REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

R1-207/2025-13

(spojen R1-249/2025)-

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Alenu Aliću, u pravnoj stvari prvopredlagatelja Four Seasons Hotels Limited, OIB: 16893058072,1165 Leslie Street, Toronto, Ontario, Kanada M3C 2 K8, drugopredlagatelja FS Zagreb B.V, OIB: 28995016246, Kingsfordweg 151, 1043 GR Amsterdam, Nizozemska i trećepredlagatelja Four Seasons Hotels and Resorts B.V., OIB: 54455720125, Kingsfordweg 151, 1043 GR Amsterdam, Nizozemska, svi zastupani po Daliboru Valinčiću, odvjetniku u Zagrebu i protustranke Brizenica d.o.o., OIB: 55756350952, Zagreb, Savska cesta 32, zastupane po Hrvoju Klišaniću, odvjetniku u OD Žurić i partneri, povodom zahtjeva za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka, dana 30. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Priznaje se u Republici Hrvatskoj i izjednačuje se s pravorijekom arbitražnog suda u Republici Hrvatskoj pravorijek Arbitražnog suda sa sjedištem u [adresa] broj ICC Case No. 27321/AB/CPB/FJT od 1. svibnja 2025., koji glasi:

„367. Iz gore navedenih razloga, Arbitražni sud proglašava, nalaže i određuje kako slijedi:

(1) Svi zahtjevi Tužitelja se odbacuju.

(2) Utvrđuje se da su Tuženici valjano raskinuli Ugovore o predotvaranju i Ugovore o hotelu.

(3) Utvrđuje se da Ugovori o stambenim jedinicama nisu valjani ni obvezujući.

(4) Tužiteljima se nalaže platiti Tuženicima njihove troškove pravnog zastupanja i izdatke u ukupnom iznosu od 4.252.026,40 GBP.

(5) Tužiteljima se nalaže nadoknaditi Tuženicima iznos od 350.000,00 USD kao udio Tuženika u predujmu troškova plaćenom ICC-u.

(6) Tužiteljima se nalaže platiti Tuženicima jednostavnu kamatu na iznose navedene u gornjim stavcima (4) i (5) po stopi od 8% godišnje od datuma ovog pravorijeka do potpune isplate.“

II. Priznaje se u Republici Hrvatskoj i izjednačuje se s pravorijekom arbitražnog suda u Republici Hrvatskoj Dodatak pravorijeku u arbitraži ICC Case No. 27321/AB/CPB/FJT od 29. kolovoza 2025., koji glasi:

„„Iz gore navedenih razloga, Arbitražni sud ispravlja Pravorijek kako slijedi:

(1) Upućenja na „Ugovore o predotvaranju (Pre-Operating Agreements)“ u fusnoti 59 i stavcima 201, 230, 235, 239, 248, 261, 265, 274, 276, 278, 279, 280 i 306 trebaju glasiti „Ugovori o predotvaranju (Pre-Opening Agreements)“.

(2) Točka 365. glasi kako slijedi:

„Uzimajući u obzir navedeno, koristeći svoju ovlast široke slobode ocjene, Arbitražni sud dosuđuje Four Seasonsu naknadu:

(1) njegovih troškova pravnog zastupanja u ukupnom iznosu od 4.252.026,40 GBP;

(1A) njegovih izdataka u ukupnom iznosu od 900.000 GBP; (2) troškova arbitraže kako ih je utvrdio Sud u ukupnom iznosu od 700.000 USD.

(3) Točka 367. glasi kako slijedi:

„367. Iz gore navedenih razloga, Arbitražni sud proglašava, nalaže i određuje kako slijedi:

(1) Svi zahtjevi Tužitelja se odbacuju.

(2) Utvrđuje se da su Tuženici valjano raskinuli Ugovore o predotvaranju i Ugovore o hotelu.

(3) Utvrđuje se da Ugovori o stambenim jedinicama nisu valjani ni

obvezujući.

(4) Tužiteljima se nalaže platiti Tuženicima njihove troškove pravnog zastupanja i izdatke u ukupnom iznosu od 4.252.026,40 GBP.

