Povrv-30/2026-7

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Krešimiru Meiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, zastupanom po punomoćniku Matku Bogdanu, odvjetniku u Sinju, Domovinskog rata 33, protiv tužene UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 29. lipnja 2026., u prisutnosti ĆD, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika Krune Peronje, zamjenika punomoćnika tužitelja Matka Bogdana i u prisutnosti tužene, na ročištu za objavu presude, 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Snježane Ludvajić iz Solina, pod poslovnim brojem Ovrv - 24794/2025 od 11. rujna 2015. godine, kojim se nalaže tuženiku UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], platiti tužitelju EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, iznos od 136,26 EUR-a (slovima: stotinutridesetšest eura i dvadesetšest centi) uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 08.07.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 11010-200003277441, u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

II. Nalaže se tuženiku UD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju EOS Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Horvatova 82, Zagreb, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 229,04 EUR-a uvećanim za zakonske zatezne kamate koje na iznos od 25,00 EUR-a teku od 11. rujna 2025. godine, pa do isplate, te koje na iznos od 204,04 EUR-a teku od 30. srpnja 2026. godine pa do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 11010-200003277441, u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1. Dana 22. srpnja 2025. tužitelj (ovrhovoditelj) je javnom bilježniku Snježani Ludvajić iz Solina predao prijedlog za ovrhu, te je javni bilježnik Snježana Ludvajić 11. rujna 2025., donijela Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem Ovrv – 24794/2025 (dalje u tekstu: Rješenje o ovrsi), protiv kojeg je tuženik - ovršenik izjavio prigovor pa je postupak nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru (a tužena ga pogrešno naziva žalbom) od 19., rujna 2025. godine (dalje u tekstu: Prigovor), tužena navodi da isti podnosi na prijedlog ovrhe spisa UPP/OS-OVRV-823/2025, te pritom ističe da ovrha nije zakonita jer da je odavno prošao rok. Nadalje, ističe da se u prijedlogu navodi datum 7. srpnja 2022. godine, te da se ne navodi koji računi, a da se po svemu navedenom kasni s ovrhom 2 godine. Nadalje, tužena navodi da u zakonu stoji da od datuma plaćanja nakon godinu dana poslije navedenog datuma, da nastupa zastara, te dodatno navodi da nikada nije dobila nikakvu obavijest iako da su je tužitelji bili obvezni obavijestiti. Slijedom navedenog, tužena navodi da je uvidom u spis, jedino po zakonu moguće da se ovrha odbaci, te dodatno navodi da ne prihvaća troškove javnog bilježnika, jer da od njih nije tražila nikakvu uslugu, te da tko je tražio uslugu javnog bilježnika, da ju je dužan i platiti. Zaključno, tužena navodi da moli sud da postupi po zakonu i da ne prihvati ovrhu.

3.1. Podneskom od 24. studenoga 2025. godine, tužitelj navodi da su navodi Tuženika iz Prigovora vezano za potraživanje su pravno i činjenično neosnovani, te da su i osnova i visina predmetnog potraživanja nesporni uzevši u obzir dokazne prijedloge iz navedenog podneska, te da je predmetno potraživanje nastalo temeljem poslovnog odnosa između tužene i prijašnjeg vjerovnika - Hrvatski telekom d.d., OIB: 81793146560, Radnička cesta 21, Zagreb (u daljnjem tekstu: HT), te se na navedenu okolnost dostavljaju priloženi dokazi u vidu Zahtjeva za mobilnim uslugama hrvatskog telekoma od 18.9.2020. godine i Računa br. 20292/WS01/359 od dana 18.09.2020. godine.

3.2. Nadalje, tužitelj navodi da je Račun br. 20292/WS01/359 od dana 18.09.2020. godine, izdan temeljem ugovornog odnosa između tužene i HT-a, te da je iz specifikacije računa vidljivo da je isti izdan za kupnju mobilnog uređaja Huawei P30 Black, te da se preuzeto potraživanje odnosi na neplaćene rate za predmetni uređaj, a da je navedeno potraživanje, preuzeo tužitelj temeljem valjanog ugovora o cesiji sklopljenog između tužitelja i HT-a, u skladu sa odredbama čl. 80. – 89. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23, dalje u tekstu: ZOO).

3.3. Slijedom navedenog, tužitelj navodi kako je iz naprijed navedenog, razvidno da predmetno dugovanje postoji, te da je predmetno dugovanje temeljem valjanog ugovora o cesiji ustupljeno tužitelju.

