REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

76. Povrv-333/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasni Golubić, u pravnoj stvari tužitelja DOMUS INTERIJERI d.o.o. Mala Subotica, Glavna ulica 29A, OIB: 24978521252 kojeg zastupa punomoćnik Toni Primorac, odvjetnik u Rijeci, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III, protiv tuženika FIMAK NEKRETNINE d.o.o. Strmec, Strmečka cesta 35, OIB: 71458287521, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 30. srpnja 2026., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Stjepana Volarića iz Jastrebarskog, Braće Kazić 7, poslovni broj Ovrv-19595/2025 (javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1315/2025), od 24. studenog 2025. kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 37.265,63 EUR sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 2. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana, te naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.658,33 EUR sa zateznim kamatama od 24. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.867,66 EUR sa zateznim kamatama od 30. srpnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 (osam) dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 1.132,34 EUR, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u ukupnom iznosu od 38.923,96 EUR, od čega 37.265,63 EUR na ime glavnice i 1.658,33 EUR na ime troškova ovršnog postupka, određuje se prethodna mjera:

Zabranjuje se Financijskoj agenciji da naloži bankama i drugim pružateljima platnih usluga kod kojih tuženik FIMAK NEKRETNINE d.o.o. Strmec, Strmečka cesta 35, OIB 71458287521, ima otvorene račune, da tuženiku ili trećoj osobi po njegovom nalogu isplate novčana sredstva do iznosa osigurane tražbine.

II. Dostavom ovoga rješenja Financijskoj agenciji prethodna mjera smatra se provedenom.

III. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na novčanim sredstvima tuženika do iznosa osigurane tražbine.

IV. Novčana sredstva obuhvaćena ovom prethodnom mjerom ne mogu se prenijeti niti isplatiti dok traje zabrana, osim radi namirenja tražbine radi čijeg je osiguranja prethodna mjera određena.

V. Ova prethodna mjera traje do proteka petnaest dana od nastupanja uvjeta za ovrhu.

Obrazloženje

1. Javni bilježnik Stjepan Volarić iz Jastrebarskog donio je dana 24. studenog 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv- 19595/2025, kojim je tuženiku kao ovršeniku naloženo platiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 37.265,63 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 2. rujna 2025. do isplate, kao i trošak ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi izjavio prigovor, slijedom čega je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Tuženik u prigovoru tvrdi da nije bio u mogućnosti podmiriti predmetnu obvezu iz razloga što investitor nije ovjerio niti priznao ugrađene količine vezano uz izvršene radove dodavši da njemu, bez ovjere i priznanja ugrađene količine od strane investitora, nije omogućena naplata potraživanja, a samim time ni podmirenje obveza prema vjerovniku.

3. Tužitelj se podneskom od 16. prosinca 2025. očitovao na prigovor tuženika navodeći da tuženik nije osporio ni osnovu ni visinu tražbine, već je samo istaknuo da nije bio u mogućnosti podmiriti obvezu zbog okolnosti u svom odnosu s investitorom. Smatra da takvi navodi nisu od utjecaja na postojanje njegove tražbine te je prvenstveno predložio odbaciti prigovor kao neobrazložen, a podredno odbiti eventualni prijedlog za odgodu ovrhe jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke.

4. Podneskom od 23. travnja 2026. tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere temeljem članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) radi osiguranja novčane tražbine zabranom isplate novčanih sredstava s računa tuženika. U bitnome je naveo da tuženik u prigovoru nije osporio osnovu ni visinu tražbine, već je priznao da obvezu nije podmirio zbog okolnosti u odnosu s investitorom, koje smatra pravno irelevantnima za predmetni spor. Istaknuo je da iz prigovora i priloženih isprava ne proizlazi veća vjerojatnost uspjeha tuženika u sporu te je predložio donošenje prethodne mjere uz naknadu troškova postupka.

5. Podneskom od 29. travnja 2026. tužitelj je dodatno obrazložio osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Naveo je da su stranke sklopile ugovor o prodaji geokompozita temeljem ponude i narudžbenice, da je robu uredno isporučio, što proizlazi iz otpremnice proizvođača i CMR-a ovjerenog od strane tuženika, te da je nakon isporuke izdao račun u iznosu od 37.265,63 EUR koji tuženik nije podmirio niti osporio. Istaknuo je da se tuženik neosnovano poziva na svoj odnos s investitorom jer isti ne utječe na njegovu obvezu plaćanja prema tužitelju. U prilog svojim tvrdnjama dostavio je ponudu, narudžbenicu, otpremnicu, CMR te očitovanja i drugu dokumentaciju Grada Zagreba iz koje, prema njegovim navodima, proizlazi da je sporni materijal ugrađen u predmetne radove, da su izvedeni radovi naplaćeni od investitora te da investitor ne ovjerava količine radova, već to čini stručni nadzor. Predložio je održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te izveo odgovarajuće dokazne prijedloge.