(4A) Tužiteljima se nalaže platiti Tuženicima nijhove izdatke u ukupnom iznosu od 900.000 GBP.

(5) Tužiteljima se nalaže nadoknaditi Tuženicima iznos od 350.000,00 USD kao udio Tuženika u predujmu troškova plaćenom ICC-u. (6) Tužiteljima se nalaže platiti Tuženicima jednostavnu kamatu na iznose navedene u gornjim stavcima (4), (4A) i (5) po stopi od 8% godišnje od datuma ovog pravorijeka do potpune isplate.““

III. Nalaže se protustranci, u roku od 15 dana, naknaditi predlagateljima troškove postupka priznanja stranog arbitražnog pravorijeka u iznosu od 12.500,00 EUR.

IV. Odbija se prijedlog predlagatelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 13.163,61 EUR.

Obrazloženje

1. Podneskom od 2. listopada 2026. predlagatelji su ovome sudu podnijeli prijedlog radi priznanja strane arbitražne odluke, i to pravorijeka Arbitražnog suda sa sjedištem u Londonu broj ICC Case No. 27321/AB/CPB/FJT od 1. svibnja 2025. i dodatka pravorijeku u arbitraži ICC Case No. 27321/AB/CPB/FJT od 29. kolovoza 2025. kojim je protustranci naloženo da predlagateljima plati iznose navedene pod toč. I. i II. izreke.

2. U svom prijedlogu predlagatelji u bitnome navode da su sa protustrankom i Procro Acquisititions Limited (u nastavku Procro) planirajući razvoj predloženog turističkog i stambenog resorta u uvali Brizenica na otoku Hvaru međusobno potpisali ili pregovarali više ugovora. Protustranka i društvo Procro su protiv predlagatelja pokrenuli arbitražu na temelju ugovora (klauzula) sadržanih u ugovorima koji su bili sklopljeni ili su bili predmet pregovora između stranaka, i to: čl. 16.03 Ugovora o hotelskom savjetovanju od 1. prosinca 2015., čl. 20,03 Ugovora o upravljanju hotelom od 1. prosinca 2015., čl. 11.03 Ugovora o hotelskim uslugama od 1. prosinca 2015., čl. 12.03 Ugovora o hotelskoj licenci od 1. prosinca 2015., čl. 17.03 Ugovora o uslugama pre-opening faze FS projekta od 1. kolovoza 2014, potpisanog 1. prosinca 2015., čl. 14.03 Ugovora o uslugama nabave u pre-opening fazi od 1. kolovoza 2014, potpisanog 1. prosinca 2015., čl. 15.03 nepotpisanog Ugovora o upravljanju privatnim rezidencijama iz 2016., čl. 14.03 nepotpisanog Ugovora o savjetovanju za privatne rezidencije iz 2016., čl. 9.03 nepotpisanog Ugovora o licenci za upravljanje privatnim rezidencijama iz 2016 i čl. 11.03 nepotpisanog Ugovora o licenci za prodaju i marketing privatnih rezidencija iz 2016. Nadalje, predlagatelji navode da su stranke tijekom arbitražnog postupka 27. travnja 2023. zajednički potpisale Zadatak arbitraže kojim su izričito potvrdile da potpisani Zadatak arbitraže predstavlja pisani ugovor o arbitraži u smislu čl. II i čl. IV st. 1. Konvencije o priznaju i izvršenju stranih arbitražnih od luka od 10. lipnja 1958. (u nastavku, Newyorška konvencija). U nastavku predlagatelji navode da su protustranka i društvo Procro protiv predlagatelja pokrenuli arbitražu koja se prama arbitražnim pravilima Međunarodne trgovačke komore vodila pod brojem ICC Case No. 27321/AB/CPB/FJT. Nadalje, predlagatelji ističu da je nakon provedenog arbitražnog postupka arbitražni sud sastavljen od tri arbitra 1. svibnja 2025. donio Pravorijek te da je 29. kolovoza 2025. donio Dodatak kojim je ispravio dijelove Pravorijeka koji su se odnosili na pogreške u pisanju ili druge slične greške. Predlagatelji su tražili da se o priznanju Pravorijeka i Dodatka odluči kao o glavnoj stvari.