3.3. U odnosu na prigovor zastare koji je u ovome postupku istaknula tužena, tužitelj navodi kako je isti neosnovan s obzirom da se na predmetna potraživanja, koja su vezana za prodaju mobilnih uređaja, ne same telekomunikacijske usluge, ne primjenjuje jednogodišnji zastarni rok iz čl. 232. ZOO-a, već opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a, sukladno, a u prilog svojoj tvrdnji, tužitelj prilaže presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-1060/2024-2 od 03. siječnja 2025. godine, te prilaže presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Gž-1273/2019-2 od 10. rujna 2019. godine, te pritom ističe kako je predmetni postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu od dana 21.07.2025. godine, dakle manje od 5 godina od dana izdavanja predmetnog računa (Račun br. 20292/WS01/359 od dana 18.09.2020. godine), stoga da prigovor zastare nije osnovan ni s činjenične ni s pravne osnove.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izvod iz otvorenih stavaka dužnika (tužene), izdan od strane tužitelja na broj predmeta: 11010-200003277441 od 21. srpnja 2025. godine (list 6 spisa, dalje u tekstu: Izvod iz otvorenih stavki), Zahtjev za mobilnim uslugama hrvatskog telekoma od 18.9.2020. godine (list 33 – 38 spisa, dalje u tekstu: Zahtjev), Račun br. 20292/WS01/359 od dana 18.09.2020. godine (list 41 spisa, dalje u tekstu: Račun), Okvirni ugovor o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 20. listopada i 2015. godine i 77. Dodatak Okvirnom ugovoru o prodaji i ustupu potraživanja broj: F3-08/2015 od 20. listopada 2015. godine i Aneksu Ugovora 4. od 21. listopada 2021. godine (list 42 – 47 spisa, dalje u tekstu: Cesija), presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-1060/2024-2 od 03. siječnja 2025. godine (list 54 – 56 spisa, dalje u tekstu: Presuda ŽSST) i presudu i rješenje Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj: Gž-1273/2019-2 od 10. rujna 2019. godine (list 57 – 60 spisa, dalje u tekstu: Presuda ŽSVŽ).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se održi na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi.

6. Među strankama nije sporno da je tužena s HT-om stupila u ugovorni odnos temeljem Zahtjeva, te da je temeljem Cesije, tražbina HT-a prema tuženoj prešla na tužitelja.

7. Među strankama je sporno da li je tražbina tužitelja temeljem Zahtjeva, Računa i Cesije u zastari.

8.1. Čitanjem Izvoda iz otvorenih stavki, razvidno jest da je na dan 7. srpnja 2022. godine, dospio račun broj 1986103826210 na iznos računa/glavnice od 136,26 EUR- a, s dospjelim kamatama na dan 21. srpnja 2025. godine, na iznos od 26,68 EUR-a, dakle ukupnim dugovanjem na dan 21. srpnja 2025. godine, na iznos od 162,94 EUR-a.

8.2. Čitanjem Zahtjeva, razvidno jest da je tužena s HT-om stupila u ugovorni odnos 18. rujna 2020. godine, produljivši tarifni paket pod nazivom "Tarifa L max brzina", pritom ugovorivši i otplatni plan za mobilni uređaj "Huawei P 30 Black", na 24 rate.

8.3. Uvidom u račun, razvidno jest da je HT isti izdao na iznos od 2.240,00 kuna, plativo u 24 rate u iznosu od po 93,33 kune, a temeljem produljenja "Tarife L Max" i kupnje na rate mobilnog uređaja "Huawei P 30 Black"

8.4. Uvidom u Cesiju, razvidno jest da je tužitelj preuzeo HT-ovu tražbinu prema tuženoj

8.5. Čitanjem Presude ŽSST-a i Presude ŽSVŽ-a, razvidno jest da su navedeni viši sudovi zauzeli stav da potraživanja koja se odnose na prodaju mobilnih telefona, zastarijevaju u roku od 5 godina, te da se na navedeno primjenjuje rok zastare iz članka 225. ZOO-a.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan i da je isti valjalo prihvatiti.

10.1. Člankom 225. ZOO-a, propisan je Opći rok zastare, točnije propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen koji drugi rok zastare.

10.2. Člankom 232. stavkom 1. točkom 3. ZOO-a, propisan je Jednogodišnji rok zastare, točnije propisano je da zastarijevaju za jednu godinu tražbine pošte, telegrafa i telefona za uporabu telefona i poštanskih pretinaca te druge njihove tražbine koje se naplaćuju u tromjesečnim ili kraćim rokovima.

11. U konkretnom slučaju prije svega treba poći od tumačenja odredbe članka 232. stavka 1. točke 3. ZOO-a, gdje se ciljnim i jezičnim tumačenjem iste dolazi do zaključka da se potraživanja za redovne telefonske usluge ne mogu utužiti godinama nakon što su nastali, već zastarijevaju već za jednu godinu, te da isti obuhvaćaju redovne mjesečne račune za fiksne i mobilne telefonske linije, potrošnju minuta, poruka te podatkovni promet ako je dio istog računa, te da shodno navedenom, početak tijeka zastare počinje teći od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog računa. Dakle, odredba se odnosi samo na mjesečne račune za usluge mobilne telefonije u vidu fiksne i mobilne telefonske linije, potrošnju minuta, poruka te podatkovni promet, no ne i račun(e) za kupnju mobitela.