6. Istoga dana tužitelj je dostavio i Odluku Grada Zagreba od 12. svibnja 2022. o odabiru ponude tuženika u postupku javne nabave za izvođenje radova na izgradnji i opremanju pilot dijela biciklističke staze „Greenway – Državna biciklistička ruta br. 2, faza V“, smatrajući da navedena isprava potvrđuje da je upravo tuženik bio izvođač predmetnih radova.

7. Na pripremnom ročištu održanom 14. srpnja 2026. tuženik, iako uredno pozvan, nije pristupio pa je ročište održano u njegovoj odsutnosti. Punomoćnik tužitelja ostao je kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih ranije iznesenih navoda te istaknuo da je u spis dostavljen ovjereni prijevod otpremnice i računa radi dokazivanja da je tužitelj robu nabavio od krajnjeg dobavljača i isporučio je tuženiku. Nadalje je naveo da tuženik tijekom postupka nije osporio narudžbu, primitak robe ni ispostavljeni račun, već isključivo ističe da obvezu nije mogao podmiriti zbog odnosa s investitorom. Ostao je kod prijedloga za određivanje prethodne mjere temeljem članka 501.a ZPP -a, dok je odustao od dokaznih prijedloga za saslušanje zakonskog zastupnika tužitelja i provođenje građevinskog vještačenja. Na poseban upit suda izjavio je da između stranaka nije postojao dogovor prema kojem bi obveza plaćanja tuženika bila uvjetovana prethodnim priznanjem ili plaćanjem investitora. Nakon uvida u dokumentaciju koja prileži spisu sud je zaključio dokazni postupak i glavnu raspravu.

8. Sud je izvršio uvid u ponudu broj 17072025/1-MM od 17. srpnja 2025., narudžbenicu broj 08/25 od 17. srpnja 2025., račun broj 32/1/3 od 13. kolovoza 2025., otpremnicu proizvođača Afitexinov Geosynthetics, međunarodni teretni list (CMR), odluku Grada Zagreba o odabiru ponuditelja, očitovanja Grada Zagreba od 23. siječnja 2026., privremene situacije izvođača radova te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Na temelju provedenih dokaza sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji geokompozita GEOTER FNPET 60x60 u količini od 13.250,00 m² po jediničnoj cijeni od 2,25 EUR bez PDV-a, odnosno ukupne vrijednosti 37.265,63 EUR s PDV-om. Navedeno proizlazi iz ponude tužitelja od 17. srpnja 2025., koju je tuženik prihvatio izdavanjem narudžbenice broj 08/25 od istoga dana.

10. Nadalje, iz računa broj 32/1/3 od 13. kolovoza 2025. proizlazi da je tužitelj tuženiku obračunao isporuku geokompozita GEOTER FNPET 60x60 u količini od 13.250,00 m² u ukupnom iznosu od 37.265,63 EUR s PDV -om, s datumom isporuke 2. kolovoza 2025. Isporuka robe potvrđena je otpremnicom proizvođača i međunarodnim teretnim listom (CMR), na kojem se nalazi pečat i potpis primatelja, odnosno tuženika, čime je dokazano da je roba uredno isporučena i zaprimljena.

11. Osim toga, iz očitovanja Grada Zagreba od 23. siječnja 2026. proizlazi da je upravo tuženik naručio predmetni geokompozit radi izvođenja radova na projektu „Greenway – državna biciklistička ruta br. 2, faza V, kao i da je sporni geokompozit ugrađen u predmetne radove. Iz dostavljenih privremenih situacija proizlazi da su izvedeni radovi uredno situirani i plaćeni, pri čemu eventualne primjedbe investitora na pojedine izvedene radove ne dovode u pitanje činjenicu da je predmetni geokompozit isporučen tuženiku niti njegovu obvezu plaćanja kupoprodajne cijene tužitelju.

12. Sud nije prihvatio prigovor tuženika da nije bio dužan platiti račun zato što investitor nije priznao određene količine radova. Naime, takvi navodi odnose se isključivo na pravni odnos između tuženika i investitora te ne utječu na obvezu tuženika prema tužitelju kao prodavatelju robe. Tijekom postupka nije utvrđeno niti je tuženik tvrdio da je između stranaka postojao dogovor prema kojem bi obveza plaćanja bila uvjetovana prethodnim priznanjem ili plaćanjem od strane investitora. Naprotiv, punomoćnik tužitelja izričito je naveo da takav dogovor nije postojao, a tuženik navedeno nije osporio.