3. Prijedlog za priznanje predmetnog stranog arbitražnog pravorijeka dostavljen je protivniku, s pozivom da se o prijedlogu izjasni u roku od 15 dana.

4. Podneskom od 12. ožujka 2026. protustranka se usprotivila prijedlogu za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka te, u bitnome, upućuje na nepravilnost arbitražnog postupka za koje smatra da je povrijeđeno pravo protustranke na pravičan postupak, a zbog čega bi priznanje pravorijeka bilo protivno javnom poretku Republike Hrvatske. Protustranka ističe da bi priznanje bilo protivno javnom poretku jer je Pravorijek donesen u postupku u kojemu je povrijeđeno pravo protivnika osiguranja na pravičan postupak i jer je postupanje predlagatelj u aribtražnom postupku bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja te načelu zabrane zlouporabe prava. U svom odgovoru na prijedlog za priznanje protustranka je iznijela činjenični slijed poslovnog odnosa stranaka i nastalog spora te je istaknula da su predlagatelji vršili pritisak na protustranku glede izmjena rokova i ekskluzivnosti da bi, na posljetku, raskinuli ugovore za Projekt Hvar. Takvo postupanje protustranka cijeni kao grupu povredu načela savjesnosti i poštenja odnosno zabranjenu zloupotrebu prava iz čl. 6. Zakona o obveznim odnosima. Protustranka je navela da su navedeni prigovori izneseni u arbitraži pred ICC-om, ali da ih je arbitražno vijeće zanemarilo te da je arbitražni sud tumačio raskid bez analize konflikta interesa predlagatelja vezano za projekt Kupari, uzročne veze između izmijenjenog financijskog modela i problema financiranja niti načela savjesnosti u izvršavanju prava. Nadalje, protustranka ističe da su razlozi međusobnog pravorijeka međusobno proturječni, a što predstavlja zabranjenu arbitrarnost u odlučivanju kao vid povrede prava na pravično suđenje. Protustranka upire na nepravilnost Pravorijeka navodeći da isti priznaje integriranu prirodu hotelske i rezidencijalne komponente, ali istodobno zaključuje da Rezidencijalni ugovori nisu obvezujući, dok se u isto vrijeme u obrazloženju oslanja na njihovu materijalnu logiku. Isto tako, protustranka upire da je tijekom rasprave o meritumu jedan od arbitara, g. Black KC izjavio da smatra da je „Prevention Terms“ pravno načelo , dok suprotno tome, arbitražna odluka odbacuje „Prevention Terms“ kao implicirani ugovorni uvjet. Nadalje, protustranka je istaknula da predlagatelji u arbitraži nisu predočili svu relevantnu procesnu građu te da je narušen objektivni dojam o nepristranosti suda. Protustranka ističe da kako je u arbitražnom postupku dovedena u pitanje nepristranost predsjednika vijeća jer predsjednik vijeća nije ostavio dojam nepristranosti pa zato nije ispunjeni zahtjev objektivnog testa nepristranosti. Protustranka smatra da joj, uslijed navedenog, nije osigu rano pravično suđenje. Protustranka zaključuje da je zbog takve povrede prava na pravično suđenje Pravorijek protivan javnom poretku te nije podoban za priznanje. Nadalje, protustranka je navela da je arbitražno vijeće propustilo odlučivati o istaknutim tvrdnjama protivnika priznanja te da je dodatak Pravorijeku donesen suprotno pravilima ICC arbitraže jer dodatak mijenja sadržaj Pravorijeka, prelazeći okvire puke ispravke omaški. Protustranka ističe da dodatak u izreku dodaje iznos od GBP 900.000 na ime troškova retroaktivno dosuđuje zatezne kamate, a da je takva intervencija obrazložena kao „administrativna pogreška“, ali da se u suštini radi o izmijeni opsega dosuđenih troškova i osnove obračuna kamata. Na posljetku, protustranka zaključuje da je Pravorijek, zbog svega navedenog, protivan javnom poretku.

