Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-403/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Krešimira Biljan kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari u tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici PL dipl. iur., protiv tuženika Adriatic osiguranje dioničko društvo, Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po punomoćniku Rinaldu Mešin, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: P-4210/2025-11 od 11. svibnja 2026., na sjednici vijeća od 30. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu, broj: P-4210/2025-11 od 11. svibnja 2026. potvrđuje.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom pod točkom I. odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi: "Dužan je tuženik platiti tužitelju u korist Državnog proračuna RH, iznos od 2.938,17€ sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

Točkom II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravodobno izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25. - nadalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tužitelja ovaj sud smatra da donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, o čemu ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP- a vodi računa po službenoj dužnosti.

5.1. Prvostupanjski sud je utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite presude, te je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom iznosa od 2.938,17 EUR-a po osnovi regresa, s obzirom na to da je tužitelj navedeni iznos isplatio svom osiguraniku CL, na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. studenog 2022. do 31. kolovoza 2025., a koja invalidnost je nastala kao posljedica prometne nezgode koju je uzrokovao vozač vozila koje je u tom trenutku bilo osigurano kod tuženika po polici od automobilske odgovornosti. Tužitelj potražuje od tuženika 50 % od ukupno isplaćenog iznosa osiguraniku, a s obzirom na suodgovornost osiguranika tužitelja od 50 % u nastanku nezgode.

7. U ovoj pravnoj stvari nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja i podijeljene odgovornosti tuženikova osiguranika za stradavanje tužiteljeva osiguranika, niti činjenica da je rješenjem tužitelja osiguraniku CL priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 12. ožujka 2003.

Odnosno nije sporno da je osiguranik tužitelja 13. studenog 2001. stradao izvan rada kao pješak jer je na njega naletio vozač kamiona, koje vozilo je u tom periodu bilo osigurano važećom policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika ; da je utvrđena podjednaka suodgovornost osiguranika tužitelja i osiguranika tuženika za nastanak predmetne nesreće; da je u predmetnoj prometnoj nesreći osiguranik tužitelja zadobio ozlijede po cijelom tijelu te da mu je utvrđena invalidnost i profesionalna nesposobnost za rad od 12. ožujka 2003.; da mu je slijedom navedenog rješenjem tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 12. ožujka 2003. , te da mu je po toj osnovi u utuženom periodu isplaćen iznos od ukupno 5.876,34 EUR- a, od čega polovina iznosi 2.938,17 EUR-a, a koji iznos tužitelj regresno potražuje od tuženika u ovom postupku.

8. U postupku po žalbi sporan je pravni osnov tužbenog zahtjeva , odnosno sporna je primjena materijalnog prava.

8.1. U ovom postupku tuženik osporava da je potraživanje tužitelja predmet osigurateljskog pokrića po osnovi predmetne police osiguranja od automobilske odgovornosti.

9. Prema pravnom stavu prvostupanjskog suda, a što je pravni stav i ovoga suda, u konkretnom slučaju ima se primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. - dalje: ZOOP), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. - ZMO) kako to tvrdi tužitelj.

10. Odredbama članka 27. ZOOP-a propisano je:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

11. Kako je odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, proizlazi da bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju stvarnu štetu, obzirom na odgovornost svog osiguranika, koja odgovornost nije sporna između stranaka, ali pod daljnjim ispunjenjem uvjeta iz članka 27. stavak 3. ZOOP-a, odnosno da postoji razlika između invalidske mirovine osiguranika tužitelja CL utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

12. Tuženik kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i isti može odgovarati samo u okviru odredbi Zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle po odredbama ZOOP-a. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (dakako kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretno vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi članka 8. stavak 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija za osiguranje.

13. Prema odredbi članka 27. stavak 3. ZOOP-a razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

Kako pravilno navodi prvostupanjski sud u konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja CL je rješenjem tužitelja priznata invalidska mirovina zbog ozljede izvan rada te se istome isplaćuje upravo invalidska mirovina priznata radi ozljede izvan rada po navedenom rješenju u punom iznosu. Kako tužitelj ničim nije dokazao da postoji nekakva stvarna šteta u visini razlike između iznosa mirovine koja se isplaćuje CL po rješenju tužitelja i mirovine koja bi se istome isplaćivala u slučaju ozljede na radu, a kako to propisuje odredba članka 27. ZOOP-a nije utvrđena niti obveza tuženika na isplatu utuženog iznosa, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

14. Temeljem izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 30. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan