješenja. Zahtijevaju naknadu troška ovoga spora.

3. Tuženik, u odgovoru na tužbu, navodi da u cijelosti ostaje pri navodima osporenog rješenja.

4. Dostavom navedenih podnesaka, i održavanjem javne rasprave 6. veljače 2026. te (nakon ponovnog otvaranja rasprave) 3. srpnja 2026., strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovoga spora, shodno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. dalje: ZUS).

5. Navedena ročišta za raspravu su održana, prvo bez prisutnosti obaju stranaka a drugo bez prisutnosti tuženika. To s obzirom na uredno pozivanje i neopravdan izostanak (članci 89. stavak 4. i 91. stavak 3. ZUS-a).

6. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa u kojemu je to rješenje doneseno a koji je dostavljen uz odgovor na tužbu. Osim toga stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Predmet je ovoga upravnog spora ocjena zakonitosti osporenog rješenja kojim je odbijana žalba tužitelja protiv prvostupanjskog rješenja kojim su tužitelji, kao investitori, za gore navedeno zemljište, utvrđeni obveznicima gore navedenoga iznosa naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko; primjenom odredbe iz članka 23. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 20/18, 115/18, i 98/19; dalje: ZPZ) kojom je propisano da se jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta zbog umanjenja vrijednosti i površine poljoprivrednog zemljišta kao dobra od interesa za Republiku Hrvatsku plaća prema površini građevinske čestice utvrđene na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje, odnosno prema površini zemljišta ispod zgrade ozakonjene rješenjem o izvedenom stanju.

9. Tužitelji su tijekom ovoga upravnog spora istaknuli jedino ova dva u nastavku navedena i analizirana prigovora, od kojih prvi nije a drugi jeste osnovan.

10. Prvi, prigovor zastare, nije osnovan; jer rokovi iz članka 25. stavaka 2. i 3. ZPZ, nisu ni zastarni ni prekluzivni, nego su to instruktivni rokovi, pa njihov istek stoga nije pravna zapreka za donošenje rješenja o iznosu ovdje predmetne naknade.

11. Drugi je prigovor da obveznikom ovdje predmetne naknade osporenim odn. prvostupanjskim rješenjem nije trebalo odrediti tužitelje nego trgovačko društvo ADRIA EUROPE d.o.o., koji prigovor je osnovan tj. pogrešno je kao neosnovan otklonjen ovim razlozima osporenog rješenja:

"Nisu osnovani navodi žalitelja da je obveznik plaćanja naknade za prenamjenu novi investitor naveden u Rješenju o izmjeni građevinske dozvole, a to je ADRIA EUROPE d.o.o., Zagreb jer do promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, sukladno Zakonu o poljoprivrednom zemljištu, dolazi na temelju izvršnog akta kojim se odobrava građenje. Kako je do promjene namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko došlo u trenutku izvršnosti prvog akta za gradnju, obveznici plaćanja naknade za prenamjenu su žalitelji. Također ističemo da je građevinska dozvola upravni akt, kojim je osoba koja je podnijela zahtjev za izdavanjem iste, stekla određena prava i obveze, pa tako i obvezu plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, bez obzira što je predmetnu nekretninu kasnije prodala ili darovala (praksa Upravnog suda).

Slijedom navedenog, obveznici plaćanja naknade za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta u građevinsko su žalitelji SČ, MČ i ĐČ."

12. Citirane razloge osporenog rješenja ovaj sud ne može prihvatit kao pravilne zbog sljedećih razloga.

13. Spomenuto rješenje o izmjeni građevinske dozvole, promjenom investitora, doneseno je 27. listopada 2020. a postalo pravomoćno 13. studenoga 2021. (rješenje s potvrdom pravomoćnosti na listovima 31-34 spisa ovoga spora). Prvostupanjsko rješenje kojim je tužiteljima kao investitorima utvrđena ovdje predmetna obveza doneseno je više od dvije godine nakon pravomoćnosti navedene promjene investitora tj. tek 11. prosinca 2023. Tužitelji su se na navedeno pravomoćno rješenje o promjeni investitora pozvali čim im je to bilo procesnopravno omogućeno . To jest, u žalbi na prvostupanjsko rješenje s obzirom da iz stanja spisa koji je dostavio tuženik proizlazi da im prije toga nije pružena mogućnost sudjelovanja odn. stranačkog očitovanja u ovdje predmetnome upravnom postupku.