5. Ovaj sud je izvršio uvid u:

− pravorijek Arbitražnog suda sa sjedištem u [adresa] broj ICC Case No. 27321/AB/CPB/FJT od 1. svibnja 2025.,

− dodatak pravorijeku u arbitraži ICC Case No. 27321/AB/CPB/FJT od 29. kolovoza 2025.,

− relevantan dio Ugovora o hotelskom savjetovanju od 1. prosinca 2015.,

− relevantan dio Ugovora o upravljanju hotelom od 1. prosinca 2015.,

− relevantan dio Ugovora o hotelskim uslugama od 1. prosinca 2015.,

− relevantan dio Ugovora o hotelskoj licenci od 1. prosinca 2015. godine,

− relevantan dio Ugovora o uslugama pre-opening faze FS projekta od 1. kolovoza 2014., potpisanog 1. prosinca 2015. godine,

− relevantan dio Ugovora o uslugama nabave u pre-opening fazi projekta od 1. kolovoza 2014., potpisanog 1. prosinca 2015,

− Zadatak arbitraže.

Napominje se da je na poziv suda predlagatelj navedene isprave dostavio izvorniku odnosno ovjerenoj preslici uz ovjerovljeni prijevod na hrvatski jezik.

6. Prijedlog predlagatelja za priznanje strane arbitraže odluke je osnovan.

7. Odredbom čl. 40. st. 1. Zakona o arbitraži ("Narodne novine" broj 88/01, dalje u tekstu: ZA) određeno je da će se strani pravorijek priznati i njegova ovrha odrediti u Republici Hrvatskoj, osim ako sud u povodu prigovora protivne stranke utvrdi da postoji neki od razloga iz čl. 36. st. 2. t. 1. istog Zakona, ili da pravorijek još nije postao obvezatan za stranke, ili da ga je sud zemlje u kojoj je ili po čijem zakonu je donesen poništio ili da je odgodio nastupanje njegovih učinaka. Stavkom 2. navedenog članka ZA propisano je kako će sud odbiti priznanje i ovrhu stranog pravorijeka ako utvrdi da predmet spora nije arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske ili da bi priznanje ili ovrha pravorijeka bili u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

8. Uvidom u dokumentaciju spisa utvrđeno je da su predlagatelji i protustranka sklopili ugovore navedene u odlomku 5. ovog obrazloženja, i to 3. do 8. alineje. Svi navedeni Ugovori uključuju sadržajno identičnu odredbu iz koje proizlazi da će se svaki spor konačno riješiti arbitražom u skladu s Pravilima koja su na snazi u trenutku u kojem bilo koja od ugovornih strana podnese zahtjev za pokretanje arbitražnog postupka pred tri arbitra, osim ako je odgovarajućim odredbama predmetnim Ugovorima izričito što drugo propisano.

9. Dakle, iz citiranih Ugovora proizlazi da su stranke ugovorile klauzulu o arbitraži, dakle sklopile arbitražni ugovor. Iz arbitražne klauzule proizlazi i da su stranke putem arbitraže ugovorile konačno rješenje spora iz čega proizlazi da protiv istog nije dopušten pravni lijek. Nadalje, sud je izvršio uvid u ovjereni prijevod zadatka arbitraže iz kojega proizlazi da je arbitražni postupak pokrenula protustranka te da je u arbitražnom postupka bila zastupana po punomoćniku. Sud je izvršio uvid i u Obavijest tajništva ICC-ovog Međunarodnog arbitražnog suda od 9. svibnja 2025. te Obavijest tajništva ICC-ovog Međunarodnog arbitražnog suda od 29. kolovoza 2025. Na osnovi navedenih isprava ocijenjeno je da je pravilno provedena procedura pokretanja postupka pred arbitražnim sudom, a kako je predviđeno arbitražnom klauzulom sadržanom u Ugovorima navedenim u odlomku 5. ovog obrazloženja, i to 3. do 8. alineje.

