Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-7552/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. HI i dr., zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994.) i dr., odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 27. lipnja 2025., broj: Pp-16297/2024-10, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Trogir kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 27. lipnja 2025., broj: Pp-16297/2024-10, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. HI i okr. ĐI oslobođeni su optužbe, da bi na način činjenično opisan u točki 1.) izreke pobijane presude, počinili prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te okr. ĐI da bi na način činjenično opisa u točki 2.) izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 71. stavak 1. točka 6. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana te je odlučeno da se okr. II ima vratiti oružje B kategorije tj. pištolj marke HSXDM-9 5,25 tvorničkog broja cijevi: H297070.
2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom temeljem članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstva suda.
3. Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio tužitelj u kojoj ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se događaj nije odvio na javnom mjestu jer je nesporno utvrđeno da se sporna radnja odvijala ispred kućnog dvorišta i na prilaznom putu, koji se koristi kao jedini prilaz i komunikacija više domaćinstava i to domova članova obiju obitelji te da je irelevantno što je predmetni prostor označen kao privatna čestica. Tužitelj ističe da je nesporno da se događaj odvio na mjestu vidljivom sa javne prometnice, na putu koji mogu koristiti i druge osobe i da su radnje bile vidljive i čujne iz javnog prostora.
4. Žalba nije osnovana.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o oslobođenju okr. HI i okr. ĐI za prekršaj iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te okr. ĐI za prekršaj iz članka 71. stavak 1. točka 6. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, utemeljio na ocjeni provedenog dokaznog postupka u kojem je nesporno utvrdio da se događaj odvijao na dvorištu i privatnom putu, koja mjesta po kategorizaciji spadaju u fiktivna javna mjesta za koja mjesta je potrebno u činjeničnom opisu prekršaja naznačiti da se ponašanje okrivljenika reflektiralo na neograničenom javnom mjestu.
1. Ističe se da je pravilno prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka zaključio da za mjesto događaja, dvorište i privatni put, nije ispunjeno bitno obilježje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i članka 71. stavak 1. točka 6. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, u odnosu na element javnosti. Ovakav zaključak prvostupanjski sud je pravilno donio na temelju izvedenih dokaza, obrana okrivljenika, pregledavanja USB snimke događaja, a iz kojih dokaza nesporno proizlazi da se radi o dvorištu okr. ĐI te privatnom putu koji dijele okr. CI i okr. ĐI, a koji put nije u javnoj uporabi. Budući da se okrivljenicima stavljalo na teret da su prekršaj počinili na ulici, a iz rezultata provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da se događaj odvijao na dvorištu i privatnom putu, koja mjesta, po jedinstvenoj sudskoj praksi i pravnoj teoriji ulaze u pojam tzv. fiktivnog javnog mjesta, a koja po svojoj namjerni nisu javna mjesta, ali to mogu postati ako se ponašanje osobe reflektiralo u javnosti (čulo ili vidjelo s neograničeno otvorenog javnog mjesta), to te okolnosti koje ga čine javnim mjestom, moraju prije svega biti naznačene u činjeničnom opisu optužbe jer predstavljaju bitno obilježje prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i članka 71. stavak 1. točke 6. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.
2. U smislu naprijed navedenog, budući je prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje drugačije od onog iz optužbe, odnosno, drugu vrstu mjesta na kojem su okrivljenici počinili radnju, dakle, da radnja nije počinjena na neograničeno otvorenom javnom mjestu, već na tzv. fiktivnom javnom mjestu, a za koje ispunjenje bića prekršaja je potrebno postojanje dostupnosti takvog ponašanja u javnosti te navođenje takve refleksije u činjeničnom opisu optužbe, a čega u konkretnom slučaju nema, to je jasno da je prvostupanjski sud jedino mogao donijeti presudu kojom se okrivljenici oslobađaju optužbe, jer bitno obilježje prekršaja koji se okrivljenicima stavlja na teret, odnosno da se ponašanje okrivljenika reflektirano na neograničeno otvoreno javnom mjesto nije navedeno u optužbi. Budući da tijekom postupka tužitelj nije u tom smislu izmijenio činjenični opis optužnog prijedloga, odnosno naznačio drugu vrstu javnog mjesta (fiktivno uz refleksiju), a sam sud nije ovlašten dodavati konstitutivne elemente prekršaja jer bi time prekoračio optužbu, to je morao donijeti oslobađajuću presudu.
3. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da se događaj dogodio na mjestu vidljivom sa javne prometnice te da su radnje bile vidljive i čujne iz javnog prostora. Naime, sve i kada bi iz dokaznog postupka proizašlo postojanje činjenica iz kojih bi proizlazila vidljivost ili čujnost radnji okrivljenika na javnu površinu, sud ih nije ovlašten dodavati u činjenični opis bez izmjene ili dopune tužitelja jer je sud vezan činjeničnim opisom događaja navedenim u optužnom prijedlogu. U protivnom bi kao što je naprijed navedeno, došlo do miješanja procesnih uloga suda i tužitelja te bi sud time povrijedio optužno načelo dovodeći u pitanje objektivnost suda, čime bi ujedno prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6. Prekršajnog zakona.
7. Slijedom navedenog, žalba tužitelja nije osnovana.
8. Iz navedenih razloga, u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 30. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