13. Sukladno članku 9. ZOO-a sudionik obveznog odnosa dužan je ispuniti svoju obvezu te odgovara za njezino ispunjenje. Nadalje, sukladno članku 376. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) kupac je dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom ugovorom. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je tužitelj svoju ugovornu obvezu uredno ispunio isporukom naručene robe, tuženik je bio dužan platiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Budući da to nije učinio, ostao je dužan tužitelju iznos od 37.265,63 EUR.

14. Slijedom navedenoga, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan pa je, temeljem članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 37.265,63 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća, odnosno od 2. rujna 2025., do isplate. Odluka o zateznim kamatama temelji se na člancima 29. stavku 1. i 2. te 183. stavku 1. ZOO-a. Budući da je predmetna tražbina nastala iz trgovačkog ugovora sklopljenog između trgovaca u obavljanju njihove registrirane djelatnosti, tužitelju pripada pravo na zatezne kamate po stopi propisanoj za ostale odnose iz trgovačkih ugovora, počevši od dana dospijeća novčane obveze pa do isplate.

15. Sud je prihvatio prijedlog tužitelja za određivanje prethodne mjere. Naime, sukladno članku 501.a stavku 1. ZPP-a, ako se platni nalog pobija jedino zbog toga što postoje okolnosti zbog kojih bi sud mogao odbiti tužbeni zahtjev, a iz sadržaja prigovora proizlazi da nema veće vjerojatnosti da će tuženik uspjeti u sporu, sud može na prijedlog tužitelja odrediti prethodnu mjeru radi osiguranja tražbine. U konkretnom slučaju tuženik nije osporio ni sklapanje ugovora, ni isporuku robe, ni količinu, ni cijenu, već se pozvao isključivo na okolnosti iz svog odnosa s investitorom koje nisu od utjecaja na njegovu obvezu plaćanja prema tužitelju.

16. Kako iz sadržaja prigovora ne proizlazi veća vjerojatnost uspjeha tuženika u ovom sporu, a osporavanje se svodi isključivo na okolnosti koje se odnose na njegov odnos s investitorom i koje nisu od utjecaja na postojanje obveze prema tužitelju, sud je utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 501.a stavka 1. ZPP -a te odlučio kao u izreci rješenja.

17. Odluka o trošku ovršnog postupka sadržanom u platnom nalogu temelji se na članku 14. stavku 4. Ovršnog zakona i članku 154. stavku 1. ZPP -a u vezi s člankom 451. stavkom 3. ZPP-a. Budući da je sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, tužitelju pripada naknada troškova ovršnog postupka dosuđenih rješenjem o ovrsi u iznosu od 1.658,33 EUR sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, kako je odlučeno u izreci presude.

18. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na člancima 154. stavku 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, pripada mu pravo na naknadu potrebnih i svrhovitih troškova postupka. Sud je tužitelju priznao trošak sastava prijedloga za određivanje prethodne mjere od 23. travnja 2026., sastava obrazloženog podneska od 29. travnja 2026. kojim je dodatno obrazložio osnovu i visinu potraživanja te predložio nove dokaze, zastupanja na ročištu održanom 14. srpnja 2026., sve prema Tbr. 8. točki 1. i Tbr. 9. točki 1. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa), kao i trošak sastava podneska od 16. prosinca 2025. u iznosu od 50 % nagrade prema Tbr. 8. točki 3. Tarife, uz pripadajući PDV te sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 492,66 EUR, odnosno ukupno 4.867,66 EUR.

19. Tužitelju nije priznat trošak podneska od 29. travnja 2026. kojim je dostavljena Odluka Grada Zagreba od 12. svibnja 2022., budući da se radi o podnesku kojim je dostavljena jedna isprava bez iznošenja novih činjenica ili pravne argumentacije, pa isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP -a. Nadalje, sud nije priznao sudsku pristojbu preko stvarno propisanog iznosa od 492,66 EUR. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen je za iznos od 1.132,34 EUR, kao neosnovan.

Zagreb, 30. srpnja 2026.

SUDAC:

Jasna Golubić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pismeno, Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda.

Protiv rješenja o određivanju prethodne mjere dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dostave rješenja. Žalba ne odgađa provedbu rješenja.

DNA:

1. Odvj. Toni Primorac, Rijeka, Prolaz Marije Krucifikse Kozulić 2/III

2. FIMAK NEKRETNINE d.o.o. Strmec, Strmečka cesta 35