10. Sud je ocijenio da nema razloga za odbijanje priznanja stranog pravorijeka iz odredbe čl. 40. st. 2. ZA, jer je predmet spora arbitrabilan prema zakonima Republike Hrvatske. U konkretnom je slučaju pravorijekom odlučeno o sporu s međunarodnim obilježjem koji proizlazi iz trgovačke djelatnosti. Radi se o sporu o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati i za koji nije propisana isključiva nadležnost suda u Republici Hrvatskoj, odnosno o sporu koji je arbitrabilan (čl. 3. st. 1. i 2. u vezi s čl. 2. toč. 7. ZA). Ovdje valja istaknuti kako iz predmetnog pravorijeka proizlazi da je protivnik aktivno sudjelovao u arbitražnom postupku, štoviše, i sam ga je pokrenuo. Uvidom u arbitražni pravorijek utvrđeno je da su stranke uredno obaviještene o postupku te da su zajednički sudjelovale u imenovanju arbitara. Nadalje, iz arbitražnog Pravorijeka proizlazi da su obje strane iznosile činjenice, da su sudjelovale na glavnoj raspravi na kojoj su bile i zastupane po punomoćnicima. Nadalje, sud je ocijenio da priznanje pravorijeka ne bi bilo u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske. Naime, javni poredak čini skup osnovnih načela političkog, socijalnog i ekonomskog života određene zemlje izraženih u prisilnim pravnim pravilima i pravilima morala, bez čijeg bi poštivanja bio doveden u pitanje politički i pravni integritet određenog društvenog uređenja. Pravorijek čije se priznanje traži sadržajno ne ugrožava politički i pravni integritet političkog uređenja Republike Hrvatske.

11. Protustranka je iznijela prigovore (detaljnije navedeno u odlomku 4. ovog obrazloženja) da bi priznanje i ovrha predmetnog pravorijeka bilo protivno javnom poretku jer je povrijeđeno pravo protustranke na pravičan postupak, jer je postupanje predlagatelja u arbitražnom postupku, po shvaćanju protustranke bilo suprotno načelu savjesnosti i poštenja, jer arbitražni sud nije uzeo u obzir prigovore protustranke , nije analizirao konflikt interesa predlagatelja vezano uz projekt Kupari, nedosljedno tumačio „Prevention Terms“, te je po ocjeni protustranke narušen objektivni dojam o nepristranosti suda. U odnosu na navedene prigovore sud je izvršio uvid u arbitražni pravorijek i njegov dodatak, ali pritom nisu utvrđene povrede na koje predlagatelj upire. Ovdje valja istaknuti da pitanja koja je u svom očitovanju tematizirao protivnik, eventualno mogu biti predmet ispitivanja u postupku povodom tužbe za poništaj arbitražnog pravorijeka, ali se ne mogu ocjenjivati u postupku priznanja stranog arbitražnog pravorijeka. Isto tako, protivnik upućuje na pogrešne meritorne zaključke arbitražnog suda o pravnim pitanjima koja su bila predmet postupka te uslijed navedenog upire na povredu javnog poretka. Ocjena je ovog suda da u okviru postupka za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka sud nije ovlašten ispitivati pravilnost primjene materijalnog prava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja prilikom donošenja arbitražnog pravorijeka. Naime, u postupku priznanja strane arbitražne odluke sud nije ovlašten ponovno odlučiti o zahtjevima tužitelja i tuženika o kojima je već konačno odlučeno u predmetnom stranom arbitražnom pravorijeku, a neslaganje stranke s pravnim stajalištima arbitražnog suda u ovom predmetu ne upućuje da bi priznanje pravorijeka bilo u suprotnosti s javnim poretkom Republike Hrvatske.

