Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3626/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. PĆ, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017., 126/2019. i 84/2021.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, VIII. policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 16. rujna 2024., broj: Pp-19110/2022, u sjednici vijeća održanoj 30. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII. policijske postaje Zagreb, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 16. rujna 2024., broj: Pp-19110/2022, na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022), okr. PĆ oslobođen je optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je tužitelj kada u žalbi tvrdi da je pogrešno prvostupanjski sud snimku video nadzora u Osnovnoj školi proglasio kao nezakonit dokaz, a što je rezultiralo pogrešno i nepotpuno utvrđenim činjeničnom stanje, jer sud nije proveo sve potrebne i dostupne dokaze u cilju pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja.

5. Iz obrazloženja pobijane presude, 8.odlomak, proizlazi da je prvostupanjski sud zaključak o oslobođenju okr. PĆ od prekršajne odgovornosti za prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, obrazložio na način da je naveo „…okrivljenik dosljedno poriče da bi počinio djelo prekršaja koje mu se stavlja na teret … u dokaznom postupka ispitana svjedokinja MĆ konkretan događaj nije vidjela, a ono što je vidjela opisuje na način drugačiji od opisanog u optužnom prijedlogu….nije dokazano da bi se okrivljenik svojom postupanjem ogriješio o gore navedene odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, naročito stoga što ne postoje drugi, zakoniti dokazi koji bi ukazivali na suprotno….“. Osim toga, iz 2. odlomka obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud DVD snimku OŠ Marina Držića izdvojio kao nezakoniti dokaz o čemu je donio Rješenje na glavnoj raspravi od 11. rujna 2024.

1. Međutim, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je snimka video nadzora OŠ Marina Držića nezakoniti dokaz, a što je dovelo do pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

2. Naime, odredbom članka 90. stavak 1. Prekršajnog zakona, propisano je da su nezakoniti dokazi oni dokazi koji su: pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava: a) obrane, b) na dostojanstvo, c) na ugled i čast, te d) na nepovredivost osobnog i obiteljskog života te dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni ovim Zakonom te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo.

3. Odredbom članka 158. stavak 1. Prekršajnog zakona, propisano je:

„(1) Ovlaštene osobe tijela državne uprave kada postupaju u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora ili ako postoje osnove sumnje da je počinjen prekršaj, dužne su poduzeti potrebne mjere da se:

1. utvrdi je li počinjen prekršaj i tko je počinitelj,

2. počinitelj ili sudionik ne sakrije ili pobjegne,

3. otkriju i osiguraju tragovi prekršaja i predmeti koji mogu poslužiti pri utvrđivanju činjenica,

4. prikupe sve obavijesti koje bi mogle biti od koristi za uspješno vođenje prekršajnog postupka.“.

1. Nadalje, odredbom članka 158. stavak 3. točka 6. Prekršajnog zakona, propisano je:

„(3) Policija radi ispunjenja zadaće iz stavaka 1. ovog članka može:

6. u nazočnosti odgovorne osobe obaviti pregled određenih objekata i prostorija državnih tijela, pravnih osoba te drugih poslovnih prostora i ostvariti uvid u određenu njihovu dokumentaciju i podatke“.

4. Iz stanja spisa proizlazi da je ovlašteni tužitelj u okviru svojih ovlasti u izvidima prekršaja i prikupljanju dokaza, uz Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj], oduzela DVD snimku video nadzora OŠ Marina Držića, o čemu je i sastavljen zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta od 21. listopada 2022. (list 29-20 spisa). Dakle, tužitelj je prikupio podatke u cilju otkrivanja i dokazivanja prekršaja na što je bio ovlašten sukladno navedenim zakonskim odredbama.

5. Osim toga, ne radi se ni o dokazu koji bi bio nezakonit zbog toga što bi bio pribavljen kršenjem nekog Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenog prava, jer se ne radi o snimanju mjesta koje spadaju u domenu zaštićenih prostora. Naime, svakako treba navesti da okrivljenik neosnovano tvrdi da je video snimka nezakonit dokaz, jer zvučna ili slikovna snimka, sukladno članku 90. stavku 2. točki 1. d) Prekršajnog zakona (isto i članak 10. stavak 2. točka 2. Zakona o kaznenom postupku), predstavlja nezakonit dokaz samo ako se njezinim pribavljanjem povređuje pravo na nepovredivost osobnog i obiteljskog života zajamčeno Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom. Prije svega, mogućnost upotrebe ove snimke postoji neovisno o tome postoji li obavijest o snimanju i neovisno o znanju i pristanku snimane osobe, jer se okr. PĆ, u trenutku snimanja, nalazio u hodniku OŠ Marina Držića, dakle na mjestu na kojem ne postoji zaštita privatnosti pojedinca odnosno na mjestu gdje se svakom tko se tamo zatekne daje mogućnost da ima uvid u ponašanje okrivljenika pa time i mogućnost da ga se snimi. Isto tako, kada je riječ o javnom mjestu osobe koje se nalaze na javnom mjestu izložene su tome da ih svatko ima mogućnost vidjeti pa snimanjem osobe na javnoj površini ne dolazi do zadiranja u privatnost osobe koja se tamo nalazi, kao niti do povrede prava na nepovredivost osobnog života, tim više što snimanje nije usmjereno na određenu osobu u smislu da se ciljano snima upravo ta osoba, već je intencija snimanja određene površine.

6. U smislu naprijed navedenog, potpuno je irelevantno tko je tijelu državne uprave, policiji kao tijelu ovlaštenom u prikupljanju dokaza ako postoji osnova sumnje da je počinjen prekršaj, dao na raspolaganje predmetnu snimku, jer o toj činjenici ne ovisi zakonitost predmetne snimke kao što pogrešno zaključuje prvostupanjski sud.

7. Kao što je već navedeno, osnovna škola je javno mjesto, a prema sudskoj praksi snimke koje su putem video nadzora sačinjene na javnim mjestima kao što su ulice, trgovi, tuneli, mostovi, trgovine, banke i sl., a u ovom slučaju prostor – hodnik osnovne škole, ne predstavljaju nezakonite dokaze, odnosno snimanje na javnom mjestu nije nezakonito. Štoviše, u konkretnom slučaju postojala je i obavijest da je prostor osnovne škole pod video nadzorom. (isto stajalište izraženo je i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž – 33/16-4).

6. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će, uvažavajući primjedbe dane u ovoj odluci, ponovno ocijeniti zakonitost snimke video – nadzora OŠ Marina Držića, po potrebi provesti i druge dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

7. Stoga je, na temelju članka 206. stavak 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 30. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilje putem OĆ i tužitelja.