Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-637/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Radaković Bašić, predsjednice vijeća, Milke Vraneš, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavelić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽB iz [adresa], 43. istarske divizije 1/8, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darijanu Hörtu, odvjetniku iz Opatije, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Grošeti, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. iz Zagreba na temelju generalne punomoći broj Su-1400/2019, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-7108/2022-13 od 29. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7108/2022-13 od 29. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 2. st. 1. Ugovora o [broj kredita] od **.**.2007., koji je potvrđen po javnoj bilježnici Vesni Ćuzeli iz Rijeke pod brojem OU-167/07, a koji Ugovor je sklopljen između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. i tužiteljice ŽB, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.

II. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. st. 1. Ugovora o [broj kredita] od **.**.2007., koji je potvrđen po javnoj bilježnici Vesni Ćuzeli iz Rijeke pod brojem OU-167/07, a koji Ugovor je sklopljen između tuženika i tužiteljice, u dijelu u kojem su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak (CHF), a koji glasi: "u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća''.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.621,77 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi i to za razdoblje od dospijeća svakog pojedinačnog gore navedenog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi utvrđenoj u čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 915,4 0 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 29. svibnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 812,38 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."

2. Protiv navedene presude u usvojenom dijelu pod točkama I., II., III. i IV. izreke u pravovremenom roku žali se tuženik i to zbog svih zakonom propisanih razloga, odnosno žali se zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. U žalbi navodi da mu je pobijanom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje koje obuhvaća pravo na obrazloženu sudsku odluku i pravo na procesnu jednakost jer je prvostupanjski sud navode i dokazne prijedloge tuženika zanemario u potpunosti, čak i ako ih je proveo, a za takvo postupanje nije dao nikakve razloge. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu, odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, te odredi da je tužiteljica dužna tuženiku naknaditi parnični trošak postupka uvećan za zakonsku zateznu kamatu, podredno da istu ukine i odredi da se ponovno provede glavna rasprava. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 393,29 eura.

3. Na žalbu tuženika nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio ni da bi bile počinjene ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik upire u žalbi, budući da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 2. stavak 1. i članka 7. stavak 1. Ugovora o kreditu sklopljenog 5. veljače 2007. između stranaka u dijelu u kojemu je ugovorena valuta u švicarskim francima (CHF) odredbe članka 2. Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da će se kamatna stopa mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke, te posljedično tome tužitelj zahtjeva da mu tuženik isplati preplaćeni iznos od 812,38 kuna na ime promjenjive kamatne stope, te iznos od 2.621,77 eura, zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli.

8. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- da je 5. veljače 2007. između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnice kredita sklopljen ugovor o [broj kredita] za kupnju novog vozila, s ugovorenim iznosom kredita od 18.024,78 CHF po srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatu od 5,20 % godišnje, promjenjivu, u skladu s odlukom tuženika, s rokom otplate od 84 mjeseca,

- da je tuženik »trgovac« u smislu odredbe članka 3. točke 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje: ZZP/03),

- da je tužitelj »potrošač« u smislu odredbe članka 3. točke 1. ZZP/03,

- da su se stranke bez pojedinačnog pregovaranja sporazumjele o tome da će tužitelj plaćati tuženiku promjenjive kamate te o tome kako da će se konkretna stopa tih promjenjivih kamata utvrđivati u skladu s odlukom o kamatama kreditora,

- da je dogovor stranaka o početnoj kamatnoj stopi od 5,20 % godišnje valjan,

- da je kad je riječ o spornoj odredbi o valutnoj klauzuli u CHF kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 14. lipnja 2018. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-8832/17-10 odbijena žalba ovdje tužene, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je RBA d.d. u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 – dalje: ZZP/07), povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita korištenjem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba kojima je otplatu glavnice kredita vezala uz švicarski franak o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja, u vrijeme zaključenja i u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te joj naložio prekinuti s korištenjem tih odredaba i zabranio joj korištenje takvih i sličnih ugovornih odredaba ubuduće,

- da je kad je riječ o spornoj odredbi o jednostranoj izmjeni promjenjive kamatne stope kolektivni spor u odnosu na tuženika pravomoćno završio na način da je točkom 2. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P - 1401/2012. od 4. srpnja 2013. koja je u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. kada je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž - 7129/13-4 odbijena žalba ovdje tuženika, usvojen zahtjev za utvrđenjem da je RBA d.d. u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. ZZP/03 i u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članaka 96. i 97. ZZP/07 povrijedila interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovor o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem redovne kamatne stope koja je tijekom postojanja obveze po tim ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i njezinim drugim internim aktima, a bez da je prije i u vrijeme sklapanja tih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači pojedinačno o tome pregovarali i utvrdili tuženiku prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno mu je takvo ili slično postupanje

- da je ugovor prestao ispunjenjem tražbine od strane tužiteljice.

9. Slijedom gornjih utvrđenja sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13, donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač, u ovom slučaju tužitelj ica, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika, slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio zahtjev tužiteljice.

10. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. presuđeno je, pored ostaloga, da se preinačuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6., i 7. izreke i suđeno je da se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje da je, između ostaloga, R. A. d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u potrošačkim ugovorima o kreditima nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo da se djelomično odbija žalba tuženika R. A. d.d., kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu točke 1., 2., 3., 4., 5., 6. i 7. izreke koj im se utvrđuje da je četvrto tuženik R. A. d.d., u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

11. Prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 41/14 i 110/15, dalje: ZZP/14 ) određeno je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

12. Stoga je sud prvog stupnja, a kako je ništetnost dijela odredbe članka 4. Ugovora o kreditu riješena kao prethodno pitanje u citiranim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pravilno utvrdio da su ništetne odredbe tuženika o valutnoj klauzuli.

13. Sud prvog stupnja je na pravilno utvrđene činjenice sadržajno pravilno primijenio odredbu iz članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), te sadržajno odredbe članka 210., članka 214., članka 371. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO/91), kao i odredbu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 96/03, 46/07, 79/07, dalje: ZZP/03).

14. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja, sud je prvog stupnja pravilno zaključio kako postupanje tuženika glede ugovaranja valutne klauzule u CHF nije bilo nužno niti dopušteno, kako je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te da iste, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, slijedom čega je odlučio kako je u tom dijelu ugovor ništetan, a sadržajnom primjenom odredaba članka 324. ZOO-a.

15. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako je nepoštena te suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te kako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ugovorna odredba o ugovaranju valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.

16. Odredbom članka 81. stavka 2. i 3. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, dalje: ZZP/03) koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

17. I prema shvaćanju ovog višeg suda ništetna je i nepoštena ugovorna odredba, to jest što je u ugovorima o potrošačkim kreditima „ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak“. Najprije u sad pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, potom u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 3. listopada 2017. kojom je potvrđena dotična prvostupanjska odluka nižeg suda. Konačno je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. odbijena revizija tuženih banaka u tom dijelu.

18. U navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018. od 3. rujna 2019. navodi se kako je dotični uglavak kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak, a u svezi sa sklapanje tih ugovora o kreditu s ugovornom odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom te banke, nepošten i ništetan i zato jer su:

- ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjan način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače,

- tužene banke kao trgovci bile su svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima,

- te su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita, zbog čega su obje odredbe nepoštene i stoga ništetne.

19. Izloženo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj viši sud, a to je ujedno odgovor na žalbene razloge tuženika zbog čega bi taj uglavak bio ništetan i kako nije dokazano da je tuženik mogao predvidjeti tečaj strane valute.

20. Drugačija pravna shvaćanja tuženika koja izlaže u svojoj žalbi nisu prihvatljiva.

21. Opće pravilo o posljedicama ništetnosti sadržano je u članku 323. stavku 1. ZOO i ono glasi: „U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.“

22. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je u točki III. izreke pobijane presude naložio tuženiku isplatu preplaćenog iznosa s osnova ništetne valutne klauzule u CHF (članak 7. stavak 1. Ugovora), a visinu utuženog potraživanja tuženik je učinio nespornom.

23. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare istaknut od strane tuženika u odnosu na potraživanje vezano za valutnu klauzulu. Naime, sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovorenih odredbi u CHF, izraženom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog sud RH od 31. siječnja 2022., ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovorenih odredaba kredita u CHF, odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presuda donesenim u postupku kolektivne zaštite. Kako je presuda u kolektivnom sporu Trgovačkog suda u Zagrebu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF, postala pravomoćna 14. lipnja 2018. to, do dana podnošenja tužbe u ovom sporu (28. prosinca 2022.) nije protekao opći zastarni rok od pet godina sukladno članku 225. ZOO-a. Naime, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj: Su-IV-47/2020 kojim je određen zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO- a kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio prigovor zastare neosnovanim u odnosu na valutnu klauzulu, i to kako u odnosu na glavnicu, tako i kamate koje zastarijevaju tek zastarom glavnog duga.

24. Osim toga, i u presudi Suda Europske unije broj C-609/19 i u spojenim predmetima broj C-776/19 do C-782/19 proizlazi da na zahtjev koji je potrošač podnio radi utvrđenja nepoštenosti ugovorne odredbe se ne može primjenjivati nikakav zastarni rok.

25. Sud prvog stupnja je pravilno tužiteljici dosudio početak tijeka zateznih kamata od časa stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa. Naime, prema odredbi članka 1115. ZOO-a prema kojoj kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema shvaćanju ovog višeg suda tuženik je bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. I o tome je Vrhovni sud republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje kad je u citiranoj, ovdje meritornoj presudi, broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., naveo kako su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima, a na to ih nisu upozorile. Drugim riječima, i u ovom slučaju je banka bila nepoštena kod ugovaranja uglavka kojim je glavnica kredita bila vezana uz valutu švicarski franak.

26. I odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, kako po osnovu temeljem članka 154. stavka 5. ZPP-a, tako i po visini troškova temeljem članka 155. ZPP-a. Tuženik je gotovo u cijelosti izgubio parnicu, osim u neznatnom dijelu (za iznos od 812,38 eura) pa je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tužiteljici priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, dok je troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznao prema vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23). Za svoju odluku o troškovima sud prvog stupnja je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, te ih tuženik žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

27. Slijedom iznesenog, valjalo je žalbu tuženika temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u usvojenom dijelu pod točkama I.,II., III. i IV. izreke presude, te odlučiti kao u izreci ove presude.

28. U ne pobijanom dijelu pod točkom V. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

29. Tuženiku nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 30. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš