Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-787/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari tužiteljice ŽC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Dorbić odvjetnik u Šibeniku, protiv tuženice ĆC, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnici Suzani Malenica, odvjetnici u Šibeniku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Šibeniku od 6. svibnja 2025. poslovni broj: P-1855/2021, dana 30. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku od 6. svibnja 2025. poslovni broj: P-1855/2021.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem sud je pod točkom I. izreke odbacio tužbu zavedenu kod tog suda pod poslovnim brojem P-1855/2021 radi proglašenja ovrhe nedopuštenom te je točkom II. izreke tužiteljici naložio naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR u roku od petnaest dana.

2. Protiv rješenja tužiteljica podnosi žalbu tvrdeći da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP) u svezi čl. 381. ZPP-a jer je nepravilno primijenio odredbu čl. 282. st. 1. ZPP-a, a to je bilo od utjecaja na donošenje zakonitog i pravilnog rješenja . Predlaže da drugostupanjski sud usvoji njenu žalbu i ukine pobijano rješenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je pobijanu odluku kojom se odbacuje tužba tužiteljice donio nakon utvrđenja da je zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr Ob-6/2019 od dana 24. siječnja 2020. ovršenica, ovdje tužiteljica, upućena da u roku od petnaest dana od dana dostave pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe , koja se pred tim sudom vodi temeljem rješenja o ovrsi pod poslovnim brojem Ovr Ob -6/2019 od dana 25. veljače 2019. zbog razloga iz čl. 50. st. 1. točke 9. OZ-a, zbog kojih je izjavila žalbu (protiv istog rješenja), tj. (u bitnom) radi dokazivanja svojih tvrdnji da ne postoji njezino dugovanje prema ovdje tuženici po osnovi zakonskog uzdržavanja iste. Taj je zaključak tužiteljica zaprimila 5. veljače 2020., dok je tužbu podnijela 6. rujna 2021. te je prvostupanjski sud ocijenio da je rok od petnaest dana ostavljen tužiteljici kao ovrhovoditeljici za upućivanje u parnicu prekluzivne naravi i da je njegov protek rezultirao gubitkom prava na podnošenje tužbe.

6. I prema ocjeni ovoga suda zauzeti stav suda prvog stupnja da je tužbu u ovoj pravnoj stvari potrebno odbaciti pravilan je i zakonit. Naime, pravno shvaćanje na kojem je utemeljeno pobijano rješenje podudarno je s pravnim shvaćanjem ovoga suda, ali i pravnim shvaćanjima izraženim u odlukama Vrhovnog suda RH o istom pravnom pitanju (primjerice, rješenja poslovni broj Rev-386/2017-2 od 3. svibnja 2017., Rev- 477/2021-3 od 17. listopada 2023. ili Rev-173/2024-2 od 14. siječnja 2025.). Prema tom pravnom shvaćanju, koje slijedi i praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske (U- III/186/20 od 18. svibnja 2022.),proizlazi stav da: “… za pokretanje parnice u povodu žalbe uređene odredbom čl. 52. OZ-a, kao i žalbe koju uređuje odredba čl. 55. OZ-a, predviđen je isti rok od petnaest dana koji je prekluzivan i dovodi do gubitka prava na traženje parnične pravne zaštite. Naime, odredbom je čl. 52. st. 3. OZ-a propisano da će sud u povodu žalbe ovršenika koja je izjavljena zbog razloga iz čl. 50. st. 1. točaka 7. i 9. do 11. OZ-a, u slučaju spora između stranaka o kojem ovršni sud ne može odlučiti po odredbama OZ-a (čl. 52. st. 4.), donijeti posebno rješenje kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Prema odredbi čl. 21. st. 1. OZ-a, u ovršnom se postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe parničnog postupka, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Kako odredbama OZ-a nisu regulirane pravne posljedice propuštanja roka za podnošenje tužbe iz čl. 52. st. 3. OZ-a, dolazi do primjene odredba čl. 282. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da će se tužba odbaciti ako se utvrdi da je podnesena nepravodobno i ako je posebnim propisima određen rok za njezino podnošenje, a rok za pokretanje parnice u povodu žalbe uređene odredbom čl. 52. OZ-a, kao i žalbe koju uređuje odredba čl. 55. OZ, određen je u trajanju od petnaest dana.“

7. Kako je dakle u konkretnom slučaju tužiteljica nedvojbeno propustila prekluzivni rok na podnošenje tužbe to je osnovano sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 282. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 52. st. 3. OZ-a odbacio tužbu pa je ovaj sud primjenom čl. 380. točka 2. ZPP-a, odbio žalbu tužiteljice i potvrdio pobijano rješenje, primjenjujući pritom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP -a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tužiteljica u žalbi neosnovano pobija i odluku o troškovima bez iznošenja žalbenih razloga, pobijajući je jedino u vezi osporavanja odluke o glavnoj stvari.

8. Kako tužiteljica sa svojim žalbom nije uspjela, nisu joj dosuđeni troškovi žalbenog postupka (sukladno odredbi čl.154. st.1. ZPP-a).

U Varaždinu 30. srpnja 2026.

Sutkinja

mr. sc. Bojana Skenderović