12. U odnosu na istaknuti prigovor protustranke da Dodatak Pravorijeka baca sumnju na konačnost Pravorijeka jer zapravo stvara novu obvezu sud je izvršio uvid u Pravorijek i njegov Dodatak te je utvrdio da je Dodatkom od 29. kolovoza 2025. u toč. 367. Pravorijeka dodana podtočka (4A) kojia je omaškom izostala iz toč. 367., koja u svojoj suštini čini izreku Pravorijeka. Naime, sadržaj podtočke (4A) razmotren je i obrazložen u toč. 363. Pravorijeka, ali uslijed omaške nije unesen u toč. 367. Utoliko Dodatak Pravorijeka ne stvara novu obvezu koja ne bi bila raspravljena, već ispravlja očiti propust unosa unosa iste u toč. 367. Pravorijeka. No, neovisno o tome, ocjena je ovog suda da je nedvojbena namjera arbitražnog suda da Dodatak Pravorijeku 29. kolovoza 2025. ima činiti sastavni dio Pravorijeka od 1. svibnja 2025. te se pretpostavke za priznanje arbitražnog pravorijeka jednako imaju odnositi i na njegov dodatak. Iz gore izloženog proizlazi da je, u konkretnom slučaju, tim pretpostavkama udovoljeno.

13. Pitanje priznanja stranog arbitražnog pravorijeka u ovom predmetu sud je ispitao i s gledišta odredaba Konvencije o priznaju i izvršenju stranih arbitražnih odluka od 10. lipnja 1958. (dalje, Newyorška konvencija) te nisu pronađene zapreke za priznanje. Slijedom svega navedenog riješeno je kao pod toč. I. i II. izreke ovog rješenja.

14. Sukladno Tbr. 16. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u nastavku OT) predlagatelj imaju pravo na troškove postupka i to za sastav prijedloga za priznanje stranog arbitražnog pravorijeka u iznosu od 10.000,00 Eur, uvećano za PDV od 25 % u iznosu od 2.500,00 Eur. U preostalom dijelu zahtjeva za naknadu troškova predlagatelji su odbijeni jer osnova za određivanje troškova ima proizlaziti iz Tbr. 16. t. 1. OT, a ne Tbr. 7., kako to predlažu predlagatelji. Nadalje, nema dokaza da su predlagatelji platili pristojbu pa niti ne mogu za istu tražiti osnovano potraživati trošak. Utoliko su predlagatelji u preostalom dijelu za naknadu troškova odbijeni te je riješeno kao pod toč. III. i IV. izreke.

15. Na posljetku, napominje se da su u ovome predmetu predlagatelji podneskom od 1. listopada 2025. predložili priznanje i ovrhu predmetnog arbitražnog pravorijeka te da su predložili da se o priznanju predmetnog Pravorijeka i Dodatka odluči kao o glavnom pitanju. Naknadno, predlagatelji su dana 28. studenog 2025. podnijeli istovjetni prijedlog za priznanje i ovrhu predmetnog Pravorijeka i Dodatka, uz navođenje različitog predmeta ovrhe. U tom naknadnom prijedlogu predlagatelji su predložili da se o priznanju Pravorijeka i Dodatka odluči kao o prethodnom pitanju. Povodom novog prijedloga predlagatelja formiran je spis posl. br. R1-249/2025. S obzirom da se u oba predmeta (R1-207/2025 i R1-249/2025) radi o istovjetnom prijedlogu za priznanje identičnog arbitražnog Pravorijeka i njegova Dodatka te uzimajući u obzir okolnost da je u prijedlogu od 1. listopada 2025. zatraženo da se o prijedlogu za priznanje odluči kao o glavnom pitanju, a isti nije povučen, sud je navedene predmete razdvojio u odnosu na prijedlog za ovrhu, dok je vodeći se odredbom čl. 313. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), u dijelu koji se odnosi na priznanje arbitražnog pravorijeka, spojio oba predmeta (R1-207/2025 i R1-249/2025) jer se radi o istim strankama te o prijedlogu za priznaje istog arbitražnog pravorijeka o čemu se može odlučiti istom odlukom.

U Zagrebu, 30. srpnja 2026.

Sudac:

Alen Alić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv rješenja donesenog u postupku priznanja arbitražne odluke može se izjaviti žalba Vrhovnom sudu RH u roku od 15 dana od dostave rješenja o priznanju, putem ovog Suda u tri primjerka (čl. 49. st. 5. ZA).

DNA:

1. predlagateljima po punomoćniku

2. protivniku po punomoćniku