12.1. Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, sud je istog prihvatio. Naime, tužitelj je dokazao da je sa HT-om sklopio ugovor o Cesiji, a predmetom kojeg je bila i tražbina koju je HT imao prema tuženoj. Nadalje, tužitelj je dostavivši Zahtjev i Račun dokazao da je tužena sa HT-om imala sklopljen ugovor o pružanju mobilnih usluga, a također, tužena je kupila i mobitel "Huawei P 30 Black", kojeg se obvezala platiti u 24 rate, u iznosu od po 93,33 kune po rati. Tužena sve ove isprave nije osporila, nije osporila da je kupila navedeni uređaj od HT-a niti da je s HT-om imala sklopljen pretplatnički odnos, već je samo isticala prigovor zastare i to onaj koji se odnosi na jednogodišnji zastarni rok iz ZOO-a. Tužitelj je dokazao visinu duga dostavivši sudu Izvod iz otvorenih stavki, a tužena nije dokazala da je predmetno potraživanje platila, a što je veoma jednostavno mogla napraviti, samo da je ovom sudu dostavila potvrde o plaćanju navedenih rata. Račun koje je dostavio tužitelj, a na kojem temelji svoju tražbinu sud u cijelosti prihvaća te istu smatra vjerodostojnom ispravom.

12.2. Ukoliko se iznos iz Izvoda otvorenih stavki od 136,26 EUR-a, fiksnim tečajem konvezije od 7,53450 kuna za 1 euro, pretvori u kune, dođe se do iznosa od 1026,65 kuna, koji iznos podijeljen s ugovoren mjesečnom ratom za otplatu mobitela od 93,33 kune, daje brojku od 11, a za koju je zaključuje slijedom svega navedenog, da predstavlja broj rata koje nisu plaćene za navedeni mobilni uređaj.

12.3. U odnosu na prigovor zastare, za istaknuti jest da ovaj sud prihvaća stav viših sudova zauzet u Presudi ŽSST-a i Presudi ŽSVŽ-a, da potraživanja koja se odnose na prodaju mobilnih telefona, zastarijevaju u roku od 5 godina, te da se na navedeno primjenjuje rok zastare iz članka 225. ZOO-a.

12.4. S obzirom da je u predmetnoj pravnoj stvari tužena s HT-om temeljem Zahtjeva, stupila u ugovorni odnos 18. rujna 2020. godine, produljivši tarifni paket pod nazivom "Tarifa L max brzina", pritom ugovorivši i otplatni plan za mobilni uređaj "Huawei P 30 Black", na 24 rate, a kojih 11 rata za mobitel, je čitanjem Izvoda iz otvorenih stavki, sukladno obrazloženju iz točke 12.2., razvidno da nije platila, niti je u ovom postupku osporavala da nije platila, a uzevši da se na prodaju mobilnih uređaja primjenjuje zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a, te da je tužitelj 22. srpnja 2025., predao prijedlog za ovrhu javnom bilježniku Snježani Ludvajić iz Solina, to je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti, jer je postupak naplate navedene tražbine pokrenut u zakonskom roku od 5 godina, slijedom čega je odlučeno kao u točci I. izreke ove presude.

13.1. Odluka o parničnom trošku se temelji na članku 154. stavak 1., te članku 155. ZPP-a i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., dalje u tekstu: Tarifa).

13.2. Tužitelju je priznat trošak predujam troškova javnog bilježnika u iznosu od 12,5 EUR-a, ostatak nagrade i troškova javnog bilježnika u iznosu od 12,5 EUR-a, što ukupno trošak javnog bilježnika čini iznos od 25 EUR-a.

13.3. Tužitelju je priznat trošak za sastav podneska od 24. studenoga 2025., od 25 bodova, pristup pripremnom ročištu i ročištu za glavnu raspravu od 29. lipnja 2026. (sveukupno jedno ročište), od 25 bodova, te pristupa ročištu od 30. srpnja 2026. za objavu presude, od 25 bodova, što pri vrijednosti boda s paušalom od 2,00 EUR-a daje iznos od 150,00 EUR-a. Na navedeni iznos treba pridodati 25 % PDV-a u iznosu od 37,50 EUR-a, pa se dolazi do iznosa od 187,50 EUR-a.

13.4. Tužitelju je priznat trošak pristojbe tužbe u iznosu od 13,27 EUR-a i trošak pristojbe presude u iznosu od 13,27 EUR-a.

13.5. Dakle, tužitelju je priznat ukupan trošak u iznosu od 229,04 EUR-a.

13.6. Odluka o zateznim kamatama donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a i u skladu s Uredbom o izmjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 156/2022.).

13.7. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci II. izreke ove presude.

U Splitu, 30. srpnja 2026.

SUDAC

KREŠIMIR MEIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja putem e oglasne ploče

- tuženoj putem e oglasne ploče

- u spis