Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-381/2026- 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja: 1) SO, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2.-tužiteljice KO, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], , zastupani po punomoćniku Vedranu Staniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stanić & Zrno j.t.d. iz Osijeka, protiv tuženika Studio Inča j.d.o.o., OIB: 32788546457, iz Osijeka, Dunavska 68, zastupanog po direktoru GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi ispunjenja i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-78/2020-42 od 9. prosinca 2025., 30. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se točka II izreke rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-78/2020-42 od 9. prosinca 2025. i rješava: Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak prvostupanjskog postupka u iznosu od 948,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, do iznosa od 1.148,00 eura s kamatama zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 77,34 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba u ovoj pravnoj stvari povučena u cijelosti(točka I izreke). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak(točka II izreke).

2. Protiv točke II izreke citiranog rješenja žale se tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da se rješenje u pobijanom dijelu preinači i tuženika obveže na naknadu troškova parničnog postupka, kao i troška sastava žalbe.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem negira žalbene navode kao neosnovane, predlažući da se žalba odbije i rješenje suda prvog stupnja u pobijanom dijelu potvrdi.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi utvrđenjem da su tužitelji pisanim podneskom obavijestili sud da je tuženik ispunio dio tužbenog zahtjeva, odnosno tužiteljima isporučio album sa stilski obrađenim fotografijama, te USB medije s videosnimkama svadbe, pa s obzirom da je tuženik postupio po tom osnovnom dijelu tužbenog zahtjeva, tužitelji odustaju od drugog dijela tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog zakašnjenja u ispunjenju ugovorne obveze, te tužbu povlače u cijelosti.

6. Utvrđuje da je tuženik u pisanom podnesku naveo da isporuka foto-video materijala nije krivnja tuženika, već nerealni zahtjevi tužitelja koji se ne nalaze u plaćenom paketu, nego u paketu višeg platnog razreda, te da je tuženik na svoj trošak isporučio video materijal veće kvalitete od ugovorenog i plaćenog od strane tužitelja, umjesto u VHS kvaliteti, isporučen je video materijal u HD kvaliteti, te umjesto na DV mediji isporučen je na USB mediji, u vezi čega nije tražio dodatnu naknadu radi što bržeg okončanja spora.

7. Nadalje, utvrđuje da je na ročištu održanom 9. prosinca 2025. zakonski zastupnik tuženika izjavio da se tuženik ne protivi povlačenju tužbe te naveo da nije sporno da je nakon podnošenja tužbe isporučio tužiteljima album sa stilski obrađenim fotografijama, te USB medije sa videosnimkama svadbe, što su isti mogli dobiti i ranije, ali su odbili, da je tuženik navedeno isporučio u roku, da su tužitelji taj materijal vratili na doradu tražeći nešto što nije u paketu koji su platili i što ugovor definira, da je taj isti materijal ponovno nakon tužbe uručio tužiteljima iste kvalitete i obrade kao i prvi puta, pa smatra da nije dužan snositi troškove jer nije dokazana njegova krivnja za neisporuku materijala, te da su tužitelji ugovorili određeni paket koji su i dobili.

8. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu iz čl. 193. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP) sud odlučuje kao u točki I izreke citiranog rješenja.

9. Odluku o parničnom trošku donosi utvrđenjem da je od strane tuženika udovoljeno tužbenom zahtjevu pod točkom I petita tužbe (isporuka foto-video materijala), te da su tužitelji povukli tužbu pod točkom II petita tužbe radi naknade neimovinske štete u iznosu od ukupno 2.654,46 eura[1] /20.000,00 kn, slijedom čega odlučuje da je svaka stranka dužna snositi svoj trošak postupka.

10. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. i čl. 381. ZPP- a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, isticanjem da bi odluka o troškovima postupka bila proturječna razlozima rješenja, budući da rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je isto moguće ispitati.

11. Međutim, donošenjem navedenog rješenja sud prvog stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo.

12. U konkretnom slučaju tužitelji su prvopostavljenim tužbenim zahtjevom zatražili da se tuženiku naloži isporučiti im sve fotografije s vjenčanja i s fotografiranja obavljenog dana poslije svadbe na DVD-mediju, 350 komada stilski obrađenih fotografija raznih formata, veličine do 20 x 30 cm, u svadbenom albumu od 53 lista i 5 kompleta DVD-medija u etuijima te 1 USB medij videosnimki u HD kvaliteti nastali uz korištenje profesionalne opreme s montiranom najavom, svadbenim spotom, intro i ostalim dijelovima vjenčanja, da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljima iznos od 20.000,00 kn odnosno 10.000,00 kn ponaosob na ime pravične novčane naknade zbog pretrpljene neimovinske štete uslijed tuženikovog zakašnjenja u ispunjenju ugovorne obveze, sve s kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate, te da im tuženik naknadi parnični trošak.