13.1. Stoga je ovaj sud, suprotno gore citiranom obrazloženju osporenog rješenja, stava da nije bilo procesnopravne zapreke za to da tuženik, rješavajući o žalbi u kojoj je navedena okolnost promjene investitora izrijekom prigovorena, istu pravilno ocijeni osnovano prigovorenom umjesto pogrešno neosnovano prigovorenom. U prilog netom navedenome stavu ovoga sude ide i novija praksa neposredno višeg suda u kojoj je suđeno da je "tužiteljici, kao investitorici, nezakonito, određena jednokratna naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, budući da u trenutku donošenja tog rješenja tužiteljica više nije bila investitorica" (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-3484/2024-2 od 12. studenog 2024.).

14. Iz prethodnih razloga, osporeno i prvostupanjsko rješenje nije zakonito, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odn. pogrešno utvrđenog obveznika predmetne naknade obračunate tim rješenjima a budući da su obveznicima pogrešno utvrđeni tužitelji umjesto pravilno trgovačko društvo ADRIA EUROPE d.o.o. Ono je pravomoćno utvrđeno novim investitorom više od dvije godine prije donošenja prvostupanjskog rješenja u ovoj upravnoj stvari, kojim je stoga predmetna obveza pogrešno utvrđena tužiteljima kao investitorima, umjesto pravilno tomu trgovačkom društvu.

15. Stoga je presuđeno kao pod točkama I. i II. izreke (članak 117. stavak 1., članak 119. stavak 4. i članak 151. stavak 2. sve ZUS-a). U ponovnom će postupku prvostupanjsko tijelo donijeti novo rješenje kojim će obveznikom ovdje predmetne naknade odrediti navedeno trgovačko društvo. Time je sadržajno određena nova odluka koju će se donijeti u ponovnom postupku nakon ove presude , protiv koje je stoga dopuštena žalba (članak 127. stavak 2. ZUS-a).

16. Tužiteljima je, zbog uspjeha u ovome sporu, priznata zahtijevana naknada troška odvjetničkog sastavljanja tužbe i zastupanja na navedenome ročištu za raspravu: dvije radnje, svaka po 500 bodova, što pomnoženo vrijednošću boda (2,00 EUR) iznosi 2.000,00 EUR, a uvećano za 25% PDV-a (500,00 EUR) daje ukupan iznos 2.500,00 eur (Tbr. 27. točka 1. alineja druga te točka 2., Tbr. 52. stavak 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.).

16.1. Više traženo preko toga iznosa, za podneske od 19. siječnja 2026. i 13. travnja 2026. te sudske pristojbe, tužiteljima nije priznato, jer to nije opravdano učinjen izdatak u smislu članka 144. stavak 1. ZUS-a zbog sljedećih razloga.

16.1.1. Navedeni trošak podneska od 19. siječnja 2026., nije opravdano učinjen izdatak, jer je tim podneskom istaknut gore navedeni drugi prigovor koji se moglo istaknuti i tužbom za koju je trošak priznat; imajući u vidu da je taj prigovor ionako bio istaknut već žalbom u upravnom postupku pa nije bilo razloga za to da ga se ne prigovori odmah u tužbi, nego tek u podnesku za koji se stoga neosnovano traži trošak.

16.1.2. Navedeni trošak podneska od 13. travnja 2026. nije opravdano učinjen izdatak, jer je njime tužitelj jedino tek na traženje ovoga suda dostavio navedeno rješenje o izmjeni investitora s potvrdom pravomoćnosti. Stoga se niti ne radi o obrazloženom podnesku. Štoviše, na spomenuto se rješenje tužitelj pozvao ranije u ovome sporu pa je na tužitelju bilo da ga već tada i dostavi.

16.1.3. Navedeni trošak sudskih pristojbi, tužitelju nije priznat, jer ih u upravnom sporu tužitelj plaća samo ako i nakon što pravomoćno izgubi upravni spor (članak 22. Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23) pa nema mogućnosti naknade troška sudskih pristojbi u upravnom sporu.

17. Stoga je, na temelju članka 144. stavaka 1. do 3., članka 147. stavka 1. i članka 148. ZUS-a, riješeno kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 30. srpnja 2026.

SUDAC

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana dostave, putem ovoga suda, u 4 primjerka, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. opun. tužitelja uz zapisnik od 30.7.2026.

2. tuženiku uz zapisnike od 3.7.2026. i 30.7.2026.

3. u spis pa spis u kal 50 dana