13. Drugopostavljenim tužbenim zahtjevom u eventualnoj objektivnoj kumulaciji tužitelji su zatražili da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je na temelju jednostrane izjave tužitelja od 10. travnja 2020. raskinut ugovor o fotovideo snimanju svatovske svečanosti sklopljen između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvršitelja, da se tuženiku naloži izvršiti tužiteljima povrat iznosa od 9.900,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 2. lipnja 2018. do isplate, da se tuženiku naloži isplatiti tužiteljima ukupan iznos od 100.000,00 kn, odnosno 50.000,00 kn ponaosob, na ime pravične novčane naknade zbog pretrpljene neimovinske štete uslijed tuženikovog neispunjenja ugovorne obveze, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate, te tuženika obveže naknaditi tužiteljima parnični trošak.

14. Nije prijeporno da su tužitelji podneskom zaprimljenim 3. veljače 2022. obavijestili sud da je tuženik ispunio dio prvopostavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno da je tužiteljima isporučio album sa stilski obrađenim fotografijama te USB medije s videosnimkama svadbe, pa kako je tuženik postupio po tom dijelu tužbenog zahtjeva, zbog kojeg se predmetni spor u suštini i vodio, izjavili su da odustaju od drugog dijela prvopostavljenog tužbenog zahtjeva vezanog uz naknadu štete zbog zakašnjenja u ispunjenju ugovorne obveze, te da tužbu u ovoj pravnoj stvari povlače u cijelosti. Istovremeno su pozivom na odredbu iz čl. 158. st. 2. ZPP-a zatražili naknadu parničnog troška.

15. Iako je tuženik, očitujući se na navedeni podnesak tužitelja naveo da isporuka foto-videomaterijala nije njegova krivnja već nerealni zahtjevi tužitelja, te da je tuženik na svoj trošak tužiteljima isporučio video materijal veće kvalitete nego je bilo ugovoreno i plaćeno od strane tužitelja, ove svoje tvrdnje nije argumentirao, već je evidentno da je nakon podnošenja tužbe tužiteljima isporučio utužene videosnimke, nakon čega su tužitelji, jer im je u tom dijelu udovoljeno tužbenom zahtjevu, predmetnu tužbu povukli.

16. Stoga, imajući u vidu da su tužitelji povlačenjem tužbe, koja je uslijedila odmah nakon isporuke foto-videomaterijala, imali legitimnih razloga očekivati da će kod povlačenja tužbe moći nadoknaditi parnični trošak, te da je u konačnici tom dijelu zahtjeva udovoljeno očekivanjima zbog kojih se postupak vodio, i da tužba tužitelja u tom dijelu nije bila nerazumna, tužiteljima je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva trebalo dosuditi prouzročeni parnični trošak sukladno odredbi čl. 158. st. 2. ZPP-a.

16.1. Naime, odredbom čl. 158. ZPP-a propisano je da tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka(st. 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik(st. 2.).

17. S obzirom da se radilo o kumuliranim tužbenim zahtjevima i da su tužitelji vrijednost predmeta spora za oba zahtjeva označili iznosom od 2.654,46 eura/20.000,00 kn, to je u odnosu na te zahtjeve naznačenu vrijednost predmeta spora trebalo podijeliti s brojem zahtjeva(2), pa proizlazi da vrijednost predmeta spora u odnosu na svaki od glavnih zahtjeva iznosi 1.327,23 eura/10.000,00 kn, a prema kojoj visini je trebalo odmjeriti parnični trošak tužiteljima.

18. Tužiteljima je za zastupanje po punomoćniku odvjetniku dosuđen trošak sastava tužbe prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23- dalje Tarifa) u iznosu od 200,00 eura, pristup ročištu 1. prosinca 2020., koje je odgođeno prije početka raspravljanja prema Tbr. 9.5. Tarife u iznosu od 50,00 eura, kao i pristup ročištu 29. listopada 2021., također prema Tbr. 9.5. Tarife u iznosu od 50,00 eura, pristup ročištu 19. ožujka 2021. prema Tbr. 9.2. Tarife u iznosu od 100,00 eura, pristup ročištu 24. svibnja 2021. prema Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 200,00 eura i pristup ročištu 9. prosinca 2025. na kojem se raspravljalo o procesnim pitanjima prema Tbr. 9.2. Tarife u iznosu od 100,00 eura, što iznosi ukupno 700,00 eura, PDV od 25% u iznosu od 185,00 eura, ukupno 875,00 eura, te trošak plaćenih sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od ukupno 73,00 eura, što čini ukupan parnični trošak u iznosu od 948,00 eura. U preostalom je dijelu do zatraženog iznosa od 1.148,00 eura zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

18.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljima je dosuđena zatražena zakonska zatezna kamata sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) i čl. 151. st. 3. ZPP-a, s tijekom od donošenja drugostupanjske odluke(tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-956/2025-2 od 30. rujna 2025).

19. Tužitelji su u žalbenom postupku uspjeli u omjeru od 82,5%(od zatraženih 1.148,00 eura uspjeli iznosom od 948,00 eura), pa im od potpunog troška sastava žalbe po punomoćniku odvjetniku prema Tbr. 10.4. Tarife u iznosu od 93,75 eura s PDV-om pripada 82,5% od tog iznosa ili 77,34 eura.

20. Iz ovih je razloga na temelju odredbe iz čl. 380. t. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

21. U preostalom dijelu(točka I izreke) rješenje suda prvog stupnja kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

U Rijeci 30. srpnja 2026.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić